Ženskoga sam spola,
roda ljudskoga
što na sliku svoju stvorio je Bog.
Kod svečana Stola,
kod Prolaza uskoga
vidim sebe sred jedinstva tog.
Brige moje, moje trnje
guši me i grebe kao prije,
moje srce tvrdokorno.
Gdje su biseri mi, moje zrnje,
gdje se duša istinska mi krije,
ja ne vidim zorno.
Mene nose uvijek Božje ruke,
nekom svetom silom
i bez mudrosti se klanjam
mednim plodovima Muke
dragovoljno, milom,
i od studeni se sklanjam.
Ljubav mi je božanskoga roda,
muškoga je spola,
svoju Majku meni dade.
Oboje smo Osoba u srcu broda,
Duša čista, gola
koja ne drži parade.
Blaženi smo u jednosti toj,
u tom Zboru Kraljica je Zvijezda mora
i mornara koji za njom plove.
Slika Kristova sam, Njegov znoj,
molitva mi nosi riječi odgovora
kojima me Isus pameti dozove.
12.07.2020. 21:53