Sjaj dubina

Svrati ovamo, na nebeske ravni,

otkrivati kamenje što čuva tajne.

Ponesi srce i praštanje svoje,

vidjet ćeš mora i stijeg pradavni,

prelamanje svjetla ljubavi sjajne

i bregove koji vječno postoje,

predivnu zemlju koja očekuje smak.

Odavde se spuštaju ljepote svijeta,

obala, sprud, dijete, siromah;

Emanuel, Janje kojega poznaje svak.

Svima je Duha poslao Sveta,

i pepeo mračan, zemaljski prah

Žrtve svoje što porađa sve.

Tko ne zna za progone, bolesti, glad,

taj ne vidi značaj života u grijehu

i ne vidi spasenje zemlje te,

i ne vidi blistavi Sveti Grad,

ne zna za istinsku rajsku lijehu.

Dođi i gledaj s ovih visina,

dobit ćeš najslađi križ u životu,

imat ćeš dare i najfiniji Kruh;

saznat će srce ti sjaj dubina,

vidjet će duša ti svoju divotu,

bit će ti zauvijek vedar duh.

24.02.2020. 06:09

Pepeo nad mojim gradom

Posipam se pepeljastom prašinom,

na ramena odijevam si kostrijet

da me Bog prepozna svojim sinom

kojemu je prorekao nikad mrijet'.

Slaboumna duša mi je, malovijeka,

ništa osim boli ovo srce ne proživi.

Nikad ne znam koja posljedica mene čeka

i zbog toga obzori su moji sivi.

Oko mene nalazi se mnoštvo zapreka;

kada krenem, zapinjem u svemu

jer me nosi pepeljasta rijeka

i zbog svega uvijek imam tremu.

Najgore je kad me rima vuče

pa od moje pjesme čine šalu.

Maltretiram ljude, a i oni mene muče,

čitav svijet mi nalikuje ledenu kristalu.

Da te nisam u dolini svijeta srela,

nikad ne bih zapjevala Bogu hvalospjeve,

nikada mi ljubav ne bi bila tako zrela.

Može li se više iskati od Svete Djeve?

Kad bih bila mudra, molila bih Boga,

pepeljenje bilo bi za blaženo mi stanje.

Kakva veća mudrost postoji od toga?

Kakvo više postoji od toga znanje?

Sad me počuj, ti, nebeska ljube,

Bog mi dade tebe, ludost i te rime.

Sve mi dade za te preduvjete grube!

Sve mi dade, a ti zato ne zaboravi me.

23.02.2020. 13:39

Valceri, valceri

Valceri prošlih godina,

valceri vremena stara,

plesovi, taktovi, koraci.

Pjesama bezbroj stotina,

u noti se duša odmara,

piruete, vrteške, pomaci.

Poleti, entuzijazmi,

opijenost, pijanstva

pa tiho, polako,

pa nanovo spazmi,

otvaranja, prostranstva

i bez kraja tako.

Valceri cvijeća,

valcer za dušu,

valcer za mlade

i kao da sreća

hvata za gušu

dok vrijeme ne stade.

Koraci jednostavni,

a srce vrti se, pleše.

Plesači na podiju,

kao jedan ravnopravni,

i vjetar odnese

svaku melodiju.

Valceri prvi,

valceri zadnji,

valcer života

što mladost mrvi.

Plesovi skladni,

odijela divota,

haljine svečane,

šuškavi skuti.

I nova vremena,

i čežnje za dane.

Duša zašuti,

i muškarac, i žena.

23.02.2020. 09:04

Isusovi ponori

Odem češće u ponore tmine,

daleke i prijeteće u slavi,

gdje opasnost nikada ne mine,

gdje se uvijek i tjeskoba javi.

Tad odjednom hladovina laka

koja glavobolju liječi,

koju blagoslivlja vjeđa svaka,

vruće i u izobilju riječi.

Predivno je odmarati dolje,

ispod svaka kamena i stijene;

to je ponor tame, čisto golje

koje nema svjetla, niti sjene,

nema predrasuda, ni težine

nego samo prostor olakšanja,

kaplju predivne svježine

kojom duša živi obasjana.

