Sati Muke Gospodnje

Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim

jer to mojoj grešnosti i priliči

da se kakvu grijehu nikad ne dam,

da od Tvog pogleda ne obnevidim

već da pokajem se kako doliči,

da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem

i da Tvojoj svetosti ja progovorim,

ili zato da se sjetim životnoga svjetla,

ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;

da se sama sa sobom ja dogovorim

kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,

kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,

oviseća o Tvom skrletnome skutu,

a toliko često puta izljubljena

kao zemlja crna, kao kamen grubi

što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta

kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,

s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije

što je načiniše ruke ova svijeta

i dok najveće mi tajne svoje tajiš

zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,

Pastiru sviju stvorova što ječe,

milosrdna vlast nad svima nama,

drven štap što dijeli pokoru il' čast,

a u mome srcu jošte prazne riječi zveče

iako sam davno započela s pokorama.

14. ožujka 2019. 17:38:26

Gostoljubivi Domaćin

Znaš li da je Isus dobri, prepun milosrđa

Onaj strašni kada pravednosti traži;

da Mu ne dopire uzvik, niti vapaj srđa

kada psuješ i kad mnoga duša ti omrazi?

On je Kralj što sudi svojim pravorijekom,

ne može mu umaći ni besmrtnik,

ali ipak umre vječnošću i svojim vijekom

da bi svaka šuša mogla biti pravednik.

To je Svetac koji umiva ti noge,

to je Bog o kojem nit' ne sanjaš,

koji pere, čisti čak sve druge boge

što im predaješ se ili klanjaš.

Da li kada slijedio si Božje riječi,

da li kada slušao si Krista glas?

Da li vidio si kako Bog te liječi,

da li molio si ikad Njegov spas?

Znaš li da je ljudska duša čista

kada Isus dođe, sagiba se pa te pere;

znaš li da ti duša poslije toga nije ista,

da je nova i da stiže u nebeske sfere?

Uzalud ti čaranja i horoskopi,

prognoze i predviđanja iz jame;

uzalud ti jaki instrumenti, teleskopi

kad odozdo vidiš samo tragove od tame.

To je oporuka što je Bog ti ostavio

i svim ljudima sa zemlje crne, ratoborne;

njome Krist je tebe ozdravio,

mada sve su duše uvijek mrtve, nepokorne.

To je za te krst i vječni život, porođenje

kojega ti Krist u svojoj smrti daje

da oživiš, da ne umreš kao prljavo stvorenje,

da uskrsne tvoje srce što se nikada ne kaje.

14. ožujka 2019. 18:58:27

Anđeo s neba

Anđela Ti tražim Tvoga

najvećega, među serafima

gdje Te, usrdna, pohodi

da utješi svoga jedinoga Boga

koji dade bijela lica lepravima,

vlastita si čela krvava porodi;

koji dade kruha svima nemoćnima

a malaksalošću se oplijeni;

legije svih zloduha potjera

koji kinjiše se prizorima noćnima,

a sam sebe za đavla zamijeni;

trgovce pred svetinjom rastjera.

Sići na tu zemlju palu,

među sve strahote, mnoge zloće

može samo Jedan Jedini

koji će za kaplju malu

dragocjene Krvi što je vrazi hoće

pretvoriti se u pak'o silni.

Anđela Ti zovem da ga hvalim,

da me uči porukama

sve do kraja vremena,

da me nosi u časima palim,

da me drži na rukama,

da mi skida bremena;

da Ti šapne o ljubavi mojoj,

i o molitvama što se dižu,

i o srcu razderanu

što ga dadoh majci Tvojoj;

i o zlodusima koji gmižu

jer si zadobio smrtnu Ranu

kojom spasio si, Kriste, nas.

Anđela Ti zovem da Te hvali

poput Oca kojemu si ponajveće milje,

da mi Te pozdravi u taj Čas

jer su Tvoja krv i znoj mi dali

život, ljubav i slobode izobilje.

