Pastirica

St. Teresa of Avila

Čula sam te jedne noći svijetle
kako mene šalješ daleko pod svod
koji budio je moju dušu, ljude, pijetle,
koji mi je otkrio moj tajni kod.

Sad te opet molim, sjeti se tog trena,
ti si uvijek visoko na ljestvici vrednota,
pokraj Gospe naše gdje je uznesena,
u dubini Kristovih grozota i ljepota;

ti si bila moja najdraža krasotica,
moje uslišanje i viđenje slavno,
pastirica mi ruku mojih, samotnica
poput Križa koji napušten je davno;

ti si znala ljubiti i ljubljena biti
kao malen cvijet u pustinji,
ti si mogla mnogoj duši skriti
koliko te mili križ tvoj kinji,

ti si bila moja prva učiteljica
koja dade i izmoli meni snage,
i Mudrosti bliska prijateljica;
i u strogosti ti crte bjehu blage.

Uzmi stado svoje pa me zagovaraj
i ponesi ljubav onu što te žari,
potom s anđelima jakim razgovaraj
da bi meni svježa zagovora dali;

sjeti se svih svetih koje poznajemo,
neka šalju mi peticiju do Vrhovništva,
i usmjeri ruke moje da ih podajemo
gdje će pitanja mi naći utočištva.
15.10.2018. 22:10

Breme vječne slave

"Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17 Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (2 Kor 4,16-17)."

Svatko nosi svoj križ, htio ili ne. Netko je gladan, netko je bolestan, netko se neprekidno dvoumi, netko je neuk i nespretan, a mnogi prigovaraju zbog nepravde.
Isus to zna. On ne govori samo da moraš taj križ nositi već kaže da taj križ doneseš pred Njega kao da hoće reći: ponesi sa sobom svoj križ kada me slijediš. Jer poći za Isusom ne znači odbaciti svoje brige, nevolje i bolesti već usprskos tome slijediti Isusa. Ako si gladan i siromah, možeš moliti za gladne i siromahe, možeš se urediti da nitko ne zna da postiš, možeš uputiti neuka u molitvu, možeš naviještati Radosnu vijest, možeš radosno prihvatiti nepravdu.
Ako slijediš zakon i riječ Božju, ljubiš Boga i bližnjega, čuvaš Zapovijedi, dovoljno ti je da kreneš za Isusom. Nikakvi drugi preduvjeti nisu ti potrebni.
Slijediti Isusa ne znači ostaviti svoj način života već znači promijeniti sebe uz pomoć Božju jer čovjek sam sebe inače ne može promijeniti ni za milimetar, naročito ne može promijeniti druge ili mijenjati svijet. Čovjek koji pokušava bez Božje pomoći nešto promijeniti, ostaje rob svojih predrasuda i svojega načina razmišljanja.
Često čujemo o nekome da ima drugačiji mentalitet, ali i naš mentalitet potrebno je mijenjati, a to može samo Bog, Stvoritelj čovjeka, svoje slike bez tereta grijeha. Da nas promijeni, Bog šalje Isusa koji nam savjetuje da na sebe natovarimo "još" i Njegovo breme: imam svoj križ, ne mogu još i uzeti za uzor Boga čiji Križ bijaše najteži od svih. Ali Križ je Isusov lak, Njegovo breme nas oslobađa naših grijeha koje često činimo i ponavljamo upravo zbog toga što nismo promijenili svoj mentalitet, što nismo posluhom Zapovijedima barem pokušali sprovesti naše kršćanstvo u djelo. Jer da smo samo pokušali, Isus je već učinio za nas sve drugo: promijenio nam je srce, promijenio nam je osjećajnost, promijenio nam je gledište s kojega promatramo sebe i druge. Tek kada krenemo, kada načinimo taj prvi korak prema Isusu i kada probijemo led našega otpora, spoznajemo kako je Isusovo breme lako, On razmišlja umjesto nas, a nama to čini izobilje dobra, izobilje olakšanja.
Prvi korak je naviještanje Isusa, Radosne vijesti jer ako srcem vjeruješ i ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, bit ćeš spašen. Naviještanje Radosne vijesti o Isus Kristu, Gospodinu ljekovito djeluje na naš stari način razmišljanja, psihoterapeutski djeluje na naše osjećaje i na našu sposobnost suosjećanja i razlikovanja duhova i čini od nas, robova slobodnjake.
Podrazumijeva se da i dalje slijediš Zapovijedi, prtiš svoj križ, ljubiš Boga svoga, ali se drugačije i kvalitetnije ispovijedaš i podrazumijeva se da redovno pohađaš Euharistijsko slavlje gdje te Crkva hrani Riječju, Tijelom i Krvlju Kristovom jer On zato i dođe na svijet da bi Ga svatko mogao dotaći i blagovati. Tek ćeš se tada u svog Boga zaljubiti koji te ljubi poniznim služenjem i ognjem neugasivim, tada ćeš naučiti ljubiti bližnje i podnositi strpljivo nepravdu.
‎15. ‎listopada ‎2018. 01:56:33



"Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30)."

Da budemo jedno

Da preživim, da nekako preživim
sve te zmijske napade sa strane,
da si venama od duha sve prežilim,
da si oboružam riječi duhovne i slane;

da si kaplju krvi, ljubavi žedne,
još malo u Tvojoj bistroj vodi rosim
od koje su misli moje medne,
radi koje ja još uvijek ovo tijelo nosim

pa da čujem otkucaje narodnoga bila
u kojemu još se nalazim princezom
jer je ljubav tu, uvijek s nama bila;
da se sastanemo Tvojim snažnim rezom

kao neslućeni, bogati i siromasi,
kao jedna unutarnja veza svakog slavlja.
Ja ne prosvjedujem jer nas spasi
samo Bog naš koji Rod je ispod čavlja

istih takvih zmija što nam kao paraziti
igraju po svetinjama svojim plesom,
od kojih je uskrsnuo da bi pripaziti
da ne pokriju nam vegetaciju tim lesom

što se uzvitlao poput bodljikava praha.
Ja još Tebe imam, Kriste, Spasitelju moj
koji neprekidno hraniš od svojega daha,
i mene, i vene moje, i puk vjeran, svoj.

Kraljevstvo je Tvoje kao miran tok
riječne vode koja bistra je od Krvi,
koju nama dade Tvoj proboden bok,
i od sveta Tijela što se dijeli, mrvi

pa se umnožava do svih svjetskih mora.
Ništa ne bi moglo zaustaviti oluje
da nebesa prekrije ta prašna kora
jer kroz dahe naše Tvoji dasi struje.
‎14. ‎listopada ‎2018. 23:15:57

Zapis u srcu

"Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,27)."


Samo vjera u Isusa Krista, Gospodina nas razlikuje, samo po toj vjeri se prepoznajemo i nikakvi drugi staleži za spas od smrti ne postoje. Nekada bijaše određeni Izabrani narod, a to su sada samo vjernici Božji; nekada bijahu određeni gospodari u društvu po kojima je bilo obavezno služiti Bogu, a to su sada samo vjernici; nekada bijahu samo određeni ljudi kojima je bila dopuštena jednakost i ravnopravnost, a to su sada samo vjernici Božji; samo vjerujući znaju ljubiti Boga onako kako nas je sve Bog podučavao po Zakonu svome i po Prorocima, i još bolje i još više.
A kada si vjernik, nisi licemjer. Nisi samo stoga vjernik što pripadaš nekoj svjetovnoj instituciji, odnosno ako ne pripadaš vjerničkoj državi koja nije temeljena na kršćanskim osnovama, to te ne priječi da budeš vjernik Kristov.
Kada si vjernik, nisi rob nego veliki slobodnjak. Ne robuješ slovu raznih zakona jer uvijek ljubiš i činiš po toj ljubavi, po ljubavi Gospodinovoj u tebi ti živiš.
Kada si vjernik, nisi oholica, bludnik i pohlepnik nego se čuvaš od grijeha, a i Gospodin te čuva da ne upadneš u zabludu i grijeh.

