Blagoslovi umirenja i utjehe za duše redaju se kao da je sve na mjestu, kao da je nestalo i nereda, i ratova, i zlobe, i jada, i ljubomore.
Riječi nerazumne, iracionalne obećavaju da nema patnje večeras na ovome svijetu već da su samo ugodni snovi pred nama.
Siromasi, gdje vam je večera? Gdje vam je postelja? Gdje vam je srce i riječ Božja?
Bogataši i bogatuni, Isus danas govori vama: „Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, bolesnicima.”
Isus ne veli „daj siromahu svoje bogatstvo i čitav svijet će zaista biti miran”. Ne, Isus govori da uvijek postoji netko tko će od tebe kupiti po povoljnoj cijeni nešto što mu je potrebno. Bogatstvo nije zlo. Ni dvorci, ni kule, ni imanja, ni konji, ni igrališta, ni automobili. Pošteno ćeš zaraditi neku svotu novaca koja se može dijeliti na mnoge manje potrebe. Bitno je riješiti se svoga bogatstva, a ne popraviti svijet koji nikada neće biti onako miran i uređeno savršen kako nekima izgleda večeras.
I večeras ljudi negdje ratuju, mrze, svađaju se. Kao i uvijek.
Blagoslovit ćeš svoje snove i na lak i brz način se približiti kraljevstvu nebeskome.
Prodaj sve što imaš, ali ne prodaj sebe, tijelo svoje, svoju dušu i um, svoju duhovnost koja ti je potrebna da bi postao savršen. Da bi mogao ići za Bogom i slijediti Ga.
Bitno je promijeniti sebe, popraviti svoj život. Ne ubijati. Ne govoriti lažna svjedočanstva. Ne dolaziti krađama do bogatstva, to je smrtni grijeh.
Bogatuni, na temelju čega ste stekli svoja bogatstva?
Bogatstvo je kao neka masa kamenja u nekom rudniku; tko prije, brže i lakše pokupi što više kamenja i natovari na sebe više nego što mu je potrebno i više no što može nositi, taj postaje kradljivac jer nije dopustio drugima da ponesu neki kamen za sebe. Što ti je potrebno više nego što ti je potrebno? Da te zarobi, osakati? Mnogi su bogataši postali bogati jer su bogatstva naslijedili. Još više je onih koji kradu. Preguravaju se do rudnika, odgurnu od sebe druge ljude jer su jači i grabe, to jest kradu kamenje od slabijih koji ne stignu uzeti ništa.
Države. Mnoge države koje postoje zato da bi ljudi, obitelji i narodi živjeli u boljim uvjetima, zapravo ubiru od tih ljudi, obitelji i naroda malo po malo dok ne sakupe ogromno bogatstvo kojim bi se mogle izgraditi kuće i stanovi, ceste i škole. To bogatstvo siromasi nikada ne dožive, inače ne bi bilo siromaha kada se zbroje imanja koja imaju države i kada se to podijeli na broj obitelji ili broj ljudi koji pripadaju državi. Država napiše zakone i pravila kojima obećava siromasima pravo na dostojanstvo i tada pokrade siromahe.
Država, to su bogatuni.
Da nemaju kome uzeti, nikada ne bi bili bogati i nikada ne bi bilo države.
Ako se netko još pita zašto bi davao svoje bogatstvo drugima, odgovor je razumljiv: da bi imao blago na nebu, zauvijek. Neće spasiti svijet, spasit će barem sebe.
Kada je bogati mladić upitao Isusa što mu je činiti da baštini život vječni, izgledalo je kao da ima sve, kao da je perfekcionist, bogat, pošten, častan i bez pametnih ideja. Pade mu na pamet da na ovome svijetu postoji nešto što on još nema: život vječni. Dakle, htio je sve. Grabio je i grabio pa čuo Učitelja te Ga još nazvao i dobrim Učiteljem, toliko je tome bogatome mladiću izgledalo sve lijepo i dobro na ovome svijetu i što god je poželio, kupio je. Nije imao pojma što želi i što je život vječni, znao je samo da ne želi umrijeti. Mislio je očigledno da je život vječni samo onaj jedan kamen koji mu nedostaje jer sve, baš sve drugo je imao.
Samo nije imao sebe. I nije imao ideja, nije imao puno pameti. Kada je Isus odgovorio na njegovo pitanje i pojasnio mu da se mora osloboditi robovanja bogatstvu, nije mu baš bilo jasno kakve to veze ima sa životom vječnim. Jer bogatstvo te tjera da sve gledaš kroz imanje, kroz blago, kroz novac. Obuzima te malo po malo i može te ograničavati u svjetonazorima, sužavati tvoje poglede, kvariti tvoje rezoniranje, uništiti tvoju duševnost, plemenitost, poštenje, dobrotu i milosrđe.
Bogatun misli da sve može kupiti, onaj mladić je valjda čuvao svoje sve imanje da ima više za život u budućnosti.
Postoji prispodoba Isusova koja govori o takvoj naravi: neki je čovjek svoje bogatstvo pospremio i rekao svojoj duši: „E, sad uživaj do mile volje”.
„Bezumniče”, odgovori mu Bog: „Još noćas će se zatražiti tvoja duša od tebe. A ono što si stekao, čije će biti?”.
Bog Otac otkrio je Isusovo kraljevstvo malenima, siromasima. Oni znaju što je život vječni iako možda ne znaju kako bi bogati i pametnjakovići mogli ući u njega. Maleni i siromasi vide jasno koliko je licemjerje ovoga svijeta.
Preduvjet je, dakle, slijediti Boga, Božjega Sina, Božju Riječ, Isusa Krista, a to se čini tako da se ne krade i da se vrati ili daruje ono što se ukralo; da se ne svjedoči lažno, da se ne živi u lažima i zavaravanju da su svi ljudi takvi i da tu nema pomoći, i da je važno napuniti želudac, odjenuti se, sve staviti u se, na se i poda se i da se tako čeka svaki dan propast svijeta; potrebno je biti vjeran, a ne živjeti bludno i preljubnički; potrebno je ne poželjeti tuđe žene, muža, tuđe stvari, tuđega kamenja.
Bog daje kišu i sunce svim ljudima.
Bog daje blago svim ljudima.
Bog daje život vječni svim ljudima. I upute kako će uzeti taj vječni život, imati ga u izobilju, ne gorjeti u paklu i pokloniti se Bogu zbog straha ili tek tada kada se Bog dokaže pred čovjekom.
Bog traži vjeru i povjerenje od svih ljudi. Jer je Zaručnik čovječanstva kao što je ženi muž ili mužu žena: ne traži bogatstvo, traži povjerenje.
A to maleni imaju, imaju puno vjere i povjerenja, puni su pouzdanja u Boga. I već imaju život vječni. I ako se obogate, mogli bi ga izgubiti. Mogli bi prestati pouzdavati se u milosrđe Isusovo i početi se oslanjati na novac. Još uvijek imaju vremena izgubiti život vječni što im ga je Bog darovao.
Najveći strah mnogih siromaha je bogatstvo.
Zato se neprekidno hrane na izvoru života, u Euharistiji.
Da zadrže snagu i ostanu pravedni, dobroga vida, zdrave pameti, da zadrže sebe i blago koje imaju, Isusa Krista.
17.08.2020. 20:51
