Tuesday, December 31, 2019
Prirodno, moralno, sakramentalno
Normalno
je da je bilo koja ljudska sklonost sasvim prirodna pa tako i
sklonost prema debljanju, sklonost prema opijanju, sklonost prema
vrijeđanju i ranjavanju drugih, sklonost prema tučnjavama, sklonost
prema previše starijim ili previše mladim partnerima, sklonost
prema istospolnim vezama, pretjerana sklonost prema životinjama,
sklonost prema egoističnom iskorištavanju talenata, sposobnosti ili
općenito spolnosti, odnosno tjelesnosti.
U
ljudskoj se tjelesnosti očituje sve to što je sasvim prirodno za
ljude.
Bog
je stvorio čovjeka sasvim prirodnoga, kao od majke rođenoga, ali i
s neopisivim dostojanstvom gospodara svega prirodnoga koji ima pravo
i dužnost nadijevati svemu imena.
No,
ona zmija koja se javlja čovjeku je zapravo i simbolična slobodna i
sasvim prirodna volja čovjeka, ta zmija je čovjek s pravom izbora:
slušati tamo nekoga Boga ili dati oduška svojim sklonostima,
konkretno kušati ukusne i slatke plodove s Drva spoznaje dobra i
zla.
Potom
se čovjek sakriva pred Bogom kao krivac dok čovjekovo potomstvo
postaje bezobzirnije, njegov sin postaje ubojica brata svoga.
I
to je prirodno, prirodno je svakom čovjeku.
Ali
u tome i jeste poanta: Bog traži čovjeka, Bog se objavljuje
čovjeku, Bog poziva čovjeka k sebi i upućuje ga na službu.
E,
to više nije samo prirodno i naravno, tu se čovjek sada suočava s
Nadnaravnim.
Služba
je čovjekova iskoristiti svoju prirodu na dobro drugih i sebe
samoga, a tako se približava Nadnaravnome, vraća se u raj. Tako
čovjek postaje dostojanstvenik, dionik nadnaravnoga u Bogu, zadobiva
izgubljenu nevinost i oproštenje od Boga, razvija svoju istinsku
duhovnost jer Bog čovjeka samo ljubi, a Bog je Duh.
Tako
slobodna volja stoji pred izborom:
prirodno
– natprirodno
zemaljsko
– nebesko
tjelesno
– duhovno
znatiželjne
sklonosti - poslušnost
zakon
prirode – zov istinske odgovornosti
zakon
grijeha – darovi Duha
izvor
smrti – izvor života
nekontrolirane
sklonosti – božanski red
rat
i neredi – mir Kristov
zakoni
i kazne – vjera i nagrade
kultura
smrti – civilizacija života
zemaljska
demokracija – kraljevstvo nebesko
osveta
– praštanje
muka
i depresija – blaženo gledanje Boga
dekadencija
– logično napredovanje
rušenje
- izgradnja
strah
od smrti – sigurnost vječnosti
nepravde
– dostojanstvo
grešnost
– svetost
požude
– molitva
raskalašenost
– askeza
prirodan
ljudski život – sakramentalni život
Poanta
je upravo u tome da Bog, odnosno Katolička Crkva želi naglasiti
svijetu što su prirodni ljudski temelji na kojima se može graditi
osobni i društveni mir i savršeni red te kako se putuje u
dostojanstveni život vječni; kako očuvati dimenziju svetosti koja
preobražava tjelesnost čovjeka te je bez prestanka uprisutnjuje
božanskom svijetu koji je sa svih strana obuhvaća.
Kršćanin
je u Kristu razapeo svoju put i putenost i za njega njegova borba
nema kobna ishoda već joj je zajamčena pobjeda u onoj mjeri u kojoj
se vjernik, koji iznova nalazi svoje istinsko stanje stvora, pouzdaje
ne u putenost i tjelesnost, u njezinu slabost već u silu smrti
Spasiteljeve, u taj izvor životnoga Duha.
Lit:
XLDufour, str. 1050.sl. i str. 1243.//
31.12.2019.
05:59
Sunday, December 29, 2019
Isusova kampanja
„A
povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.” Kol 3,14
Domaći
jezik i način izražavanja, jezik obitelji, jezik plemena, jezik
domovine ne mora nužno biti i jezik duše.
Mnogi
se od malena susreću s višejezičnošću.
Mnogo
ih je koji tepaju paralelno na dva ili više jezika i vrlo često
jednim jezikom govore, na drugom jeziku razmišljaju, a govore
najlakše svojim djelima, svojim načinom i pristupom prema drugima.
Mnogo
ih ima koji su blagoglagoljivi.
Mnogo
ih ima koji su poligloti.
Malo
ih je koji šute ili govore malo i rijetko.
Jedinstvenost
i zajedništvo neke grupe ljudi ne mora se nužno posredovati istim
jezikom za sve.
