Dan odluke

Dani odlučivanje su svednevice,

nekad manje, nekad puno više

kada čovjek mora stati

usred trke što ga drži netremice

da mu smrtnu presudu napiše

kad ne želi ništa znati,

kad ne želi čuti svoje grijehe.

Svoju savjest čovjek mori

sve dok može i dok ima snage.

Uzalud su ptice ispod strehe

ako Bog ne progovori

iz te jeseni života svoje riječi blage.

Tako kapnu prve kiše, prvi mraz,

a da čovjek u prošlosti živi

i da nije progledao, zadobio sluh.

Tako nastane u duši samoj sraz

koja više ničemu se ne zadivi

jer od grijeha ne vidi se duh.

Blažena li dana kad sam Te zazvala,

Bože moj u nevoljama svakim;

Ti uslišio si onaj vapaj moj iz tame.

U Tebi je konačno ta odluka pala,

odlazim od grijeha korakom lakim,

a Ti spuštaš milosrđe na me.

25.09.2019. 06:51

Zvuk daljina

Glas daljine,

to je ono

što me dira

kao čar visine,

kao sonor

koji duši svira

potpuno iznutra;

to je zvuk od zvuka

neka druga,

koji stigne sutra

ili usred muka,

tajna pruga

po kojoj se skliže

nešto nalik stihu,

kao riječi ili govor,

kao nota što se diže

i nad tipku tihu

spušta lovor.

Zvuk je takav kao vijest,

kao radosno otajstvo

što ga sprema Bog,

iz daljine čest

koja nosi još potajstvo,

ali nosi svaki slog

kao da je više blizu

nego srce moje

kada otkrije nebeske čari.

Od svih zvukova u nizu

Bog ponudi glase svoje

koji najdraži su dari.

21.09.2019. 15:55

Molitva iz blata

Pitaš me za čavlje

kojim sam Te zakucala

na to Drvo u grudima

što mi budi svako slavlje

da bih Tebi promucala

da me dužiš svojim čudima

kada god se Tebi ja obratim

mislima i govorancijama.

Ne znam tada sve širine

jer je potrebno da shvatim

da si svojim rezonancijama

primio me u tišine

s kojih padnem u tu svoju mlaku;

Bože moj, Bože moj,

dozivam Te stihom,

zašto si me ostavio u tom krahu

gdje je pao život Tvoj?

Pokraj Tebe molim tiho

da me uzmeš opet gore

il' u duševne dubine krasne,

bilo kamo, bilo gdje

jer po svuda to je more,

ali nema duše časne

što bi posvetila sve.

Zauvijek ću tražiti te ruke

koje su mi blagoslove dale

na tom otoku od blata

koje zna za Tvoje muke,

na kojem su mene zvale

riječi ponizne od zlata.

20.09.2019. 19:43

Anđeli snivaju

Lijepe riječi sakrila sam u dubini,

srce moje nije stvarno slatko

jer gorčina izdiše mi u nutrini

koju ne zna upoznati svatko.

Sad je vrijeme moje blizu

i ljepote rujna mlačna.

Kapi kiše staklima mi kližu,

a nebesa nisu oblačna.

Varljivo je stanje moje sreće,

nevolje se pamte, al' ne bole.

Ni treperave ne smetaju mi svijeće

koje kao da umjesto mene mole.

Spustit ću ti tračak duha svoga,

predat ću ti samo ono što mi vrijedi,

to su uslišanja Boga moga

što Ga ljubav ona slijedi;

to je ono obećanje Mu predanja

što se događa u sjećanjima

od kojih je vatra moja manja,

ali tinja vijekom u susretanjima

kao što bi bio susret Porođenja,

majke, djeteta i njine poslušnosti

kada dođe vrijeme pohođenja

snježnobijele pravednosti.

Da te tada sretnem ili znam,

da te čujem kao rajske glase,

kao anđeoski proročanski san;

da me riječi tvoje odmah spase.

18.09.2019. 09:03

Ptice pod strehom

Treperavo lišće na nekom balkonu

čini mi sjenu velika cvijeta

dok molim zagovor svetu Madonu

da me usliši Gospodar svijeta,

pakla i raja, neba i praha.

Reći će ona sve što hoću,

ali ja ne znam, odjednom plaha,

navikla moliti uglavnom noću.

Gospodar svih ljudi, svih vojski, idola

Gospodin je moj kojega slušam

i ne znam što moja je životna rola,

što bi zatražila ova duša.

Da l' da još bolujem za svoj spas,

da li da pustim ptice pod strehom

ili da slijedim u svemu mili Tvoj glas

koji me vodi, Isuse, rajskom lijehom,

makar su dani samo varljivo vrući,

makar to ljeto nije pravo?

Zima će brzo i križ moram vući,

a nije mi žao za nebo plavo.

Nikome ne dam tu sjajnu sreću,

tu rajsku duhovnost i tihe boli.

Nikome nikada priznati neću

da srce Te moje nikad ne moli

ni dobro, ni zlo već samo snagu,

ustrajnost da držim ovaj put,

da zauvijek ostanem na tome tragu

gdje Majka od mene odvraća prut.

16.09.2019. 16:13

Naša oda

Loše počinjem za sada,

ali molitva je uvijek tu

pa što bilo.

Nema zvuka ugasloga grada,

a u sebi šapćem Večernju.

Puno se je natopilo

kišama i stihovima, potom

slijepih dana i vrućina

kao da je Kalvarija.

Ja sam uspela se za divotom,

a pjesma mi kao more sinja

što zbori je Marija.

Da bi istinskoga mira bilo,

potrebno je izmoliti

Milost koja se otvara

postepeno kao čedno krilo,

a i suza isproliti

tiho poput prekrivena žara

gornjim haljinama sveči.

Slavi, dušo moja, slavi

prepisku od svetih,

mudrost Božje riječi

koja te preplavi

i daje se speti.

Rekla mi je kako lijepo

učiniti dobro može biti,

najbolje od svega.

Makar srce ti je slijepo,

možeš odu sastaviti

za svog Boga, radi Njega.

Poniznosti, gdje je tebi kraj

da ti dođem, da dostignem

tvoje niti, tvoje tkanje?

Da ti priđem bliže daj,

malo savršenstva da postignem,

to božansko stanje

u kojemu ne može se biti

veličina neka stara

već je duša sve to manja,

što je jače željna kriti

od Boga si dara

i svjesnoga znanja.

Da ti se divim u intimi

za koju me predodredi

da nam bude stan.

Da me ne nađu ni krimi,

Kristu me povedi

prije nego padne san.

13.09.2019. 22:10

Krijes

Tvojoj se govori ljubavi

kad čovjek ostane sam

u svojoj nutrini,

kad se sa sobom sudari,

kad kinji ga strah i sram,

kad izmakne dnevnoj rutini.

Tvoje se ruke traže

kad čovjeku treba oslonac,

ustrajnost života i dah.

U Tebi se rane blaže

kad nevolja povuče otponac

koji pokreće smrtni strah.

Tebe se moli pomirenje

kad mora se praštati

nesuđen grijeh

što donosi poniženje

i ne želi zastati

već goni u bijeg.

Tebe se pita za put,

za svako rješenje

problema i mraka.

Ti izazivaš, Kriste, ćut

za božansko proviđenje

kapljica vina, udisanje zraka.

Tebi preostaje muka i križ,

ruglo i napad,

žuč i bijes,

a tako je nježna ta Tvoja briž.

Za Tvoju milost ne postoji zapad,

u Tebi je uvijek za čovjeka krijes.

13.09.2019. 17:50