Tko zaista iskreno slijedi Božju riječ, taj vjeruje i spoznaje nadahnuće u svome Bogu; taj vrši zakon savršeno i nikada ga ne prestaje poštivati jer jako dobro razumije slovo zakona - ta, zakon mu je s vjerom u srce upisan i u srcu ga svaki vjernik nadopunjava, to jest živi taj zakon u potpunosti. Jer zakon je vjernika Kristova nadahnuto slovo koje ukazuje na ono što je riječju neopisivo i ne da se do kraja i u potpunosti razumijeti.

Tvrdovrati su oni koji tumače svaku riječ po sebi i po svojem iskustvu, po svojoj grešnoj naravi. Tko provodi svoj život površno i po svjetovnim strujanjima, kao grešnik i bludnik, taj ne zna kako se u vjeri i ljubavi Božjoj živi i kako se tumači u srcu i na djelima ljubav Boga.

"Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji (1 Kor 6,19)."


‎13. ‎listopada ‎2018. 08:04:43

Obitelj obogaćuje društvo

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5,17)."

Čim se pojavi institut države, nestaju rodovi, plemena i slično, nestaju obitelji, klanovi. Nije čudno da težimo državnom obliku života i demokarciji jer u obiteljima se događaju, osim prelijepih trenutaka, i razna nasilja. Očigledno je, pak, da državni aparat ne rješava taj problem.
Država ne otvara jednaku mogućnost svima na polju kultunoga razvoja, na području obrazovanja; nije svakome lako naučiti moralne imperative, proširiti svoje kulturno blago, obrazovati se besplatno. Tu je institucija obitelji u prednosti jer u obitelji se ljudi potpomažu besplatno, sva djeca jedne veće obitelji nasljeđuju razne pouke od starijih članova, mnoge tetke, djedovi i bake, stričevi i bratići dijele podmlatku neizmjerno puno dobroga, tumače moral i ćudoređe kojima su i sami dobar uzor i primjer, prenose kulturu života, vode djecu sa sobom u društvo, vježbaju se u praktičnoj dobroti, ljubaznosti i povjerenju koje ima veliki značaj, a pomažu se materijalno kako niti jedna država ne može potpomagati da se kroza sve slojeve društva kultura života širi.
Država i demokracija nisu krivci što se umjesto civilizacije ljubavi i života pojavljuje i širi "kultura smrti". Takva su strujanja na kugli zemaljskoj. Pokušavajući brzim potezom i lakšim načinom riješiti pitanje sve većeg nasilja, ljudi su pretjerali u svojim nastojanjima, kultivira se manji broj talentiranih i bogatih koji donose demokraciju i zakone o humanosti, a oni, pak, ne prodiru u šire siromašnije slojeve koji su zato i nastali jer se previše nastoji oko ukidanja svega, i onoga što je dobro, a ne samo onoga što je zlo.
U kraljevstvu nebeskom nema demokracije, a ipak su svi potpuno blaženi; u kraljevstvu nebeskom postoji živa ljubav, stvaranje i dostojanstvo za svakoga iako je tamo hijerarhijsko uređenje, monarhija gdje je samo jedan Gazda, jedan je Bog, Svjetlo i Izvor svjetla na vrhu piramide, Krist koji ode na Križ, vjeran životu i ljubavi prema svima, vjeran do smrti na tom Križu. Kad je Isus bio u dječjoj dobi, državni moćnici su Ga proganjali jer nisu mogli niti očekivati da im njihova "konkurencija" Isus neće naštetiti, njihovoj vlasti i pohlepi. I danas je mnoge strah Boga jer misle da bi ih Bog mogao ugroziti.