A
jezik emocija ili jezik osjećaja, afekta i raspoloženja, jezik
postojanosti i jezik međusobnog povjerenja, jezik duše ne mora se
uvijek znati i ne može uvijek biti isti, i nije uvijek svima
razumljiv.
No,
na jeziku duše se mnogi često sporazumijevaju, i oni šutljivi, i
oni koji su slabijih sposobnosti, i oni koji su upućeni u mnoge
strane jezike.
Najlakše
je kad se čovjek izražava onako kako je najbolje i najtečnije
naučio. To je iskren govor, to je istina, a istina i ljubav su
jedno. Rijetki su ljudi koji govore više duševnih jezika, vrlo
rijetki. Ako netko emotivnije doživljava susrete, može mu i jezik
njegova komuniciranja biti pun riječi i izraza koji naglašavaju
osjećajni naboj. Ako netko govori „ledenim glasom”, odrješitim
izrazima ili iznosi samo činjenice, ne znači da nema osjećaja.
Ljubav
je, prije svega, srce našega uma.
A
um je taj koji odlučuje kada će se strogo držati istine pa
zazvučati hladnije, a kada će malo pustiti emocije.
Naš
Bog, Isus koji nas je sve otkupio mukom svojom i smrću na križu,
govorio je i puno, i dobro, i s odmjerenom osjećajnošću. Najviše
su Ga ljudi „razumjeli” kada ih je ozdravljao i činio čudesna
djela jer često nisu mogli shvatiti ono što je govorio. On je o
sebi rekao mnogo puta da govori istinu. Imamo zapisano da je
apostolima rekao sam za sebe da je On sva Istina, ali također i da
je Pastir dobri, čak i da je Kruh koji je s neba sišao.
„Bog
je ljubav”, ustvrdio je apostol Sveti Ivan, evanđelist, ljubljeni
učenik Isusov koji nam je ostavio mnoge zapise o Isusu, koji je
Isusa slijedio do križa dok je Isus, ispunjen božanskom i ljudskom
ljubavlju, odlučno odbijao svaku napast da siđe s križa, da učini
čudo; naš Bog, Isus također je u jednoj prilici rekao Svetom Petru
kad Ga je želio zaštititi: „Odlazi od mene, sotono, jer ti je na
pameti ljudsko, a ne božansko!”, budućemu prvome papi Katoličke
Crkve kojem je predao ključeve kraljevstva nebeskoga.
Isus
je Ljubav.
Isus
je Kruh.
Isus
je Sin i Riječ Boga živoga.
Isus
je Istina.
Isus
je Život.
Isusovi
zemaljski roditelji, Sveti Josip, pravednik i Blažena Djevica
Marija, Bogorodica bili su najvrsniji učenici i sljedbenici Isusovi,
najvjernija, istinita obitelj, pleme i domovina, zajedno s apostolima
i silnim narodom.
Josip
i Marija gotovo da i nisu prozborili po Evanđelju.
Ono
što su govorili Isusu dok je bio Dijete nikada nećemo znati.
To
zna samo Isus i onaj kome to Bog želi objaviti.
29.12.2019.
01:20
Friday, December 27, 2019
Nebeski krov
Imala
sam vrlo skromne snove,
da
mi Bog, na primjer, tad oprosti
kada
dogodi se kakva zabluda.
Željela
sam da me noć ne zove,
da
me nikad ovaj svijet ne gosti,
da
me zaobiđe mnoga svjetska luda.
Poput
požara o kojem javljao je klaun,
mojom
dušom širila se svaka nepogoda;
saznala
sam tada da me sreća ostavila,
nesreća
je gizdala se kao kakav paun.
Cirkus
moga svijeta gorio je poput nasukana broda,
ali
tada Božja ruka lađe mi je otpravila
k
obalama sitnih udaljenih otoka,
što
su, kao napušteni ljudi, izgledali pusti,
nije
tamo bilo ničeg osim pješčanoga tla.
Život
mi je stao izvan vremenskoga protoka,
oblaci
su stvarali mi pokrov gusti
koji
kao da me je zaštitio od zla.
Sreću
već ne mjerim, niti čas;
nekako
sam odmah prepoznala povjerenje
kao
dokaz ljubavi i čvrste egzistencije.
Ovdje
svako zrno pijeska osluškuje moj glas
i
još slavi moje neprekidno poniženje;
oblaci
me vode visovima rajske Eminencije.
27.12.2019.
03:25
Wednesday, December 25, 2019
Tajna svega svijeta
Promatram
Te, prognanoga,
kako
veselo se ljubiš s planinama,
kako
radosno Ti kličeš.
Ne
može tu nitko zanijekati Boga,
brda
sva Te hvale: Ti si Dijete s nama,
Ti
si Nebo koje zemlji ničeš.
