1983 Luxembourg: Corinne Hermès - Si la vie est cadeau (1st place @ Euro...

Korijen

Tko sad ima svoju snagu za emocije,

tko sad bere plodove od ljubavi

kad već nitko više zaljubljenik nije,

kad su trešnje blago što se zaboravi?

Rastavljeni ljubavnici pamte njezin cvat,

plodove su pticama podijelili

pa su krenuli u nove avanture i u rat.

Nikad nisu mladice u vrtu plijevili,

nikad nisu marili za siguran im rast,

niti mukotrpno radili za plod

kao što smo znali mi, Bogu svom u čast,

njegovati naše riječi za siguran hod

sve do zvijezda i do neba noćna,

sve do postepenoga sazrijevanja.

Ukrala nam plodove ta bića moćna

što su željna samo lomljenja i zijevanja.

Što im ljubav znači i što ljubavlju sad zovu?

Znaju naše riječi preokrenuti

pa načiniti rakete koje čine zvijezdu novu,

a ljubav je cilj što će zemlju preodjenuti.

Ljubav će svo oružje prekovati u plugove,

ona ta je što će biti posljednji nam stih

jer je u početku svila korijenove gole,

jer je procvala u proljeće nam dana svih

kada gledali su njene plodove i cvijeće.

Pamtit ću te, dušo, i rastanak na kiši

koja pere lice što se osušiti neće,

voljet ću te kao korijen koji postaje sve viši.

01.07.2020. 15:25

Monstruozno pitanje

Kada bi se ljudi dogovarali oko mira i reda,

kada bi sredstva za ratove i grabež upotrijebili za istraživanje bolesti,

kada ne bi vikali „gdje je pravda?”, „što je istina?”, „sloboda za ljude!”,

tada se ne bi mnogi pitali odakle patnja na svijetu, kakav je to bog koji dopušta patnju.

Ljudi, sami si patnju stvaraju mnogi koji ne mole i ne poznaju Boga Svevišnjega.

Mnogi bi bili milosrdni, sa suosjećanjem za svoje susjede i za strance,

mnogi bi dijelili, a ne bi otimali.

Kako se čovjek uopće smije upitati odakle patnja kad sam stvara sve preduvjete da se mnogo patnje događa?

Kradu, lažu, grabe, otimaju, bludniče, traže gospodstva i vlast, moć i bogatstvo, a onda okrive siromahe i vjernike da su za te grijehe krivi, ali niti to im nije dovoljno nego odmah povjeruju u boga koji je krivac za sve.

Govore ovako: „Za sve su krivi ti fanatici i fundamentalisti. Kad ne bi postojala religija, ne bi bilo ni ratova.”

Ma dajte, molim vas, da nema trgovine oružjem i huškanja naroda protiv naroda, vladanja većih naroda i država nad onima koji su malobrojni, da nema te želje i pohlepe za bogatstvom pod svaku cijenu i za prevlašću u svijetu, možda ipak tek tada ne bi bilo ratova i nereda.

Za sve postoji hijerarhija.

Za svakoga postoji glava, koja se nalazi na najvišem dijelu čovjeka, koja upravlja čitavim tijelom. Glava vidi, čuje, razmišlja, govori i naređuje tijelu, vratu, ramenima, rukama, nadgleda srce i krvne žile, probavni sustav, kožu i spolna područja, upravlja nogama i vodi naše stope tamo kamo ih upućuje glava.

Nitko ne čini bezazleno i nesvjesno, dobronamjerno i voljno nikakvo zlo koje čini. Ne možeš ubiti nekoga i reći da bog dopušta patnju.

Ti si taj, čovječe, koji dopušta patnju, koji ima svoje pravno i sveobuhvatno dostojanstvo, koji je sposoban razlučiti istinu, koji je potpuno slobodan u svojim činima.

Zašto se onda tako licemjerno pitaš „odakle patnja na svijetu?”, zar to nije ono tvoje ljudsko monstruozno pitanje, najgore pitanje koje postoji među ljudima.

Kada već spominješ Gospodina Boga Stvoritelja svijeta i čovjeka, tek toliko da znaš, to Ga tvoje pitanje najviše boli, može Ga čak i nasrditi uporno ponavljanje takvih monstruoznih pitanja.

Radije se pitaj: „Zašto ljudi dopuštaju patnju?

Kakav je to čovjek koji ubija ili krade, a onda je nemoćan pred posljedicama ubojstava i grabeži?

Kakav je to čovjek koji u svojoj lijenosti i nemaru ne želi raditi ili ne radi mukotrpno za opće dobro već se mota naokolo, ništa učinkovito ne radeći?

Jesu li ti ljudi maloumni? Nisu jer jako dobro znaju kako ukrasti, kako ubiti, kako sakriti leš, kako glumiti da nešto konstruktivno rade, kako mlaćenjem prazne slame uvjeriti nekoga da dubokoumno razmišljaju za opće dobro?

Ta, sam si čovjek stvara glad i neimaštinu u svijetu: ako otimaš bogatstva na jednoj strani, kako ne znaš da se to mora odraziti negdje, na nekoj drugoj strani kao bijeda?

Ako imaš mnoge partnere, što se čudiš bolestima i neželjenoj djeci?

Ako dopuštaš abortuse i eutanazije, kako te ne bi bilo strah od nasilja?