14. ožujka 2019. 20:50:32

Isus u tamnici

Bijaše to noć k'o neke druge

što su pohodile Tebe, noći crne,

sve u Tebi i u Tvojim djelima

kada proživljavao si razne poruge

i kad zurio je u Te zloduh što nagrne

uvijek kada molitelji posustanu tijelima,

kad ih svaki korak tuče,

kad ih svaka pomisao goni

da podignu na se ruku;

kad ih duša jedva vuče,

kad im svaka riječ zazvoni,

kad ne vidi nitko njinu muku.

Jedna noć u noćima tjeskobe

Tvoje čiste duše što bi svijetlila u tami

kada barem ne bi bili tako slijepi

svi ti mučitelji koji Te zarobe,

koji sad su jači nego kad su sami

i taj zloduh što se za Tebe zalijepi

neće dugo poslije znati Tvoje ponore

i ta posrtanja kad se gubi razum,

kada plešu naokolo iskre udaraca

smiješnih tužbi kojima su vijećali do zore

Tvoji tužitelji mnogi, Tvoj zemaljski fatum,

smrtonosni njima Sud što već Kalvarijom gaca;

jedna kratka noć kao kratak čas,

vrijeme Tvoje molitve za sve te duše

oko Tebe, jedinoga što u svjetlu biva.

Baciše Te, Boga, u taj mračni kras

gdje u okovima blagoslivljaš one što Te ruše

da im dadneš milosrđa, svjetla živa.

16. ožujka 2019. 06:50:48

Kazna

Sada nema Boga, kao što si htio,

čovječe u mraku, slijepi putniče;

nitko te ne pita što si činio i gdje si bio,

smrti svoje vlastite, ti, uzniče,

nema tebi već ograničenja.

Sada možeš pjevati, zaplesati i zaigrati,

možeš bacati se povrh stijenja,

možeš pustit' srcu da se zainati,

nemaš straha. Nemaš ni kulture,

divljaš poput opijene zvijeri,

to je sve što nose životne ti ure.

Prašina se tvoja mjeri.

Žena, Majka, Kraljica Ga krili,

nebeska je pustoš mračna poput groba

u kojemu zemlja siva, suha cvili.

Duh se zloćudnika trese poput roba

koji je sahranio si Gospodara.

Što ćeš sada, dušo pokojna i mrtva,

udisati sumpornoga grotla para

ili priznati da sam si svoja žrtva?

Tko će sada mjesto tebe ispaštati,

tko je sada tvoje ruglo i sramota,

tko će sada za te na Križ stati?

Tebe čeka, tebe sada čeka ti Golgota.

Tebi sad je sve to istrpiti

što si dao od svog srca kamena;

tebi sad je kaznu iscrpiti

sve do kraja, sve dok ima vremena.

16. ožujka 2019. 08:00:21

Razbojnik na križu

Vjerujem Ti da si Boj moj

i Gospodar si nad svim gospodstvima

što su podigla Ti križ Tvoj,

da Gospodin slave si nad svima.

Vjerujem Ti, Kriste, da si nedužan oduvijek,

da iz Tebe kraljevstvo Ti raste

kojim nudiš zločincima novi vijek

i da tamo anđeli Te neprekidno časte.

Znam da ovaj život nije pravedan i pravi

jer ja razbojnik sam protiv volje svoje

sve dok smrt se iznenada ne pojavi

kojoj ljudi zločinci se svi pribroje.

Priznajem da griješio sam na tom svijetu,

makar uvijek tražio sam golubicu bijelu,

nadao se da ću izbjeći tu sudbu kletu,

ali nosio sam samo dušu okorjelu.

Na tom Križu neki odlaze ka raju

dok se drugi sablažnjavaju i groze,

nikad se ne straše, ne pokaju,

ne znaju da život bolji biti može.

Isuse na križu, sada se odlučuje o nama,

sada milosrđe Tvoje svima sudi.

Smiluj nam se jer obuzima nas tama;

Ti si uvijek bio jači i od smrti i od ljudi,

Ti si Svetac vječni, Ti si uskrsnuće.

