Od
ništavila može me spasiti,
Isuse
Kriste, samo Tvoj Križ
koji
mi može stvarnost ukrasiti,
svu
radost života i svaku briž.
Od
plutanja nemirnim oceanima
gdje
nitko ništa ne zna i svi se boje
može
me nositi noću i danima
samo
ljubljeno kraljevstvo Tvoje.
Praznina
misli i ta univerzalnost
mogu
me odvesti stazama bijede
jer
čovjek nije rođen za stalnost,
ljudske
ideje bez Tebe ne vrijede.
U
svjetlu Te uskrsnuća susrećem uvijek,
iz
te perspektive život mi samo staza gorčine,
ali
Ti nosiš me nemoćnu čitav moj vijek,
uzdižeš
mi napore, ispravljaš krivine.
Tamo
gdje nestaje bogatstvo zlata,
tamo
gdje prestaje zdravlje i sreća,
tamo
Ti otvaraš nebeska vrata
jer
Bog se čovjeka uvijek sjeća.
01.08.2019.
04:34