Maranatha

Kako su puste bile gradske ulice i ceste,

kako kratki dani za još bolja djela

u kojima sada imam Tebe, Kriste, Bože;

sada značajni su pogledi i sve ljudske geste

kao da je nada ovom gradu dobro sjela.

Sve je sada puno lakše, sve se sada može

ako dan se onaj već ne zaboravlja

kad su pločnicima harale te kuge

od kojih je nebo crno bilo.

Nije strašno ako netko te ostavlja,

ako duše pametne su Božje sluge,

ako desno se i lijevo nađe krilo,

nije strašno sve što povremeno boli.

Tko bi danas bio gluplji od luđaka

ili tko bi uzoholio se lako

kad je procvalo sve ono što se voli,

kad već gotova je teška tlaka?

Tko bi pustio da zaboli ga isto tako?

Samo Ljubav kad se s Istinom susretne,

samo ona može odlomljeno zakrpati,

tiha i diskretna, molitvena stava,

makar suznih očiju, al' duše nježne i presretne,

samo ona uvijek hoće jade zakopati

da bi vječna potekla joj slava

u tom drevnom gradu koji živi zidinama

što su tako dugo čuvale svo zlato

strpljivošću jedinoga Kralja i Života

jer taj vlada stoljećima, godinama

tamo gdje su nabacivali svi blato

da se očituje nadnaravna mu ljepota.

Stoga me ne pitaj kada će to biti,

sve o čemu pjevam note uskrsnuća

jer, i da sam prorok, ne bih rekla.

Niti susret onaj ne može se zbiti

ako nije rajska voda kao nada vruća,

iako sam to Krštenje jednom u životu stekla.

20.11.2019. 02:00

Kradljivac tuge

Znam da nećeš okasniti,

mada vidjeti te neću

pod krilima svetim;

da mi nećeš objasniti

kako blagovati sreću

srcem, tugom prožetim.

Golubica mira kad prenese

izdanak što nosi ga u kljunu

na te moje obale u grudima

što ih nove bijele lađe rese,

još ću pratiti na nebu krunu

što prosipa zvijezde mojim sprudima.

Ni primijetit neću vrijeme,

da sam kasno uplovila luci

koja zato sva je živopisna

jer se posijalo dobro sjeme,

jer su izrasli mi maslinovi struci,

mada ja sam samo službenica beskorisna.

Hvala tebi, stražo noćna

koja tugu pretvaraš u raj,

anđele, čuvaru otvorenih vrata.

Ništa ne može ti ura moćna

kad navratiš u moj kraj

na tim krilima, pod plaštem tata.

19.11.2019. 11:39

Izvan kontrole

„Ljubljeni, sad smo djeca Božja

i još se ne očitova što ćemo biti.

Znamo, kad se očituje,

bit ćemo njemu slični

jer vidjet ćemo ga kao što jest.”

1 Iv 3,2

Budućnosti nema, ne zna se za nju,

život je dinamika bujanja i rasta.

Budućnost nije doživljiva,

ali jasno da je posljedična.

Nije se našim predodžbama nikada pokazalo u što se pretvaramo.

Znamo da smo djeca Boga, ali tapkamo u mraku.

Boga zaista ne poznajemo, znamo kada Ga moramo dozivati: kada udarimo glavama u neki zid, u nešto neprobojno ili neshvatljivo. To nam je Bog, neshvatljivo, nepojmljivo, neobuhvatljivo.

U Bogu jesmo, ali ne tapkamo u Boga, bavimo se svojim stopama i svojim rukama.

Blaženi koji čitaju i sriču Evanđelje.

Blaženi koji mole psalme.

Eto vrata.

Eto svjetla.

Jer ti, neizmjerni čovječe, ne možeš izmisliti izobilje, ne znaš načiniti nešto nesagledivo, osim u Bogu, u Božjoj i božanskoj stvarnosti.

Nisi sposoban, smrtniče, niti poništiti vrijeme, usmrtiti uzrok i posljedicu, ubiti uzročno-posljedičnu vezu;

stvoriti nekoga većeg od sebe, načiniti razum i racionalnost.

Rađati ljude, to možeš.

Kako su nam veliki darovi Božji, imamo neopisivi dar rađanja Božjih stvorenja. U izobilju.

Izvan svake naše kontrole.

19.11.2019. 07:44

Danas još ne

Toliko sam zaboravila detalja

što se u toj povijesti mi vrte,

toliko je bilo momenata.

