Nečujni koraci jeseni

Grlim se nježno oblacima sivim,
oni me smiruju nakon žarka ljeta,
i kao da lakše dišem i mirnije živim,
za mene sad nova jesen cvjeta.

Zovem je svojom, punu miline,
prepunu sjajne svjetlosti jarke
što nije joj namjera sunce da sine
i da moždane peče kao ugarke.

Rana je jesen, ona je blaga i svježa,
a još će blaža uskoro stići,
sve dok ne naiđe pahulja sniježa;
laka k'o pero cestom ću ići.

I rosa, kad pada kroz moj krov,
ćuti se poput nebeske suze
i ja tada slušam onaj tihi zov
kao da truba me anđela uze.

I hladan je ovaj večernji zrak
koji unizi svu mučnu sparinu,
i duh je moj gotov, čvrst i jak
pa teče lako u neba daljinu.

Noć se spušta, dolazi utamnjena,
stvara od oblaka svjetla i sjene
i razne oblike neba usamljena
koje žudi vječno, a nađe i mene.

I grad je utihnuo kao pokriven vatom,
snažna tišina budi mi sluh;
i prolazi vrijeme, sat za satom,
i nečujno pada noćni duh.
‎01. ‎rujna ‎2018. 19:44:28

Obrezanje srca

"Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa" Fil 1,6

Blagoslovi moji kao da mi srce razderaše,
ono Srcu Isusovu blisko iskrvari 
dok mi zvonki glas od Boga govoraše:
veliki su ulozi i ljudski dari,

ali ponajviše promjena mentaliteta;
tvoje oko mora gledati u poniznosti
sve te dobrobiti samo tvoga svijeta
pa ćeš znati sve vrednote običnosti,

sve te vrijednosti što zadužuju za dalje.
Što je više talenata, veća odgovornost;
tvoje te spoznanje promišljanju šalje
koje razdire ti srce, daje blagotvornost.

Tek tada ćeš krenuti u obrezanje srca,
to je obraćenje istinsko u samoj srži,
od tih napora ti dah u bubrezima grca,
ali milosrđe Božje napore ti drži.

Svejedno je kakve nosiš odore,
kakva dobra djela naumila si činiti
ako ne razmišljaš o tom što je gore,
ako samoj sebi sveticu ćeš hiniti

jer si dotakla se izobilja sveta.
Kako tamno svijetli Pravednosti sjaj,
kako blizu same srži leže iskušenja kleta,
kako velike su muke koje obećaju raj!

Smiluj mi se, blago Srce Isusovo,
primi srce koje ne zna izmoliti bolje;
preokreni me, odvrati, uzmi srce ovo
i načini drugo od premilosrdne svoje volje. 
‎01. ‎rujna ‎2018. 15:10:34

Ljepote smilovanja Tvoga

Miserere Mei Deus
Vrati me, Kriste, u one odaje
gdje smo mi zajedno vina pili,
gdje se obilno duši života daje
i gdje su mi srce i bubrezi bili;

donesi  pred oči mi nevolje spas
jer su mi ruke kao u ropkinje,
jer me izdaje sada moj vlastiti glas.
Grijeh moj i padovi mene kinje.

Bezakonje svoje priznajem,
u noći Te dušom svojom tražim,
svoje Ti grijehe predajem
da milošću Tvojom si tugu ublažim

i da nestanu bezlični strahovi moji
kakve mi nose prilike nove.
Neka skrenu neznani putevi Tvoji
na put moj, na vapaje ove.

Stopa mi moja posrtati stade,
okrenuh se od Tvoga pogleda milog
jer me slaboća moje krhke nade
baci u bezdane gdje nije Ti log.

