Darujem
Ti dane svoje, hore
da
mi pamtiš za
moju malenkost
jer
ja neprekidno zaboravljam.
Uvijek
mislim da je grijeha more
slaba
muka da Ti budem gost,
uvijek
samo osnove ponavljam.
Kad
se sjetim što je prije bilo,
tada
mi se čini to je druga mučenica,
njoj
je valjda bilo vazda teže
nego
što se meni ikad zbilo;
tada
tek se vidi kakva sam Ti učenica,
da
u meni Tvoji dari leže
da
se još probude, da mi ih je iskopati
da
prinesem kamatama Tvojim,
da
me ne otjeraš na velika vrata:
van
iz Tvojih dvora tko ne pati,
tko
ne pamti u suzama svojim
što
je bilo poslije kasnih
sata
kad
boleštine se sve prikvače,
kada
nikog nema i grad spava,
a
tijelo se u borbama trese;
duša
tad promatra kao nejače
da
joj svane dan i zamiriši trava
da
joj misli tjeskobne odnese.
Ali
prije jutra već prikazuje se
muka
za
sve rane Tvoje, Kriste spasonosni,
da
očuvaš dom i zemlju cijelu,
da
oživiš vjeru svoga puka.
Kako
to je prinos plodonosni,
sol
i svjetlo ukusnome
Tvome
Tijelu!
05.04.2020.
14:39