Vodi me sa sobom sve do svojih lijeha

jer ja nemam takve moći vruće,

nemam snage usred zločina i grijeha;

spasi mene, moju dušu Ti ponesi

kada ovaj križ i smrt me skrše

i u kraljevstvo me svoje sa sobom odnesi

kada ove muke se dovrše.

20. ožujka 2019. 04:59:49

Juda

Hoćeš li me voljeti ako Te poljubim,

hoćeš li me poslušati, učiniti čudo

ako kažem da to želim?

Svi to žele, ali ja Te, evo, snubim

i usuđujem se učiniti nešto ludo

jer sa svima ovu želju dijelim,

želju da nam budeš vođa naše pobune,

da nam se zakraljiš, najveći od svih,

i da odmazda nam bude jaka

jer smo silno željni naše vlasti potpune;

skini nama jaram okova nam tih

da nam prestane ta mučna tlaka.

Evo, ja Te ljubim, ja Te provociram,

Tvoju moć i Tvoju čudesnu snagu;

sa mnom su vojnici mnogi

kojima ja poljupcem diktiram.

Ti si osloboditelj koji će nam skinut' ljagu,

protiv Tebe nemoćni su drugi bogi.

Možda sad izgleda kao da Te izdajem,

noć je pala, moje vrijeme slatko,

moja tajna i moj savršeni plan.

Iako Te dobro još ne poznajem,

znam te želje koje ima svatko:

da nam staviš vlast i moć na dlan.

Ja Te ljubim, al' u snove ne vjerujem,

svi se moji prijatelji slažu sa mnom;

ne mogu pogriješiti ja s tom idejom

pa Te, Isuse, ja pomno nasljedujem

i dolazim k Tebi u tom vrtu tamnom

da Ti otkrijem se jasnim djelom,

poljubac je moj taj znak za nas.

Ponizno se predaješ vojnicima u ruke,

vode Te pred sudove svih otpadnika

s kojima sam planirao opći spas.

Počeli su sati Tvoje slavne Muke,

a Ti nemaš gotovo ni jednog supatnika.

Noć je moje vrijeme, vrijeme zla

u kojem ja propadam, a sitna plaća;

padaju i oni što se meni nadaju.

Sad me čeka samo drvo vješanja,

od izdaje propada tko se mene laća;

moji srebrnjaci na to tlo poda mnom padaju.

20. ožujka 2019. 06:41:49

Ženama Jeruzalema

Zašto plačeš ponad mene,

ja sam Bog tvoj

koji predaje se svim životom.

Križ moj služi da tvoj život ne uvene,

da za tebe bijem boj

što si začeo ga ti sa svom grehotom.

To što ti oplakuješ,

to je zloća

budućih i prošlih pokoljenja.

To su sve grehote što ih snuješ

da ti bližnji onemoća,

to su želja tvojih ostvarenja.

Žali duše što će reći

da sam izgubio bitku

kad ispustim ja svoj dah.

Žali djecu što će ipak prijeći

onu rijeku zla i granicu plitku

koja od njih čini samo prah

jer mi neće lako vjerovati.

Ja sam Život, Uskrsnuće,

Stvoritelj sam čovjekove duše

koja neće riječi moje slijedovati,

niti moje težnje vruće.

Poda mnom se te grehote ruše.

Ne požali moga truda

jer ću Križem sve otkupiti

da ni noći biti neće.

Neće nikad više biti bluda

jer ću ljude sve okupiti

kao prijatelje ponajveće.

21. ožujka 2019. 06:59:00

Pilatu

Ja sam došao svjedočiti,

bacila me Ljubav u to more laži,

bacila me Pravda smrti se suočiti.

Otac moj nebeski zadovoljštinu sad traži.

Ti si slaba duša s oružjem strašnim

kojim neprekidno zveckaš, sav od straha.

Misliš da si bog s rukama časnim,

ali tvoje carstvo spomenik je kraha,

ti čak ne znaš načiniti onaj sag

po kojemu sada tvoje stope hode.