Dolijeću
Ti ptice, slušaju Te zvijeri
i
san svake noći stvaranje je Tvoje,
potresne
su sve Ti riječi.
Zlodusi
Te priznaju u svojoj mjeri,
Gospodara
vjetrova se boje
koji
kraljuje u svakoj divnoj sveči.
Tebi
nema prepreke i sve Ti je moguće;
ako
želiš, srce svoje ćeš pokloniti
kome
hoćeš, kako Ti se svidi;
načinit
ćeš duši nekoj vene vruće
i
pokisle vrapce ispod strehe skloniti,
slijepome
ćeš dati da Te vidi.
Ako
treba, i čovjek ćeš biti,
pretrpjeti
sve što suprotno je sreći.
Predat
ćeš sve ljudskoj tami,
a
potom se u ljudsko srce skriti,
dopustiti
čovjeku da postane veći
pa
ga srozati u bezdan sami.
Svemogući
Bože, Ti, ljubavi plame,
podaj
radosti te slatko zrnje
onim
ljudima što vladaju,
skini
s leđa njima teške kame
jer
zbog toga podnio si ono trnje;
daj
da u Tebi se raduju i nadaju.
25.12.2019.
07:46
Miljenici Božji
Sviđaš
mi se, ti, prekrasna dušo,
kao
rana rosa mojih svitanja;
gorim
za te, ti, prevruća sušo,
kao
hlap od raznih skitanja.
Volim
tvoje geste i izraze lica,
tvoje
pokrete u stilu tvoga uma;
ti
si meni veza do skrivenih jaslica,
ti
si meni znak i putokaz mi druma.
Hvala
ti na lijepim čestitkama,
one
meni znače više nego nakićeni dar,
one
sastaju se sa svim lirikama,
imaju
dubinu kao tvoga divna srca žar.
Hvala
ti za ono svjetiljkino ulje,
ono
dostaje i pritječe na vrijeme,
od
njega se gube korovi i svako ljulje,
od
njega je meni lakše svako breme.
Izobilje
nek ti bude duhovnih promatranja,
neka
tvoja kuća sva se od anđela sjaji;
neka
ti je mir zauvijek svrha svetih stanja,
neka
noći tvoje molitva ti slatka gaji.
Skromnom
stanu tvome i Raspelu
podaj
poštovanje da bi moje srce tuklo,
da
se ne bih sklanjala tom velu
što
ga potajice nosim kao znamenje muklo
naše
zajedničke vjere, pouzdanja,
ljubavi
od Boga, blaženoga mira,
kao
potvrdu svih ostvarenja mojih sanja,
kao
znak svih tvojih proživljenih dodira.
25.12.2019.
01:02
Tuesday, December 24, 2019
Najdraže boli
Dušo
moja, dušo krvi nečiste,
ti,
u sebi samoj prognanice;
dušo
aspiracija daljina,
tvoje
ruke još su uvijek iste,
ti,
nad sobom samom pobjednice;
dušo
bezbrižnih manjina,
dušo
lastavičjih gnijezda,
visova
i zimzelenih grana;
dušo
satkana od slatke boli,
dušo,
sama ispod zvijezda;
čestitke
ti stižu s onih strana
gdje
za tebe mnogi moli.
Čak
i anđeoska srca su zasuzila
zbog
hladnoće tvoje
i
zbog tvoga slijepa vida;
ti
već dugo nisi si naudila,
nisi
odagnala misli svoje.
Anđeo
ti zvijezde skida
jer
su molitve ti krotke,
jer
odavno ti ne rogoboriš,
jer
si navikla na sve.
Ti
si izatkala svilenkaste potke,
ni
o zlobi već ne zboriš,
za
te nema riječi zle.
Anđele
od ove duše zaboravne,
sada
brzo ti na dobro sve podnesi
i
poljubi našu relikviju svetu.
Hvali
molitelje za sve muke davne
i
ne prestaj nego boli joj ponesi
da
im brže stignu, najdraže na svijetu.
24.12.2019.
15:08
Subscribe to:
Posts (Atom)
Popular posts
-
Prva poslanica Apostola Pavla Korinćanima, glava 13 1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio ...
-
Veliča * duša moja Gospodina i klikće duh moj * u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: * odsad ć...
-
Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek ...
-
Kliči Gospodinu, sva zemljo! * Služite Gospodinu u veselju! Pred lice mu dođite * s radosnim klicanjem! Znajte da je Gospodin...
-
Psalam 95 Poziv na Božju hvalu Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Hridi, spasitelju svome! 2 Pred lice mu stupimo s hvalama,...
-
Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, * što pohodi i otkupi narod svoj; podiže nam snagu spasenja * u domu Davida, sluge svoje...
-
Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, * hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto Ime tvoje, * ...
-
"Molitva za mudrost Bože otaca naših i Gospode milosrđa, ti koji si riječju svojom stvorio svemir i koji si sazdao čovjeka mudrošć...