Tanki obrisi svitanja

Sada opet čekam svitanje dana

kao da mu želim da polako stigne;

prelijepa je bistra noć

makar oblačna je sa svih strana

da se nebo bliže k meni prigne

kao da mi time daje moć.

Uskoro će drske vrane zagraktati

da se vidi, da se čuje tko nad krovovima vlada,

da se mladi vrabac osokoli niskom letu,

da nauči postelju si izgrtati

kako ne bi zgodilo se da nastrada

kad izleti brzim krilima po svijetu.

Pritajena svjetla velegrada

doprinose svoj težini snažne tame,

obrisi se horizonta jedva daju nazirati.

Neće tako rano sunce do zapada

s ove strane gdje se odvijaju drame,

gdje svi oblaci će svom težinom svjetlo zatirati.

Čekam taj trenutak kada obzorje se budi

i kad ona tanka bijela crta raste

kako bi proširilo se svitanje na mene.

Želim biti pripravna kad novi dan zarudi

da mi stihovi te tamne oblake počaste,

da osvanem zajedno sa suncem iz te noćne sjene.

30.07.2019. 04:42

Poslušaj, Gospode

Klijetke su se raspustile,

rumene su kapi potekle kroz vene

da bi dirnule se usnama korala

što su svaku brigu napustile

i tu tamu što je hrlila kroz pritvorene zjene

što se diviše romantici opala

koju naziraše u dnu sveta dvora

gdje je trpjelo se razočarane klijentele,

gdje je slavilo se pjesmicama puka,

gdje se ispraćalo grijehe u mrklini kora,

kamo spustiše se plodovi te rose zrele

i gdje stolovaše Isusova Muka

zapovijedima i riječju sveopćega zdravlja

za te duše ukoliko poneka je bila živa.

Tko Te ne bi ljubio, moj Bože,

usred mise privilegirana slavlja,

koja duša ne bi osjećala da je kriva

samo zato što se sve okolnosti ne slože?

Kada sve na svoje mjesto sjedne,

tad bi umirati vrlo lako,

poput anđela što rastaje se grijehom,

koji bi cjelivati korale medne

kako nikad više ne bi plak'o,

kako živio bi za Tebe i s osmijehom.

Grešni ljudi ne primijete

da se kamen pretvara u ruže

i da uskrsavaš iz konvencija,

da iz groba teku suze svete

poput bisera za djevičansko uže

i da pred njima je sama Ekselencija.

Kada otvori se školjka čvrsta,

nježan biser ne stigne se skriti,

a već grabe njega zločinačke ruke.

Samo onaj što se rodio iz krsta

nevinošću snažnom od božanskih niti

stane pa se divi plodovima Muke,

zvucima iz vrha katedrale

gdje je krajnja kota uzlaženja

svakog srca raspjevana

što osjeća tajne luči laterale,

što prihvaća ponizno sva utaženja

kad je magla sumnji rastjerana.

29.07.2019. 22:02

Nebeski gosti

Nosim li u krvi te atome,

nosim li na koži opekline,

to je stoga što me slome,

što Providnost za me brine

da se sklonim pod oltare,

da izostanem sa skupa

gdje za mene već ne mare;

i da postanem na ponos tupa.

Genetski sam, Krvi moja, ropkinjica

da bih slobodnoga duha zadobila,

da bih slavnoj Milosti ja bila odmetnica

od sve zemlje što me zarobila

poput biljke, poput stabla u korijenu

koji gleda nebo, sunca traži;

da bih užgala života tijelu lijenu

što ga ista Milost samo blaži.

Što bih drugo nego ptice ugostila

koje anđeoskim krilima mi slijeću

na sve grane, prozirne od tila,

da mi ispjevaju vječnu sreću.

29.07.2019. 19:10

Sladak život

Jeseni su obećale da će uvijek stići

da na vrijeme priprave se stvore,

preduvjeti da se kao gladni ptići

svi preda mnom o mom putu dogovore.

Već odavno ja ih čekam, jeseni i zime

koje bi mi dale onaj pobjednički mir,

koje bi mi pomogle zaboraviti krime,

koje bi me odvele u nebeski vir.

Sve oluje što još ljetima se viju

raznose mi greške u ta kasna doba;

nikada se ne zna kada kiše liju

da l' će doći k meni radost ili zloba,

nikada se ne zna, do zadnjega časa,

je li kukolj preplavio žito,

hoće li se naći za me slamka spasa,

kad će se ukazati mi svjetlo skrito.

Nikada se ništa ne zna, samo nada,

samo povjerenje što se u ljubavi klanja

kada jednom spozna takav život slada,

sve je drugo samo jadna sanja.

28.07.2019. 07:49

Sjećam se

Ako i jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja,

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.

Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40

Male riječi

Zavjet jedan ja u srcu nosim

o kojemu nitko ne zna pa ni ja,

samo Bog zna kada milost prosim

da je riječ u tome neizreciva.

Ta je riječ najčvršća, lijepa,

formirana kao prah leptira,

kao glazba kad je sasvim slijepa,

kad je samo blaga tuga dira.

O, da samo znate svu ljepotu

takve tuge ili sjete plodne!

Ona nosi male riječi u divotu,

ona stvara sve nebeske krošnje rodne.

Često prate zlobni dusi

ovaj zavjet što se ne da reći,

što se neprekidno s oka trusi,

što bi mogao i sunce speći.

Još se više lastavice roje,

trgaju se kao što bi rado pile

sa izvora sunce zlatne boje;

one nikad nisu nijeme bile.

28.07.2019. 00:14

Šaputanje pod zvijezdama

Prostim okom vidljive su sve konture,

tako očigledne, jednostavne, svete

da ih lijenost i komocija ne poznaju;

ne prepoznaju se niti sve kazaljke ure

kada dođe vrijeme da prolete

oči neke zakašnjela vida prema raju.

Ne znam kako mogu dati vrijeme svoje

Bogu jasnom, Kristu stvarnom,

a da mislim da će dobro biti

u tom svijetu gdje se samo greške broje,

potpuno nepodudarnom

onome što tako žeđam piti,

što je tako pitko, poput dobre vode

o kojoj svi ovisimo kao robi;

što je tako blistavo i blisko

kao što je želja da se zvijezde rode

u tom času što ga plijene grobi

i da spuštaju se k nama, sasvim nisko.

Čime da Te ljubim, Kriste, Bože,

ako ne u slasti žrtve neke,

kako da uzvratim svu divotu Tvoju

od koje mi svijest ne može

sanjati ni putovanje preko rijeke;

kako mogu odgovarati u Tvome kroju?

Budi više to što jesi, što je ti,

sasvim prema crtama pred sobom;

sve što slutiš, to je tvoje ime.

Sve to može se dogoditi,

čak i kada želiš biti robom,

i, usprkos tome, slijedi me.

27.07.2019. 23:40