Kad je Isus bio u dječjoj dobi, imao je ljubav i povjerenje svoje obitelji, a i kasnije kada su Ga mučki ubili upravo državnici.
Čime moćnici opravdavaju svoj strah od Isusa? Vjerojatno su svjesni velike snage koju ima bratska ljubav. Državnici, čak i kada se okupe u jednu instituciju, nemaju ni približno toliko snage i instrumenata kojima bi konkurirali Isusovom bratoljublju. To ih valjda dovodi do zaključka da bi oni sami mogli više nastradati jer su, opet, svjesni da zbog njih samih mnogi osiromaše (svi "nesposobni"), umiru, pate. Tako je oduvijek bilo, uvijek je država udaljavala od pravde i zajedništva one za koje bi ljudi odlučili da su nesposobni za preživljavnje, tako je i u životinjskom i u biljnom svijetu.
U kraljevstvu nebeskom oni koji su sposobni jednostavno izliječe nesposobnost ovih drugih, a mnogi i nisu tako nesposobni kao što bi neki pomislili dok previše ima onih koji se drže sposobnima za preživljavanje, a u biti ne mogu učiniti samostalno ništa, ne mogu preživjeti bez pomoći drugih.
Na zemlji sve više ljudi, sve veći postotak ljudi, proglašava se teretom društva zbog nesposobnosti za samostalno preživljavanje.
U kraljevstvu nebeskom slabost je vrlina jer tek čovjek na kušnji i u slabosti iskazuje koliko zapravo u njemu ima snage jer, i tako slab, on preživljava bez tuđe pomoći, a još trpi i odbacivanje društva. Tako društvo zapravo samo sebe isključuje iz kraljevstva nebeskoga u svojoj "moći i jakosti", a vrlo često misli da su demokarcija i država nešto puno bolje, pametnije, drugačije, modernije, suvremenije i mudrije od Božjega kraljevstva.
Živi bili pa vidjeli. 
Obitelj obogaćuje, država stvara siromahe. Svi nemaju iste mogućnosti,
a to se u obiteljima može jako dobro primijetiti i sanirati dok u državi i u demokratskim težnjama ljudi misle da su svi dužni biti onakvi kakve ih žele zakoni i državno pravosuđe. Takvih nema, ima onih koji se pretvaraju i prisiljeni su biti dvolični, a ima i onih koji se ne uklapaju u taj demokratski kalup.
Čak i kada bi postojao idealan zakon, to bi ipak ostao samo izmišljeni zakon, obična ljudska pretpostavka i eksperiment. Ljudi preslikavaju zakone iz prirode, a i oni koji preslikavaju vjerski zakon u svoj život često promašuju bit i duh svih zakonitosti, a taj je da zakon proizlazi i završava iz morala i u moralu pojedinca, nalazi se u mudrosti koju daje samo slab čovjek, čovjek koji je slab na tuđu nevolju. Zakoni su samo pokušaj da se ljubav Božja zabilježi i organizira, da se preslavna mudrost Boga, Stvoritelja svega, preslikava bez dubinske analize, razmatranja i - bez Božje pomoći.
‎12. ‎listopada ‎2018. 19:15:39

