Stala plačuć tužna mati

"Moje Ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem Tvojim.
Gospodine, Hridi moja, Otkupitelju moj!"
Ps 19,25

Stala plačuć tužna Mati,

gledala je kako pati

Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,

rastuženom, ražaljenom,

prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena

bješe ona uzvišena,

Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući

blaga Mati gledajući

muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak'o

Majku Božju videć tako

u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,

kada vidi gdje za Kristom

razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka

gleda njega usred muka

i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,

ostavljena sred gorčina,

gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,

bol mi gorku osjećati

daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga

gori sveđ za Krista Boga,

da mu u svem omilim.

Neka dođu i na mene

patnje za me podnesene

Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,

Raspetoga oplakivat,

dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,

s tobom jade jadovati

želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,

Kriste Bože, nek me spasi

Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,

dušu onda uzmi ti mi

u nebeski blažen dvor.

Pretilina od prvina

"A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu (Post 4,4)."

Riječ je onaj znak,
Riječ na križu.
Riječima se može ubijati
i stoga ubojice tijela nose na sebi znakove poput Kajina kako se ubijanje tijela ne bi slobodno nastavljalo u beskonačnost.
Razapni riječi svoje na križ, pošalji svoje misli, za koje su tvoje riječi jedini i savršeni znak, na put križa.


Riječ je znak za misao, ona otkriva tvoje srce onomu tko zna slušati.
I tko čita, taj čuje.

Kome ja govorim? Gradu i svijetu, sebi samoj. Jer Božja riječ se želi ispoljavati, želi se izraziti u neograničenom bogatstvu ljudskih riječi. Božja riječ zove moje ljudske riječi da ju slijede, da pronalaze i iznalaze što sličnije riječi, što bolje misli da izraze. Slijediti Krista ne znači oponašati Ga, ponavljati Njegove riječi, a ne razumijeti ih.

Život u duhu i istini nije vidljiv ako nema riječi, ako je šutljiv jer tada to nije istinski duhovni život jer duh se ne vidi nego se mora reći. Istina nije vidljiva iako ju neprekidno nastojimo dokazivati. Život u istini ne može postojati bez riječi. I životinje žive u istini, i biljke cvatu i obnavljaju se u istini, i ledenjaci postoje u istini, bregovi i brežuljci su istiniti, stvarni, mora se gibaju u istini. Nije dovoljno živjeti i postojati u istini jer kakva je to istina ako čovjek, koji ima dar razmišljanja i dar govora, neprekidno šuti ili, još gore, zaobilazi istinu i zavarava sebe i druge?

Riječ Božja ti je, čovječe, jedini znak koji može obrisati pečat ubojice na tvom čelu. Kajinovi zemaljski plodovi zadovoljili su Gospodina, ali Ga je Abelova žrtva pretiline od prvina oduševila. Kajin baš ne bijaše oduševljen dok je Abel pun radosti, dao bi i puno više, a ne samo sve najbolje što je imao i stekao, dao bi sebe samoga i svoju radost u Gospodinu. Namrgođeni Kajin ne bijaše uživatelj svojih i Božjih plodova koje mu dade Bog i ne bijaše zbog svoga rada radostan, ne bijaše od plodova svojih sretan. Abel prinese Gospodinu sebe i svoju sreću, svoju nemjerljivu i neizrecivu zahvalnost dok je Kajin pred Gospodina donio svoje nezadovoljstvo plodovima iako je to bio dar Kajinu, dar Božji. Kajin Bogu sebe nije dao, nije Mu prinosio zahvalnost već nezadovoljstvo i zavist prema bratu Abelu. Što god Bog daje, uči nas i Job, zahvali Gospodinu, čovječe, zahvali Mu radosno na svemu jer ako ti je dao obilje, sretan si, a ako ti je dao siromaštvo, još više si sretan jer ti Bog uze najbolje od tebe za svoju stvar, kao tvoju žrtvu. Bog često, jako često sam izabire ono što ćeš Mu žrtvovati, naročito u doba Korizme kada izmišljamo pokoru i razne žrtve, žrtve ljudske, privremene, nestalne, nepotpune. Radije prihvati sve što ti je Bog uzeo, sve čega te je lišio jer to je žrtva zahvalnica koja je najpotpunija i najdraža Bogu: prihvati što ti Bog daje, sve što ti daje.