Za tebe postoji samo to što nudi vrag:

pusti snovi o uživanju slobode.

Tko slobode nema, o slobodi sanja,

uništiti želi svakog stvora,

porobiti ljude slavodobitnošću znanja.

Istina za tebe nema odgovora.

Znaš da ništa ne znaš, ne možeš ni znati

jer ne ljubiš, osvajaču svijeta.

Nikada ti nećeš ispod Križa stati

jer ti nije jasna Žrtva sveta.

21. ožujka 2019. 07:05:06

Marija na Isusovom putu

Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet

u tvom srcu sada beznadežno jeca

zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.

Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.

Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,

što ti dao je blaženstvo proročansko

da u svojoj pradjedovskoj vjeri

najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,

donosi ti sada onaj šimunovski čas

što ga u sebi si tiho prebirala,

koji morao je doći svima kao spas,

a ti nikad mu se nisi opirala;

mač je boli ti u duši poput glavnje,

poput neizrecivoga krajnjeg doba

kad se događa i sud, i opće sravnje

svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;

ali ti si vjerovala, kao u početku,

u beskrajno more radosti i suza;

sve si znala u Božjem svršetku:

da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza.

23. ožujka 2019. 09:12:11

Isus pada pod križem

Prilaziš mi u obličju ljudskom,

sasvim kao ja, kao netko moj.

Zavjet naš nije u registru sudskom

i mi nismo neki određeni broj;

bezbrojna su naša poklecanja,

i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha

kao što su mnoga drvu reckanja:

kada god mi blagujemo Kruha,

kada god se sve poklope naše riječi,

kada svjetlost sva rastjera neki mrak.

Moj Te pogled nikada ne spriječi,

moja suza nikad ne obuzme zrak,

ona pada nekamo u Tvoje visine.

Ti ne plačeš, nemaš vremena za to

sve dok ova zemlja mi ne mine.

Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,

samim time što si ljubio božanski,

a ne nekim oružjem il' moći.

Sam se prevario zmaj poganski,

nije znao da će skončat' prije noći.

Kažu tri puta si poljubio kamenje,

ponavljaju padove Ti radi njina značaja

jer je kamen srca ljudskog znamenje;

dokazivao si stvarnost svoga odražaja,

da si Čovjek sav, u punom značenju.

Ti si stvorio tu sliku svoga žića,

ostavio trag božanstva na tom stijenju,

sliku Križa kao svoga sveta Lica.

Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,

tad utipkam Križ Tvoj u memoriju

pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim

jer mi ne činimo ceremoniju.

Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,

slična Tebi kao što Ti moj si Pralik

kada klecaš pod tim udarcima bijesa;

kada padnem, ja tom kamenju sam nalik.

23. ožujka 2019. 21:10:36

Medni plodovi božanski

Mi smo sveti dašak od života,

mi smo život, zaljubljen u Boga,

mi smo loza što se oko Trsa svija

da bi ploda darovala, životnoga pota

jer se njime poništava djelovanje zloga

koji naokolo vreba kao zmija.

Mi smo, tako, neke milostive riječi.

One, kad se spoje, smisao su svega

što bi s Trsa imalo se piti.

Mi smo muk i šutnja koja sunce spriječi

da ne opije nas fina, slatka žega

što nam daje duši u životu imati i biti.

Na nas padnu svježe kapi oporosti

i po našim dlanovima kližu

kao nježnost, kao pažnja čista

da operu prašinu od konačnosti

što je razbio je Bog na križu,

koju presreli su gromovi od Krista.

On je Trs nam što suhoću blaži

vječnim nadahnućem svoje krvi

da bi zemlji bilo pitko vino;

to je ono što u nama još ponetko traži,

od čega se ovaj svijet razmrvi,

to je Majka koja djecu zove svojim Sinom.

