Anđeoski glas

Tko bi malo razumijevanja mi dao
za tu dušu što se noću klati,
taj bi možda otkrivenu tajnu znao
o božanskoj što drhturi vlati

i o mome zaljubljenom stanju.
Drhtim, ali snažna sila vuče,
donosi mi riječi u mome poslanju
kojima me anđeli s nebesa uče.

S njima dogovaram, makar grešna,
što mi mora biti utjeha i cilj;
s njima ja sam dio, makar neumješna,
kao da sam dio lati koje čine ljilj.

S njima ja sam jedno, ista
u svim riječima pa i u stihu,
ali slična kao neka duša čista
koja se ogleda u tom anđeoskom liku.

O, božanske veličine, ukusna li spasa
kad silazi duboko do srca moga;
umilna li i nečujna glasa
koji mene stavlja u naručje Boga.
‎23. ‎studenog ‎2018. 21:30

Dušo Kristova

Prazan um, gotova blokada
kao da je olujna mi zima;
sad me nosi vjera, nada,
duša počinak u Tebi ima.

Osjećam da nosiš me u naručju,
Bože moj, veliki i jaki.
Nosiš me u malome stručju
kao neki cvjetić krhak, mlaki.

I kada ja ništa ne znam,
Ti upravljaš srce mi na počinak,
daješ meni pića, blagi san
kao da sam jedini Ti posinak.

Slabost moja Tebi se izlijeva
i od mene činiš srce snažno,
u mene se milost Ti ulijeva,
a ja znam da događa se ono važno,

prepuštanje u Tvoje časne ruke.
Može li mi ikad bolje biti?
Sada sva sam plod od Tvoje Muke,
među rane svoje ćeš me skriti.
‎23. ‎studenog ‎2018. 02:49:45

Zvijezda moje vertikale

Gospa od zdravlja

Ti si meni staza do našega Boga,
od tebe ja gledanje u Krista dobih,
ti si moje uho, ruka, sluh i noga
jer bez tebe, Gospo, što bih;

što bih da te nemam na ovome svijetu,
kakva bi to malovjernost bila.
Ti me spajaš, nosiš s molitvom u letu,
s tobom Boga ja sam zadobila.

Ti me vodiš blijedim putima zemaljskim,
pamet moju svednevice prosvjetljuješ
da ne lutam po svim rubovima vanjskim,
pravom vjerom ti me, sitnu, svjetuješ.

Ti me vazda učiš ljubavi i vjeri, nadi,
nevoljama mojim donosiš strpljenje;
ti si izvor koji za me nebu tamjan kadi,
ti si moje vjere slavno ispunjenje

po svim crtama horizontale
što je tako puna zabluda i stranputica.
Ti si zvijezda moje vertikale,
trajna svjetlost nevidljivog Božjeg lica.
‎20. ‎studenog ‎2018. 23:28:13

Moja Katarina

Budiš mene svojom svetom voljom
u toj noći koju krije bijeli snijeg,
da učinim, Kriste, svoju dušu boljom,
da se opet zavijori mudrosti mi stijeg

što još jučer bijaše mi sav u crnom.
Da se Molitva mi sva iznova propne
sve do križa i do jasala pod strnom
za sve noći kada snjegovi ne kopne.

Ima ona jedna moja duša koja čeka,
u Tvom imenu se čista vazda kupa
kao na svom širokome ušću rijeka;
kao cvijet joj ljubav i u zimi pupa.

I zbog svega toga sasvim budna ustajem
jer me Sveti Duh u noći nagovara
da u povjerenju svome starom ustrajem
i da slutnji spremno odgovaram.

Samozatajno mi noćas pahuljica kapne,
ona djeva mudra poput vjerna sina,
da mi našu Molitvu prastaru šapne.
Ta je davna mučenica bila sveta Katarina.

Prekide mi snove, neke noćne more,
zaustavi me u mome padajućem luku
da se opet  mojoj duši ovi glasi ore
kojima ja uvijek slavim Tvoju struku,

Tvoje slavno mudro, naoštreno slovo.
Neuka sam, ali priznajem Ti dar od Duha
koji mi od drevnoga načini znanje novo,
koji meni dade od svojega sveta kruha.
‎20. ‎studenog ‎2018. 04:59:14

Moonlight Shadow (extended) - Mike Oldfield

Tvoja svijeća 
usamljeno tinja
kao vječna sreća
na prozoru od inja.

Nema zaborava
niti jednog dana,
makar vene trava,
vene suza slana.

Ponekada skrenem
prema jugu
i prazninu prenem.
I ne viđam dugu.

Mora se dalje,
mora se do kraja,
ostavljam žalje
jer sve se zbraja.

One naše stvari,
naše mračne teme
sada nebeski su dari,
a zemaljsko sjeme.

19.11.2018.

Prevelika cijena

Prodano, sve je prodano,
i stvari, i duša, nervi,
a Tebi, Bože, dano.
Motaju se žice i ne rade servi,

kidaju se koža, nokti, kosa,
um se traži.
Rastapa se inje, gomila se rosa,
riječ mi čelo snaži.

Tako je labavo misliti, 
nesuvislo,
a usput si savjest čistiti
kao vitlo.

Prednost je vjere
potpuno zdravlje,
sreća bez mjere,
veliko slavlje.

I tko sam ja
da Te upotrijebim?
Duša nečista
kakva ne vrijedim,

sitna karaktera,
naravi tuđe,
loša smjera.
Može li luđe?

