Prorekla
sam,
ostat
ću bez teksta
kad
mi zemlja stane,
protekla
sam
poput
praznog mjesta;
i
Krv mi Tvoja kane.
Tijelo
moje,
tepala
sam Tebi, Kruše,
Vino
slavno, tečno;
da
mi dane kroje
raznolike
duše,
a
da jesam vječno,
zar
bi netko zamjerio?
Zar
se ne bi radovali
zajedno
sa mnom
i
u Duhu što me zavjerio?
Ne
bi valjda ratovali
ljubomorom
tamnom.
Navući
ću crninu,
opasati
ružarij
s
križem i štitom,
poleći
zlatninu
što
grade je urari,
pohvalit
se žitom
pa
dirnuti Vrata
i
nebesa rastvoriti
poput
nježne munje
i
s vatrom od zlata
sve
ću, sve oboriti
kipove
od vune.
23.07.2019.
21:16