Bilješka na rubu stranice

Možda zato što sam bila praznovjerna,

poganica koja traži smisao gdje stigne;

il' zbog toga što ja mudra bila sam na pola,

samo znanju, samo učenju sam bila vjerna,

onome što moju ludost do na pola prigne

jer se nije povezati moglo ništa na sred stola;

možda zato duša moja, ledena i prazna,

bila je onako, veoma kompleksno sitna,

ponižena, prisvjesna od zadirkivanja

pa je odgovarala za ta Blaženstva razna,

pa je odmah uvidjela koliko joj Riječ je bitna,

pročitana ili izrečena poput izvikivanja.

Riječ je Ljubav, to se podrazumijeva

kada naokolo gledaš ima li tko sličan.

Mojoj stidljivosti smetali su komplimenti,

moja oholost je ova što i sada pjeva,

a ne vidi da je mnogi čovjek svemu vičan

i da ja sam krivac što ga vode sentimenti.

Ti me nađe, bez Tebe ja, Kriste, neću,

Tebe tražila sam jer si Ti sve ono

što je mene bacalo u jad i bijedu.

Sve si ponudio meni Ti za sreću,

sve mi dao, ali srce griješiti je sklono

pa sad gledam u zrcalu blijedu.

Izbavi me, Bože, o Bože moj,

zahvalna Te duša moja voli, časti;

više ne zna gdje se može popraviti.

Još Te uvijek tražim, onaj nauk Tvoj,

ali često zapnem jer ću pasti,

grijesi će me nesvjesnu preplaviti.

Moje odricanje donosi mi čari

po Tvojoj volji, snazi Tvoga Duha,

Tvoje Riječi, Mudrosti i Tvojih Rana.

Kazuj meni koji su mi dari,

pričaj u slaboći molitvena ruha;

koja zapovijed je ostala mi strana

jer ja ne znam Tebe blagovati.

Nemam vida, nerve, niti moć,

samo čežnju tražiti Ti Lica

koje mi odredi samovati.

S Tobom je svejedno je li dan il' noć;

je li volja Tvoja za me ova drhtavica?

16.03.2020. 21:05

Izlazak duše

Ostati tu,

na mjestu svome

koje mi namijeni Ti,

u visokom stanu,

Kriste, moj Dome,

prepunom nježnosti,

nije kazna,

nije izolacija,

niti prokletstvo,

ni soba prazna

već Tvoja kreacija,

Tvoje svetstvo.

S Tobom živjeti,

kraj Tebe biti

u slobodnoj formi,

moliti smjeti,

o raju sniti,

pobjeći normi

jest olakšanje.

A nije ni novina

za ovo biće.

Klasično stanje,

ni kruha, ni vina,

a Dan mi sviće.

Ostajem tu

kao prašina

lepršava,

u svome tijelu;

kao tišina

stršljava.

Uvijek si tu.

I ne dopuštaš

nikakve greške.

Na svaku rečenicu

završetak spuštaš,

izmamljuješ smiješke.

Porive miješaš

poput mlina

da me sažežeš;

strpljivo čekaš

da s ovih visina

korijene srežeš.

Moram izići

iz ove uskosti,

iz ova kaveza,

bliže Ti stići,

maknuti kosti

i lađu s naveza.

Neka oplovi

svoju putanju

i pronađe darove;

i neka ulovi

u takvom stanju

sve silne kvarove.

Samotnosti,

samoćo prisilna,

moja kobi;

Božja sočnosti

spasa Mu silna

što me razrobi,

zaboravih sve.

Praštati hoću

da puk Te sasluša.

I još mi se putuje

danju i noću

gdje vjetri se duša.

16:03.2020. 12:08

Slijepo srce

Dragi Bože, našli se da nas progone.

Mnogi nam se smiju i izruguju nas.

Mnogi nas crtaju kao slijepe i slabovidne osobe za kojima idu neke druge slijepe i slabovidne osobe.

Jerihonski slijepac Bartimej

(Mt 20, 29–34; Lk 18, 35–43)
Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« 49Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« 50On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« 52Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Toliko sam dana bez Tebe, Bože, o, Bože moj!

Pravednici Tvoji, neki i bez Tvoga Zakona kao što je bio Abraham, a neki i u Zakonu Tvome, kao što je bio sveti Josip, zaručnik Marijin, i mnogi drugi, uključujući i one koji su na očigled ljudi iz grobova ustajali kad si se predao smrti na križu, svi su oni, vjerni Tebi, Kriste, živjeli dragocjene i plodne živote.

Nisu svi uvijek imali Tvoju Crkvu, Tvoju evanđeosku riječ, sakramente Katoličke Crkve, a bijahu oduvijek Tvoja Crkva, Tvoj Saziv, čak i veliki oci naše vjere.

Danas, preko mnogih svećenika, po Svetom Pismu, u sakramentu Euharistije koja je otajstvo Tvoje riječi, govoriš mnogim ljudima svakoga dana te svi postajemo Tvoji vjernici, učenici vjere.

