Slatko trnje

Da ti pjevam, da te jutrom ja pozdravljam,
ne bi bilo slatko kao sada.
Rumenom se suncu zalazećem javljam
da mi s njime putuje i nada.

Opet počela sam pretjerivati, moja slabosti,
opet gusto trnje čeka na me,
ti, simpatijo sve draža, uzročnice radosti,
uzročnice prikrivene tame.

Da te ljubim, da ti stihom ja predočim
koliko si draga srcu mome;
kako značaj da ti sada još bolje uočim
nego da se molim Bogu svome.

Zlodusi me napustili, a zbog tebe sve,
novi još će naići mi skoro,
a ja tebi pjevam, sanjam proljeće,
ti, noći moja, moja gusta zoro.

Budi moje trnje, moja slatka neizvjesti,
da me manje boli, da me manje tište
slatka Riječ i lovorike Radosne vijesti,
da mi slađe duša moja Boga ište.
‎15. ‎veljače ‎2019. 17:28:19

Novo sjeme

Gluho doba noći,
palim svijeću
dok počiva mir na meni.
Stih me traži, pjesma mora doći
da utaži sreću
dok se Duh uzdiže i rasipa, i sjemeni.

To je znak dobrote, Boga
što me budi
na još jedan, ali sasvim novi dan.
Nisam plodna zemlja od sjemena toga,
srce moje ludi,
a moj duh je u smiraju, nije razlistan

kao što bi listalo drveće
koje cvate ili plodi.
Vrijeme je upijanja
svega onog što u meni se pokreće.
Možda jednom rodi
sve to sjeme što prijanja

jer još sada hladna sam, oklijevam;
duh je još u počinku,
ali prima, prima sve.
Zbog i radi Boga sada pjevam,
a u mojoj duši, kao Božjem posinku,
sad polako klija sveto sjemenje.

Nitko ne zna hoću li ga dočekati,
nitko ne zna do li slavan Bog,
kakva ploda nosim,
ali nitko neće ljepše, bolje zasijati
ovu dušu, željnu Boga svog
što Ga neumorno prosim.
‎15. ‎veljače ‎2019. 04:17:26

