Ludost Križa

"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista"
Gal 6,14a


Čula sam ja za Tebe, Kriste, i prije mojega krštenja.
Ljudi su mi govorili: "Nastradat ćeš".
Nisu molili za mene dar vjere, a možda i jesu, ali govorili su da ću platiti svoju iskrenost.
Nisu mi rekli da nisi samo lijepa pričica nego da si uskrsnuo, da si zaista raspet, umro i uskrsnuo.
Govorili su tajnovito, u zagonetkama.

Iz 29, 13-14
"Prijetnja
Jahve reče: »Jer mi narod ovaj
samo ustima pristupa
i samo me usnama časti,
a srce mu je daleko od mene
i njegovo štovanje
naučena ljudska uredba,
14zato ću, evo, i dalje 
čudno postupati s ovim narodom –
čudno i prečudno:
i propast će mudrost njegovih mudraca,
pomračit se umnost njegovih umnika."


Ludost je bila reći glasno da je Bog za čovjeka trpio, za spas i za dobrobit svake duše.
U trpnji sam došla tražiti krštenje, pred kraj života, kao milost jer sam uvijek mislila da za mene krštenje ne vrijedi, nije dopušteno. U trpnji mi nije bilo neobično da ima Bog koji trpi kao ja, koji trpi za mene i sa mnom. Ne, nije mi to zvučalo kao ludost i zagonetka, kao nešto što se mora tajiti, kao neka prijetnja. Naravno da je Križ Kristov prijetnja ludama i bezumnicima, zlome i okorjelima srcem, ali za moju iskrenost Ti si, Isuse, postao melem.

Od prvog dana susreta s Tobom, od dana krštenja mojega živim u Tvojoj blagodatnoj sjeni, u sjeni Tvojega Križa. I sablazan sam često ljudima kao što je i Tvoj život i Tvoja smrt sablazan jer uopće pojmiti nekoj neozbiljnoj i površnoj duši da je Bog sišao k ljudima, da se objavio ljudima, da s njima razgovara, raduje se i trpi i da je čak otišao na Križ ponizno i služeći čovjeku, to je sablazan velika.


1 Kor 1,17-25
"Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi."


Mnogi ljudi misle da razgovaraju s Bogom onako kako njima odgovara, pišu svoje sveto pismo, svoje evanđelje. Ne priznaju Tvoje Tijelo i Krv, Kruh i Vino, i Tvoju riječ u Katoličkoj Crkvi u kojoj mnogi ljudi već tisućljećima proučavaju Tvoju Objavu i navješćuju Tvoj ponovni dolazak.  Ne, sablažnjavaju se kao da je to praznovjerica - Tvoj život i predanje za čovjeka, Tvoja Žrtva na snagu i radost mnogima poniznima u vjeri.



Fil 3,18-21
"18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu."


Od kada se klanjam Tebi, Isuse, Tvoj najprepoznatljiviji znak mi je Križ na kojemu si visio kada si ubio ubojicu i neprijateljstvo ljudske duše u sebi samoj; u toj Tvojoj blagoslovljenoj Žrtvi susrećem Te redovito i sve više se divim Tvome znaku - Križu, Tvojoj domovini. Tko Te pogleda, tko Ti povjeruje, tko uzljubi Tvoj Križ, taj je spašen, taj ima uskrsnuće na život vječni.


Kol 1,19-20
"19Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima."



Velika su i napuhana srca mudraca po svem svijetu, njima mora postojati neki kralj sa zlatnom krunom i velikom moći; ima ih po svuda, takvih pametnjakovića.

Gal 6,14
"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu."

Budućnost

Pretjerujem u sjećanjima,
u dozivanju pogubljenih dana
kad sam propadala u njima,
kad je neviđena dolazila zora rana

koja možda nije niti postojala.
Možda sam se brinula za preživljavanje
pa se nisam ni udostojala
primijetiti da me prati unižavanje.