Život nam se, eto, često prekraja

i, dok duše mnoge terete uprte,

život zove van iz toga rata.

Ljudi trpe, život zove,

a mi, djeca ne, ne još sada,

nemam vremena, živote, za te,

pogledaj mi samo brige ove,

tajni bolesnici žive ljeta mlada,

a od jačih mnogi pare mlate.

I nemam vremena za ptice,

ni za gledanje u cvijeće,

dobila sam dužnost važnu;

moram zbrajati novčanice,

moram negdje spaljivati smeće,

moram nekoga osuditi na kaznu.

Ne danas, danas još ne,

ne mogu se odazvati duši,

zalijevam je drogom i žesticama.

Kad mi prođu muke životne,

kad se ovaj svijet na mene sruši,

ispunit ću život oproštajem, ružama i pticama.

18.11.2019. 09:10

Svećenik

Kriste, Svećeniče, sveti Kralju moj,

dozivam Ti darežljive ruke,

zovem Tvoje srce blago

da me tješi i ozdravi suze, znoj,

da me nađe usred luke

kao svoje biće drago

kao svoje premilo stvorenje

koje predalo je svaki vapaj, svaki zov

da se nađe na toj stazi

na kojoj su polomljene trske, tinjajuće stijenje

da bi navratio dolje, u moj rov

po kojemu svatko gazi,

da me uzdigneš do prastaroga neba i posvetiš.

Kriste, Svećeniče, Ti si mog života spas,

Ti si moja pomoć i moj život, moja snaga.

Ja Te molim da mi nakane prosvijetliš

da od svoga trnja sad načinim kras

kako pronašla bih i do Tebe traga.

17.11.2019. 12:50

Dobri sluga moga Gospodara

Ako moja oboljela duša

dozove te iz prostranstva

gdje se slavno Nebo širi

koje ne dopire gdje je suša,

možeš li ostvariti poznanstva

siromaštvu iz kojega bolest viri?

Bol je moja, ne može se shvatiti,

nastala je kao da će nestati za čas,

kao da izbija pulsom milostiva srca.

Ako mogao bi tu navratiti,

ako našao bi malo samilosti za oboje nas,

više ne bi bilo važno da li duša grca.

Slugo dobri svoga Gospodara,

neka šalje tvoje kočije do mene

jer ja blagoslove trebam, križ i vodu

da ozdravim od ta prevelika dara

jer kad stigneš, ovaj život se pokrene

i sve nevolje iz duše odu.

Skratit ćeš mi agonijske čase,

donijet ćeš mi nebeske svježine,

anđeli će svoje pozdrave mi slati,

a najvažnije mi čuti tvoje glase

kad mi uvijek pomazanje uma sine

jer Gospodar tvoj ti riječ pozlati.

Slugo dobri, premudri i častan,

veliko je pouzdanje za te odozgora,

nit' ne slutiš koliko si sjajan

i koliko vrijedi što si vlastan

dijeliti Mu milost, mnoštvo odgovora,

makar život imaš skroviti i tajan.

Kada siđu anđeli u ovu jamu,

znat će Nebo kamo čezne sjati,

gdje ga duše izgubljene žele,

a nebeski sluga raspršit' će tamu

jer on siromahe i bolesne prati

i anđele šalje da vodu podijele.

Velike su nebeske širine,

ali podzemlje to škrto je i tvrdo,

milosti se ovdje puno ne zna.

Rijetko dođe netko iz visine

i samo ponekad preskoči to brdo,

čista srca ne vide tu nikad zla.

15.11.2019. 01:35

Silentio

20U onaj dan, učinit ću za njih savez
sa životinjama u polju,
s pticama nebeskim
i gmazovima zemskim;
lûk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje
da mirno u njoj počiva.

21Zaručit ću te sebi dovijeka;
zaručit ću te u pravdi i u pravu,
u nježnosti i u ljubavi;
22zaručit ću te sebi u vjernosti
i ti ćeš spoznati Gospodina.
23U onaj dan« – riječ je Gospodnja–
»odazvat ću se nebesima,
a ona će se zemlji odazvati;
24zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju,
a oni će se odazvati Jizreelu.
25I posijat ću ga u zemlji,
zamilovat ću Nemilu,
Ne-narodu mom reći ću:
‘Ti si narod moj!’
a on će reći: ‘Bože moj!’«

Hoš 2,20-25