Kada vriju sveti plodovi božanski,

tada kušnja velika je, dugotrajna;

dašak se obradi kao blatna glina

koju melje, mučno gazi stup lončarski

dok ne postane na suncu kaplja sjajna

da se nudi svijetu kao izobilje kruha, meda, vina.

29.02.2020. 04:30

Odaziv na ljubav

Samo Ti me znaš u srži,

samo Ti dolaziš uvijek

kao dodir lahora i stijeg.

Samo Tvoja duša mene drži,

samo Tvoja riječ je lijek

kad me gaze, tjeraju na bijeg.

Samo Tvoja pratnja mene k sebi vraća

i Marija, Majka, Tvoja prethodnica,

što me povela za ruku kao dijete.

Samo Tvoje srce srca se moga laća;

tješilo me, ljubilo kada bijah poganica.

Kao ljubavniku stihovi mi samo k Tebi lete.

Ti si me poznavao u najvećoj bijedi

i u boli čitava života moga;

Ti učini da ja nisam od ovoga svijeta

već gdje srce neko najtoplije vrijedi,

srce koje dobro čuje jedinoga Boga,

dušu koja izgara da gorjela bi sveta.

Više puta si me rodio u svojoj ruci,

začeo me kao strašilo uz cestu,

polio me Duhom kao nikoga svoga;

ja sam Tebi cilj i plod sam Tvojoj muci,

moje srce broji svaku Tvoju čestu,

svaka suza mi je treptaj oka Tvoga.

Neuka sam, Tebe slušam, Tvoja čuda,

vjerujem Ti kao što se i Ti uzdaš sav u mene,

ali to sve ovom svijetu prolazi kroz uši.

Tebe traži, Tebe žeđa ova stara luda,

samo zato što zauvijek pamti crne zjene

i zbog toga što je kao ranu nosiš još na duši.

28.02.2020. 18:54

Prelijevanje vječnosti u srcu

Stihovanje ovo nije mrtvo, nije slom,

a i kad bi trska napuknuta bila,

za nju ne bi bilo straha.

Čak i tinj od vatre, tu, u srcu mom,

koja čitav život mi je otopila,

neće gasnuti bez svoga daha.

Nije ovo niti puko otiranje

već je volja moja Bogu podvrgnuta

pa se bestežinski prelijeva sred zraka;

čini se da često je kontriranje.

To je kao neki zakon moga puta

koji podlaže se kao voda mlaka.

Prošla noć je bila kao napunjena ptica

koja mi je zapjevala pa me zvala,

a ja sama ne znam reći svoje ime,

ono koje nosi oko srca moga ogrlica.

Niti nebesko si ime nikad nisam znala

iako me često Bog poziva, zajedno sa svime.

Zato znam da noći su zaboravljeni snovi

jer kad svane jutro, ono križno drvo daje.

Mnogi ljudi, čak i brda, mora, zvijeri

jedni druge dozivlju za život novi

i propituju se međusobno koliko to traje.

To ne vrijedi, samo Bog te može pozvati u vjeri.

Prema tome, nitko me ne traži i ne gura

do li Duh o kome visi moja priča;

Zov je srca moga, Svjetiljka je mojoj stopi.

Samo činim ono što nalaže moja ura,

uzimam svoj križ, odraz Njegovoga lica.

Za Njim kročim dok se srce moje topi.

27.02.2020. 18:20

Litaniae Sanctorum (Litany of the Saints / Litanie dei Santi)

Sloboda na lancu

Glava I

UVOD

1.1. Crimen populi

Glas naroda kao da ne postoji, glas naroda je glas medija koji stvaraju rejting. U modernom izričaju to se naziva populizmom.

Populistički stil medija i u medijima nalikuje diletantskim pokušajima vladanja i savladavanja novinarstva kao profesije te obiluje kritikanstvom.

Ovdje, naravno, postoje hvalevrijedne iznimke koje poznaju ozbiljni čitatelji naroda.

Pojam konstruktivne kritike ne čuje se ili se pretvara u destrukciju koja vuče korijene od pamtivijeka, a naročito od humanizma od prije petstotinjak godina.

