Nije
mi važno,
nije
mi značajno
raspoloženje
tvoje,
ni
brukanje snažno,
ni
slavlje veličajno,
ni
mračne boje.
Svejedno,
isto će biti
što
mi se omaklo ovaj dan,
sve
isto kao i uvijek
jer
Krist će me skriti,
načiniti
od mene šator slan
da
bude mi dobar lijek.
Nije
mi važno što umire stih
i
nadahnuće postaje tupost
od
ona trena kada ti ode.
Još
u meni odzvanja korak tih,
još
pamtim bila je glupost
što
sam poželjela lake slobode.
Kao
da sam dijete što igru želi,
a
nikoga nema njemu za druga,
svi
su zabrinuti i tugu glume.
To
dijete suze i osmijehe dijeli,
ali
razloga ne može imati tuga,
bar
ne za dugo poslije sume.
Istinom
treba se razgovarati
pa
tuga zaboli, ali i nestaje.
Poslije
tuposti ove dolazi sjaj
u
kojemu Bog htio je stvarati,
Utjeha
kakva s mirom ne staje,
Uskrsnuće
tuge što vodi u raj.
04.05.2020.
18:24