Ognju neugasivi

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.
05:18:38

Suza

Proći ću ti pokraj dragih dvora,
pokraj gradova i ponad zlatnih dolova;
evo, trči dijete odozgora,
radosno postiže mnogo sjajnih golova.

Uhitili su nekog poštenjačinu za vrat
da mu sude, da mu pravo sude,
a dijete mu postalo stariji brat;
jednog dana ostat ćemo samo lude.

Vidjela sam mnoge lijepe djeve,
počela je škola za pačiće male;
starci svoje vinograde plijeve,
mirno žive, vjeruj mi, bez šale.

Pjevačice kopiraju klasike velje,
ne napišu čija je dionica;
u kantinama se služi slatko zelje,
pjesma moja tu je sudionica.

Dušo Kristova, sada me posveti,
Tijelo Kristovo, sada mene spasi;
dan mi dođe naporan, proleti;
Presveti moj Bože, sada me opaši

svojim slavnim mačevima milosrđa,
stavi mi kapuljaču na tjeme,
i pokopaj zadnje tračke moga srđa;
već je za nas stiglo vrijeme.

Pozdravljam te, dragi, dragi brate,
blago se pripremam za veliku čast,
i na šutnju, i na molitvicu za te;
večeras će još i suza s mene past.
‎20. ‎rujna ‎2018. 17:51:42

Sumnja

Ostadoše li u tvome srcu sumnje,
pusti nek' odlete s jutarnjim lahorom,
neka pretvore se samo u šapate bešumne
kakvi se već javljaju zarudjelom zorom

kada ptice rado će ti opjevati značaj himne
čiji tekst se naglim buđenjima diči
poput prave koračnice ili bombe dimne,
a stvarno to su samo mladih ptiča kriči.

Otjeraj te sumnje kao svjetlo dana tamu
i sačuvaj istu snagu za jesenske duge noći
koje i prečesto gledaju u sumnju samu;
sjećanje na svijetla jutra dobro će ti doći.

Grešnici smo mnogi, ali ljubimo neki,
Anđeoski viteže od Marijina Dvora,
i nas prate jezik zloban i pogledi prijeki,
ali srce boriti se htjedne, mrtviti se mora

i sa svakim tračkom sumnje izići na kraj.
Ona nije zgodna, niti gospođa fina
i donosi nemir tamo gdje procvate raj,
ali lako pada ispred skuta Marijina.

Ako me sa sobom zlodusi povedu,
to je samo zato da sačuvam neku formu
i da ranim jesenima preletim po ledu
prije nego mrazevi mi oblikuju normu

i kada će rađati Ona koja ima roditi.
Veoma je blizu, uskoro joj stiže kob,
a i zlodusima već se čuju stope hoditi.
I ja ljubim, sluškinja sam, više nego rob,

svojih vraga se ne bojim koje znam.
Samo srce moje zatreperi mi od straha
kad pomislim da je neki vitez možda sam
u toj borbi protiv zemaljskoga praha.
‎20. ‎rujna ‎2018. 08:26:27

Mrena

Kada me obuzme ovaj svijet, vremenitost,
kad mi pljušte kiše, kisele i prljave,
kada nema mjesta za svu moju sakritost,
pred sobom ugledam neke kapi krvave.

Puca glava, oko čela boli kao udareno,
utroba se grči, a ramena poginju;
srce nema daha, trepti kao utajeno
dok svi traže nekog boga ili boginju.

Sve je lakše pobjeći mi s ova svijeta,
sve mi teže pada čežnja za tom kvalitetom
što je nije bilo tako malo prošlih ljeta,
a ja sam je uvijek zvala raritetom.

Zahvalna sam dragom Bogu, svima
kojima sam nastojala prići s povjerenjem,
prijateljima i neznancima,
i onima koje imala sam s odijeljenjem.

Čovjek može mnogo naučiti,
ali ne može se uvijek živjeti tako.
Potrebno je prednosti razlučiti
samotna života koji protječe polako.

Znaš li, drago mi je bijelo udovištvo.
Drago mi je ispuniti srce uspomenom
jer je živa, lijepa kao utočištvo,
kao zjena što je prekrivena mrenom.

I zbog toga častim tebe, Boga hvalim
jer mi dade ostarjeti, doživjeti od spokovlja.
Samo gledam gdje si da još malo ti podarim
od svog sveta mira i radosna srokovlja.
‎19. ‎rujna ‎2018. 22:22:51

Vrijeme rađanja

Vrijeme nastajanja,
vrijeme rađanja
i vrijeme zastajanja,
slijepoga pogađanja.

Vrijeme zrenja
u viđenjima,
vrijeme starenja
u buđenjima.

Iskustvo pada
kao mladost neka,
nova nada,
mlada rijeka.

Umiranje je začetak,
definitivno,
kao novi početak,
i rođenje divno.

Kad umre raspadljivost,
o, kakve li ljepote:
sjećanje i dopadljivost,
to li si, Živote!

Kad sazrem kompletno,
kad postanem ja
bujanje cvjetno,
prava rapsodija,

uzmi me tada, 
to zrno uberi
ili već sada
u sve me uvjeri.

U zemlji kada
nek sve izgori,
ta procvala nada
nek me ne mori.
‎
19. ‎rujna ‎2018.
05:33:17

Romansa

Violina plače iznad glasnoga pianina,
strune tužne, a srdite klavijature;
on je ljubi žarko, ona zove se Alina,
oboje su postali dionici avanture.

Ta romansa strasna kao ljubav kobna
koja nađe neki par kada joj se sviđa,
i ta ljubomorna okolina, zlobna,
ponekad se i u mom životu viđa.

Poput ranih kestenova što pucketaju,
oni se na snažnoj tihoj vatri prže,
što ih čeka, ne brinu i ne znaju;
više nego rukama se čvrsto drže.

Mladi buntovnici na pragu života
spremni su na sve u svome sentimentu,
i na muke, i na gledanje divota
u svom žarkom temperamentu.

Prepušteni svojoj naravnoj ćudi,
ne slušaju onaj nadnaravni zov
što ga ljubav uvijek u srcu probudi
ako ikad stigne nekome pod krov.
‎19. ‎rujna ‎2018. 05:04:57

Dok mi kiša šapuće

Čekam te, dolje, pod lanternom;
pustit ću te na miru da predahneš.
Tako je kiša zborila danu čemernom:
bilo bi bolje da se makneš.

A onda, nekako se navikla na to
da mirno kisne i lako uživa
u svemu što je tako vjekovito
dok lišće po lokvama pliva.

Nekako iščekujem, već je l' navika, 
ne znam, ali dobar je osjećaj
biti u dometu mogućih prilika,
šaputati kao samo mi obećaj...

u bradu sebi rezignirati,
ali ne za ozbiljno nesretna biti,
ne, nema razloga ne svirati,
nema razloga ljubav kriti.
‎18. ‎rujna ‎2018. 18:24:33