Šminka na licu stare dame

Tamo gdje je okopnio snijeg
i prerasle visibabe mladost moju,
tamo gdje i ljeto traži bijeg,
godina je načinila kolaž-boju

kakvu znaju samo stare dame 
stručno umiješati i razlijevati vodom
što se kao pljusak s neba tame
veze samo onim određenim bodom

sutonskim popodnevima koja iskre
u kapima svojim trag sunčane zrake,
dovoljno tople da bi stvarale se niske,
a za prezrele sparine suviše mlake.

Starica je jesen pred vratima stala,
nitko ne bi pomislio te krasote,
kao plaha djeva lagano je pokucala,
ponudila svima svoje žarke note.

Rumeno lišće, žućkastu dinju,
olovno-sivi svod i zelene stapke;
o, kako volim ju, tamnu i sinju,
staroga jorgovana plavkaste lapke.

O, kako je ona obilja puna,
kako je samo mirna i meka,
tihana kao najfinija struna,
prozirno zelena kao bistra rijeka.

I ta šminka na licu gospođe stare,
daje si oduška jer sada to smije,
kao da sretna je što više ne mare
hoće li biti prikladna kao prije

kada se morala skromno ponašati.
Ona se drsko rascvala pred očima svijeta,
njeno iskustvo zna lijepo podnašati
strastvene boje najljepšeg cvijeta.
‎17. ‎rujna ‎2018. 04:23:00

Život moj

Bezbolan trenutak,
popraćen smetnjama
i nadahnuća vrutak
u sporim šetnjama.

Anđeoski vrtovi
i visovi strmi
kao tanki vrhovi
gdje sijeva i grmi.

Oaza mira, preširoka,
dar i nagrada
svetoga Boka
izvan Grada.

Grešni, previše grešni,
obični, prosječni
i pomalo smiješni,
u koritu protječni

gdje se rijeka rumeni
božanskim zrncima
i struja se pjeni,
nastala trncima

jer pijemo Krvi svete,
Božjega Duha
i svi se posvete,
blagujuć' Tijelo živoga Kruha.

Nismo zaslužni ti i ja
za Blagdan i sveč,
naša Kalvarija
samo je ljudska riječ.

Ako odustanem,
nema Golgote,
a čeznuti stanem
i uzdah se ote

jer znam za Vrata
kroz koja mi proći,
poslije mira i rata
bez tebe doći,

pred anđele stati
ili poklecnuti,
ili dopuzati,
srca im štrecnuti.

Nije žrtva
već ljubav u cvatu,
nikada mrtva,
makar u ratu,

najviši vrh duše moje.
Blagoslov tvoj
grlice poje,
a život moj.

‎16.‎09.‎2018. 20:41

Pobjeda

Umor na srcu, na kapcima sjene,
to svjećka treperi u kasni sat
da me podsjeti da vrijeme je mjene
kad odlazim gore gdje prestaje rat

što ga protiv duše zlodusi vode.
Jedan je veći zloduh pao
jer sam ispraznila dio slobode
koju mi zdušno uvijek je krao.

Odluka je pala, konačna, teška;
znam da ću trpjeti i popuštati
tihim padima u obliku smiješka,
ali će zloduh loše mi smještati

jer već predugo sve to traje,
vladavina njegova kao vrh od žara
što mi već disati nit' ne daje
jer savjest je moja sad kao para

što je probila smjerno u svoj čas.
Pobjeda, pobjeda zveči u srcu mom,
sada znam da nema više nas,
da nema vraga u boju tom.

Milosti nježna, Milosti jasna,
Tvoja me ljubav tako zadužuje
jer ona je prelijepa, časna,
i mene s Tobom tijesno združuje.

Vrijeme plakanja, vrijeme radosti,
vrijeme života i vrijeme umiranja
nisu mi dovoljni u mojoj starosti
da me odvedu od odluke ubiranja

pa da ja mislim da mi je prekasno.
Ubrat ću dah iz Tvojih pluća,
najmirisniji cvijet, kako prekrasno;
načinit ću oltar od suha pruća

i dijeliti s Tobom uspjeh naš,
zahvalna poput nevina djeteta,
a to samo Ti, Bože, znaš,
Pomoći moja, Sliko Janjeta.
‎16. ‎rujna ‎2018. 20:03:02

Ljubav nosi svoj križ

"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!" Iv 14,1

Kako može nerazumna duša
plamtjeti za Bogom,
kako može neka lijena šuša
koja opija se drogom

reći, Kriste, da Te ljubi?
Kako može, sva bez mozga, znati
da Te nema, da Te gubi
svaki puta kada ne zna da li pati

ili kada nije svjesna svoje boli?
Takva duša nije srce čovjeka
kakvoga si zaželio da Te voli,
da Te slavi, štuje do vijeka.