Sveti grešnici

Gledam te kako svijetliš, puna topline, i kako mi se smiješiš i tiho, ali jasno progovaraš: "Mi smo tijelo Kristovo, mi, sveti grešnici, grešnici veliki koji su svojih grijeha bili svjesni, koji smo bili svjesni i onoga najmanjega grijeha što ga zovu lakim grijehom, a koji vodi u propast, u grešnost nepovratnu.
I to je plod Milosti sjajne, milosti božanske, milosti Isusove jer tko čuje riječ, a vrši je, ne može ne biti svjestan težine tih lakih grijeha.
Zar nije mala i nesmotrena isprika povod za navikavanje na izbjegavanje iskrenosti?
Zar nije lagani umor povod za navikavanje na lijenost?
Zar nije vatra Krista živa, koja djeluje na čitavoga čovjeka, povod za žeđ tijela koja navodi na misli o tjelesnome, koja navodi na promatranje materijalnog i koja neprimjetno izvodi dušu iz duhovnih prostorija?
Zar nije nabrajanje molitava povod za odvikavanje od predivne kreposti umjerenosti; zar nije samo ljubavi dopušteno biti neizmjernom jer dok ponavljaš molitve, jedne te iste, lako ćeš zaći u prazninu svoga vlastitoga govora, čak i dok brojiš zrnca, pretvaraš se u brojača, a zaboravljaš kome se obraćaš, zaboravljaš na onaj povod u kojemu si počeo moliti Boga i tvoja molitva se iscrpljuje, a jezik melje dalje jer moraš još izmoliti sva otajstva do kraja? Moli radije manje, ali moli bolje. Pa što ako si promašio i deseticu izmolio jedanaest puta, zar je to grijeh? Zar je taj put jedini put za sve?
Zar se u tebi ne javlja osjećaj ugroženosti kada čuješ kako drugi psuju, kada vidiš da ih Bog umilostivljava, a izgledaju tako, tako strašno grešni? Zar se ne javlja ljubomora i zavist kada vidiš da je nekome bolje u životu nego tebi, a znaš da je nepravedan?
Ne, nismo svi Kristovi iako ćemo se svi spasiti. No, je li spas ono što tražiš? Ili je Krist Onaj koga žudiš? Nije li siromaštvo tvoje povod za tvoju skrupuloznu savjest da postane još stroža kako bi Milost izobilovala u tebi?"
Kad sam te vidjela, a bilo je to prije nekoliko godina, nisam te tako shvatila. Ali sada znam.
Nikada mi nije bilo sasvim jasno kako mogu tražiti zagovor od nekoga tko nije bio u svome životu grešan i svjestan svoje grešnosti, tko nije bio običan čovjek, a Milost ga je ispunjavala.
To je nalik mojoj psihoterapiji. Psihoterapije u svijetu nema, postoje samo određeni savjeti, univerzalni. Psihoterapija mora biti individualna jer kako može netko drugi znati što se u meni krije, osim mene same, kako drugačije može netko simboliku moje podsvijesti protumačiti ako ne znam ja osobno ništa o tome, ako se ja nisam angažirala i potrudila oko sebe same. Psihoterapija je nalik onim okolnostima kada sit gladnome ne vjeruje. Ne može netko poznavati moju dušu, dubine moje nutarnjosti ako ja sama ne ponirem u sebe. Ne može netko iskopati iz mene što je značajno za moje ozdravljenje kad moja duša stavlja naglasak na takozvane nevažnosti i uporno ih predočava mojoj svijesti. Kako mogu poslušati psihoterapeuta kada mi kaže: to zaboravi, to nije važno kada me svaka nedomišljena misao proganja sve dok se s njome ne suočim na miru i strpljivo. Važne stvari svi znamo, svi znamo što bi to bilo etičko poslovanje, što bi to bio moralan život, što znači biti dobar. Ali kako postati bolji nego što jesam? Nije dovoljno samo moljakati Boga. Boga možeš redovno moliti Očenaš, ali Ga ne možeš zamoliti da odlučuje umjesto tebe, da razmišlja umjesto tebe i da ljubi umjesto tebe jer tvoje ljubavi Bog je uvijek žedan, tvoje ljubavi, tvoga vlastitog ljudskog i grešnog pokreta volje. Ako ti je dao strogu savjest, tada moraš biti strog, a ne moliti Bezgrešnu da umilostivi Gospodina jer ako se na taj način spašavaš, tvoj život ostaje i u vječnosti bljedunjav. Važno je samo da nisi propao u pakao. 
A što ako živim dobro i moralno godinama i odjednom sagriješim na smrt? I što ako se ne stignem ispovijediti, ako umrem u smrtnom grijehu? To je nemoguće? Gdje piše, tko kaže da je to nemoguće, zar nismo grešnici, zar se ne ispovijedamo za laži, prevare, blud, ljubomoru, zlobu, zavist neprekidno i opetovano? Nije važno samo umrtviti tijelo, omamiti dušu i čekati tako do kraja života, nije samo to važno, a tko nam jamči da i takvi nećemo sagriješiti smrtno? 
Mnogi čine dobra djela opakim dušama i grešnom naravi. Nije li važnije da se riješavam grijeha nego da činim nešto što je univerzalno dobro djelo? Smijem li ostati nesvjesno biće, mogu li nesvjesno uživati Ljubav Božju? Ne. Zato smo puno veći grešnici nego što mislimo jer ako ne vidiš Gospodina, nisi spašen, ili nisi čist za raj. Vidjeti detaljno svoje grijehe znači napredovati, znači napojiti Boga koji je žedan. To ne znači da ne moraš davati milostinju, da ne moraš moliti, da ne moraš činiti dobra djela. To znači da moraš usmjeriti misli na dobro. Čovjek misli i razmišlja neprekidno pa prema tome ne smije se praviti nesvjesnim i ostati na dječjoj vjeri.
Uzmi što ti Bog daje, nemoj Ga neprekidno moljakati da otkloni tu čašu od tebe uz Marijin siguran zagovor; zar nije bolje ostaviti te molitve za onaj čas kada više ne možeš izdržati neku nevolju? Molimo za svaku sitnicu, a kad molimo za sve ljude, nikada ne pomišljamo koji su to ljudi i za koga molimo, za diktatore, za ubojice dok nismo sposobni moliti u trenutku kad netko kraj nas opsuje jer odmah ga osuđujemo, imamo svoje kriterije. Ali mjerom kojom mjeriš, mjerit će se tebi.
Sada vidim, to si bila ti, sveta Terezijo Avilska, nitko drugi.
Sada vdim, to si bio ti, Oče Antiću, časni slugo Božji.
Sada vidim, to si bio ti, sveti Antune Padovanski.
Sada vidim, to si bio ti, sveti Josipe.
Sveta, bezgrešna Marijo, to si ti i uvijek je ta molitva u tebi. 
Svi sveti i svetice, molite za nas.
‎14. ‎veljače ‎2019. 05:03:41

