Iskustvo vjere

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju (Iv 20,29b).”

Čovjek se rodi da bi živio, da bi se razvijao, mučio i radovao u životu, da bi radio i rađao, da bi upravljao svime te da bi potom umro, a tada da bi uskrsnuo na blaženi život. Nitko se ne rađa da bi se mučio, ali se muči; nitko se ne rodi da bi trpio, ali trpi u životu. Mnogi kažu da po muci i smrti čovjek dolazi do nagrade, do uskrsnuća na kraju vremena.

Postoje i postojali su mnogi ljudi koji kao da nisu nikada puno trpjeli i patili u životu, koji su živjeli puni životni vijek sretno i plodno. Čovjek se uvijek nada da je jedan od takvih ljudi, da je jedan od onih koji ne moraju puno pretrpjeti u životu pa kad navale nevolje i kušnje, postaje skeptik i depresivac.

No, ljudi koji su prošli neke teške trenutke u nekom dijelu svoga života postaju zadovoljniji životom, važno im je da izbjegnu nove muke i manje blagostanja i sreće očekuju u nastavku svoga života; moglo bi se reći da im je na neki način drago što su patili jer su naučili dobru životnu lekciju.

Običan i zdrav čovjek koji nikada ne pati, koji se ne muči i ne ulaže truda i požrtvovnosti u svoja djela i u svoj život te u život svoje obitelji i svojih bližnjih, ne vrijedi puno; jednostavno ne vrijedi, nema kvalitetu ljudskosti. Ljudskost je na velikom ispitu kod svih ljudi, kod svakog čovjeka.

Mnogi će reći da im ništa ne uspijeva i zbog toga će odustajati od napora dok će drugi tek tada ulagati sve veće i veće napore da u nečemu uspije. No, ako čovjek samo čeka uspjeh, ne može podnijeti trud i muku pa stoga zaista nikada uspjeh ne dočeka. Ako je čovjek već u ranim godinama svoga života doživio plodove svoga truda, taj je naučio da se isplati potruditi, ali i da su mu ponekad mogućnosti ograničene.

Postoje ljudi koji su stalni skeptici, kojima nikada ništa nije dobro. Uvijek su namrgođeni i nezadovoljni. Neprekidno se bacaju drvljem i kamenjem na sve čega se dotaknu, na životne prilike, na političare, na poslodavce, na one koji im pomažu i koji su zaduženi za pomaganje drugima; nitko i ništa takvim ljudima ne valja. Takvi ljudi ne primjećuju dobre stvari, ne primjećuju svoje prilike i ne primjećuju kada su blizu i nadomak uspjehu.

Očigledno je da puno toga u životu čovjeka ovisi od njegovoga stava prema životu.

Skeptici ništa ne vjeruju, ne vjeruju u sebe.

Oni koji vjeruju da će uspjeti, najčešće i uspijevaju. Oni već vide kako će izgledati rezultati njihova truda, kako će izgledati taj njihov uspjeh poslije kojega će krenuti dalje, u nove uspjehe. Dobro znaju da uspjeh ne izgleda slavno, ni savršeno i dobro znaju da jedan uspjeh u životu nije kraj, da jedan uspjeh nije dovoljan već da je potrebno uvijek iznova truditi se i ulagati u sve. Uspjesi dolaze poslije. Uspješni ljudi ne moraju čekati da uspiju, oni jednostavno, s puno vjere, ulažu trud i napore i nastoje činiti sve što smatraju potrebnim činiti da bi se uspjelo; oni znaju u sebi, po količini i kakvoći svojega truda, da nastojanja uvijek urode plodom; oni znaju da drugi ljudi uživaju plodove njihova uspjeha koje on uopće ne primjećuje. Kada shvate da su učinili sve što je potrebno za uspjeh, takvi ljudi se kvalitetno odmaraju neko kraće vrijeme, a tada kreću dalje, u nove napore.