Nemam uspomena, kao da sam u blokadi,
silom duša prazna se odmara.
Istekli su oni divlji dani mladi,
ali opet kušnja se u meni stvara

jer ja nisam više ona mirna rijeka
nego znam da vrag ne spava;
previše je ova postelja mi meka
po kojoj se uzaludno život prosipava

pa me kopka zašto duša mi ne žeđa;
zašto tako smrt mi tiho prijeti.
Siguran je prostor iza mojih leđa,
nema znaka da li mi je sada mrijeti.

Ustat ću bez vidljivoga cilja,
možda naiđem na svoju budućnost
i otkrijem da je puna milja;
možda ipak gubim onu ćutnost

od koje sam podivljala bila.
Između smrti i jutarnjega svjetla
nalazi se samo zaležana svila,
a na lice pada kosa mi od vjetra.

Još je mračno, zora se na nebu javlja,
osjećam da vjetar donosi svježinu
pa se prisjećam da dan je slavlja
dok me modro nebo zove u daljinu.

Konačno ću se pokrenuti odavde,
svijetli dan će proći mi do duše.
Uvijek ima ove Božje pravde,
čak i kad se uspomene ruše.
10.05.2014. 05:05

Razočaranje

Čime bih Te mogla razočarati,
možda stihom nespretnim
ili čime bih Te još zamarati,
nekim klikom možda nesretnim?

Ono što si vidio u meni
ispod svake doline je nisko
pa me ipak milostivo oplijeni
kao da Ti nije ništa sklisko,

ništa tako neznatno
kao što sam neka ja,
neko trnje blatno
rizičnoga područja.

Kad si jednom uspio me pogledati,
kad si jednom otkrio mi bijedu,
što još može dalje se poredati?
Možda nit što vještice opredu?

Ili da li sam te gorko uvrijedila
jer sam prozborila sablažnjivo,
mogućnosti prorijedila
namjerno i nezajažljivo?

Možda bila sam prepoduzetna
kad sam pokušala dokučiti
što je ljubav neka presretna
koja ne zna kraj polučiti;

možda ne valja što smetam neprekidno
mjesto da još malo bolje pazim
kako izići iz blata što je tako selektivno
pa da k nebu ja zalazim

lako, poput riječne struje
kojoj samo treba se prepustiti,
makar vodopadi blizu bruje,
a ne dušu vodi stuštiti

i silom teškom gurati se ka plićaku.
Vodopadi nose rijeke sve ka moru,
a ja kopam svoju stopu svaku;
možda usamljen si na izvoru.
14.10.2014. 19:47

Svjetlo boli

Prijeći preko svega srce nikad ne može,
uzalud sam držala te prolaznikom.
Kada vidjela sam da se dodiri mi množe,
srce vječnim zaplakalo krikom

pa sad ne znam da li može biti važno
ne gledati Boga svojim licem,
da li smije sakriveno oko vlažno
prevariti bilo koga kičem.

Istinskim je riječima prekasno za bijeg,
dugo već tu spoznajem baladu,
a ne nosim na sebi takav stijeg;
zaboravila sam silnu želju moju mladu

prokrčiti velike putove i ogromne šikare,
a ipak sve to nestaje preda mnom.
Sad su življe riječi koje su se sricale,
sad se bolje vidi u tunelu tamnom.

Sigurno je to zbog boli,
ona nije javljala se zbog te tame
nego zato što se svjetlo tuda proli,
svjetlo iz sveg srca i sve duše same

koje gledalo je izgubljeno u sav mrak.
Okrenuh se nutarnjosti i ugledam izlaz,
on se stvori ispred mene kao tanak trak,
a u srce još doteče svjetla mlaz.

Postepeno sam se odvikavala od drugih,
zanemarila sve ono oko moga plašta.
Ni sad ne bih rekla da ih nema grubih
i da sve je samo moja mašta,

ali u meni je svjetlo, još zbog tebe veće,
nitko ne može mi to zanijekati. 
Često mi govorili su da ja imam sreće,
no ja ne mogu tu sada pričekati

da mi padne možda neki mrak na lice;
iznad mene samo nove procvale su lati
one ruže koja prosula je jednom svoje klice
u mom srcu što uvija oko tvoga svoje vlati.
05.09.2014. 20:23

Kad ne može bolje

Kad je moje sunce sjalo,
ljudi blistali su kao lampe
tamo gdje je moje srce palo,
gdje još nisu podizali rampe.