Abrahamu se čista i jaka vjera i nada uračunaše u pravednost; Josipu se po svetom Zakonu povjerenje i posluh uračunaše također u veliku pravednost. Danas kao da nema ničega u svijetu vjernika što bi im se u pravednost uračunalo.

„Po djelima ćete ih njihovim prepoznati (Mt 7,15-20)”, to je sada sve čega se mogu sjetiti. Kada se susrećemo, ne znamo tko je pravednik, a tko možda i nije. Ništa ne provjeravamo, ne pitamo, ali zato svakoga po sebi sudimo.

Zaista se ponekad ponašamo kao da imamo srčanu manu: slabovidnost i sljepilo.

Ne gledamo niti realnim pogledom na ljude, niti gledamo srcem.

Znam, učinit ćeš da svi progledamo.

Učinit ćeš da razumijemo puno više i bolje jedni druge.

Mnogi ljudi ne misle na svoj spas, ali vjerojatno nas ima puno više koji se nadamo da će nas naš način života dovesti u neki raj koji zamišljamo svatko na svoj način.

Pitam se razmišlja li itko kako ćemo biti jako različiti u beskrajnom izobilju Tvojega stvaralaštva, isti, a drugačiji, savršeni plodovi savršenoga Stvoritelja i raznolika djeca Križa Kristova, „kraljevstvo svećenika, narod svet (Izl 19,4-6a)”. Ponekad mi se čini da ljudi u spas ne vjeruju, ali da mnogi vjeruju da ćemo svi biti isti, pitomi, dobri, nalik jedni drugima, lijepi, sretni i slično. Ima nas koji zlobno mislimo kako će nam susjedi završiti u paklu jer su nam se zamjerili.

U molitvi „Očenaš” izgovaramo:

„Oče naš, sveti se ime Tvoje,

dođi kraljevstvo Tvoje,

budi volja Tvoja,

kako na nebu, tako i na zemlji...”

Molimo Te da već u zemaljskom životu prakticiramo nebeska obećanja.

Nekako se to može shvatiti da je mnogo stvari, događaja i ljudi u ovoj našoj zemaljskoj stvarnosti već kao predokus koji je nalik našoj budućoj nebeskoj stvarnosti jer nitko ne zna kada sam u smrtnom grijehu, kada sam na paklenim mukama, a prolaze kraj mene, razgovaraju sa mnom, izgledaju sretni i zadovoljni kao da su oni već u nekom raju; ili kada sam ispunjena istinskom srećom i dubokim mirom, kao da ne mogu razumjeti tuđu zlobu ili veličinu tuđih patnji. Može li to ukazati na nebesku stvarnost gdje je između pakla i raja veliki ponor? Lav i janje često puta se spominju kao pitomi prijatelji, ali neki zlobnik i neki veliki svetac sigurno neće biti jednaki u svetoj i blaženoj jednakosti i jedinstvu u Tebi, Gospodine. Svetac će biti sretan što se je bivši zlobnik pojavio s novim srcem i gledat će bivšega zlobnika blagonaklono, ali bivši zlobnik će se moći samo diviti svetome čovjeku, biti mu zahvalan na molitvama ili slično. Neće biti isti. Bit će jednaki, ali neće biti isti. Neće biti svejedno što su činili u tijelu zemaljskome jer inače kakve svrhe ima obraćenje koje je ovdje, na zemlji, sigurno najhitnija stvar za svakoga?

Jesmo li zaista tako slijepi?

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se, daj nam da progledamo!

15.03.2020. 19:58

Voda Kristova

Ljubiti Tebe, Gospodine Bože, u Duhu i istini isto je što i klanjati se u svetome ljudskom hramu Tvome Veličanstvu; isto je što i čekati od Tebe vodu od koje se nikada ne može ponovno ožednjeti i hranu od koje čovjek dobiva duhovnu snagu, a duh čovjekov, znamo, pokreće srce i tijelo čovjeka, volju i um.

Ljubiti Te, Kriste, ne znači otići svaki dan na misno slavlje pa potom ogovarati ljude; to ne znači redovno se pričešćivati bez puno volje da se ne ponavlja isti grijeh; ljubiti Tebe u prvom redu znači doživjeti strah Božji koji je, između ostaloga, i početak mudrosti ljudske. Jer, tko se Tvoje snage ne boji, lud je. Ti daješ poslušnom vjerniku sve po redu: mudrost i znanje, hranu i piće, novo srce.

Prvi i najosnovniji dar za čovjeka jest zdrav razum. Pomoću zdravog razuma čovjek može zaista u punini živjeti svaki trenutak svoga života. Kad je razborit, čovjek je zdrav, zadovoljan, umjeren i pravedan.

Ima nas koji smo jako ovisni o sakramentima Katoličke Crkve, o Euharistiji i sakramentima Pomirenja i Bolesničkog pomazanja.

Ima nas još više koji ne činimo ništa jer mislimo da ćeš Ti riješiti sve. Ako sami ne činimo ništa, nismo Tvoji, ali ako se samo trudimo svojim djelima spasiti, također nismo Tvoji.