Svjedoci smo rasta liberalističkih ideologija koje se uvlače u medije, u narod, u zakone. Čovjek je okrivio srednjovjekovnog Boga za sve grijehe i revolucionarno krenuo u slobodu, slobodu od Boga koji osuđuje, ali i oprašta grijehe. Čovjek je krenuo putem smrti.

No, jedino nam Biblija otkriva u svjetlu vjere je li sloboda naša istinska, je li ona blagoslov ili prokletstvo.

Glava II

SLOBODA ZA GRIJEH

2.1.Populizam

Ono što je popularno, nije uvijek i najvrijednije kvalitete. Često ono što je vrijedno svake pažnje, nije popularno.

To se događa jednostavno: u medijima se narodu serviraju popularni članci koji su najgledaniji i najčitaniji da bi ljudi što više kliktali po tim naslovima; svaki klik, kao i svaki bod, donosi još veću gledanost i čitanost. Tako se stvara rejting.

Mediji ne jamče stručnu procjenu već samo popularnost.

Ono sve što je vrijedno i dobre kakvoće, kvalitetno, primijeti se iz daleka, to sve znaju i nestručni slojevi, i mediji, i profesionalni gledatelji i čitatelji, ali ne razumiju svi dobro sadržaj i poruku te ih ne tumače svi uvijek ispravno.

Do kvalitete se, između ostalog, dolazi s puno truda i uz mnoge greške koje se uporno ispravljaju i popravljaju iako često poneka greška ostane ili se dogodi nova greška. Zato su nam potrebne stručne procjene koje razlučuju grešku od uspjeha i koje točno prepoznaju koji dio je bolji od ostalih dijelova cjeline.

Glavni posao nestručnoga novinarstva je upravo u tome da pronađe tuđe greške, a ne kvalitetu te da te greške istakne kako bi svi kliktali na te istaknute naslove pa se na takav umjetan način stvara gledanost i čitanost, to jest popularnost i rejting.

Nikada populus, to jest široki slojevi nisu dovoljno stručni, a medijaši ih još više unazade i tako stvaraju površno javno mnijenje gdje izgleda kao da narod ne zna što valja, a što ne.

Čovjek se može obraniti od toga teško, možda samo ignoriranjem.

Mediji su mjestimično čista stihija, najveći grijeh u narodnim i nenarodnim slojevima; oni su živahan primjer kako blagostanje i bogatstvo čine profesiju i njezine stručnjake nestručnima. Naši mediji bi mogli konkurirati za svjetsku antologiju ljudske neozbiljnosti koja se pripisuje prostom puku.

Tako nastaje negativna popularnost, a to se popularno i nezasluženo naziva kritikom.

Kritika mora biti pozitivna i konstruktivna, inače nije kritika, niti istinski kritički osvrt.

2.2. Konstruktivna kritika

Konstruktivna kritika ne traži greške ili ne traži samo greške već gleda i pozitivno i nalazi uspješnu kvalitetu, a osvrće se i na sve ono između. Ona prije svega sadrži napomenu o tome što bi moglo biti bolje ili još bolje. Za konstruktivnu kritiku je potrebno imati stručno znanje, opću kulturu i puno dobre volje, a ne srdžbu, zlobu i optužbe; bogati mediji vladaju ovom zemljom na najgori mogući način: čine od lošega materijala loše novinare.

2.3. Loši novinari

Loši novinari čine loše vijesti.

Loše vijesti čine loše rejtinge i povećavaju popularnost opće gluposti i površnosti te postaju banalne.

Loši novinari podučavaju populus kako biti blesav, kako griješiti pa postati popularan što je bolje nego obogatiti se.

Popularno je naći najveću grešku pa je isticati.

2.4. Loši mediji

Loši mediji dovode na vlast loše stručnjake, diletante.

Diletanti su u prvom planu, uvjereni da su pravi ljudi struke i pametnjakovići pa uvode revolucionarne mjere i zakone koji su općeniti, bljedunjavi, nestručni i – loši.