Litanije svih svetih:

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,
Duše Sveti, Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože,

Sveta Marijo, moli (molite) za nas!
Sveta Bogorodice,
Sveta Djevo djevica,
Sveti Mihaele, Gabriele i Rafaele,
Svi sveti anđeli,
Sveti Abrahame,
Sveti Mojsije,
Sveti Ilija,
Sveti Josipe,
Sveti Ivane Krstitelju,
Svi sveti patrijarsi i proroci,
Sveti Petre i Pavle,
Sveti Andrija,
Sveti Ivane i Jakove,
Sveti Toma,
Sveti Mateju,
Svi sveti apostoli,
Sveti Luka,
Sveti Marko,
Sveti Barnaba,
Sveta Marijo Magdaleno,
Svi sveti učenici Gospodnji,
Sveti Stjepane,
Sveti Ignacije Antiohijski,
Sveti Polikarpe,
Sveti Justine,
Sveti Lovro,
Sveti Ciprijane,
Sveti Bonifacije,
Sveti Toma Beket,
Sveti Ivane Fišer i Toma Mor,
Sveti Pavle Miki,
Sveti Izače Žog i Ivane Brebefski,
Sveti Petre Šanel,
Sveti Karlo Luanga,
Svete Perpetuo i Felicito,
Sveta Janjo,
Sveta Marijo Goreti,
Svi sveti mučenici,
Sveti Leone i Grgure,
Sveti Ambrozije,
Sveti Jeronime,
Sveti Augustine,
Sveti Atanazije,
Sveti Bazilije i Grgure Nazijanski,
Sveti Ivane Zlatousti,
Sveti Martine,
Sveti Patriče,
Sveti Ćirile i Metode,
Sveti Karlo Bartolomejski,
Sveti Franjo Saleški,
Sveti Pio Deseti,
Sveti Antune,
Sveti Benedikte,
Sveti Bernarde,
Sveti Franjo i Dominiče,
Sveti Toma Akvinski,
Sveti Ignacije Lojola,
Sveti Franjo Ksaverski,
Sveti Vinko Paulski,
Sveti Ivane Marija Vijaneju,
Sveti Ivane Bosko,
Sveta Katarino Sijenska,
Sveta Terezijo Avilska,
Sveta Ružo Limska,
Sveti Ljudevite,
Sveta Moniko,
Sveta Elizabeto Ugarska,
Svi sveci i svetice Božje,

Milostiv budi, oprosti nam Gospodine!

Od svakog zla, oslobodi nas Gospodine!
Od svakog grijeha,
Od zasjeda vražjih,
Od srdžbe, mržnje i svake zle volje,
Od smrti vječne,

Po utjelovljenju svojem,
Po rođenju svojem,
Po krstu i svetom postu svojem,
Po križu i muci svojoj,
Po smrti i pokopu svojem,
Po svetom uskrsnuću svojem,
Po čudesnom uzašašću svojem,
Po poslanju Duha Svetoga,
Po slavnom dolasku svojem, Mi grešnici, Tebe molimo, usliši nas!

Da nam oprostiš, Tebe molimo, usliši nas!
Da se dostojiš na pravu pokoru nas privesti, -II-
Da se dostojiš nas same u svetoj službi ohrabriti i očuvati
Da sve dobrotvore naše vječnim dobrima nagradiš,
Da se dostojiš plodove zemlji dati i očuvati,
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i uzdržati,
Da se dostojiš apostolskog poglavicu i sve crkvene redove u svetoj vjeri sačuvati,
Da se dostojiš svima, koji u Krista vjeruju, jedinstvo podijeliti
Da se dostojiš sve ljude k svjetlu Evanđelja privesti,

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Pomolimo se:

Bože, utočište i snago naša, prikloni se pobožnim molitvama svoje Crkve i daj da ono što vjerom molimo stvarno postignemo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Obećana zemlja

Nekad sam Te znala, nekada davno,
kao cvijeće u polju vidjeh Ti slavu,
a sada me miluje Tvoje ime slavno,
sada Te gledam kao svjetlost pravu.