Kupovati
nisam uspješna.
Trgovati
nisam umješna.

A otkupljena 
strašnom smrću.
Prevelika cijena
mome srcu.

No, zar bi moglo manje
od Boga se dati?
Zar bi mogle sanje
tako zasjati

kao Svjetlo duha
i Prosvijetljenje uma?
Kao mrve kruha
toga svetoga druma,

moje pameti niske
i opsjednute,
manije skliske
neravne rute.

I ne kajem se zato Bogu
što ne znam platiti
jer znam da ne mogu
pravo uzvratiti.

Uživam sreću,
sretna bih bila,
palim svijeću,
a grijehe sam svila.

Ta svijest,
neopisivo.
Radosna vijest.
Ništa krivo.

Zato sam kao dijete
jer što preostaje?
Dragocjeni svijete,
Ljubav nikad ne staje,

uvijek se širi,
produbljuje.
Hrli, pjeva i miri.
I molitve čuje.

‎18. ‎11. ‎2018. 21:10

Isus, liječnik

"Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga." Ps 139,16b


Kako me liječiš? Uz pomoć moje vjere. Kao što liječiš i one koji su puno zdraviji od mene. 
Liječiš me uz moje odobrenje, uz moju molbu ako Te to zamolim.
Dugo je bilo potrebno da čuješ kako dozivam nekoga u pomoć, a nikako da se sjetim Boga, vjerujući da je Bog sve stvorio i - napustio. Nitko mi prije Tebe ne priteče u pomoć. Ako je tko i vidio kod mene neki problem, nije znao pomoći. Bilo je neophodno da se moja bolest pokaže u većoj sili kako bih počela razmišljati uopće o svome kraju. O smrti, o nekoj oporuci.
Ti si bio moja oporuka.
A tada si mi postao život, novi život, premda si mi "otpustio ventile" da se bolest toliko rasplamsa da su me morali smjestiti u krilo zemaljskih liječnika, doktora i svih onih koji se stručno i znanstveno bave medicinom. Ne, Ti nisi morao istjerivati zloduhe iz mene, Ti si samo čekao moju molbu, moju volju i prihvaćanje. A kada sam Te počela prihvaćati, zlodusi su se razbježali; oni se uvijek motaju oko čovjeka pa gdje prođe, prođe. Bilo da je netko mlad i pun životne snage i zdravlja, bilo da je netko bolestan jako ili na samrti.
Nije me bilo toliko strah zloduha koliko mi je bolest priuštila straha. Bolest sama po sebi nije zloduh već je blaženstvo. Ali tko kaže da blaženstvo na zemlji nije popraćeno napadajima zlih duhova?
Što se samog straha tiče, on nestaje kad se rasplamsava vjera.
No, bolestan strah je Tvoj dar. Da nije bilo te bojazni i toga poremećenog straha kod mene, nitko ne bi saznao za moje trpljenje i nitko me ne bi priveo liječenju, onakvu. Stesovi su u meni izazvali razmišljanje o kraju trpljenja: hoće li kraj doći tek u smrti; a što ako kraj trpljenja ne dođe niti u smrti?
Postoji i kao Božji strah, odnosno dar Duha Svetoga, ali to je opet nešto drugo. 
Sigurno se u mojem poganskom životu nakupilo grižnje savjesti, a to je velika bolest, i zemaljska, i duhovna. Nisam to znala, ali sada mogu sigurno reći: nečista savjest uzročnik je teških poremećaja kod bezbožnika koji se ne ispovijedaju u dobroj vjeri prema Tebi, vjeri u Jednoga Boga. Mnogi to još uvijek ne znaju. Mnogi u svojoj nečistoj savjesti tiraniziraju okolinu, čitave narode.
Ti si jedan jedini, a tko to ne zna, taj je poremećen. Manje ili više. Taj nema jedinstvo u sebi.

Neki kažu da je svijet iluzija i da je ljudska volja subjektivno gledanje u tu iluziju koja je samo neka slika čovjeka u svijetu. Svašta, kakve besmislice. Od toga se ne može čovjek razboljeti, ali od nečiste savjesti može.

Neki kažu da su vjernici katolici svi poremećeni duševno. Jesu, kao i svi drugi ljudi, osim Bezgrešne.

Neki kažu da je psihički teško poremećenim ljudima potreban egzorcizam. Ne, njima je potrebna suosjećajnost drugih ljudi i medikamenti koje struka odredi.

Neki kažu da živim u svom svijetu. Pa da, Ti si sav moj svijet, ali samo dok se kajem i kad se ispovijedim. Potom sam opet u tuđem svijetu, onome koji me vrijeđa, ali moram šutjeti i trpjeti jer i mnogi u tom svijetu trpe moje uvrede. Moram opraštati. Drugima pa sebi. Sebi pa drugima.

Dakle, vjera, slobodna volja, molba, ispovijedanje, kajanje, opraštanje.
Ali, prije svega, Tvoja milost, Tvoj dar.
Bolest je zato da se u svijetu pokaže milost Tvoja, milosrdna volja Tvoja u meni i u drugim ljudima, liječnicima, svima oko mene. Naravno, prije svega se mora vidjeti u svijetu da je nekome potrebno izliječenje, da je čitavom svijetu potreban lijek, to jest Bog i vjera u Tebe.
‎18. ‎studenog ‎2018. 01:25:39



Psalam 139,11-16

11Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.

13Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
15kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

16Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.