Ako ti je dao vidjeti život u duhu i istini, zar Mu nećeš to prinijeti na dar kao žrtvu zahvalnicu, žrtvu u kojoj si neopisivo sretan i koju od radosti prinosiš, a ne zbog dužnosti i kajanja. Kaješ se dovoljno zbog toga što ne možeš ispoljiti više i ljepše, bolje i istinitije sve ono što u duhovnom životu imaš i jesi. Takav budi, takav prinesi sebe takvoga, u radosti i žaljenju i pokajanju što uvijek daješ najviše od sebe, a uvijek je premalo.

Kajinov znak je upozorenje koje nam Bog stavlja pred oči. Tko ga ne bi vidio? Pazi, čovječe, da ne budeš kao Kajin.

Mnoge znakove dade nam Bog po patrijarsima i prorocima; mnoge znakove dade nam Isus svojim djelima; apostoli, posebice sveti Ivan evanđelist, dade nam doslovno pojašnjenje znakova, reče nam jasno da je Bog Ljubav i da je Bog naš Riječ. Svi znaju to. Riječ je, dakle, Ljubav i Ljubav je Riječ. Najslađa žrtva koju čovjek može dati njegova je riječ ljubavi, njegovo "Da" i njegovo "Volim Te" u pregrštu ljudskih riječi; riječ ljubaznosti, riječ blagosti, riječ najljepša koju znaš, riječ koja otkriva ono što ne zna nitko, ono što drugi nisu primijetili, riječ koja prosvjetljuje onoga kome je upućena. Najljepša žrtva i to pretilina od prvina: kad čuješ u srcu, viči s krovova, prinesi odmah kako ne bi stigao krzmati i provjeravati što to govoriš, viči s krovova ono što čuješ i onako kako čuješ, kako god znaš i umiješ, spontano, iskreno jer to je od Boga ljudima i od tebe ljudima, ali prvenstveno Bogu tvome.

Iskaži svoju ljubav koju "preobilno u nas uli Gospodin,
    zajedno sa svom mudrošću 
    i razumijevanjem (Ef 1,3-10)",
traži u svom rječniku najbolje riječi, pogledaj Psalme, čitaj Sveto pismo, zaboravi na drugu literaturu, zaboravi na televiziju i na portale, čak i one vjerske, uči lijep govor, govor Smisla, uči iznova govoriti kako bi Kajinov znak psovke, depresije i ubojice duha nestao i ispario s tvoga namrgođenoga čela na kojemu će tada zasjati radost, radost, radost.
‎18. ‎veljače ‎2019. 07:53:25

Tajna

Nešto puno veće od mene,
Netko puno snažniji i jači
sada vladati bi ovdje doći.
Ponizan je poput sjene,
molitva Mu puno znači.
Kako ću Ga primit' moći

svojim srcem zatvorenim,
umom koji već ne prima,
niti štogod mudra daje,
glasom svojim okorjelim
što gorčinu samo ima,
dušom koja već ne haje

ni za mladost, ni za ljude?
Molim Ga da srce mi otvori
jer ja toga nikad ne znam,
jer su naokolo vijesti hude,
jer me kaplja Riječi sad obori,
kaplja i ognjeni Duha plam.

Kako da Ti prazno srce predam,
ono što je već od prije Tvoje bilo
i nad kojime ja nemam vlasti?
Kako da sad u Te već ne gledam
kad se preda mnom već zbilo
sve od čega živim, što mi daje rasti?

Pusti sad odmarati mi dalje,
pusti i ne budi opet kosti ove
što su jedva mir pronašle;
nek' ta ljubav drugoga pošalje
u sve bitke i pobjede nove
koje k mojim nadama su zašle.