Utjeho stoljetnih dana, melemu umora mog,
krijepiš me bolje od mlijeka medena;
narodi čekaju pravdu, a to je moj Bog
koji plamti za mene sred svijeta ledena.

U snu mi daješ, u mukama dnevnim,
u prekrasnom danu i nesvjesnoj noći;
dušu mi budiš, duhom ravnaš mi revnim
da mognem Ti tijelom jutrima doći

opremljena dobro poput vojnika,
ovjenčana hvalom za Tvoj grad,
da pjevam Ti ljubavlju svakog stiha,
da uzmem od Tebe žeđ i glad,

da se naužijem Tvoga siromaštva
kako bih kraj Tebe uvijek bila,
kako bih vladala žezlom Tvoga bogatstva,
kako bih služila trpezu i dom sebi svila.

Ti ćeš me odvesti slobodi još krasnijoj,
u meni prebivaju Tvoji potencijali
jer divim se zemlji Tvojoj sve slasnijoj
kojom su sinovi Tvoji u blaženstvu sjali.
‎14. ‎veljače ‎2019. 02:50

Trenutak

Riječ je put, istina i život.
Riječ je Ljubav.
Svjetlo je put, istina i život.
Put je istina.
Život je put.
Život je istina.
Put je svjetlo.
Život je svjetlo.
Život je put, svjetlo i istina.
Istina je život, put i svjetlo.
Istina je život, put i Riječ.
Riječ je Kruh.
Riječ je istina.
Kruh je istina.
Kruh je put.
Kruh je život.
Kruh je svjetlo.

Vrijeme sjećanja

Večer ova nije samo naša,
sunce ovo nije zato da ne grije,
niti noć je da nebo podnaša.
Večer ova zato naša nije

da bi služila svim pokoljenjima
što u Bogu dragom žive,
vape samo za Njim u svim svojim htijenjima,
samo Njemu da se dive.

Noć je ova da se smrt promatra,
smrt na Križu sveg života ova,
da joj svijetli božanstvena vatra
koja dušu brani od njezinih snova.

Dan je onaj koji poslije stiže
i za dana da se gleda Uskrsnuće
da se mnogi grijeh sastriže,
da se moli za sve duše umiruće.

Dan je sutra, daleko i blizu,
nekome je Božji čas.
Drugima još jedno nadanje u nizu,
ali nije, nije spas.

U toj mjeni sjećanje postoji
koje opstaje i preživljava
čak i kada život se prezbroji,
kada venu godine i trava.

Ono može boljeti i peći,
ali može biti cvijeće koje plodi,
koje uvijek nešto novo hoće reći
jer od sjećanja se i blaženstvo rodi.
‎12. ‎veljače ‎2019. 18:29:07

Katarza

Kad sam upoznala okruženje
s kojime mi bilo rasti,
ipak ostala sam zanesena:
divno li je Proviđenje,
zar će mene ovdje Bog moj spas'ti
jer okusila sam da to nije prazna pjena,

da to nije previsoko, ni prenisko
za sve moje karakteristike
i za moja sva iskustva;
i da nije tlo po kojem igram sklisko
već da ima grumen mistike,
prošarane mislima za sva ta čuvstva

o kojima ljudi slabo pripovijedaju
ili previše se nose apstraktivno.
Sad je došao moj čas,
anđeli mi slatku dužnost zapovijedaju
da mi srce mora biti više aktivno
u toj vatri koja znači spas,

u toj vatri što je zapaljena samo za me.
Bože blagi, hvala Ti za pratnju
mom životu što je nekad tako tužan bio;
ja uzimam objeručke Tvoga srca plame
jer tko bi znao za ljepšu Ti patnju
od sve ove slasti kojom si me zarobio.
‎11. ‎veljače ‎2019. 15:48:24