Mnoge ljude prekine u njihovim nastojanjima smrt. Oni nikada ne dožive rezultate svoga truda. Zato postoji uskrsnuće kada čovjek više ne može učiniti ništa u životu za svoj uspjeh, kada se više nema prilike potruditi i kada više ne može kritizirati sve čega se dotakne. Uskrsnućem na dobar i blažen vječni život ili uskrsnućem na vječnu kaznu čovjek može uvidjeti sve što nije vidio u zemaljskom vijeku, svoje greške, svoj skepticizam ili svoju vjeru. Zato su blaženi oni koji ne vidješe puno svojih uspjeha, ali ih posijaše i upoznaše po svome unutarnjem iskustvu velikoga truda i muka te po svome iskustvu vjere.

27.04.2019. 06:21

Spas

Slamanje svijeta

pomoću istine,

biranje cvijeta,

odvajanje trine.

Slamanje, svijete,

pomoću istine

ranjena poete

sred kotline.

Muke paklene

s ove strane,

a nasuprot mene

Isusove rane.

Škrguta zubi

i plača nestade,

a duša ljubi

i moliti stade.

Anđeoski Saziv,

moj dom.

Sveti mu naziv

u svijetu slom.

26.04.2019. 13:05

Potpuno srce

Čovjek je razuman, racionalan, savjestan, razvijene svijesti i uvjetovano slobodne volje u odlučivanju, čovjek je duševan, čovjek je duhovan; on može organizirati svoje misli i zapažanja, može ih izlagati, može govoriti, može izgovarati svoje zaključke i postavljati pitanja, umije komunicirati sve to na različite načine te provoditi namisli svoje u djela.

Čitati misli se ne može jer misli nisu uhvatljive , artikulirane dok čovjek u svom govoru ne oblikuje određeni zaključak kojega izvodi iz izobilja svojih misli. Čak i kada čovjek progovori, ne razumiju ga svi savršeno, ne umiju ga dobro „pročitati”, a to se događa i kada su artikulirane misli ispisane.

Sadržaj čovjekovih artikuliranih misli pretvara se u riječi, sastavlja se u rečenice. Riječi nastaju neprimjetno, izvode se iz drugih riječi, onih koje su čovjeku najčešće u upotrebi. One nastaju dok čovjek razmatra, artikulira, izgovara ili piše. Jasno je da kompjutori nemaju svojih misli, izobilje iskustva u promišljanju i da nemaju svoj vlastiti jezik i govor onako kako to ljudi imaju.

Riječi koje su već izgovorene i napisane postaju nove riječi, drugačije su iako su sve poznate, ali način njihova nastanka je jedinstven, njihovo značenje je uvijek nešto novo i sasvim drugo. Tako se riječi nadograđuju, sastavljaju, razvijaju i mijenjaju značenje, postepeno i djelomično ili naglo i cjelovito.

Čovjek je tjelesan, osjetilan, duševan i osjećajan, manje ili više, on čini savršenu cjelinu u svome duhovnom i tjelesnom životu, ali ta cjelina nije potpuna onako kako bi mogla ili morala biti. Potpuno cjelovitoga čovjeka nema na svijetu, ali je ipak svaki čovjek jedinstven po svojoj osobnosti, u svojoj biti.

Katolička vjera nam otkriva da je ljude stvorio Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, i da se Bog čovjeku objavljuje, da objavljuje čovjeku sve bitne informacije za ljudski život. Stoga znamo da postoji ipak jedno savršeno ljudsko stvorenje, a to je Bezgrešna Djevica Marija. Već samo njezino ime nam govori da je savršena jer je bez grijeha, za razliku od svih ljudi koji su ranjeni grijehom i stoga znamo da zbog te ranjenosti čovjek nije savršen i potpun, nije ni tjelesno, ni duševno, ni duhovno, ni materijalno sretan, zadovoljan, ispunjen, savršen, blažen.

