Ave Jesu

Riječ postade ti tijelo,

hram Duha Sveta.

Kao slavno Raspelo,

kao sudbina svijeta.

Riječ se ljudskošću nahrani

poput čežnje vječne,

u srcu se zemlje nastani

kao na obale riječne.

Znaš li da uzdasima vapi

umjesto tebe, grešna?

U tvoje moždane hlapi

kao molitva uspješna.

Razbor ti dođe,

misli se tope

i krv ti venama pođe

kao da riječ ti se prope.

Isti je zaziv,

i Kristov, i tvoj.

Tijelo Mu naziv

za ljuti boj.

Tebe sad želi

i tebe žudi

da ti podijeli

bezbroj ljudi.

Da te upozna,

da te prigrli,

a ljubav ti pozna

prekasno hrli.

Ta, Riječ to zna.

I sve nadoknadi.

Od tvojega sna

istinu gradi

koja je lijepa,

i dobra, i spas.

Duša slijepa

postaje kras,

jer ti si Mu jedina duša

na svijetu tom

gdje vlada smuša

i nered, i slom.

11.07.2020. 13:36

Nebeski svijet

Ti imaš glas pustinje,

vjetrova, oluja i povjetaraca,

sluha si tankoćutna.

Tvoj glas ori se kao inje

kada se jutrom domogne talaca,

buđenja mekoputna.

Ti imaš odlučne ruke, dodire čvrste

i nosiš srce ljubomorne srži

kada pokušam malo zalutati.

I sredstvo posebne vrste

što me nada mnom visoko drži

kad u životu pokušam stati.

Ti moj smisao poznaješ puno bolje

nego što ja poznam si flotu

što se bez ikakve sile bori.

Tvoja je želja slabija od moje volje

kada potražim istinsku ljepotu.

Tvoja me riječ tada ukori.

Tebe poznajem tako malo

i ono sve što znam,

nije mi dovoljno za nebeski svijet.

Tvoje srce je meni toliko dalo

da život moj nikada nije sam

i neće ni biti kad odem na let.

07.07.2020. 22:03

Tragovi krsta

Spoznat ću Tvoje milosrdno srce,

ali ne u potpunosti, nikada,

dotaknut ću dlanove Tvoje,

Ti, čvrsta mi stijeno i loze trse

na kojemu cvate najljepša nada

za sve velike grijehe moje.

Od života Tvoga ću piti

beskrajnih mogućnosti sjaj,

slobodu od koje se rađa

sve ono bez čega se ne može biti,

a Ti ćeš mi biti zavičaj

po kojemu plovit će moja lađa.

U Tebi gledat ću sve duše svete,

zajedno s vama stvarat ću vina

svih mogućih sorti i vrsta.

Vidjet ću misli kako mi svemu lete

što nastade od Tebe, Čovjeka, Sina

svakom tko slijedi tragove krsta.

Drvo križa bit će mi tijelo,

duša će moja punit se slovom

koje tu množi se slavnom krvlju.

Kad me pogledaš, prići ću smjelo

da Ti pokleknem odorom novom

koja se plete dok prilazi Biblijskom Drvlju.

Predat ću lađu Tebi na ruke

da ju posvetiš na život vječni,

da rastrgaš pečate moga stiha

kako bi otkrili molitvu Tvoje Muke

koja je jedini istinski liječnik

u srcu iz kojega izvire voda tiha.

04.07.2020. 22:48

Zov budućnosti

Kad sam Te, Gospodine, gledala?

Kad sam Te, Gospodine, slušala?

Kada je bilo da sam se Tebi predala

pa da sam sjajne svjetlosti kušala?

O, kako davno sad čini se to,

a ipak sam ovdje i dalje ja,

ista Ti duša koja će pasti na tlo,

koja će zbog Tebe svisnuti sva.

Isti si bio tada, Kriste, kao i sad;

kao i uvijek, ista si ljudska Persona

i Bog moj, i Otac naš koji je mlad,

mada u Tebi ja starim put Siona.

Česticu Tebe sam pažljivo nosila,

komadić vječnosti bijaše tu,

baš kao i duša koja Te prosila

da uzmeš je k sebi odmah i svu.

I ja se mijenjam, uvijek sam druga,

od onog časa s početka krećem

samo za Tvojim znakom iz duga,

i uvijek Te istog na putu susrećem.

I nisam Ti slična, i griješim često,

ali Te svakako sigurnije imam.

I ne bih se vratila na ono mjesto

gdje oduvijek Tvoje svjetlosti primam

jer znam Ti blizinu iz iskustva,

poznam Ti korak, i glas, i zov.

Od onoga drhtim nemirna čuvstva

što za Tebe, Bože, otvori svoj krov.

04.07.2020. 17:51

1983 Luxembourg: Corinne Hermès - Si la vie est cadeau (1st place @ Euro...

Korijen

Tko sad ima svoju snagu za emocije,

tko sad bere plodove od ljubavi

kad već nitko više zaljubljenik nije,

kad su trešnje blago što se zaboravi?

Rastavljeni ljubavnici pamte njezin cvat,

plodove su pticama podijelili

pa su krenuli u nove avanture i u rat.

Nikad nisu mladice u vrtu plijevili,

nikad nisu marili za siguran im rast,

niti mukotrpno radili za plod

kao što smo znali mi, Bogu svom u čast,

njegovati naše riječi za siguran hod

sve do zvijezda i do neba noćna,

sve do postepenoga sazrijevanja.

