Leonard Cohen - Bird on the Wire 1979

Blago revnima u vjeri, Bog ih žeđa

"Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!" Otk 3,19

Duša osiromašena za istinu
pravednost će zadobiti;
Gospodin zatire svu tminu,
On je pustio se tmini zarobiti.

Jer Gospodin dao se je tmini zatvoriti,
dao se svom čovjeku i postom, i glađu.
Nikad nije bio mlak i znao je prozboriti,
i na stari Zakon spustio je Vjeru mlađu.

Išao je sve do kraja, do Križa i do Groba
vrućim srcem Vjere prema svome puku;
nikad nije htio mlakoga il' roba,
ali za sve nas je podnio i muku.

Duh siromaha, duša željna pravednosti
odmah spoznaje u svome duhu:
duša pravednost će zadobiti.
Ne puštaju onoga tko nosi molbu suhu

već on spozna da ga čeka hitro uskrsnuće
tu, na zemlji gdje nebesa slavna
ne daju na vrata onom koji nema srce vruće,
prazan duh od želja ili kom' je staza ravna.

Samo dušu žednu kao pijesak suhi,
samo onu što u tmini hodi,
pustit će je da ugleda i svijet gluhi,
i sve što joj potrebno je, što joj godi,

koja žeđa kao njen Gospodin Bog
jer je žedna Istine i Pravednika,
jer ta duša neće mariti bogatstva tog,
jer Bog žeđa dušu kao vruća vjernika.

To bez Ljubavi ne bi se ostvarilo,
bez Ljubavi koja ravna svime
jer se samo takvome Božanstvo bi podarilo;
Bog dolazi srcu čak i usred zime

jer svejedno da l' je srce studeno il' vruće,
samo mlakoj duši siromaštvo nit' ne prijeti.
Studena će duša brzo izgubiti svoje kuće
pa će dijelit' s vrućim srcem svoje klijeti.

Niti za bogatstvo mlaki ne trsi se puno dati
nit' za Vjeru mari, niti haje,
a revan će za tu čežnju Boga brzo znati.
Mlakonjama nikad ništa se ne daje.
‎10. ‎rujna ‎2018. 19:18:41

"Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta." Otk 3,15-16 

Zajednički križ

Duša moja izlazi na svjetlo,
na mekoću dana paperjastih oblaka
koji sakrivaju sveto podrijetlo,
prepuna od udisaja zraka rijetka, laka.

Tamo me odvedoše baš tvoje stope,
sad ih više ne vidim ni s naporom,
ali kad se golubica moja bijela prope,
tada red i mir prostiru se mojim dvorom,

a uz njih je Ljubav kao paziteljica.
Nikada mi ona nije pripovijedala
što se smije učiniti kad odleti golubica
sve dok nije grijehe mi poredala

pa me uči skromnosti i siromaštvu
i svim tajnovitim pravilima
kojima naš Pastir čuva svoju pastvu,
pa mi nesigurno ponekad i klima

kako spoznala bih jesam li na dobrom putu.
Kod nje sve je otvoreno, svaka staza,
a ja uvijek odabirem neku stazu krutu,
grubošću se dovodim do velika sraza.

Kad bh mogla s tobom putovati,
to bi bio jedan strašno lijepi san,
ali znam da sama moram stazu iskovati,
sasvim sama, to je zakon upisan.

Duhovna mi oholost svašta želi znati,
gutam tekstove, iza svakoga mi kušnja prijeti.
Žeđam Boga da Ga ljubim kao Njegova mati,
sanjam da nam zajednički križ je sveti.
09.09.2018. 18:18

A. VIVALDI: «Filiae maestae Jerusalem» RV 638 [II.Sileant Zephyri], Ph.J...

Svjetionik

Pratim Vivaldija,
pjesma božanska;
otkriće je Marija,
čudesna, kanska.

Noć je mlada,
svježa i biserna,
a grijeh se raspada.
Morska lanterna

svijetli u mraku
i drhtati stade
čednome braku
koji tek nastade

da se rodi Emanuel,
Sveprisutni Sjaj;
slavi ga Daniel
koji vidi raj,

nebesa i djela sva
što čine ih stvori,
ljudska, nadahnuta.
Misao žubori,

to nije bez Duha
jer tko li će dati
Vina i Kruha,
tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,
a ti si znala
da nije se skrio,
da smrt mu je spala?

I žive kosturi
dok venu trave
i orlovi suri,
i duše sve slave

nedjeljne dane
svjetla i sreće
kad Isus osvane,
i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,
i svak to prizna,
i anđelci, i pjevice,
tako ponizna.
‎
09.‎09.‎2018.
02:15

Majčinska suza

Zagovore tvoje dovoljno ne poštujem,
ali ti me ipak ljubiš, Majčice premila.
Opirem se ugađanju ti kao da ne čujem,
a znam dobro da si uvijek sa mnom bila.

Sva si prozirna za mene i do Krista stižeš,
s tvojom pomoći sam nenavikla biti,
a znam dobro da ne koriš, da ne grizeš
i da s tobom mogu smjele snove sniti.

U tajnosti srdaca naših sva se rasplinjavam,
sve ti priznajem što neću, što mi duša hoće
makar mislim da ti Sina grubošću ranjavam,
makar posreduješ mi od velike slatkoće.

Od početka molim pokraj časne tvoje krune
materinjim jezikom i jezikom svih svetih
i moje se ruke, makar skliske, obilato pune;
priznajem ti moć i snagu protiv sluga kletih.

Grijesi moji ne znaju ti sve te tvoje tajne,
ali ti me poznaš makar nevina i čista;
primi zahvalnicu moju i čestitke sjajne,
kapni melem-suzu za mog Boga Krista.
‎08. ‎rujna ‎2018. 16:36:51

Jamčevina Križa

Dvore što ih gradim od kamenja i soli
ispuni svježina nenadana susreta
službenice i svjedoka koje Bog moj voli,
ljubi ponajviše kao plod od Križa sveta

na kojega ovjesiše grančice od masline,
simbol Pravednosti koja jača je od smrti,
jamči mukama, životom Riječ si koja sine
uvijek kada ljubavnici pogleda bi svrti

jedno s drugog u tom prostoru što miri
uzdasima, molitvama, osmijehom
koji kao uzdrhtala ptica iza srca viri
kako ne bi svoju dušu našla grijehom

pa se pokušava sakriti na poljanama
gdje nedostaje kisika bez kojega drhti,
vraća se u dvore da bi cvrkutala sama
iako još tamo iza neko krilo njojzi prhti

da joj skrene pažnju na svoj zaštitnički plašt.
Ona moli za njegove godine i dane,
on ukazuje joj na sve staze i veliku čašć,
slavu Boga Pravednika i Njegove Rane.
‎08. ‎rujna ‎2018. 10:49:18