Bog, Stvoritelj svega svijeta, neba i zemlje, svemira, prirode i čovjeka nije stvorio grijeh već se grijeh pojavljuje neprimjetno u srcu čovjeka, a Bog to dopušta zbog čovjeku nerazumljivih razloga. No, činjenica je da je grijeh za čovjeka izazov i prepreka koju je potrebno savladati uz velikodušnu Božju pomoć, ali i s puno muke i truda. Činjenica je da čovjek u borbi protiv grijeha, a uz pomoć Božjega milosrđa, postaje više čovjek, postaje sve potpuniji iako je nemoguće biti potpun savršeno.

Blažena Djevica Marija, jedino potpuno ljudsko biće, toliko je savršena da može svim ljudima biti majkom. Vidi se, očigledno je da biti bezgrešan može biti isto što i biti blažen.

Blaženstvo je stanje koje se može dogoditi čovjeku koji je toliko potpun i sretan da dijeli svim drugim ljudima Božje milosti bez koje blaženi čovjek niti ne može postati potpun i blažen. Savršene ljude, blažene, koji su širitelji božanskoga milosrđa nazivamo svetima. Svi kršteni katolici su djelomično grešni, ali i djelomično sveti. Čovjek se krsti u sakramentima Katoličke Crkve, ali može biti kršten i patnjom zbog Sina Božjega Isusa Krista, a ponekad i samom željom i velikom čežnjom za Bogom.

Sin Božji, Isus Krist je Otkupitelj čovjeka, svih ljudi, od grijeha. Tko se Njemu obrati, taj živi i može doživljavati stanje blaženstva. Sin Božji je Riječ Božja, Zakon ljubavi kojega Bog objavljuje svim ljudima putem blaženih ljudi, posredstvom Katoličke Crkve koja je tijelo Kristovo gdje su vjernici Božji doslovno udovi Boga koji služi ljudima.

To se događa na duhovnom planu, u premilosrdnoj duhovnosti Duha Svetoga u kojemu čovjek prima darove, Riječ Božju, Isusa Krista i to posredstvom ljudske riječi kada se čita Sveto Pismo, Biblija u ljudskome duhu i posredstvom kruha i vina koje se blaguje u pretvorbi sakramenta Euharistije, Večere Gospodnje pa postaje Tijelo i Krv Krista, u ljudskome tijelu.

Bog se čovjeku objavljuje na savršeni način u sakramentu Posljednje večere što ju je ustanovio Gospodin Isus na vrhuncu Pashalnog otajstva, Muke, smrti i uskrsnuća Kristova. Ta Žrtva Krista uskrsloga jest otkupljenje svih ljudi od grijeha i nesavršenosti. Toj Večeri pristupa čovjek koji se za nju prethodno pripremi u sakramentima Krštenja, Prve pričesti i Potvrde. Sakramentu Euharistije se može pristupiti najmanje jednom godišnje, za blagdan Uskrsa, a najviše dva puta dnevno, već prema tome kako vjernik katolik to želi i ima potrebu koja ovisi od čovjekova stanja u okolnostima u kojima se nalazi.

Blagotvorno djelovanje sakramenata na ljude sastoji se od duhovnoga i tjelesnoga blaženstva koji su nerazdijeljiva cjelina te čovjek tako ne može težiti za potpunošću i svetošću ako samo blaguje tijelom, a ne i duhom, ako blaguje Krista, a ne pazi na svoje riječi jer na taj način ne može dobro čuti Boga i razumjeti druge ljude. 26.04.2019. 08:54

Darovi izobilja

Vrati me, Bože, u visine,

sjeti se mene u raju svom

gdje moje se ponizne sve pličine

nalaze jer dođu u svoj dom.

Ti vrati me opet gdje bujaju dusi,

darovi silni dobre mjere

kakvu Ti spustiš mojoj duši

u milosti ljubavi, nade i vjere.

Hvalim Te za sva uslišanja,

za prijateljstvo i ljubavi dar

koja me drži na dlanu izabranja,

koja mi donosi stari žar.

