Sjećaš li se tragova u pijesku?

Sjećaš li se onog pješčanog traga
koji me je doveo do Stijene od kristala
što još uvijek mami svakog vraga
i uz koju ja sam tada zanesena pristala?

Ti si bio onaj čije pratila sam stope
i koji je ostavljao svjetlucave kamenčiće.
Sjećaš li se kako klecala sam da me ne poklope
zmajevi i dusi u tom valu što mi dira žiće,

odnoseći vrijedne stvari za sobom na pučinu?
Evo, vruće ljeto stiglo je na sprude,
sada već sam iskusna u svome svetom činu,
a svud oko mene razni dusi blude

dok prebirem koji kristal unijet ću na Stijenu.
Vjetar prosipa po meni izobilje nadahnuća
što ga prinosim na dar u svome plijenu,
a tada pošaljem mnoštvo pozdrava u bespuća.

Sjećaš li se svjetlucavih tragova u pijesku?
Ja sam sve to izgazila i sve vjetar briše,
ali nisam sasvim sama u tom tijesku
gdje po koja sveta duša pokraj mene diše.

Eto, naišla sam na usamljene tragače,
teško ih je prepoznati kad svi k Stijeni hrle,
ali rijetki klecaju dok još mnogi vrazi tlače
i dok svi se međusobno miluju i grle.  

Nemam koga milovati, samo kakvo zrnce,
laštim svaki kamen koji nalikuje onom
što mi uzrokuje one određene trnce
i koji se tada sjaji onim određenim tonom.

Znam da ne možeš u pijesku zadržati trag,
čak i vjetar prebire i nosi raznoliko zrnje
ma koliko bio tih i nježan, prejak ili blag,
a i svaki kristal peče kao grubo trnje.

Svaki život dalje ide, svaki trag se troši,
samo Stijena seže do najvećih visina.
Sve izgleda da u mekom lahoru te pustoši
ima nekih tragova što dođu iz daljina.

‎ponedjeljak, ‎26. ‎lipnja ‎2017. 04:21:19

Zovu me anđeli

Mother of God, be my mother of love. 
Mother of God, take my gratitude and put it in front of your merciful eyes where the source of life, your Son Jesus, our Lord brings me as a gift and not just as a sinner.
Mother of God, be my way and my road sign with all the power you pour out on me.
Oh, sveet Mother of God, give me Jesus, my Lord.

Majko Boga, budi moja majka ljubavi; uzmi moju zahvalnost i stavi je pred svoje milosrdne oči gdje me izvor života, Isus, tvoj Sin, naš Gospodin donosi kao dar, a ne samo kao grešnika.
Majko Boga, budi moj put i moj putokaz sa svom moći koju izlijevaš na mene.

O, slatka Majko Boga, daj mi Isusa, Gospodina mojega. 

Sada, kad su anđeli mi polomili
sve otpore moje, svako moje opiranje,
kad je noć rasvijetlila mi um
na koji su se vrazi odavno okomili;
kad je završilo i to tužno otiranje
svake suze što je krenula na hum,

anđeli me počeli dozivati kroz noćne sjene,
sjene drveća i grada, Katedrale,
sjene što se na nebu rasprostriješe
kao da tu nikada i nije bilo mene
nego ona kojoj haljine su krale
neke vile što se svakome nasmiješe.

Kao da su znale nekim Božjim čudom
da su tamo sakrivena moja krila,
moja snaga trpna, moga srca žar;
i kada sam potrčala, zvali su me ludom,
vikale da stanem dok još te sam suze lila,
tumačile uvjerljivo da sam dužna predati na dar

sve što vidim, sve što čujem, sve što nosim.
Prosile su školjke, samo da izmislim čak i to,
darivala sam sve što nikad nije bilo moje.
Udrile su na me, pitale me koga prosim,
razvlačile su me i blatile me zavidno,
a ja nisam bila svjesna da se Boga boje.

Tek sad kada zvijezda nema, niti znaka
na toj sjeni nebeskoga svoda
što je sva posivjela, treperi,
dobro vidim tamu i čestice zraka
kao da je sazrela i moja sloboda:
sve se može ljubiti u određenoj mjeri.

Osjećam se kao da mi krila zastadoše,
osjećam se tako udobno u malenosti svojoj,
u toj svijetloj noći dok sviraju lire
anđeosku slavu Bogu još od kada nastadoše.
Sva je mudrost postojala u toj nadi tvojoj,
sva je mudrost moja da se i anđeli mire.