Tada moždane ne vriju,

tada žarko sunce već ne boli,

a vene i srce još mirnije biju,

pritisak ne tlači sluh mi goli.

Ti si, Kriste, Bože moj.

Tvoje ruke, blagoslovi,

utaženja golem broj.

Križ i muka Tvoja me osovi.

Nema spasa pod nebeskim svodom,

nema neke druge tajne, veće;

samo Ti obdaruješ slobodom

jer si glavni izvor kušnji, nevolja i sreće.

23.02.2020. 06:05

Dolina dalekih spona

Mlado me jutro budi vrlo rano,

daleke me spone toplo dodiruju.

Jesam li to sanjala ja onu djevu

ili breze koje šušte razlistano,

ili trešnje koje, raspupane, smiruju?

Ili to su ptice nebeske u pjevu?

Bliži mi se drage uspomene sjet,

ali nije kao nekada, u hodu,

nije kao ono što se događalo prije.

Zlatno moje doba prilika je biti svet

da bih zadobila tu obećanu slobodu

koja se na kraju sveg života pije.

Više moje stope nisu na toj istoj cesti

kojom često putuje se unakrsno,

koja vodi svaku dušu prema Bogu;

nema one nade da ćemo se ovdje sresti.

Ako dostignem to zlatno polje vrsno,

naći ću se s brezama u istom logu.

Kada jednog jutra stigneš u dolinu,

još će čekati te moga duha isti plam

da se s tvojom molitvom dodirne

tamo gdje Duh Sveti skida svaku obrazinu

i gdje gradili smo u širinu bijeli hram

da bi razdvojene duše počivale mirne.

Anđeo će Gospodnji nam lako prići

i nad nama velika raširit će krila,

svijetla poput rastvorenih rajskih dveri.

Molitve i stihovi će sa nebesa sići

da odjenu nama sjajne odore od tila,

da pokažu uskrsnuće u božanskoj vjeri.

Ovo svjetlo što nam kazuje sve tajne,

ista ljubav o kakvoj stvorenje sanja,

svijetlit će nad vodama, na kopnu

poput žarka sunca ili repatice sjajne,

kao sva ljepota vječnih uzdisanja

da nam svu raskine propadljivu opnu.

Tako srest ćemo se pod krošnjom života,

podno Križa Kristova, drva sviju svetih.

Razdvojena naša srca iz doline breza

sastat će se usred božanskih divota

ondje gdje im ništa više već ne prijeti.

Vidjet će se jasno daleka nam stara veza.

20.02.2020. 14:54

Raspelo

Duševna snaga,

noćna energija

hladovine i mira.

Suncu ni traga,

propala elegija.

Samo me dira

energija tmine,

molitvene kiše

sa izvora živa,

božanske oborine.

Slaboću prebriše,

blještavilo skriva

Križ na zidu

u sjeni noći

i čitav se dan

odmara u vidu

prekrasne moći,

ne da u san.

Umor odnese

dnevne rutine,

opojne kao droga,

žegu podnese

sunčeve topline

Križ moga Boga,

vruće Raspelo

gorljive budnosti

kojom leluja

najsvetije tijelo

u svojoj oskudnosti.

Kao nevidljiva struja

gori u tami

svoje osobnosti,

obasjava svijest;

i nismo sami.

Budi sposobnosti,

Radosna vijest.

Hladi moždane,

srce raspiruje

i dušu blaži.

Ruke odane

raskriljuje:

mene traži.

19.02.2020. 20:33

Duševna oluja

Prodala bih stihove svog imena

da si kupim čiste ruke,

da se riješim krimena

i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,

jugo je, nevera.

I mržnja bi crkla,

i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici

usred strašna vjetra;

trgaju se kao ratnici

da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,

promašaji, propusti,

maltretiranje mekote

i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća

da mi prođe muka ova,

da me pusti ona zloća

koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,

zaustavim sve oluje,

uzburkano more,

u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,

puno prije Sudnjeg časa.

Krista, Gospu ću izmoliti

da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica

ili kao anđeli u letu.

Spasit će se ova sumornica

kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor

što ga vodi Bog te luke

koji i na moru ima dvor.

Klanjat ću se ispred Isusove Muke.

18.02.2020. 16:20