Predajem se ispred Tvoga trona,
ne znam, neću i ne mogu
izići iz rajske sobe ove
gdje me tješi ista ljubav ona
koju spoznadoh u Tebi, Bogu,
gdje me opet ona k sebi zove

da i ja poklecnem ispod drva,
da mi netko rubac možda pruži,
da mi preda novi život gorak;
da ja ipak tamo krenem prva
da me većom ljubavlju zaduži
i da načinim još jedan korak.
‎17. ‎veljače ‎2019. 22:14:20

Novi duh

Obraćenje pameti najteže je obraćenje i, po nekim prilikama, potpuno neizvedivo za čovjeka ukoliko se Milost ne prospe po njemu koja se izobilno prosipa kada čovjek kvalitetno moli Boga, ne mora biti puno, ali redovno i kvalitetno jer tada i čuje Riječ, a onda je može i vršiti.
Bez mozga se ne može, bez donošenja malih i većih odluka, ne živi se nego umire i postaje se potlačenom žrtvom. Bez dosljednosti zadanom cilju, unatoč posrtanjima, ne može čovjek puno primiti od milosti Božje, a za takvu odlučnost i dosljednost potreban je pravilan rad mozga, potrebna je mentalna usredotočenost.
Mi se često ponašamo kao drogirani, prečesto; dopuštamo da nam tuđa mišljenja budu draža nego naše osobno mišljenje. Već u ranim godinama školovanja djeca radije pitaju kolege i kolegice o onome što bi morali samostalno učiti, a oni koji samostalno uče, više vjeruju svemu što moraju naučiti nego sebi.
Ponašamo se bezvoljno, vjerujemo osjećajno. Rišemo srce do srca i naglašavamo emotivni život jer ne znamo da se srcem razmišlja na prvom mjestu, a potom se i osjeća. Reagiramo emotivno na druge, a kada drugi nastupe bez emocija, uopće ga ne razumijemo, ostajemo tupi. Ljubav nije samo emocija, štoviše, ljubav je emocija samo kad je posljedica razmišljanja, razumnog sagledavanja i promišljenoga promatranja. Samo emotivnošću se ne postiže ništa, emocije su posljedica umne djelatnosti, a budući da mi našim srcima ne razmišljamo, prihvaćamo tuđe riječi bez razmatranja i tuđe riječi tada utječu na naše emocije i na naše postupke. Iako emocije djeluju na razmišljanje, a razmišljanje djeluje na emocije, mi uporno naglašavamo samo osjećajni život, a kada dođu prilike u kojima je potrebno razmišljati, tada si dopuštamo samo to da osjećamo nešto neodređeno i ne mislimo.
Iza nas je dugo vrijeme u kojemu se nije smjelo razmišljati. Posljedice su toga dugoročne. Malo smo počeli razmišljati, ali sva naša umna djelatnost je usredotočena na gospodarenje, na brojanje novaca, na mjerenje ekonomske situacije, a malo smo počeli razmišljati i o pravdi za kojom čeznemo. To znači da smo na razini kada smo neuki i podložni zlodusima. Novac nam je božanstvo, socijalne prilike i neprilike su nam povod za srdžbu, osuđivanje drugih za naše loše socijalno i ekonomsko stanje nam je svakodnevno razmišljanje gdje svrstavamo vjerske osjećaje u političke sfere, a naročito učimo od novinara i političara o "istinama" naše vjere jer biti katolik za nas je političko opedjeljenje.
Ti nemaš bogatstvo u materijalnom smislu ako si katolik; ti nemaš krvno srodstvo ako si katolik; ti nemaš domovinu na zemlji već u Gospodinu ako si katolik. Ne, reći ćeš, to je nemoguće, čak ćeš reći da je nelogično jer si emotivan, jer ne rabiš mozak. Ti živiš u uvjerenju da je Bog tvoj ovdje da bi ti živio kao u bajci, da je Bog za tebe tu da bi ti imao novaca, djecu, obitelj, domovinu, materijalno blagostanje. Ti misliš da ti je Bog sve to dužan dati. Ti se za dane Korizme odričeš slatkiša koji su ti suvišni, odričeš se alkohola kojega i dalje konzumiraš kao prehrambeni proizvod, odričeš se psovanja, ali samo mijenjaš objekt kojega psuješ, tvoj jezik ostaje pogrdan i tvoje korizmene "žrtvice" nemaju smisla i pozadinu. Učiš djecu da sakupljaju sitniš za gladne mjesto da ih učiš dobrobitima posta. Učiš djecu da te moraju slušati mjesto da ih učiš samostalnom razmišljanju; govoriš djeci o politici i ratovima, govoriš djeci da je dobro dijete ako sve čini kako mu roditelji kažu; učiš djecu da bez roditelja ne mogu opstati.
Zar ti nije logično da te bračni partner voli jer i ti si s njim jer voliš njega?
Kako onda misliš biti katolik koji očekuje da ga Isus ljubi, a da on sam ne mora Boga ljubiti?
Zar ti nije logično ljubiti Boga iznad svega?