Ni šišmiš ne leti tmurnim svodom,
niti se čuju mačke, nit' lutaju vuci;
ni ljudi ne smetaju svojim hodom.
Ti me sad, Bože, k sebi privuci

da pobjegne duša iz more ove.
Poslušaj, usliši mi vapaj nesretan,
moja Te duša šapatom zove,
neka me Tvojom pronađe dan.
‎01. ‎rujna ‎2018. 02:10

Blagoslovi putuju tišinom

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem i šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Prispajanje

Kasno noću ja pod krovom bdijem,
slušam ptica pjev, slušam glazbu anđelaka;
čistu, bistru rosu sa izvora pijem
dok još sunce nije prosipalo svojih zraka.

Rijetko kada glasovi se jave u harmoniji
kao sada kad su noćne nestale sparine;
izobilje zvijezda pomalo se smiješi astronomiji,
sveti križ na zidu odašilje kroz daljine

slatke poruke do neba preko svijeće.
Nebo rezonanci uzvraća prisvajanjem
svega što se noćas ovim krajem šeće.
Moja duša se opustila prispajanjem,

ona odlazi u ledena prostranstva,
u planine, na visine ultrazvučne
kako otkrila bi sva poznanstva
koja donose joj plode višestručne,

ali njoj već sada do plodova nije.
Duša željela bi svoga Boga znati
da istrese ljubav što se iza svega krije,
u svom Bogu ljubiti i dragog zvati.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 01:49

Kad me nema

Ti si tu i kad mene nema blizu,
Ti si tu i kada se trzam noćne more,
tu si i kad zapadnem u krizu,
kad mi strijele zla pod petama gore.

Ti si tu i kada Te nitko ne primijeti,
Ti si tu i kada otvoriš se srcem cijelim;
Ti si tu, uz mene, kada san proleti
i kada se sanja jutrom bijelim.

Ti si u blizini kao molitva na usnama
koje strašno žeđaju ponekad;
tu si kada nema ničeg među nama,
tu si poput nosnice što diše kad.

Ja sam Tvoja sjena i Tvoje stvorenje,
drukčije u dobru, drukčije u zlu;
Ti si uvijek isti, uvijek moje otvorenje,
iskon, blagoslov i život. Ti si tu.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 22:52:16

Sveti oganj

Jedini moj istinski i vječni Prijatelju,
večeras sam pohodila Te kao Kralja
da Te gledam, srca moga Grijatelju,
da Ti se približim iz nemala dalja.

Ne moram Ti reći za te moje dane
jer već znaš da ne puštam Ti skuta
dok nam iskra prepoznavanja ne plane,
dok ne zadržim Ti pažnju tu, na rubu moga puta

gdje se kamenje kotrlja i grabama ruši,
poput ruševine sad izgleda ovaj kraj.
Kucam Ti na bilo pa otvori mojoj duši,
tražim Te u bolnom srcu da pronađem raj.

Znam da Ti me vazda uslišavaš, da me pratiš,
da mi vlas bez Tebe, niti kao vrabac, ne odleti
i da mi se, tako grešnoj, uvijek okreneš i vratiš
kako podao bi meni preslavni svoj oganj sveti.

Nisu potrebne mi Tvoje riječi otkrivenja,
Ti si Riječ koja neće nikada uminuti;
tražim Tvoje milosrdno Srce moga zrenja
jer ja znam da jezike ćeš sve ukinuti,

srce ima svoje stilove komunikacije.
Srce blizu je u Tvome, a ja nosim svoje molbe
da primijetiš nevolju mi moju usred svoje nacije,
da odmakneš sad od mene sve paklene tvorbe.

Vidjela sam Tvoje svijetlo lice odrazu Presvetom,
šutio si strpljivo i gledao u moju nutrinu.
Pustio si da Tvoj pogled sve sažeže đavlu kletom
koji mrsi meni putove i plete mutninu,

koji mene ovih dana ometa i vuče, i opsjeda.
Od Tvog svetog pogleda i Tvoga bijela lica
postalo je moje srce kao gar što gleda
bespomoćno nestajanje, umiranje đavolica.
‎30. ‎kolovoza ‎2018. 21:35