Sjenica

Zašto bih željela poznavati ljude koji su okruženi obmanama; čak i najiskrenija duša nije iskrena prema sebi jer je navikla na neistine i na njih se oslanja u svom životu. Kako da se zbližim s nekim tko obmanjuje sam sebe, tko se napaja vijestima, ima govor zavisti, zlobe i ljubomore i ne zna što čini kada pristaje biti buntovnik protiv svega i svačega, buntovnik protiv istine koju guši u sebi samome pa kad nađem taj tračak istine, pokušam komunicirati s takvom dušom. Ona me tada razumije, ali mi se razumijemo u Tebi, Gospodine; mi nismo mi, mi samo želimo Tebe jer znamo da nismo savršeni. Dakle, ili su ljudi buntovnici, ili su ljudi odani Tebi; niti u jednom slučaju nemam namjeru tražiti u drugima Tebe jer to je put bez povratka. Pravi put je tražiti Tebe u sakramentima, Pismu, vjeri svojoj, molitvi i kontemplaciji; tada, ako zatreba, daješ mi neke ljude na časak pa se potom rastanemo. Nemam razloga živjeti u bliskim odnosima s ljudima jer Ti se ne nalaziš u ljudskoj bliskosti već Te nađem tamo gdje se najmanje nadam, i znam: Ti mi daješ te ljude s kojima se za jedan tren upoznam bolje nego s klasičnim bliskim ljudima.

Dao si mi puno života.
Puno života sam imala prilike za bliske odnose i svi su završili naprasno.
Ostavi me sada tako, dopusti mi da upoznajem Tebe jer ja nemam ništa od onoga što ljudi očekuju, a imam i premnogo kritičnih riječi.

Prezreli su Te, Isuse, preziru Te neprekidno i ja želim ostati u Tvojoj prezrenoj ljubavi, pod sjenicom, jer godine su poodmakle, a Ti znaš i sam u kakve si me neprilike postavljao sve do sada.
Hvala Ti za tu sjenicu koja je tako neugledna da može mirno stajati na suncu i kišama, a da ju ništa ne sruši i ne uništi, nikakve bure, ni oluje, a ponajmanje neki ljudi.
Hvala Ti za Tvoj mir, to nije mir kakvoga daje svijet, barem kod mene to nikada nije funkcioniralo, a to je zato jer si me odabrao i htio takvu kakva jesam, a ne onakvu kakvu me želi svijet u svojim zakonima i običajima. Da, htio si me baš ovakvu, iskreno bolesnu i bolesno iskrenu jer ja ne znam, uopće ne znam i nisam naučila u svome dugom životu kako se poništava iskrenost i zašto bih ju pokušavala savladati i kontrolirati. Zašto bih učila govor svijeta koji nikada nije niti pokušavao moj govor prihvatiti; zašto bih učila sada, pri kraju zemaljskoga putovanja ako nisam to uspjela prije, a samo Ti znaš da sam se trudila.
Ne želim reći i tvrditi da govorim istinu, znam da za to nisam opremljena.
Također, ne želim reći da odbijam Tvoj poziv jer ako me pošalješ opet u onaj žrvanj iz kojega si me izvukao, naravno da ću se odazvati.
Ali ništa mi Tebe pod ovom sjenicom ne može zamijeniti.
I ne kažem da mi nikoga nisi dao; dao si mi zapravo mnoge duše, nezaboravne duše koje još uvijek i sve više ljubim, ali si mi ih oduzeo jer Ti sa mnom imaš plan.
‎02. ‎veljače ‎2019. 15:58:42


Mnoge duše miču iz svoga života druge ljude jer govore ono što tim dušama smeta, ili ih boli, ili im je dosadno, a najčešće se miču zato što ne razumiju.
Nije teško razumijeti nekoga, za to nije potrebno dugo vrijeme, posebne sposobnosti, za to si potreban Ti. I kada vidim neprijatelja, tada se pokušavam odmaknuti što prije i ako je moguće. Ne smetaju neprijatelji meni, meni smeta što te neprijatelje druge duše sa zanimanjem i oduševljenjem slušaju, a to boli, to je tuga pregolema. Kada pokušam učiniti nešto za barem jednu od tih duša, to ispada naopako.
‎02. ‎veljače ‎2019. 16:22:33


"Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer ljubav je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar je njezin žar vatre
i plamena Gospodnjeg." Pj 8,6


Hvala Ti, Isuse, za život, hvala Ti za sve što si mi dao i što mi daješ.
Hvala Ti za ovaj zaklon od vjetra, hvala Ti za ovaj dinamičan mir i za ova mirna poodmakla vremena. Hvala Ti što me podsjećaš koliko mi sve to znači kada me na kratko izbaciš iz takta, tek toliko da se što brže poželim vratiti.
Hvala Ti za ljubav kojom me obasipaš, za sve što je puno bolje nego što bih sama mogla poželjeti u svojoj ljudskosti. Hvala Ti za dušu, za sreću što sam to što jesam i što ne želim biti drugačija, čeznuti za ljepšim i boljim osobinama.
Hvala Ti što mi daješ vremena za obraćenje.
Hvala Ti što me puštaš i potičeš u svemu.
Hvala Ti za nebeske pašnjake Tvoje, nikada nisam ni sanjala da ću dotle stići da i to okusim.
Hvala Ti što si me obnovio, hvala Ti što si me ponovo rodio.
Iznad svega i u svemu, hvala Ti za to zrno vjere koju si mi darovao.
‎02. ‎veljače ‎2019. 16:43:38

Žedne duše

Žeđ duše
Žeđ je potreba svake duše, a ono što duša traži je smisao njezina postojanja i opravdanje i smisao njezina djelovanja.
Duša stoga traži posvuda samo jedno: život i to dobar život. Što god činila, duša to čini da bi joj bilo dobro, ali i da spozna smisao svoga postojanja i u dobru i u zlu. U ratu traži mir, u gladi traži hranu i sigurnost, u miru traži radost i sreću. Postoje mnogi načini na koje se duša snalazi, traži u znanosti jer želi posjedovati što više znanja kako bi nešto spoznala; traži u politici jer želi posjedovati što više moći kako bi si uspjela priskrbiti sve što joj je potrebno; traži u umjetnosti kako bi nadrasla samu sebe u besmrtnosti; traži u religioznosti kako bi otkrila Boga i postala bog.

U toj potrazi za svojim smislom, duša se najbolje osjeća kad vjeruje u Boga te tako nema duše koja ne bi bila religiozna iako je svaka duša istovremeno i politična, i umjetnička, i obrazovana. Svi ti sastojci miješaju se u jednoj duši, ona je ponekad vjerna politici, ponekad je vjerna svojim principima, ponekad je vjerna svome pozivu, a najčešće pokušava biti vjerna Bogu kako bi postala što veći i što moćniji bog.




Voda
Isuse, Ti me učiš da nahranim gladne i napojim žedne duše, siromahe željne pravde dok me istovremeno vodiš kroz glad, žeđ i siromaštvo; šalješ me u pustinju s obećanjem da će se ona za mene rascvasti, stojiš usred pustinje i utažuješ moje najnužnije potrebe.
Isuse, i Ti si žedan, žedan si sa mnom, gladuješ sa mnom, tuguješ sa mnom, dijeliš sa mnom žuč i ocat kako bih naučila cijeniti kap vode Tvoje, kako bih doživjela glad za Tvojom hranom i kako bih otklonila tugu mirom Tvojim; kako bih uspješnije izbacila srdžbu i iscrpljenost iz sebe.

"U goleti bregova otvorit ću rijeke,
i posred dolova izvore.
Pustinju ću pretvoriti u močvaru,
a u vrela sušnu zemlju.
19Posadit ću u pustinji cedar,
bagrem, mirtu i maslinu.
Stepu ću pošumiti čempresom,
brijestom i šimširom zajedno." Iz 41,18-19





Vino
Kako da žeđam Tvoju ljubav, Gospodine, ako ne znam čega sam žedna, ako ne ljubim? Ti mi ljubav pružaš kako bih naučila biti pažljiva i susretljiva, kako bih bila vjerna, strpljiva i postojana u molitvi. Moja vjera u Tebi rađa moj molitveni život, a ja govorim o ljubavi kao da ju poznajem.
I kad shvatim da ne poznam ljubav, Ti mi je, gle, izobilno daješ u slavljima sakramenata, u slavlju krštenja, pokajanja i Euharistije. Sakramenti su ostvarenje mojih želja i nadanja, uslišanje mojih molbi, oživotvorenje molitvenoga života da on postane meni stvarnost i pustinja tada postaje ona Obećana zemlja.