Kad su moje noći bile tužne,
svi su čudo gledali u čudu
tamo gdje su more bile ružne,
gdje su tražili me, ludu.

Sada sunca moga više nema,
duša mi se grije u naručju Boga,
tamo gdje još stoji anatema,
gdje se nikada ne traži sloga.

Teško li je sanjati o sreći,
dati se u potragu za slavom,
poželjeti život bolji, veći,
izdati se Bogu pravom.

Lijepo li je s Kristom biti,
s Njime suze prolijevati,
dostojanstvo svoje kriti
i svem grijehu odolijevati.
‎11. ‎rujna ‎2018. 20:32

Kad se ljubav rađala

Katolička, opća Crkva obuhvaća najrazličitije ljude koji življaše prije nas, u naše vrijeme i u budućnosti o kojoj nije potrebno razmatrati jer je nitko ne zna izvan okvira Paruzije za koju pak još manje možemo nešto konkretno pretpostavljati. 
Budući da je Katolička Crkva nebeski vječan grad i sveti pokojnici (koji izgledaju prilično živahno) ubrajaju se u taj ogroman narod Božji kojemu je glava Krist.
Sve mudre glave, iskusni vjernici zajedno su rekli puno o duši i vječnom životu, ali kada bi se sabralo u jedno sistematizirano djelo, ispalo bi veliko ništa u usporedbi s Abrahamom ili Svetim Pavlom, ili s evanđelistima.
Stekla sam dojam da mnogi filozofi nisu dostigli previše provjeriti u praksi svoje teorije i spoznaje pa je najsigurniji zaključak oslanjati se na Božju riječ, odnosno kanonsku Objavu u bilo kojoj prilici.
Za to je potrebno kao prvo dobro poznavati Sveto pismo i to ne samo napamet već ga moramo živjeti i proživljavati. Najsavršeniji način proživljavanja Biblije jest sveta Euharistija, blagovanje Isusa Krista u Njegovom najpotpunijem primopredavanju s vjernicima katolicima.
Euharistija nosi čovjeka u sve pore života, svijeta i ljudske duše.
Molim Te sada, Isuse, daj mi bistrije poglede i ulij malo više umjerenosti u moje mudrovanje. Unizi moju pamet, ignoriraj testove inteligencije, pomozi mi znanjem koje imam. 
Prva pogreška je već u samom naslovu, na početku. Temeljiti veleumnu raspravu o čovjeku i životu ne možemo samo govoreći o duši već je prikladnije osposobiti se gledati najopćenitije na sve. Kad se govori o duši, govori se o svemu i ni o čemu specifično: niti o osjetima, niti o raspadanju i odvajanju, niti o meteorološkim prilikama, niti o flori i fauni, niti o svemirskim tijelima, niti o anđelima, niti o razumu, niti o idejama, a naročito se ne uzimaju citati koji nisu sama Biblija. Danas nije prikladno toliko račlanjivati koliko sintetizirati. 
U dušu stane sve. Sve se u duši nalazi.
Dinamika našega života dinamika je Božja, vječno kretanje, vječno spoznavanje, vječno umaranje, vječno spavanje i sanjanje, vječna komunikacija na svim razinama i u svim smjerovima, vječna volja i raspoloženje za nešto činiti.
Dinamično ili manje dinamično biti u stuporu, ili autistično ili preko folije postojati znači biti prisutan drugima, svima i svemu. Biti prisutan. Biti čak i uzrok i posljedica većih dinamika.

*

Druga je greška što se oslanjamo na vlastito vjersko iskustvo, a neprekidno imamo na umu što su prije nas već drugi zaključili. Osobno nemam prilike pametovati, ali moram pa pametujem u molitvama. Poslije, tek puno poslije pronađem negdje potvrdu svoga vjerskog iskustva u literaturi, staroj i novoj.