Ti nemaš riječi

Za tebe nosim srce kada dolazim,
a znam da tvoje misli već su tu;
nisam kao ti da hrabro prolazim
i bez puno riječi živim istinu.

Moji su govori na rubu postojanja
i prečesto u tome pretjeram;
srž je moja rječita bez odstojanja
jer u tvoju srž ja smjeram,

jer u tvoje poglede ja šaljem pratnju
i u tvoje misli čeznem stići.
Čovjeka se gleda kroz Kristovu patnju,
a ja samo krećem bliže prići

dok me tvoja hrabrost odvodi sve dalje.
Nit' ne skrećeš pogleda na mene,
znaš me kao da te anđeo s nebesa šalje
sve dok moja pusta želja ne uvene

kad ugledam gore put i Križnu stazu.
Tamo ideš, tamo uvijek skrenem ja,
makar s tobom nisam ni u srazu;
s tobom uvijek preda mnom Kalvarija.
‎12. ‎listopada ‎2018. 02:48:10

Tko se odriče, taj dobiva

"Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33)."


Tražim li kraljevstvo nebesko, sve mi se nadodaje. Ali često to zaboravljam, pogađam se s Tobom, Isuse, Bože moj, mislim ako učinim ovo ili ono, dobit ću nešto što mi je potrebno. Često na takav način počinjem razmišljanje i poslove iako dan počinje s molitvom, iako dan ima svoja vremena i trenutke kad se saberem. I tek tada vidim da sam pretjerala, da sam pogriješila, da sam se previše dala u razmišljanja kako doći do onoga što želim ili moram postići.
Ta, znaš Ti što mi je potrebno, dobro znaš.
Ipak molimo s određenim nakanama. Takve prošnje imaju teži značaj i vrijednost, ne zbog toga što bi nas prije uslišio već zbog toga da u nama vjera produbljuje svoje djelovanje jer kada se molitelj usredotoči na samo jednu posebnu potrebu, tada sazrijeva u vjeri i u vječnom životu s Tobom. Umnažanje istih molitvi nije jamčevina da ćeš prije uslišiti, ne. Samo redovna Gospodnja molitva, Očenaš, jedina je jamčevina da će sve molitve sjesti kako treba dok ponavljanje zaziva već dovodi do neravnoteže i do pretjeranih želja i zahtjeva. Dovoljan je jedan jači zaziv da Ti to uslišiš ako je dobro za nas i ako smo zamolili prvo Tvoje kraljevstvo.
Često je bolje osluhnuti koja je volja Tvoja i prihvatiti nevolju istom zahvalnošću kao i uslišanje nego se uporno držati jedne molitvene nakane koja nam možda zaista nije toliko neophodna. Radije ću ostati bez plaće nego da Te molim za svoju pravednu plaću; radije ću postiti nego da Te neprekidno molim za kruh zemaljski ili obilje hrane; radije se odričem mnogočega nego da Te zazivam čas za ovo, čas za ono.
Neka se sveti, Oče moj, ime Tvoje u meni kako bi me svu što bolje posvetilo i prožimalo što češće.
Neka bude Tvoja volja jer Ti najbolje znaš, a ja nemam pameti i ne znam što je za mene dobro i što je za mene još bolje, za moj rast u vjeri, za moje psihičko sazrijevanje, za moje ćudoređe, za moj vječni život.
Kruh mi daj nebeski i kada me ne pozoveš na svoju gozbu, neka u meni djeluje ono što sam prikupila od jučer, Tvoje posvećenje, Tvoja pročišćavajuća krv, Tvoje spasenjsko djelovanje, neka me okrijepi i obnavlja blagovanje Hostije od jučer.
Ponekad i nije preporučljivo bez sabranosti i razmatranja blagovati Tebe, Kriste jer to me može okrenuti protiv mene same. A Ti si tako nenapadan, nježan i blag, Tvoja hrana može potrajati i dulje od sedam dana i sedam noći. Petak je za post, ali nigdje ne stoji zapovijed da se i kojim drugim danom smije i može postiti jer ako postim, Tvoja hrana je sve što sam blagovala u nekoliko dana i Ti tada dublje, šire i jače djeluješ u mojoj duši. Ako ne molim sabrano, uzalud mi blagovanje Euharistije, čak i na štetu. Ako me pozoveš na svoju gozbu, tada uslijede i nova razmatranja i nove teme za molitvu i razmišljanje.
Ipak, tako sam slaba u pameti i mudrosti da je meni najbolje tražiti neka bude volja Tvoja, Gospodine.
To je tako ako se odreknem jedne svoje pravedne plaće, a molim kraljevstvo nebesko, Ti mi daješ ono što sa svojom plaćom nikada ne bih postigla.
To je tako kada se odreknem svojih želja, a molim kraljevstvo nebesko, Ti me uslišavaš kako nisam ja sama mogla ni zamisliti, niti poželjeti.
Čovjeku se dogodi da u nekom trenutku zamrzi svoj život, ne da mrzi živjeti, ne da mrzi sebe nego ga kinje nevolje pa se jadi i srdi što mu je teško i zamrzi ovaj svijet, ovaj život i svoje grijehe, sve zajedno. Da, dogodi se da čovjek mrzi svoj život, ali tko mrzi svoj život, taj zadobiva duhovni i vječni život, neusporedivo bolji. Tko se odriče, dobiva.
‎12. ‎listopada ‎2018. 02:08:49