2.5. Loši zakoni

Loši zakoni uništavaju ljude, to više nije bezazleno glupiranje.

Loši zakoni mogu kazniti onoga tko govori ili čini dobro, tko ima znanja i stručnosti, dobrog odgoja i široko kulturno iskustvo.

2.6. Loša kritika

Sve to počinje lošom kritikom.

Filozofija humanizma od prije petstotinjak godina donijela je nehumani globalni mentalitet i revolucije kojima se urušavaju temelji, sve dobre stvari koje nije poželjno rušiti ili mijenjati kao neka pogrešna djela.

Umjetnost dokazuje ove tvrdnje jer ona postaje lagodan način života, a pri tome i gubi često na kvaliteti.

Lagodan život je najveći san humanizma, to bi bio život slobode, a sloboda u današnjem popularnom svijetu znači živjeti poput zvijeri koju je netko pustio s lanca.

2.7. Liberalizam

Slobodu, to jest liberalizam su izmislili ljudi koji su se umorili od predanog rada i mukotrpnog učenja.

Sloboda u takvom smislu riječi znači da čovjek nije slobodan.

Sloboda u tom smislu znači da čovjek smije, može pa čak i mora uništavati drugog čovjeka.

Glava III

SLOBODA OD GRIJEHA

3.1. Čovjekova sloboda

Moglo bi se pričiniti da neki biblijski tekstovi ne priznaju da u čovjeku postoji stvarna sloboda izbora – toliko sveti pisci naglašavaju vrhovništvo Božje volje:

„Tako dakle: iskazuje milosrđe komu hoće, a čini tvrdokornim koga hoće.

Ti ćeš mi, bez sumnje, reći: Čemu se Bog onda tuži? Ta, tko se može oduprijeti volji Njegovoj? O, čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarati Bogu? Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: 'Zašto si me ovako načinio?' Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga glinenog tijesta napravi jednu posudu za plemenitu, a drugu za neplemenitu upotrebu? (Rim 9,18-21)”.

No, ovdje je važno ne smetnuti s uma težnju semitske misli da izravno sagleda božansku uzročnost, ne spominjući drugotne uzroke koje ipak ne poriče.

S druge strane, važno je u Božjoj volji lučiti razne stupnjeve i načine: Bog ne želi na isti način spas svih ljudi: „To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine (1Tim 2.3-4)”. Bog ne želi vječnu smrt okorjela grešnika već: „Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini (Ez 18,26)”.

Iz Pavlove tvrdnje o „Božjoj odluci koja je učinjena po slobodnom izboru (Rim 9,11)” i o predodređenju (8,29 sl) nije opravdano zaključivati da je ljudska sloboda samo obmana.

Zapravo, sva biblijska predaja pretpostavlja da je čovjek kadar donositi slobodne odluke: ima uvijek mogućnost slobodnog izbora i u isto vrijeme odgovornost.

3.2. Blagoslov ili prokletstvo

Već od izvještaja o prvom grijehu pa dalje u čovjekovoj je vlasti i u vlasti ljudske volje da izabere blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt; može se odlučiti za obraćenje, i to sve do kraja života. Na svakome je da stane na put koji vodi u život i da na njemu ustraje: „Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji njime idu. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze (Mt 7,13-14)!”.

3.3. Okriviti Boga

Pavao prosvjeduje protiv huliteljskih namjera grešnika, koji misli da može okriviti za nepravednost Boga koji ga pravedno osuđuje: „Ali ako zbilja naša nepravednost ističe pravednost Božju, što ćemo onda reći? Zar nije Bog nepravedan – govorim po ljudsku – kad pusti maha srdžbi? Daleko od toga! Jer kako bi inače Bog sudio svijet? Ali ako je zbilja mojom nevjernošću Božja vjernost još više zasjala Njemu na slavu, zašto da još budem osuđen kao grešnik? Ne vrijedi li: 'Činimo zlo da bude dobro', kako nam neki klevetnički pripisuju i tvrde da mi to naučavamo? Oni zaslužuju kaznu (Rim 3,5-8)”.

