Hrvatske Božićne pjesme - Razni izvođači

Hrvatske Božićne pjesme

Kao Marija

Pustinja
će ploda dati,

kao
što bi mati svom jedincu sinu,

sve
što potrebno je putovanju.

Lutalicom
će me zvati,

čak
i kada šapnem anđelima da ne brinu.

Neka
ne zapriječe istinu o znanju.

Ne
znam koje ime nosim sada,

ne
znam puno toga što mi nije stalo

jer
su ovdje vjetrovi u tami.

Što
se ne bi smjelo, to pokriva nada,

odavno
je tako, kao da je s neba palo.

Pustinja
je tiha i dani su sami.

Samo
ti ćeš čuti glasove tišine,

samo
tebi nešto značit će i muk,

kao
i sve riječi, svaki stih.

Za
te susrete nam nisu potrebne visine,

treptaj
srca, noćnih vala huk;

samo
jedan Bog između svih.

15.10.2019.
20:01

Savršeni zakon

Gospodine Isuse, Bože, znam da nisi bio svojim utjelovljenjem ovdje samo zato da bi se veselio s ljudima, da bi nas liječio i zabavljao prispodobama nego da bi nas otkupio i da bi nam pomogao u svemu onome što sami moramo proći jer sami griješimo i samostalno ispaštamo za to posljedice, kaznu i smrt.

Ti si došao ustanoviti sakramente ljudskoga spasenja, došao si nam pomoći da ne griješimo, da ne patimo u bolesti, da ne bolujemo, da učimo i podučavamo te da se po Tvojim sakramentima ljubavi spašavamo, ne od posljedica grijeha nego od drugih i većih grijeha, od neznanja i od muka paklenih.

Spasio si nas i naše živote, ali mi sami kroz svoje grijehe, kroz svoju smrt i kroz svoje spasenje moramo proći i to u Tebi, Kriste, i u Tvojoj pomoći.

Život je sasvim drugačiji s Tobom i u Tebi pa kako onda i bolest, i patnja, i smrt ne bi bili sasvim drugačiji s Tobom nego bez Tebe, Isuse.

Ne može čovjek znati i poznavati ono čemu se nada, a nada se spasenju u Tebi, Bože i Spasitelju. Nada se da će mu smrt lakše pasti ako što više ljubi jer zna da, kad ljubi više, griješi protiv Tebe, Živote, manje.

I čovjek zna da bolje ljubiti znači kvalitetnije živjeti; zna po Tvojim uslišanjima da je bliže uskrsnuću u Tebi, uskrsnuću od smrti i muka paklenih u raj gdje smrt više ne postoji, niti grijeh.

Čovjek poznaje Tvoje riječi, i zna po Tvojim zapovijedima i sakramentima Katoličke Crkve da spas upravo tim putevima dolazi. Čovjek zna da se može pouzdati u ono što se čini, uči i govori u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Čovjek se sjeti koliko ga može ganuti kajanje i pokrenuti u njemu bolji život, a sjeća se i Tvojih nagrada, izobilja duhovnih darova jer život je s Tobom tako potpun, kvalitetan, lijep neopisivo i tako beskrajan i optimističan, a bez nekih pretjerivanja i bez ikakvih skandaloznih otkrića jer s Tobom je sve spontano, jednostavno i logično; Ti si mir i radost, pravednost, stvaranje i savršeni red.

„Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici (Iv 15,7-8).”

15.10.2019. 18:13

Psalam 19, 8-11

Savršen je zakon Gospodnji – dušu krijepi;

pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje – neuka uči;

prava je naredba Gospodnja – srce sladi;

čista je zapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;

neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;

istiniti sudovi Gospodnji – svi jednako pravedni,

dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata čistoga,

slađi od meda, meda samotoka.

Dječica i maleni u katoličkoj vjeri

„Tada Mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: 'Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko.' I položi ruke na njih pa krene odande.”

Mt 19,13-15

Živjeti vjerski život, živjeti kako je Isus živio znači izabrati Put u Istini jer to je izbor Božjega Sina Isusa koji je Put, Istina i Život. Taj put čovjeka je put vjere u Boga kojega ne vidimo, a taj Put vjere u Isusa je sam Isus.

Vjera je kršćanska i katolička jedna cesta kojom se uvijek putuje i s koje se ne skreće. Ona je potrebna čovjeku kako bi se uzdigao iznad sebe samoga i kako bi postao transcendentan, kako bi našao pravi smjer prema pravome Bogu, pravome sebi i pravim odlukama i odnosima prema drugima i drugome.

Čovjek na put vjere u Isusa kroči svojim začećem i rođenjem, svojim krštenjem i učenjem, svojim tepanjem i molitvom.

Osim Isusa za dijete u vjeri nema niti jednoga drugog boga. Samo Isusu treba se klanjati i Njemu jedinome služiti. Tako se stječe pozitivan odnos prema sebi i drugima, tako se uči poštovanje i samopoštovanje.

Dijete pohađa Boga kada slavi Dan Gospodnji i tako živi od svake riječi koja izlazi od Boga. Tako se spoznaje neophodna duhovna hrana i piće za život.

Dijete shvaća da ružne riječi teže kao ružna djela i da nisu ni za njega, ni za druge, ni za Boga pa nikada ne psuje i nikada ne izgovara molitve uzalud: kada zaziva Boga, hvali Ga i slavi, razgovara s Isusom i nikada Ga ne moli nešto što ne želi od Boga dobiti kao neophodnu pomoć.

Dijete postaje Božje u vjernome zajedništvu Božjega naroda.

Zajedničarenje je jedan od tri osnovna oblika vjerskoga, odnosno humanog života po kojima se ljudi iznutra razlikuju od životinja, biljaka, minerala i svega stvorenog.