Zar ti nije logično da daruješ nešto voljenoj osobi kao znak ljubavi, nešto što će tu voljenu osobu obradovati? 
Zar ti nije logično reći "volim te" više puta dnevno?
Zar ti nije logično da će ti brak, djeca, domovina i obitelj propasti ako ljubavi nema, ako je Bog za tebe Bog političara i filozofa?
Zar ti nije logično da ti je draža neka sitnica koja je učinjena iz ljubavi nego sva bogatstva ovoga svijeta?
Zar ti nije logično da prva ljubav hlapi i nestaje jer je bila plod samo emotivnosti, a ne i razmatranja u ljubavi?
Zar ti nije logično da je Bog, koji je Ljubav, sve u svemu?
Zar ti nije logično da te roditelji nisu učili razmišljati već su te učili da  
budeš poslušan režimu za svoje dobro i da stoga u slobodnoj domovini prvo moraš sebe i svoju djecu odviknuti od toga nerazmišljanja jer u slobodi se prvo mora razmišljati kako bi čovjek bio samostalan i odgovoran?
Uzalud kažnjavaš djecu zato što te ne slušaju, uzalud im, kad odrastu, govoriš da nisu samostalni, da je sloboda temeljena na odgovornosti kad si ih učio da je odgovornost zapravo poslušnost starom, prastarom režimu, režimu u kojemu smo bili mentalni robovi?
Zar ne vidiš tu razliku između svetosti i grešnosti, zar ne vidiš taj ponor grijeha i provaliju koja zjapi između ljubavi i ropstva?
Zar ne učiš to na vjeronauku, da čovjek mora biti slobodan od ropstva grijesima, slobodan za ljubav prema Bogu, a tek onda prema drugima, prema sebi, prema domovini? Zar ne vidiš da je domovina u svijetu, a da ti nisi od svijeta?
Zar ne vidiš da je ljubav odgovornost, a ne trgovačka nagodba? 
Ti u emotivnom životu rađaš djecu, a onda se, pod izgovorom da je to dobro za djecu, nagađaš i pogađaš s bračnim partnerom kako biste sačuvali obitelj. I kada djeca odrastu, ta nagodba se pretvara u takmičenje u borbi za naklonost svoje odrasle djece. Mjesto da priznaš da ti je ljubav bila emotivni zanos; mjesto da priznaš da se ljubav samo djeci ne može komunicirati u nagodbi s partnerom već samo pokazati u ljubavi s partnerom. Ne možeš ljubiti iskreno svoju djecu ako s partnerom živiš u nagodbi, ljubavi je potreban onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen, ljubav može svjedočiti samo onaj koji iskreno ljubi nekoga i to je za primjer djeci; ljubav se ne može naučiti dugim razgovorima i zabranama, savjetima i darovima - to je sve samo nagodba.
Zar ne vjeruješ da je Bog nešto drugo, nešto više, nešto što se osjeća, ali se i razumom mora označiti?
Zar ne vidiš da, ako imaš ljubavi, nagodba nije potrebna? Reći ćeš da dogovor kuću gradi. Da, ali nagodba je drugo, ona je samo dogovor bez ljubavi. Zar je potrebno ljubiti trgovca koji te pljačka? Zar je potrebno na prvome mjestu ljubiti onoga koji ti plaću daje?
Zar ne znaš koliko je otac naše vjere, Abraham, morao patiti i žrtvovati za Boga; koliko je Mojsije morao podnašati neprilika i to bolnih neprilika u pustinji s narodom kad su izišli iz ropstva; koliko se napatio sveti Pavao i apostoli za Boga; koliko je Marija morala proživljavati muka, odricanja, boli i mentalnog obraćenja jer sve je"prebirala u srcu svome", morala je razmatrati čitav život u svojoj bezgrešnoj majčinskojh ljubavi.
Zar nije Krist morao na križ jer je ljubio?
Što misliš ti, da je ljubav sporedna emocija ili čak da je samo privremeni zanos osjetila?
Znaš li da ti je duša besmrtna, vjeruješ da jest i da mrtvaci nemaju osjetila. Dakle, što je to što je u tebi besmrtno?
Ti vjeruješ da je ljubav prolazna. I što kada staviš ljubav na sporedno mjesto, što ti preostaje?
Ti vjeruješ da ljubav traži žrtve. Ne, ljubav žrtvu daje.
Ti vjeruješ da voliš onoga koji se žrtvuje za tebe iz ljubavi. Ne, ljubav se rađa u slobodi, a ne u žrtvi; ona se rađa u tvome srcu, a ne u tuđem. Ne moraš ljubiti Boga samo zato što si negdje čuo da Bog ljubi tebe. Moraš razumijeti da Bog svakoga ljubi jedinstveno, da ljubi i tvoje neprijatelje.
Ljubav se rađa u srcu, ali i grijeh izlazi iz srca. Ali Svetac je Bog naš, Bog tvoj i moj, zove se Ljubav i vječna je ljubav Njegova.
Ljubav čovjeka prema Bogu dobiva izobilje milosti, dobiva od Boga samoga mudrost.

