Obećana zemlja

Nekad sam Te znala, nekada davno,
kao cvijeće u polju vidjeh Ti slavu,
a sada me miluje Tvoje ime slavno,
sada Te gledam kao svjetlost pravu.

Utjeho stoljetnih dana, melemu umora mog,
krijepiš me bolje od mlijeka medena;
narodi čekaju pravdu, a to je moj Bog
koji plamti za mene sred svijeta ledena.

U snu mi daješ, u mukama dnevnim,
u prekrasnom danu i nesvjesnoj noći;
dušu mi budiš, duhom ravnaš mi revnim
da mognem Ti tijelom jutrima doći

opremljena dobro poput vojnika,
ovjenčana hvalom za Tvoj grad,
da pjevam Ti ljubavlju svakog stiha,
da uzmem od Tebe žeđ i glad,

da se naužijem Tvoga siromaštva
kako bih kraj Tebe uvijek bila,
kako bih vladala žezlom Tvoga bogatstva,
kako bih služila trpezu i dom sebi svila.

Ti ćeš me odvesti slobodi još krasnijoj,
u meni prebivaju Tvoji potencijali
jer divim se zemlji Tvojoj sve slasnijoj
kojom su sinovi Tvoji u blaženstvu sjali.
‎14. ‎veljače ‎2019. 02:50

Trenutak

Riječ je put, istina i život.
Riječ je Ljubav.
Svjetlo je put, istina i život.
Put je istina.
Život je put.
Život je istina.
Put je svjetlo.
Život je svjetlo.
Život je put, svjetlo i istina.
Istina je život, put i svjetlo.
Istina je život, put i Riječ.
Riječ je Kruh.
Riječ je istina.
Kruh je istina.
Kruh je put.
Kruh je život.
Kruh je svjetlo.

Vrijeme sjećanja

Večer ova nije samo naša,
sunce ovo nije zato da ne grije,
niti noć je da nebo podnaša.
Večer ova zato naša nije

da bi služila svim pokoljenjima
što u Bogu dragom žive,
vape samo za Njim u svim svojim htijenjima,
samo Njemu da se dive.

Noć je ova da se smrt promatra,
smrt na Križu sveg života ova,
da joj svijetli božanstvena vatra
koja dušu brani od njezinih snova.

Dan je onaj koji poslije stiže
i za dana da se gleda Uskrsnuće
da se mnogi grijeh sastriže,
da se moli za sve duše umiruće.

Dan je sutra, daleko i blizu,
nekome je Božji čas.
Drugima još jedno nadanje u nizu,
ali nije, nije spas.

U toj mjeni sjećanje postoji
koje opstaje i preživljava
čak i kada život se prezbroji,
kada venu godine i trava.

Ono može boljeti i peći,
ali može biti cvijeće koje plodi,
koje uvijek nešto novo hoće reći
jer od sjećanja se i blaženstvo rodi.
‎12. ‎veljače ‎2019. 18:29:07

Katarza

Kad sam upoznala okruženje
s kojime mi bilo rasti,
ipak ostala sam zanesena:
divno li je Proviđenje,
zar će mene ovdje Bog moj spas'ti
jer okusila sam da to nije prazna pjena,

da to nije previsoko, ni prenisko
za sve moje karakteristike
i za moja sva iskustva;
i da nije tlo po kojem igram sklisko
već da ima grumen mistike,
prošarane mislima za sva ta čuvstva

o kojima ljudi slabo pripovijedaju
ili previše se nose apstraktivno.
Sad je došao moj čas,
anđeli mi slatku dužnost zapovijedaju
da mi srce mora biti više aktivno
u toj vatri koja znači spas,

u toj vatri što je zapaljena samo za me.
Bože blagi, hvala Ti za pratnju
mom životu što je nekad tako tužan bio;
ja uzimam objeručke Tvoga srca plame
jer tko bi znao za ljepšu Ti patnju
od sve ove slasti kojom si me zarobio.
‎11. ‎veljače ‎2019. 15:48:24

Majčino vino

Nedostojnosti mojoj ljubavna si posuda,
tvrdovratosti mojoj ti si obraćenje,
zdravlje bolesnih sred profanih osuda,
utočište grešnih, brzo izbavljenje;

svemiru si mati, zemlji blaga rijeka,
zloduhu si trepet, strah i uvreda;
blagoslov si svakom tko na Krista čeka,
majčica si mira i kraljica reda.

Kad Mu reče ti, o Djevo svijetla, sjajna,
da je narod ovaj čuda žeđan,
Sina tvoga koji mu je ostao još tajna,
ti nam dade mlijeka svježa, život medan.

Njega si se odrekla kad si nama ponudila
dobro vino, najbolje na svijetu;
od svojih si grudi odbila Ga i đavlu naudila
koji ne može te upoznati, malenu i svetu.

Hvala ti za ljubav, za srce novo,
hvala ti za grijehe što će s mene spasti
kad god kušam rujno vino ovo;
hvala ti za dostojnosti i za život časti.
‎11. ‎veljače ‎2019. 05:06:34

Pokora

Brzo je vrijeme, vrijeme bez odlaska
što postoji samo za tebe i mene,
grli se sutonom sunčeva odraska,
a ruke još mole i nisu snene.

Brzo će noć, pa jutro, pa dan
i moji sutoni opet će zvati
i sunce i mjesec, i nemiran san
da mogli bi ponoći vedro stati.

"Stani, sunce!", nježno će šapnuti:
"Ostaj mi s dragim k'o da sam ja"
i dobra će misao s nebesa kapnuti:
moja želja je sitna, a Milost velika.

Zemlja se pokrenu, utjeha daždi, 
pred licem Boga sve se zbiva.
Spravlja se kostrijet, halje razdri,
ljubav ti novo srce dobiva

i najljepši sutoni tek sada slijede.
Prže se livade zemljine kore
i samo sunce u pepeo sjede;
bliži se ponoć i slavlje‎ pokore.
‎10. ‎veljače ‎2019. 18:34:25

Vječno sjeme

Zora napuštena
od oblaka svih,
kiša raspuštena
kao prazan stih;

Dan je taman,
dan je sveči,
ipak zamaman
u bogatstvu Riječi.

Jedna kompozicija
zajednička je za sve
klasika i oratorija
i sveti dan je dio nje.

To je takav Dan
gdje sve se izjednači,
i svjetovni san,
i sveto prednjači

u igri profanoj,
a ona se smiješi
zemlji prodanoj
da ne griješi.

Sveta vremena,
svet je i čas
vječnoga sjemena
kao dio nas.

Spuštam koljena,
poklekujem smjerno
jer zemlja voljena
slavi neizmjerno;

ponirem kapcima,
baš danas slavim,
uzmičem oblacima
da ih ne smlavim,

a ipak će proplakati
u zemlji svijeća
gdje ću natakati
zazive stoljeća.
‎10. ‎veljače ‎2019. 11:58:20