Na nebu je susret veličanstven,

uvijek u Tebi i Tvome blaženstvu

što daje ga vez onaj božanstven

rad' kojega živim u neženstvu,

koji me čini najdražim siromahom

što puni se vrhunskim izobiljem,

kruhom i vinom, duhom i dahom,

žrtvom što odiše sigurnim miljem

i spasom koji nam u Tebi zri.

Primi i mene gdje vlada mir,

evo me uvijek kamo šalješ me Ti

da budem Ti pokorni odabir.

Služenje Tebi je najljepši spas,

najveća radost i najdraža bol

jer dajem Ti sebe i dajem Ti nas

da Ti se predamo na Tvoj stol.

26.04.2019. 05:44

Prvi korak

Daj mi da istrpim

posljedice zala,

grijehe da iscrpim

kao duša mala,

ponizna i stroga

jer se nakupilo

prepoviše toga,

u srce se upilo.

Uskrsli mi daje,

majko svetih,

da se duša kaje,

ali glas joj tih,

neprimjetno grca

u nutrini

razderana srca

u tuđini.

Pokreni mi stope,

bolesne i otežale,

neka ih poškrope

suze što se odaslale

od sve muke i trpljenja,

svega što ih kinji

kao trag poštenja

što se njima hini.

Daje duši da progleda

i srce mi sluti

da se grijehu preda,

al' od stresa šuti.

Zarobljena tijela,

majko, što će?

Neka zora bijela

okrijepit je hoće.

Daj mi stopi

neka se pridigne,

bol da se otopi

da do staze stigne

koja vodi u te dvore

gdje je voda živa

koja nudi slatke pokore

za skretanja kriva,

koja odnijela bi

nevidljivo zlo,

koja donijela bi

čvrsto tlo.

Da se preporodi,

čežnja u njoj raste,

da po nebu hodi

gdje se duše časte.

25.04.2019. 08:43

Svjetlo sveg života

Daleko od mene stoji grad

u kome je svetost jedina vrlina,

gdje se ljudi raduju u slavi.

Bliža mi je sad za Tobom glad,

Tvoje riječi sva milina

jer me zakon od Tebe rastavi

da bih opet tražila Ti stope,

da bi mogla slijediti Te duša moja,

krenuti iznova svim strminama.

Sad se ispred mene prope

zid i stijena nespokoja,

tračak svjetla u visinama.

Po toj zraki pogled mi se svija,

sjećam se da ona i do srca može,

da u jednoj česti nalazi se raj,

zemlja obećana, zemlja ničija

sve dok Ti ne dođeš, Kriste, Bože,

da joj vratiš svoje slave sjaj.

Po tom tragu opet krećem

da Te čujem, svog Pastira

koji traži dušu zametenu;

stare nevolje susrećem,

ali vidim stazu odabira,

posred trnja rastepenu,

kojom prije nisam zakročila.

Sad mi svijetli, Zrako sveg života,

vječnosti te nevine i čiste;

znam da nekada sam tamo bila

gdje mi blista mira Tvog ljepota;

sada me pronađi, Kriste.

24.04.2019. 06:20

Moj Krist, moja snaga

Zvala sam Ga svojim Bogom,

svojim Kraljem, svetim Spasiteljem

koji drži moje ruke,

koji vlada mojim logom,

koji želi biti mojim Pratiteljem,

predat' se na muke

da bi moja duša bila čista,

da bih mir u srcu nosila

i u vječnosti prebivala.

Imala sam svoga Krista,

svaki grijeh sam s Njime kosila

i od zala sam izbivala.

Kad je nemoć okopnila moje pute,

puzala sam pred Njim poput gliste

samo da bih održala malo snage,

tek toliko da dodirnem svete skute,

mrmljajući Njemu „Poštedi me, Kriste,

svrni k meni svoje oči blage”.

Dao mi je dar života, svaku moć,

taman kolika je bila moja žeđ.

U toj stisci bila sam Mu najbliskija.

Zato znam da ne može mi ništa noć

što se obrušava na me sveđ,

ona bolja je od svaka izobilja.

23.04.2019. 20:13