Zašto

"Puče moj, što učinih tebi

ili u čemu, ožalostih tebe?
Odgovori meni!

Ja radi tebe bičevima udarih Egipat
s prvorođencima njegovim,
a ti mene predade, da me bičuju. Puče moj...

Ja izvedoh tebe iz Egipta
potopivši Faraona u more Crveno,
a ti mene predade glavarima svećeničkim. Puče moj...

Ja pred tobom otvorih more,
a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj...

Ja pred tobom idoh u stup oblaka,
a ti mene odvede u sudnicu Pilata. Puče moj...

Ja hranih tebe u pustinji manom,
a ti mene udari zaušnicama i bičevima. Puče moj...

Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene,
a ti mene napoji žući i octom. Puče moj...

Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske,
a ti si tukao trstikom glavu moju. Puče moj...

Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko,
a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac. Puče moj...

Ja uzvisih tebe velikom moći,
a ti mene objesi na drvo križa. Puče moj..."

Pitaju me zašto žeđam,

zašto ostavljam nevidljiva Duha,

zašto nikom' proplakati ne dam,

zašto za njih nikad nemam sluha;

pitaju me zašto uvijek pate,

čemu na tom svijetu bijeda.

Uvijek mi se u suzama vrate

ili kad je kosa već odavno sijeda.

Vele da se zbog čovjeka kajem

jer su ljudi, svi od reda, zli.

Bogovi bi biti, slobodu im dajem,

ravnopravnost gdje su kao jedan svi.

Hoće sreću i bogatstvo, zlata

i ne žele nikad mrijeti;

ne znaju da čovjek je od blata,

da mu puno veći pomor prijeti.

Spasio sam svaku dušu, svaku travku,

oslobodio sam svijet u kojem vladam,

al' ne želi svatko u Noinu arku

jer me samo gledaju dok padam,

a ne vide Spasa u nevolji jarka.

Srca ne daju si rastopiti

jer ih peče moja ljubav žarka,

dušu slabu strah im natopiti.

Kada sami bogovi bi bili tamo gore,

uzalud bi bilo duši svakoj;

tko bi dao njima spasonosne odgovore

kada vape u nevolji jakoj?

17.04.2019. 22:33

Sitne godine

Ovo je moj dan,

dan mog rođenja,

poput sunca razbacan

Tvoj čas pohođenja.

Ovo su moje niti,

od smrti umakle

gdje može se biti:

i zvijezde me takle

tamo, u ponoru

i tamo, u dubini

te priđoh Ti dvoru

u svoj punini.

Svijeća mi moja

zapalila plame

nebeskih boja

i nestade tame.

Svjetlo me uze,

na pola slijepu,

osuši mi suze,

dade okrepu.

Ti preda se meni,

Kriste najdraži,

u život bezimeni

da srce Te traži.

Tvog povjerenja

blagoslov daj,

Tvog posvećenja

silan rasplamsaj.

15.04.2019. 9:40

Isus daje križeve

Čovjek često nije ni kriv, ni dužan za svoje nevolje ili sreću jer Isus za to daje lijek tada kad čovjek živi u Bogu.

Ne zna li Ga vjernik drugačije ljubiti, Isus mu u tome pomaže: daje mu križ.

To nije križ poput ostalih križeva, taj križ koji se dobiva za ljubav i zbog ljubavi.

To je onaj križ za kojega vjernik točno zna da mu je pao s neba.

Tada se čovjek ne pita zašto i kako, odakle to, kada će prestati.

Taj križ je gorak i sladak, bolan i utješan, daje sigurnost.

Svatko bi morao znati je li dobio taj križ ili nosi neke druge križeve.

TANTUM ERGO SAKRAMENTUM, Toma Akvinski

Poetski prikaz:

Ocu vječnom i Sinu koji kraljuje na visini,

Dok Sveti Duh napreduje, iz svakog vječno,

Budite spasenje, čast, blagoslov, moć i beskrajno veličanstvo.

(Doslovni prijevod:

Stoga, tako veliki sakrament; Častimo se pognutom glavom;

I može li drevni dokument

mjesto za novo štovanje

može vjerovati da će mu pružiti zamjenu

za defekt osjetila.

Ocu i Sinu

Budi pohvala i radost

sreća, čast, snaga

i blagoslov:

u odnosu na onaj koji polazi od oba

(možda postoji) jednaka pohvala.)

14.04.2019. 20:24

Poljane mira

Kada Te nosim na rukama svojim

i k srcu prisežem da bih Te dati,

kada Te odvedem u onaj log

do kojega sitne korake brojim,

Ti ćeš odmah mi lijek pravi znati

i bit ću Tvoj puk, a Ti moj Bog.

Kada Te prihvati duša moja

što grešna je poput kriva puta,

a ranjena nekad od zle joj kobi,

bit ću ja ona, kao bilo koja

što poljima blatnim sama luta,

koju i lako trnje odmah zarobi.

Ti ćeš me iz te šikare vući

svojim obasjanim licem i čvrstinom,

desnicom lakom i ljubavlju vjernom;

svojim ćeš mirom nemir moj tući

što me prožima svojom tustinom,

grlit ramena u duhu smjernom.

Sunce će zasjati novim svjetlom

kroz okna mi duše što u Tebi vri,

srce će moje postati slično

travki što igra se s tihim vjetrom;

ptice će pratiti pjesmu što zri,

anđeli nosit me pred Tebe dolično.