I, kada Te želim što bolje upoznati, Ti mi daješ da postanem više ja, ono što ja jesam, a nisam nikakav bog i ipak više sam od boga jer sam Tvoja, ne samo zbog ljubavi koju mi daješ, kojom me ljubiš već zbog sposobnosti da ljubim koju mi proslijeđuješ, zbog toga što Te sve više ljubim. Ljubim, dakle postojim. To je puno drugačije, više i ljepše nego biti bog onako kako to ja zamišljam. Ljubim Tebe, dakle, ljubim sve Tvoje.

Rekao si, dat ću ti samo vjeru i ništa više, ništa drugo.
Rekao si da ćeš me ostaviti u svijetu i promatrati razvoj moje vjere u neprikladnim okolnostima.
A dao si mi pojam o ljubavi koju sam dugo, dugo tražila, a sada daješ mi vino svoje radosti.

"A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana." Otk 12,6

Bez zajedništva s Tobom, ja nemam života, nemam vode, nemam kruha, nemam utjehu. Ti si mene odabrao. Ja sam loza Trsa koji si Ti u vinogradu Oca našega (Dufour, str.1420). Duše oživljavane ljubavlju kojom ste Ti, Isuse i Otac naš sjedinjeni, donose plod i to na Očevu slavu jer kada Te slavimo, Ti nas napunjaš sve većom željom za slavom Tvojom. I tako, duše imaju zajedništvo u radosti Tvojoj, Gospodine Isuse, a Tvoja je sinovska radost u tome da proslaviš Oca našega.

"8Ovime se proslavlja Otac moj:
da donosite mnogo roda
i da budete moji učenici.
9Kao što je Otac ljubio mene
tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.
10Budete li čuvali moje zapovijedi,
ostat ćete u mojoj ljubavi;
kao što sam i ja čuvao zapovijedi
Oca svoga
te ostajem u ljubavi njegovoj.
11To sam vam govorio
da moja radost bude u vama
i da vaša radost bude potpuna." Iv 15,8-11

Evo misterija i otajstva za žedne duše koje traže dobar život, mir, sigurnost, radost i sreću, one su izraz plodnog jedinstva Tebe, Krista, i Crkve, izraz radosti koja ostaje, savršena i vječna.

"I slavu koju si ti dao meni
ja dadoh njima:
da budu jedno
kao što smo mi jedno –
23ja u njima i ti u meni,
da tako budu savršeno jedno
da svijet upozna da si me ti poslao
i ljubio njih kao što si mene ljubio." Iv 17,22-23

Okovi

Okovi su moji zagotovo spali,
kližu lanci nevjere i sumnje
što su mome srcu vječnu ljubav krali,
što su remetili moje skromno umlje.

Vezice se pokidane razbacale,
zgaziše ih stope moje tihe
što su mekoj travi sebe obećale,
rijetka rasta na kamenju psihe

pred kojom sam dugo bila nemoćna
kao siromah na velikom sudu
kad izjedala me gorka rana noćna,
kada peklo me za dana, ludu.

I u tome košmaru ona Ljubav zbori,
razgovara sa mnom i ja s njom
kao da to nije ništa. Anđeo govori,
Djeva bajna obećava dom,

Bog mi neki drugi život pripovijeda,
a da ipak to su bile sve godine moje
i svi znaci što su sada roj od reda.
Nalazim ih kako meni i taj život kroje

kako nalaže im to Providnost slavna
jer su moje srce, moja duša sretni
tamo gdje ne stiže riječ mi pravna
već mi samo Ljubav daje darak sjetni.

Sada anđela razumijem i sveto ga primam,
svaku stopu moju nosi k oblacima
od kojih ja ništa ne uzimam
nego sastajem se svijetlim tracima.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 19:57:49

Kraljevanje

Imam puno razloga ja za Tvoj dvor,
sve je moje u Tebi mi razasuto;
gdje god jesam, Ti si uzao mi, čvor
kojime je moje srce upregnuto.