To je način na koji plemeniti dobar čovjek živi svoj zemaljski dio života vječnoga; kada „zajedničari” s Isusom, čovjek osposobljava svoju transcendentnu dušu za međusobne odnose s drugim ljudima i prema svim stvarima.

Temeljne vrijednosti ljudskoga života jesu:

1. Sposobnost za općenje s drugima, sposobnost za dijeljenje s drugima i sposobnost za „dijeljenje sebe drugima” te sposobnost za prihvaćanje drugih za zahvalnošću, sposobnost i svijest o potrebi za drugima i drugačijima.

Te su sposobnosti suprotne pretjeranoj i bolesnoj sebičnosti zbog koje čovjek živi kao pusti otok i bez svijesti o kvaliteti životne transcendencije pa u tome otuđenju pati od izvjesne vrste praznine i nesposobnosti postizanja bilo kakvog zadovoljstva.

2. Sposobnost razumijevanja svoje vlastite vrijednosti, posebnosti i ljudskoga povlaštenog dostojanstva najizvrsnijega bića na svijetu; sposobnost uočavanja natprirodnoga i zemaljskoga u sebi i oko sebe, naročito u bliskim ljudima, a posebno u Najvišem Biću, Bogu i Stvoritelju svega.

Ova sposobnost je sušta suprotnost ljudskoj umišljenosti, ona nosi sa sobom radosnu poniznost prema Bogu i Njegovoj svetoj volji.

3. Sposobnost rada i stvaranja, izmišljanja i proizvodnje, vještina koja može dostići do nadnaravne umjetničke razine.

To je sposobnost prihvaćanja svega što Bog ljudima daje pa tako i mnoštva lijepih i dobrih darova te velika zahvalnost čovjeka Bogu koji mu dade živu dušu.

Ovu sposobnost čovjek dobiva kada živi ponizno, asketski, skromno i što čišćega srca, odnosno sposobnost stvaralaštva čovjeku donosi poniznost prema Bogu kad čovjek spozna da sam nije zaslužan ni za što i da nije ničime zavrijedio darove od Boga, naročito svoj život.

Ove osnove vjerskoga života dijete uči iz Deset zapovijedi Božjih gdje su prve tri zapovijedi upute za ponašanje prema Isusu:

1. zapovijed:Ja sam tvoj Bog i nemaj drugih bogova osim mene!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi.

2. zapovijed: Ne spominji ime Boga svoga uzalud!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga.

3. zapovijed: Sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji!

Dodatak iz Isusovih kušnji: Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.

Knjiga Ponovljenog zakona, glava 5, redak 1-33

Evanđelje po Luki, glava 4, redak 1-13

15.10.2019. 07:59

Staklenici

Ponekad ne čujem ptice svoga doma,

uzdrhtale, stisnute na žici.

Tada izgleda mi doći će do sloma

moje duše koja na te ptice sliči.

Cvijeće oko mene u mislima sjetnim,

debelih i sočnih listova i grana,

obećava učiniti moje ptice sretnim;

sve je dio to života jesenjih dana

kakve rijetko viđa godina cijela.

I jesen i vjetrovi, i ptice i cvijeće

plode kao dijelovi jednoga tijela

u kojemu srce nastradati neće.

Ponekada kao da mi sve nedostaje,

sve što spada u jesenju klimu;

ta sigurnost i toplina iza mene ostaje,

a ja putujem u hladnu zimu.

Staklenici topli doma moga

čuvaju me tada kao vedre ptice

koje zapjevaju ode velikoga Boga

da se čuje radost svete drhtavice.

15.10.2019. 04:48

Tuđinac u Isusovom kraju

„Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene (Lev 25,23).”

Tuđinac u Isusovom kraju jest onaj tko ne poznaje Isusa, to je ovčica koja se izgubila, to je čovjek koji se klanja drugim ljudima ili različitim predmetima, ili samo prirodnim pojavama i tako štuje krive i lažne bogove i božanstva.

Zbog toga čovjek nije ništa kriv, nije kriv ako je dolutao u zemlju o kojoj ništa ne zna ili o kojoj ništa važno i istinito nije čuo. No, krivi su pripadnici Božjeg naroda, stanovnici Isusova kraja ako pokraj svoga Sina Boga živoga pokušaju slijediti tuđince i njihove lažne i mrtve bogove.

Nije neobično da se tuđinac preobrati i probudi kada susretne Isusa u svom životu, da Mu je zahvalan, da Ga neprekidno želi slaviti. Neobično je što pripadnik Isusova kraja uzima svoga Boga zdravo za gotovo i kao da se samo po sebi razumije da takav čovjek ima Jedinoga Boga koji ga vodi, koji ga liječi, koji mu u svemu pomaže i služi.

Zamislite samo kakva je to komocija i nezahvalnost, predragi katolici!

A zamislite da ni Gospodin Isus nema dom gdje bi se odmorio, na ovoj zemlji On je prolaznik i misionar. Zapravo, Isus je najveći stranac i tuđinac svim ljudima iako je čitava zemlja Njegova, iako su svi životi ljudski Njegovo, Božje područje.

Isus je tuđinac u svojoj zemlji gdje Ga Njegove ovčice ne vide kao da je nevažan, nisu Mu zahvalni kao da im je dužan služiti. Nastavljaju svoje živote po svojim ljudskim mjerilima i ostaju mrtvaci mrtve zemlje dok Isusu istinski zahvalni vjernici žive u zahvalnosti i slavljenju Boga kao nebesnici čijim životima upravlja Vječnost, Isus koji im pripravlja stanove i domovinu na nebesima, u ljubavi i slavi. 13.10.2019. 11:37

„Nato Isus primijeti: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca? (Lk 17,17-18).”