Svaka vila može ponekad sagriješiti,
a mnoga još slatka duša sad po zemlji plazi,
čitav svijet bi smrtnika se rado nasitio.
Aleluja, radujem se, ali neću se nasmiješiti
da ne saznaju za ove veze vrazi.
Bogu hvala, hvala tebi što si me zaštitio.
‎subota, ‎24. ‎lipnja ‎2017. 00:47:20

Buntovnik s razlogom

Želim ti reći i artikulirati
onaj sjaj u nečijim očima,
onaj dah što se ne daje dirati,
klecanje što se krije u krocima.

Želim ti napisati i definirati
psihotična stanja straha bez mjere,
stida pred kojim se ne može birati
hoćeš li podsmijehe kao križ svoje vjere.

Želim ti predati i komunicirati
mekoće što u dubinama duše stoje
kao tvrđave što se ne daju minirati
ako se strava i sram pred njima postroje

jer od užasa i odvratnosti dolaze muke,
a ne od nekih prijetnji ubojstvom,
jer nitko nikada ne podnaša terete bruke
dok svi znamo smrt s njezinim svojstvom.

Želim te obavijestiti da ti nosiš lijeke
što ih tako često i nervozno išteš
i od mene, i od Boga koji živi u vijeke
i pod kojim dušu sve jače stišćeš.

Želim ti posredovati istinu, ali ne mogu
jer duša ti bježi od mene kad me nasluti,
bježi nekom idolu i umišljenom bogu,
ne vjeruje nikome, ni onome što ćuti

jer kao da je nitko nikada nije poučio
da je ta tvoja duša draga
istina koju nikada nisi proučio
jer tada bi znao da je kao majka blaga.
‎četvrtak, ‎22. ‎lipnja ‎2017. 13:15:42

Prijatelju srca premilosrdna

Biti čovjek znači biti aktivan, čak agresivan,
u napadima i pokretima prema životu.
Snaga trpljenja i upijanja rijetko se nađe u ljudima kao neka pozitiva i istinski život. 
Upijati nečije aktivnosti na sebi samom ne znači trpjeti samo tlačenje nego AKTIVNO LJUBITI JER TO ZNAČI ZAISTA BITI.
Aktivno ljubiti čovjek može bez pokreta prema drugom čovjeku.
Aktivno ljubiti prije svega znači poznavati slabost ljudsku i moliti Premilosrdno Srce Isusovo da se rasprotire u njoj i da se ona razlije u Njemu.
Uđi, Srce Isusovo Milosrdno, u slabosti moje i budi Ti moja Rana.
Daj mi da Tvoje slaboće prema meni uvijek budem svjesna.
Izvore života i svetosti, nepregledna ravnico i dubino, prožmi čitavo moje biće.
Tamo gdje čovjek naiđe na zid i nesvjesticu, tamo gdje čovjek gubi razum i svaku misao, tamo gdje čovjek ogrezne u najjačem grijehu, tamo se nalaziš Ti kao sakrivena Obećana zemlja kojoj se ne vidi niti ulaza, niti kvake, niti brave, niti zasuna. Ti si kao tajno sklonište, Ti si nalik onim nepravim zidovima iza kojih se skrivaju tajne riznice i tajne prostorije, tajni izlaz i put za bijeg od progonitelja. Tek kada čovjek dođe do toga zida sasvim blizu, primijećuje neke znakove koji su neobični za bilo koji ljudski zid. Ali ne zna čovjek gdje treba nasloniti dlanove kako bi otvorio ta tajna, sakrivena vrata.
Zato si nam dao Majku našu, Mariju prečista srca, majku Tvoju.
Srce Isusovo, u krilu Djevice Marije od Duha Svetoga sazdano, uđi u srce moje, moje bubrege i u svaki djelić mojega bića pa mi daj da i ja proširim se punim plućima u Tvome kraljevstvu.
Srce Isusovo, izvore života, učini me dostojnom napajati dušu Tvojim prepoznavanjem ljudskih slaboća i bezgraničnim milosrđem Tvojim.
Srce Isusovo, izvore svetosti, posveti me kada god se obraćam Tebi, kada Te zazivam. Tako ću teže padati u grijehe iz kojih me uvijek na vrijeme izvučeš. Barem dok Te molim, posveti me; ne čini me sveticom, samo me operi.
Čisto srce stvori mi, Vječni Oče, da mognem prihvatiti darove Premilosrdnoga srca Sina Tvojega i premilosrdne volje Tvoje. Daj mi kraljevstvo i ptice nebeske, pusti me uvijek da prođem kroz Tebe, i kad izlazim i kada ulazim u tajanstvo Tvoje presvetosti i milosrđa.
Žarko ognjište ljubavi, pravde i ljubavi posudo, Srce Isusovo, krotko, blago i ponizno, do smrti poslušno, smiluj nam se, učini srca naša po srcu svome.
‎četvrtak, ‎22. ‎lipnja ‎2017. 04:05:49