Pođem li po hranu, tu su jedine mi časti;
odem li na polja rodna, Ti me primaš.
Ranama si mojim stalan izvor pomasti; 
ako nosim i naramak suza, Ti ih oduzimaš.

U radosti i miru, Ti si društvo s kojim dijelim
svaki osmijeh, polet srca što ga nadogradiš;
razgovor si kakva žudim umom cijelim.
Kad je grozničavo čelo moje, Ti ga hladiš.

Naokolo nema mjesta gdje bih pripadala,
ni oaze da je mila, da je meni dom;
i kada sam, vrlo često, uzalud se ponadala,
Ti si uvijek dao svaka izobilja srcu mom.

Kada tuga sjedne na me poput magle,
Ti mi je produbljuješ jer sa mnom žališ,
Tvoje bi se ruke uvijek prema meni sagle
kako vidjela bih ljubav kojom me zapališ.

I u srdžbi pravedničkoj, u beznađu svijeta,
Tebe imam da me blažiš, da me svjetuješ,
da mi jasna bude obrazina kneza kleta
ispred koje stazu moju Ti rasvjetljuješ.

U svoj samotnosti, i u danu, i u noći,
svakim dobom sunca, mjeseca i kiša,
Ti si svijetla žarka zublja mojoj samoći,
Ti si u tišini, muku melodija još i tiša.

Čak i anđela si posalo na moje pute
da ne mislim da sam nepodobna
tom životu što mi naokolo širi skute
i koji je meni pjesma kobna.

Što god da poželim dobro učiniti,
od Tebe mi stiže sudba bolja.
Tvoja riječ i život ne mogu se hiniti;
nek se vrši, Kriste, Tvoja volja.
‎31. ‎siječnja ‎2019. 02:22:00

Jugo

Izmakni od izobilja toga
kojim napajaš mi dušu tužnu,
uzmi sreću srca moga
da ne usvojiš si pjesmu ružnu.

Ne daj mi da jugo smlavi
ove ruke, ovaj zaslon,
da ta tuga me preplavi
kao da je jedini mi naslon

jer ja imam izobilje sreće,
znaš to dobro, samo ne daš
dok mi molbe ne izrastu veće
da mi slatku stvarnost predaš.

Utišaj mi uzdah melankoličan,
samo Ti ga znaš, srdžbu zove, 
da ne uvuče se kao dijaboličan
u te moje stihove i snove.

Ne uvedi me u suze, bliske
kao pokajanje što ga ćutim;
izvedi mi dušu iz te jame skliske
da propjevam, da ne šutim.

Ne valja mi nota, srce para,
a to ne smije se nikom dati
jer sva tuga iz tog žara
ne može se nikad isplakati.

Otvori mi dveri, Kriste,
Ti to možeš, jer ja nemam vina,
nakapaj mi riječi čiste;
kroz Tebe odlazim put visina.
‎30. ‎siječnja ‎2019. 17:48:40

Prijatelju

Zar se može naći 
kamen spoticanja,
u tvrdoću njemu zaći
usred odricanja

gdje je pustoš siromaha
izranjena uma
i gdje ima Božjeg straha,
neizvjesnost druma?

Zar Bog nije život dao
da otkupi svoje sve?
Kako ne bi tada znao
vrijeme nevolje,

kako ne bi srce otvorio
za opraštanje bez izuzetka
kad je kajanje nam stvorio
još i prije svoga svetka?

U tebi mi sve je milje,
otvara se meni kao Pismo,
liječi kao gorko bilje
i tad stranci nismo

duhovnoj milostivosti
što uživam je u časima
gdje pronađu mene tvoje osti
jer ti srce moju dušu prima

što je tako neugledna
da je nitko pogledao nije,
samo tvoja volja čedna.
Za tebe mi život bije

kad u venama je samo Duh
jer si moja premosnica,
jer mi daješ sebe kroz taj Kruh
o kojem sam ovisnica.
‎30. ‎siječnja ‎2019. 04:55:24

Jubilarni dan

Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21