"9Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost
i sve staze dobra,
10jer će mudrost ući u tvoje srce
i spoznaja će obradovati tvoju dušu (Izr 2,9-10)."

 "Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke (Mt 15,19)."

"U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas (Pnz 32,46a)."

"Jer, srca si njina lišio razuma
i dopustiti im nećeš da opstanu (Job 17,4)."

"Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost,
objesi ih sebi oko vrata,
upiši ih na ploču srca svoga (Izr 3,3)."

"Tko je mudra srca, prima zapovijedi,
dok brbljava luda propada (Izr 10,8)."

"Sine moj, kad ti je mudro srce,
i ja se od srca veselim (Izr 23,15)."

"Ne opiri se strahu Gospodnjem
i ne pristupaj Gospodu dvolična srca (Sir 1,28)."

"I na savjet srca svoga pazi,
jer nemaš nikog vjernijeg od njega (Sir 37,13)."

"Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca (Dn 2,30)."

"Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj (Heb 8,10b)."


Istinsko obraćenje zahtijeva potpuno obraćenje, mentalno u prvom redu.
Nije dovoljno reći i pripovijedati o ljubavi kao o nekom prolaznom osjećaju jer ljubav je, na žalost, ljudima prolazan osjećaj; stoga često govore da je prava ljubav rijetka, ali nikad ne znaju reći kakva bi to bila prava, istinska ljubav. Ona je vjera u Jednoga Boga i veliki napor u toj vjernosti Bogu.
Kada vjernik, molitelj Božji kaže da mu je Bog u srcu i na srcu, njemu ljubav Božja daje misliti i promišljati dubine svoje, širine i visine. Ali ako kažeš da vjeruješ u Boga, ako si pristupio sakramentu Krštenja, a ne dolaziš konzumirati sakramente Pomirenja i Euharistije, ostaješ otpadnik, neznalica tvrda i bezumna srca. 
Karnevali počinju gdje se nerazumno slavi i luduje pa se "pobožno" spaljuje Zloduh i Krivac za sve. Zar nije krajnji čas da se odmaknemo malo od tih pučkih običaja jer Bog naš nije pučki običaj već je Gospodar nad vojskama, život i smrt.
Karnevali počinju, a potom doći će blagoslovljeno vrijeme Korizme, vrijeme kada se Bogu izjavljuje ljubav Njegovih vjernika i molitelja.
Slavit ćemo Muku i patnje Isusove jer znamo da je u mukama svojim Isus izražavao svoju ljubav prema nama; slavit ćemo ljubav istinsku, pravu, božansku ljubav koju nam Bog može usaditi u srca ako to želimo. Slavit ćemo ljubav jer u toj ljubavi krije se jedinstvena Žrtva Boga čovjeku, a to je žrtva iz koje se rađa Uskrsnuće jer ljubav Boga prema nama čezne dati nam isto to, ni manje, ni više, nego uskrsnuće na vječni život u Ljubavi. Istu tu Žrtvu možemo konzumirati svaki dan ako želimo, u sakramentima Pomirenja i Euharistije. ‎17. ‎veljače ‎2019. 04:31:05