Ukrala nam plodove ta bića moćna

što su željna samo lomljenja i zijevanja.

Što im ljubav znači i što ljubavlju sad zovu?

Znaju naše riječi preokrenuti

pa načiniti rakete koje čine zvijezdu novu,

a ljubav je cilj što će zemlju preodjenuti.

Ljubav će svo oružje prekovati u plugove,

ona ta je što će biti posljednji nam stih

jer je u početku svila korijenove gole,

jer je procvala u proljeće nam dana svih

kada gledali su njene plodove i cvijeće.

Pamtit ću te, dušo, i rastanak na kiši

koja pere lice što se osušiti neće,

voljet ću te kao korijen koji postaje sve viši.

01.07.2020. 15:25

Monstruozno pitanje

Kada bi se ljudi dogovarali oko mira i reda,

kada bi sredstva za ratove i grabež upotrijebili za istraživanje bolesti,

kada ne bi vikali „gdje je pravda?”, „što je istina?”, „sloboda za ljude!”,

tada se ne bi mnogi pitali odakle patnja na svijetu, kakav je to bog koji dopušta patnju.

Ljudi, sami si patnju stvaraju mnogi koji ne mole i ne poznaju Boga Svevišnjega.

Mnogi bi bili milosrdni, sa suosjećanjem za svoje susjede i za strance,

mnogi bi dijelili, a ne bi otimali.

Kako se čovjek uopće smije upitati odakle patnja kad sam stvara sve preduvjete da se mnogo patnje događa?

Kradu, lažu, grabe, otimaju, bludniče, traže gospodstva i vlast, moć i bogatstvo, a onda okrive siromahe i vjernike da su za te grijehe krivi, ali niti to im nije dovoljno nego odmah povjeruju u boga koji je krivac za sve.

Govore ovako: „Za sve su krivi ti fanatici i fundamentalisti. Kad ne bi postojala religija, ne bi bilo ni ratova.”

Ma dajte, molim vas, da nema trgovine oružjem i huškanja naroda protiv naroda, vladanja većih naroda i država nad onima koji su malobrojni, da nema te želje i pohlepe za bogatstvom pod svaku cijenu i za prevlašću u svijetu, možda ipak tek tada ne bi bilo ratova i nereda.

Za sve postoji hijerarhija.

Za svakoga postoji glava, koja se nalazi na najvišem dijelu čovjeka, koja upravlja čitavim tijelom. Glava vidi, čuje, razmišlja, govori i naređuje tijelu, vratu, ramenima, rukama, nadgleda srce i krvne žile, probavni sustav, kožu i spolna područja, upravlja nogama i vodi naše stope tamo kamo ih upućuje glava.

Nitko ne čini bezazleno i nesvjesno, dobronamjerno i voljno nikakvo zlo koje čini. Ne možeš ubiti nekoga i reći da bog dopušta patnju.

Ti si taj, čovječe, koji dopušta patnju, koji ima svoje pravno i sveobuhvatno dostojanstvo, koji je sposoban razlučiti istinu, koji je potpuno slobodan u svojim činima.

Zašto se onda tako licemjerno pitaš „odakle patnja na svijetu?”, zar to nije ono tvoje ljudsko monstruozno pitanje, najgore pitanje koje postoji među ljudima.

Kada već spominješ Gospodina Boga Stvoritelja svijeta i čovjeka, tek toliko da znaš, to Ga tvoje pitanje najviše boli, može Ga čak i nasrditi uporno ponavljanje takvih monstruoznih pitanja.

Radije se pitaj: „Zašto ljudi dopuštaju patnju?

Kakav je to čovjek koji ubija ili krade, a onda je nemoćan pred posljedicama ubojstava i grabeži?

Kakav je to čovjek koji u svojoj lijenosti i nemaru ne želi raditi ili ne radi mukotrpno za opće dobro već se mota naokolo, ništa učinkovito ne radeći?

Jesu li ti ljudi maloumni? Nisu jer jako dobro znaju kako ukrasti, kako ubiti, kako sakriti leš, kako glumiti da nešto konstruktivno rade, kako mlaćenjem prazne slame uvjeriti nekoga da dubokoumno razmišljaju za opće dobro?

Ta, sam si čovjek stvara glad i neimaštinu u svijetu: ako otimaš bogatstva na jednoj strani, kako ne znaš da se to mora odraziti negdje, na nekoj drugoj strani kao bijeda?

Ako imaš mnoge partnere, što se čudiš bolestima i neželjenoj djeci?

Ako dopuštaš abortuse i eutanazije, kako te ne bi bilo strah od nasilja?

Ako bespomoćno sliježeš ramenima, kako možeš očekivati bilo kakve pozitivne rezultate?

Bog je stvorio čovjeka za sebe.

Bog je stvorio i svemir i prirodu, floru i faunu, i čitav svijet radi čovjeka i za čovjeka, da može razumno gospodariti i upravljati svime, da mu bude dobro.

Daj mi jedan dobar razlog, čovječe, zašto dopuštati patnju u svijetu?

Ako ti činiš zlo i dopuštaš patnju, zašto misliš da se to neće preliti i na tebe i na svu tvoju obitelj i do tisućitoga koljena?

„A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Gospodinu.”

Psalam 73, 28