*

Duša o sebi ne govori jer je očigledna, naročito kad joj dinamika života i volja krenu užurbano i ciljano. Primjer: Paruzija se događa, duša ili vrti svoje ili ide Bogu u susret, širi se, diže ruke, hrli. Da, znat ćemo po znakovima vremena, ali nećemo ništa stići, niti si pomoći tom sviješću. Sjetimo se da nas Bog uvijek preduhitri.

*

Kada bi djetetu bilo potrebno reći što je to duša, rekli bismo da je ona život i da je život vječan ako blaguje Krista.

‎10. ‎rujna ‎2018. 23:48:06





Znam, Isuse, sada izgleda kao da sam brzopleta.
Ti si Prisutni, ja sam prisutna, razgovaramo o meni vrlo nepoznatoj temi i nesigurna sam bilo što tvrditi. Znam sigurno da još nismo dokučili osnovne dimenzije i kategorije postojanja, nismo ih proživjeli. Uvjerena sam da nam je potrebno još puno učiti, ali sam još više uvjerena da smo sve apsolvirali, naročito stoga što sam se nedavno ispovijedila.

Čovjek ima: dušu, duh, tijelo, volju, savjest, um, svijest, osjećaje, osjetila... eh, da, to s osjetilima: nije mi jasno, Bože moj, zašto temelje spoznaju na osjetima kad sve ide unakrsno.
Nije mi jasno zašto ne razlikuju besmrtnost, vječni život, meso i krv, duhovna bića i tijela, i pojave.
Važno je reći, važno je čuti, to jest spoznati. A ja tek spoznajem kad govorim ono što sam čula. Upoznajemo se kad naviještam Tebe, Radosnu vijest. No, najvažnije je prvo pročitati. I naučiti napamet, to duša oboružava sebe najstrašnijim alatima kako bi krenula u razmatranje, kako bi djelovala.
I eto, već sam ostarila.
Jesam li bila milosrdna prema siromasima, jesam, osiromašila sam se i smiju mi se.
Jesam li činila dobra djela, to samo Ti znaš, Gospodine.
Jesam li postila, jesam.
Molim li, molim i prekidam ako je potrebno ili nastavljam kad se može.
Jesam li poslušna, nisam, ali radim na tome.
Jesam li spriječila kakav rat, možda.
Jesam li puno uništila, sve.
Ali Ti me ljubiš, da.
Ja Tebe, ne smijem reći.

Kad se ljubav rađala, istina je procvala;
kad je istina govorila, ljubav je rasla;
one su život koji svijetli u tami 
i tama ga ne obuze. 0:17

Sjena u mraku

Nakon iskrena i duga poniranja
smetena se duša uzburkala van
uslijed jaka proviranja
što joj nije potrebno za san.

Nakon krasna motrenja
siromaštva duha koje nema
pristiže do međusobna trenja
Božjom zapovijedi, sva onako nijema

te se pobunila protiv nerazuma.
Ljubi Boga sasvim svojom snagom,
sigurno ne uspinje se bez svog uma
da bi susrela se svojom Dragom,

Božjom Dušom nad svim dušama.
A i čemu izgarati ognjem
dok  još ovo žiće se prolama?
Svakome je kao drijem

ono što u sebi čovjek proživljava.
Više vrijedi nekoga pomilovati
nego neka pusta teoretska strava
gdje se jedna duša sama klati.

Pitanje me sada mori
što je duša, kako se odvaja,
a u meni nešto tiho mi romori:
ona zato rođena je da se spaja,

njena bit je općenje i Riječ.
Bit' u mraku zaista je prekrasno,
ali to ni za koga nije liječ,
nije dostojanstveno i nije časno.

Bez razuma biti, i bez tijela svoga,
bez osjeta naći srcem slabim, ljudi,
najvjerniju Dušu, srce Jedinoga Boga
znači lajati i buncati, biti prašak ludi.

Bog je Duh, al' i Tijelo ima,
čitav svemir i materiju nosi
jer od duha stvari načine se stvarima,
a stvar ne zna što li je pokosi.

Samo Bog naš dušu živu stvori,
samo On je može uzeti i dati;
samo On, kad žeđa, ljubi i govori,
čovjeku se daje znati.
‎10. ‎rujna ‎2018. 21:51:55