Nebo poslije kiše

Darujem ti večeri moje,
uzimam od tebe dlanove koji mi gode,
pogoduju ponajviše otvaranju duše.
Više sati se ne broje,
dan više ne peče, niti svjetlo oči bode,
prelijepe su kapi kiše vedre popunile suše

što su se već opasno naslagale u ljetu.
Mućkam uzburkanu nesicu
koja stvara sebi čarobnu pjenu
dok se ptice ne daju na spavanje u letu
i dok uzimam ti osmijeh kao žesticu
pa otkrivam u sebi tu tajanstvenu zjenu

koja se zaiskri kad mi se nasmiješiš
onim ljepšim krajičkom svoga obraza
što me kao travku kosi i obara.
Ti uopće nisi svjestan koliko me tješiš
kad u meni spajaš sve plodove sraza
tada kad se moja duša sva po šavu para.

Nama sada nema kraja, niti tvojoj priči,
tvome baritonu s uzlazećim stankama
od kojeg se topim poput marmelade,
a ti uopće ne čuješ mi srce kako skviči
dok izmiče vlastitim si zamkama
jer me strah, jer se bojim noći mlade.

Izgovaraš riječi mudre, riječi smjele,
očaravaš moju pamet skromnu
kao da je već o meni rečeno sve.
Već i zvijezde se nad nama dijele,
a ja, zahvalna za tvoju dušu pomnu,
padam ti u naručje i trema nestaje.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 21:16:06

Rosetta

The Comet Of The Hour: Rosetta

Grmljavinske vladaju oluje, 
nebo se do krajeva zacrnilo.
Skuti od komete struje,
sunce se na kišnu zavjesu natrnilo

pa pomalo svijetle u tom nebeskome brodu 
zrake sunca, traci munja;
Rosetta ruši sve u harajućem hodu,
okrunila se sjajem blještavoga strunja

kao kraljica kad odlazi u pohode
po nekom selu da provjeri puk.
Srušit će i narode, i vlastite si uhode,
za njom ide samo prestravičan muk.

Plodne šume pod njom se zelene
a od svega neće ostati ni list;
sred velike zemaljske arene
zavladao sada njezin bajni kist

pa od naše prelijepe i blage prirode
čini čuda neviđena, lijepa kao san,
i tko bi rekao da noćne more rode
sve takve komete koje kradu dan.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 20:21:43

http://www.earthpowernews.com/the-comet-of-the-hour-rosetta/

To toplo ljeto

Prekrasne su niti ova ljeta što se valja
na tom suncu kao neka lijena, užarena masa.
Pločnik sada gori, isparava, grad se kalja
ovim sparnim, zapečenim znakovima užasa

što se događa po svjetovima paleža i rata
pa zaboravljaju duše gledati ljepotu.
Nije bilo davno kad smo znali usred blata
radovati se i suncu, ljetu i životu.

Ljeto ipak dolazi po svome rasporedu,
Bog nas grije makar i ovakve,
šalje nam toplinu, hlad u drvoredu
od kojega ljudi načiniše pakle.

Ako ima netko tko bi živio u miru,
taj se puti gdje je najvrsnija hladnoća
da se baci u tom vrtlogu i viru 
tamo gdje je najbolja kakvoća

osjećaja odmora i olakšanja što ga nema
pa se mora opijati još po konobama
i terasama za one koji društvena su krema.
Ljeto dolazi svim ljudskim osobama

što im nije lako i koje se ljeti prazne.
Beskućnici dolaze na svoje klupe,
upriličuju se i priredbe razne
po svuda se sreću ljudi i stvaraju grupe.

Tu su i svi oni, izišli su kao lijeni štakori,
što nam kroje pravde za predugih zima.
Po svuda se traže osvježavajući lahori,
a za nevolje nam kriva neka neobična klima.

Bog nam šalje sunce, užareno ljeto
da nas upozori na to tko je Vladar svega,
tko je Onaj koji sve nas ljubi sveto,
što su oni koji zanemarili su Njega.

Jednim kratkim potezom sve je to popravljivo,
ali neće ruke sklopiti se, molitve izustiti,
neće hlada čovjek koji valja se balavljivo
već bi svoje uzavrele strasti kao pakao ispustiti.
‎srijeda, ‎21. ‎lipnja ‎2017. 02:43:28