I note će bljesnuti izvan okvira,

slavuji će nadići vlastiti pjev,

a stihovi moji izgubit će slog;

bit će to poljane potpuna mira

što će ga krasiti nebeski sijev.

Ja bit ću Tvoj narod, a Ti moj Bog.

14.04.2019. 18:54

Dan života

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

Kani li Isus doći

Neobično je reći Bogu neka dođe.

Bog nas odredi, po Njemu se zna što je dobro i što je istina.

Bog nas je stvorio i k Njemu se vraćamo.

Bog upravlja svime, i zlodusima dopušta postojanje, i čovjeku daje slobodno pravo izbora da čini što želi, ali i da za to snosi posljedice.

Bog je stvorio sve po zakonitostima i logici, Bog je dao ljudima Zakon ljubavi.

Pa što bismo mi htjeli kada Boga zovemo da dođe kad je On oduvijek i zauvijek te je tako, već i prije nego što se mi sjetimo, ovdje, pokraj nas.

Eto, Bog želi da Ga pozovemo.

Sve nam je dao, život i zemlju, druge ljude i nebeske težnje; i kada nismo svjesni što činimo, oprašta nam to; i kada smo ovisnici, oslobađa nas. I također poznaje nas dobro, i zna da ne bismo bili nikada zaista zadovoljni i sretni ako ne bismo pokušali nešto samostalno, kada se ne bismo sami na svoje iskustvo uvjerili u sve i svašta, kada nam ne bi Bog priznao da smo svoji i samostalni i da imamo svoje individualne prohtjeve.

Zato nam daje izbor: hoćemo li Mu poslati pozivnicu?

Također Bog želi s nama ući u partnerski odnos i zato nas želi zaprositi, ponuditi svoje prijedloge, prihvatiti naše prijedloge.

Zbog naših težnji, htijenja i prohtjeva Bog će, Gospodin Isus, uzeti najteži dio posla, preuzeti odgovornost, a nama će ostaviti samo naše želje. Ako pristanemo na to, ako Ga pozovemo k sebi, u naše partnerstvo, u naša srca i umove, u naše živote, u naša tijela, kuće i hramove, u našu Crkvu koju nazivamo Njegovim, Božjim imenom.

Kani li Isus doći u naš grad?

Postoji li mogućnost da Isus ne dođe ako Ga ne pozovemo, ako Ga odbijemo i pošaljemo Mu odbijenicu?

Ne!

To bi bilo malo vjerojatno, zapravo nemoguće zbog onih gore navedenih razloga.

A tko je taj tko se pita kani li Isus doći u grad za Blagdane?

To je ona osoba koja nije svjesna gore navedenih činjenica, to je osoba koja priželjkuje smrt Boga i koja će Mu smrt i prirediti, i optužbe, i podsmijehe, i bičevanja, i križ. To je osoba koja nije poslala pozivnicu jer nije mogla ni sanjati da bi Isus prihvatio pozivnicu da Ga ubiju.

Ali Isus će se odazvati: Evo, dolazim, Oče, vršiti volju Tvoju i sam polažem svoj život za sve ljude iako me nisu svi pozvali, neki nisu znali sastaviti pozivnicu za smrt, a mnogi drugi su već znali da ću doći, na vrijeme i slobodno, u pravi čas i dragovoljno; točno tamo odakle bi pozivnica došla da ju je netko poslao.

Isus kani doći, prihvatiti poziv na smrt.

Isus već zna da će uskrsnuti.

13.04.2019. 12:24

Sastanak

Neću se razapeti svojim željam',

neću poticati bol i klonuće,

vremena su potrebita snage;

samo u bit stvari strijeljam

i ne planiram skoro potonuće,

gotova dati se u ruke Ti blage.

Samo istražujem svoju svrhu

koju mi Ti kao plan odredi,

a ja mu ne znam kraja i sna;

pa i da sam sada na samom vrhu,

tražim toplinu da me odledi

za koju Ti srce oduvijek zna,

Isuse moj, moj Uslišavatelju

koji me puti na neznane staze,

moj jedini, trajni, istinski Svjedočitelju;

Zero srca moga, Ti nosiš mi želju

dok stope mi grbe i žuljeve gaze;

Ti mi otkrivaš sve, moj Učitelju,

svjetlila sjajna i tame mrke,

propasti duša i uzvišenja,

život što nosi lagana krila

sred zabrinuća i svake muke,

život koji je vrijedan svaka zrenja;

zbog Tebe bih kapljice ljubavi slila

na svaku slomljenu travku

koja se sklanja čak i od rose,

na sve one tužne obraze ljudi

koji ne znaju najvažniju stavku

u rijekama koje ih silno nose:

da svaka duša bez Tebe bludi

i nikada ne stigne u srce Tvoje.

Sloboda je ljubav, ljubav je sloboda

koja nikada nema opterećenje

jer duh je i zaliha nebeske boje

i uvijek daje za radosti povoda,

i nudi trnja i krvi za posvećenje.

I to je svrha, nadići htijenja

i razne brige i snove od zlata,

ostati uvijek Tebi kraj skuta.

Ti podižeš čovjeka poput stijenja

što se gomila na tlu od blata

i putuje gore gdje nikad ne luta.

12.04.2019. 19:11