Sveti pisci nisu uklonili prividno proturječje između Božjeg vrhovništva i ljudske slobode, ali su dovoljno rekli da bi se moglo shvatiti kako su i Božja milost i čovjekovom slobodan posluh nužni za spas. Vidi Dufour, str.789-796.

3.4. Sloboda djece Božje

Samo i tek je Krist taj koji uspostavlja stanje savršene i konačne slobode za sve one koji prianjaju uz Njega u vjeri i ljubavi.

Isticanje načela istinske slobode, vjeru koja prihvaća Isusovu riječ nalazimo kod Ivana Apostola i Evanđelista: „Istina će vas osloboditi; ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni (Iv8,32.36)”.

Kršćanska sloboda ima odjeka na društvenom planu, ona je dostupna robovima upravo kao i slobodnim ljudima (Poslanica Filomenu), ali za nju se ne traži promjena društvenog položaja. U onodobnom grčko-rimskom svijetu, u kojemu je građanska sloboda bila sam temelj dostojanstva, ta je činjenica izgledala paradoksalno; ali tako se očitovala ona mnogo odlučnija vrijednost oslobođenja koje donosi Krist.

To nisu ideali mudraca, stoika i drugih koji su razmišljanjem i moralnim naporom nastojali steći savršeno gospodarenje sobom i učvrstiti se u nepovredivoj nutarnjoj mirnoći. Oslobođenje kršćaninovo nipošto nije plod neke apstraktne i bezvremenske nauke: ono je plod povijesnog događaja, pobjedonosne Isusove smrti, i osobnog dodira: prianjanja uz Krista u krštenju.

3.5. Vjernik je istinski slobodan

Vjernik je slobodan kao prvo zbog toga što se oslobađa grijeha koje mu Bog oprašta i zaboravlja te ga čini iznova živim, iznova rođenim.

Vjernik je slobodan jer u Kristu ima mogućnost živjeti u prisnosti Oca, a da ga ne sputava u tome niti grijeh, niti smrt, niti zakon.

„Bog nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha (Kol 1,13 sl)”.

Nestankom grijeha smrt gubi 'svoj žalac (1 Kor 15,56)', ona je poražena i kršteni više ne robuju strahu od smrti (Heb 2,14 sl) i 2 Kor 17sl:

„Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki Svećenik, milostiv prema ljudima i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe izabranoga naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji”.

Otpočela su posljednja vremena, očekivanje uskrsnuća u slavi i u potpunoj i savršenoj slobodi (Rim 8,23).

Mi smo „prešli iz smrti u život” (Ivan) ukoliko živimo u vjeri i ljubavi.

U novom stanju norma našega ponašanja nije samo zakon već poučljivost u Duhu Svetom, izlivenom u naša srca. To je Pavlovo spominjanje zakona Kristova koji se sažima u ljubav, a kršćani ga spontano ispunjuju, poticani Duhom jer „gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda (2 Kor 3,17)”.

Glava IV

NOVI ŽIVOT

4.1. Novo srce i novi duh

Dakle, Ezekiel 18,27 sl: „Ako li se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet će i neće umrijeti.

Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela koja ste činili i načinite sebi novo srce i nov duh. Zašto da umirete, dome Izraelov? Ja ne želim smrti nikoga koji umre – riječ je Gospodnja. Obratite se, dakle, i živite!”

Glava V

ZAKLJUČAK

5.1. Sretna sam što vidim svoje grijehe, kad ih vidim, jer tada se mogu ispovjediti, predati Kristu svu prljavštinu i nakupljeno smeće.

Sretna sam kad odem na ispovijed jer znam da ću se preporoditi i da ne moram u svoje prošle grijehe više gledati, zaboravlja ih Bog, zaboravljam ih ja.

Sretna sam kad se oslobodim svojih grijeha jer tada iznova čisto živim.

26.02.2020. 06:21