Ako bespomoćno sliježeš ramenima, kako možeš očekivati bilo kakve pozitivne rezultate?

Bog je stvorio čovjeka za sebe.

Bog je stvorio i svemir i prirodu, floru i faunu, i čitav svijet radi čovjeka i za čovjeka, da može razumno gospodariti i upravljati svime, da mu bude dobro.

Daj mi jedan dobar razlog, čovječe, zašto dopuštati patnju u svijetu?

Ako ti činiš zlo i dopuštaš patnju, zašto misliš da se to neće preliti i na tebe i na svu tvoju obitelj i do tisućitoga koljena?

„A meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u Gospodinu.”

Psalam 73, 28

Slava koja me čeka

Neće mi ništa više biti sakriveno,

ograničenost moja hlapit će mahom,

a moje srce bit će u Boga izliveno

što me uzdržava svojim dahom.

Kao što me u svijetu iz ničega stvori,

Gospodine Bože, ljubljeni Oče moj,

tako će biti otvoreni Tvoji dvori,

anđeli će me voditi u slavi čitavoj;

znat ću po njima sve što željet ću znati,

svaku poemu i psalam u slavi stvorenja.

Oni me beskrajno pute da Ti se vratim

jer strpljivo čekaš sva moja ostvarenja.

Izići će sva moja dubina na moje ruke

koje od Tvoje se ljubavi pune ljepotom

na svjetlo žarko mila Ti Križa i Muke

od kojih mi duša cvjeta vječnim životom.

25.06.2020. 08:09

Vjera poniznosti

Zamrli su snjegovi u zraku,

različite želje, htijenje

što nas vodi

kao neka luč u ovom mraku.

Lanad ili vuci, ili hijene,

uvijek netko parbu rodi.

Zadnji prorok dođe

da obasja Kristov put,

da priredi ljude sve za Tijelo

koje, sveto, zemljom prođe

i pod svoj nas uze skut

da nam bude nebo bijelo,

da se ne držimo svoje slave

već da Boga proslavimo.

Hramovi smo Sveta Duha,

On nam daje pića živa, vode prave

da taj rascjep ostavimo

zbog igara i zbog kruha,

da se budućemu osvrnemo.

Proroci smo neba svijetla,

a ne zavidnici, mrzitelji

kad za vlašću protrnemo

kao narod lošega podrijetla.

Svi smo Kristovi i Krstitelji,

svi smo smrtnici i kratkotrajni,

rođeni smo vječnome životu,

a ne stoga da bi proslinili.

Neka putevi nam budu sjajni

da bi čisti ušli u Divotu

gdje se pita što smo učinili,

gdje se pamte samo dobra djela,

zrele misli i molitve blagoslova.

Dostojanstvo svoje nosi,

skromno srce, dušu što je htjela

samo dobro da se viče s krova.

Neka Božja sila sad orosi

zemlju malu prevelikih snova

i još veće poniznosti vjere

da nas neprijatelj stari

ne odvede izvan svijeta nova

gdje se slava dijeli preko mjere,

gdje nas čekaju svi Božji dari.

24.06.2020. 08:11

Život u životu

Bože, spasi ovaj svijet

što se Tebe odrekao

i odvedi ga na izvor

gdje se klanja narod svet.

Znam da sve si prorekao

i da dao si nam izbor.

Slavit ću Ti Sina koji reče

da se život u životu bira,

a ne propast ili mrak

u tom svijetu koji peče,

na toj zemlji što me dira

jer svi hoće uspjeh lak.

Kažu da se bore za boljitak,

mada im je dobro svima;

ne znaju ni što je puk,

da je zadubljenošću u Svitak

nadjačao pustoš kao plima,

da u njega napeli su luk.

Sveti dobro vide svi tu kaznu,

ali zovu neprekidno nas u raj,

predaju se istinskome spasu

radi izgubljenih koji padnu.

Ne vide to lovci koji vole sjaj,

a dobivaju za uzvrat trulu pašu.

23.06.2020. 18:12

Divlje smokve

Tvoja duša me pronašla

kao kakvu zagubljenu stvar,

kao skitnicu neku što je zašla

negdje u dubinu koja krije čar

i mogućnost neopisivoga skrivanja.

Tako mi se srce smanjilo i stisnulo

da mi nije bilo nikad dovoljno izbivanja

jer je kao pokisnuli vrabac svisnulo.

Nisam znala da sam na tvom sprudu,

na terenu gdje si divlje smokve gajio,

a koji me prihvatio sasvim ludu.

Ubrzo sam prepoznala što je tajio.

Tvoja duša nije mene iznenadila

kad je zaplovila tragom lađa bijelih

kojima sam strpljivošću ja zaradila

da me nađeš raširenih ruku cijelih

jer si me u svome srcu osokolio

provokacijom što istinu pogađa,

vruće ulje si na vatru moju dolio

riječju koju sada nosi moja lađa.

Još jedno vrijeme i pola vremena

plovit ću po moru što me snađe

voljom Krista od čijega nosim bremena,

od kojega bit će sve te bijele lađe

što se i dan danas naokolo traže.

Čekat će te ono što je nekad bilo,

sad na sprudu bit će od nebeske plaže

gdje je pitomo se sjeme žive smokve svilo.

22.06.2020. 20:37