Kada Duh se Sveti zauzima
da ti moždane prosvijetli
dok ti duša Boga prima,
to su svi nebeski vjetri

što ih šalju anđeli na Tronu
koji sav se od ljubavi trese,
drhti, svjesno ludi, dijeli radost onu
koja čitavoga čovjeka ponese.

Kako može Tebe upoznati
samo sjetilima što ovise
o razumu mu koji može znati
sve te slatke rajske orise.

Znam da Ljubav oduvijek postoji,
i kad svijeta, niti vijeka nije bilo,
ali Istina se ovdje isto broji
koja stvara dušu, život, materino krilo.

Može li se čovjek pretvoriti
sav u vjeru bez pameti
kad tu vjeru mora govoriti,
ona odluka je tamo gdje su zameti.

Može l' čovjek zamisliti
da će biti Alfa i Omega
i da neće pri tom ovisiti
i od Boga, i od svega?

Taj što razuma si svog ne mari,
ipak ljubi hraniti se Manom
iako su bogovi za njega stvari,
makar klanja se pred Božjom Hranom.

Da Te bolje spoznam, Bože moj,
pukla bi mi duša nerazdvojna;
da Te češće primam u dom svoj,
umrla bih od ta pića opojna

jer Ti staneš sav u moje sate.
Vjera u Istinu istinom se traži,
Život rijetko čeka na te,
Ljubav pozna tko joj je najdraži.

Niti patnju ne možeš si dati sam
jer to nije ono što je Boga;
niti grijeh si ne možeš pretvoriti u san,
on ti spada svakim krokom puta tvoga

ako putuješ u Milost Božju i Njegovu slavu.
Moli, radi bez ambicija i skromno,
razumom se vodi i sačuvaj bistru glavu;
Bog te žudi, Bog te prati pomno.
‎16. ‎rujna ‎2018. 16:32:18

Breme Isusovo

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." Mt 11,28-30

Sumorna je noćas ova duša moja,
snage ne postoje za život normale,
ali kad je bilo da ne remeti se broja,
kad je bio savršeni život duše male.

Nismo ovdje da uživamo u sreći
već smo putujuća Crkva Bogu svomu,
a na putu nalaze se tati, manji, veći,
koji pokrali bi blaga svakom domu.

Kako je blažen onaj sveti čas
kada duša zna da u milosti hodi,
kad je sasvim sigurna u spas,
kad je volja Boga putem vodi.

Breme Isusovo uprtila duša na se,
s olakšanjem gleda ovaj nevoljni svijet
koji sam si želi izmisliti spase;
duša, laka kao pahulja, popravlja svoj let.

Breme Boga Njezinoga jako je lako,
mir životu daje, hranu ne otima;
kad bi barem ovo znalo biće svako
da duša u Bogu svome svaku sreću prima.
‎16. ‎rujna ‎2018. 02:11:28

Molitveni život

"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!" Mt 7,7

I tebe napuštam svakog dana,
svakog dana ja se tebi vraćam
kada miluje me zora razlistana
pa se kao žedna zagovora laćam

da bih molila za svoje i za tuđe,
za sve neprijatelje duše moje;
kako ne bih tada imala to oruđe
kojim zagovaram i najdraže svoje.

I na tebe mislim svake noći,
svaka večer donosi mi nemir
koji kao neće nikad proći,
ali ipak prostrem se kroz svemir.

Molitve su moje utjeha za puno toga,
one najjači su čini koje duša može,
tako jaka, velika i snažna službenica Boga;
ona spaja tamo gdje se mnogi glože.

Molitve se vrate kao sveti bumerang
što ga šalje dijete kao papirnoga zmaja
te on leti u visine još na neki viši rang 
pa tad višestruko pada blagoslov mi odaja

jer blagoslovi pute se beskrajnošću
koju ne vidim i ne znam, ali Bog je tu
da me šalje svakojaku s trajnošću,
da poništi čudom svaku moju nevolju.

Svega toga što ti pričam bez mog Boga nema,
On je sjajan, čini zahvate u svakoj pori;
On se laća mačeva i utjehu mi laku priprema
svojom oštrom riječju kada progovori.
‎15. ‎rujna ‎2018. 19:30:58

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17