"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa (Ez 36,26)."

Tvoja žetva

Ti što imaš Boga svoga, imaš sve,
ti si svjetlo, ti si pripravljena sol
da ukrasiš nebo poput zvijezdice,
da odneseš svaku sumnju, svaku bol

od kakve se ruši zemlja, svijet
i od koje, ne znajući, mnog' ispašta.
Nikom' stalo nije, nitko neće mrijet,
nitko se ne sjeti da oprašta.

Kada dođe Bog naš kao konjanik,
slavno kad ispusti na nas mač,
ti ćeš biti rado viđen uzvanik
jer kraj tebe ne uspijeva samo drač

dok se lati plode, dok se žito klasi.
Žetva Njegova će biti žetva tvoja
jer ćeš moliti Ga da sve spasi,
jer si uslišanik svaka ljudska boja.

Ti što moliš Boga našega za mene,
za sve zločince i sramotnike, siromahe,
tebe pronaći će Isus kada krene
suditi nam, praštati nam i oteti uzdahe.
‎16. ‎veljače ‎2019. 07:07:57

Slatko trnje

Da ti pjevam, da te jutrom ja pozdravljam,
ne bi bilo slatko kao sada.
Rumenom se suncu zalazećem javljam
da mi s njime putuje i nada.

Opet počela sam pretjerivati, moja slabosti,
opet gusto trnje čeka na me,
ti, simpatijo sve draža, uzročnice radosti,
uzročnice prikrivene tame.

Da te ljubim, da ti stihom ja predočim
koliko si draga srcu mome;
kako značaj da ti sada još bolje uočim
nego da se molim Bogu svome.

Zlodusi me napustili, a zbog tebe sve,
novi još će naići mi skoro,
a ja tebi pjevam, sanjam proljeće,
ti, noći moja, moja gusta zoro.

Budi moje trnje, moja slatka neizvjesti,
da me manje boli, da me manje tište
slatka Riječ i lovorike Radosne vijesti,
da mi slađe duša moja Boga ište.
‎15. ‎veljače ‎2019. 17:28:19

Novo sjeme

Gluho doba noći,
palim svijeću
dok počiva mir na meni.
Stih me traži, pjesma mora doći
da utaži sreću
dok se Duh uzdiže i rasipa, i sjemeni.

To je znak dobrote, Boga
što me budi
na još jedan, ali sasvim novi dan.
Nisam plodna zemlja od sjemena toga,
srce moje ludi,
a moj duh je u smiraju, nije razlistan

kao što bi listalo drveće
koje cvate ili plodi.
Vrijeme je upijanja
svega onog što u meni se pokreće.
Možda jednom rodi
sve to sjeme što prijanja

jer još sada hladna sam, oklijevam;
duh je još u počinku,
ali prima, prima sve.
Zbog i radi Boga sada pjevam,
a u mojoj duši, kao Božjem posinku,
sad polako klija sveto sjemenje.

Nitko ne zna hoću li ga dočekati,
nitko ne zna do li slavan Bog,
kakva ploda nosim,
ali nitko neće ljepše, bolje zasijati
ovu dušu, željnu Boga svog
što Ga neumorno prosim.
‎15. ‎veljače ‎2019. 04:17:26