Toliko sam dana bez Tvoje hrane, a Ti me čitavo vrijeme posvećuješ. Dođe mi da pomislim da Te je dovoljno samo jednom u životu blagovati da bi čovjek zadobio Tvoju naklonost, Tvoje darove za cijeli život.

Jer, nije dovoljno uzeti Tvoje Tijelo i čekati da se dogodi čudo ili vjerovati da smo to učinili da bismo Tebi ugodili pa ćeš nam onda Ti podariti vječni spas. Nije dovoljno.

Susret je s Tobom, Isuse, nalik susretu s ljudima: ne možeš znancu kojega dugo nisi vidio reći da žuriš, a blaguješ Tijelo Kristovo; ne možeš prošetati kućnog ljubimca i reći prijatelju da nemaš vremena za dulje razgovore zbog toga što moraš nahraniti psa ili mačku. Ne možeš razgovarati sa susjedima o kućnom redu dok oni boluju zbog problema kakvi se lako mogu primijetiti; ne možeš posjetiti bolesnika i pričati mu banalnosti, a ne slušati o njegovoj bolesti.

Često čeznemo za Tobom, Isuse, za Tvojim kraljevstvom nebeskim, a ono je među nama, ono dolazi kroz srce, a ne sa srcem i tijelom jer kraljevstvo je nebesko naša „vjera u praksi”. Ne možemo se opravdavati kako nemamo vremena za ljude zato jer gledamo u nebo i trčimo za kraljevstvom nebeskim, idemo na susret s Tobom. Naravno da si ti vjerniku najvažnija Osoba, ali do Tebe se dolazi kroz druge ljude, to je fakat koji nitko ne može zanemariti, ni promijeniti.

Jer, nije Hostija čarobni štapić, Ti si nam potreban da lakše prilazimo ljudima i sebi samima. I kako bi to bilo da imamo Tebe i samo Tebe, a da nemamo jedni druge?

I kad odlazim u pustinju, kad postim od Tvoje Hrane, Ti mi uvijek daješ te vode od koje dobivam vječnu životnu snagu.

15.03.2020. 06:04

THE PLATTERS | Only You / My Prayer / Twilight Time / The Great Pretender

Tragovi grijeha

Najtajniju tajnu nećemo reći,

ljudi ne govore svoju nutrinu,

neki su malo nesigurna djeca.

I kad se mora rijeku prijeći,

duša još traži životnu dubinu

u kojoj nesreća više ne jeca.

To su tragovi grijeha u noći,

to su sjećanja koja povazdan vape

u savjesti duše što živi zlo,

koja strahuje od svačije tuđe moći

da joj ne skrše tanane lape,

da je ne sruše na ledeno tlo.

Nikad ne traži tuđe živote,

tuđe greške il' tuđu hrabrost

jer imaš svoje jedno odijelo.

Nitko nek' ne zna za tvoje kvote

i nitko neka ne pogodi tvoju slabost;

u tvoje ime govori tvoje djelo.

Ljudi također su slojevita bića,

u jednoj duši čitav je splet,

i svemir cijeli, i mnogo toga.

Istražiti ne možeš čovjeku žića

jer sva stvorenja iščekuju let

o kojemu čuju od svoga boga.

Obrati se, vjeruj Radosnoj vijesti,

postani iskren i svima smiješan,

pokreni srce si u nebesa

koja ne može spoznati čovjek grešan.

Tada ćeš Božjega Sina sresti

koji tvoj život i tebe pretresa.

14.03.2020. 15:21

Nesretno voće

I sada, evo, plačem, plačem od sreće

jer nije me zahvatila kušnja veća

od ove što valima kao vještica šeće,

jer među vilama strašnim već ona je treća

koja me zavodi poput prijetvorna stvora,

poput institucije neke od velika profita.

Ali ja nikada nisam gospodarica mora,

samo se trsim pronaći blaga mi skrita

i, normalno, ta blaga čuvaju čudovišta

kao što su vještice, i zlodusi, i vile

od kojih mi nije pobjeći poput derišta

već moram do blaga stići bez sile.

Blago je moje pomoć u Imenu Tvome

koji si stvorio nebo, zemlju i svijet;

blaga su moja izvan te zvijeri trome

koja se nikada nije nadala mrijet'.

Nema tog otrova od kojega pogibaš Ti

koji uskrsavaš na očigled mojih suza,

nema Ti kraja u mojoj realnosti;

za Tebe, Isuse, samo jedna je uza

koju ne poznam dobro, ona mi znanac

što caruje umom i srcem, i tijelom

ako me pokrije zima i lagani sanac

pod vedrim nebom u snijegu bijelom.

Ako i gutam veće količine i doze,

što jedna ih starija dama uzeti hoće,

il' ako se otresem stiha i proze,

ne znači da otrov je nesretno voće.

Kad bih i nestala s burama silnim,

to bila bi samo i samo Tvoja volja

jer Ti uvijek me dodirom umilnim

zoveš na život gdje bit ću još bolja.

14.03.2020. 13:49