Riječ istine

Ako je Isus Bog i čovjek, tada On govori Božansku istinu i ljudsku istinu.
Jedino u Isusu i samo u Njemu Božja i ljudska riječ istine se podudaraju.
Riječ istine postoji zato i u vjeri i u malovjernima.
Istina, to jest realnost dobroga i "lošega", lijepoga i "ružnoga", sreće i patnje, može se samo i jedino utjeloviti u riječima, a riječi su misli naše, a to je ono po čemu ljudi i jesu ljudi, Božja djeca kojoj Isus prečesto govori: "Zaista, zaista"; prvo "zaista" je Božje, a drugo "zaista" je ljudsko.
‎utorak, ‎11. ‎travnja ‎2017. 05:17:50

Isus je već pobijedio svijet

Obrati se Isusu, Isus je pobijedio svijet. Ne moraš ti pobijediti, ti samo moraš znatiželjno proviriti u milost Isusovu jer svaka riječ tvoja se obistinjuje na tvoju radost ili sreću; isto tako, sve što proživljavaš moraš iskreno ispovijedati, i uspjehe i neuspjehe. Riječ je Život Božji.
A zlo svijeta je samo manjak Dobroga.
Mi ne moramo pobijediti svijet baveći se njegovim smećem već moramo ući što više u Isusa. 11.04.2017. 04:54
Bog je Istina.
Bog je Riječ.
Riječ je Istina
Bog je Ljubav.
Bog je Istina.
Ljubav je Istina.
Ljubav je Riječ.
Ljubav je Istina.
Riječ je Istina.
Bog je Život.
Život je Riječ.
Riječ je Istina.
Bog je Put.
Bog je Vjera.
Put je Vjera.

Loše vino

Bog je Istina.
Bog je Riječ.
Riječ je Istina
Bog je Ljubav.
Bog je Istina.
Ljubav je Istina.
Ljubav je Riječ.
Ljubav je Istina.
Riječ je Istina.

Ako pokušavam obratiti veću pažnju na sve svoje grijehe, omamit će me smrad toga smeća po kojemu kopam i neću znati kako udahnuti svježi zrak. Zato i molim da bih ušla u prostor Božjega Duha i tada mi Bog otklanja grijehe, a ne ja. Ja ne razmišljam više nego mi Bog daje svoje misli.
‎utorak, ‎11. ‎travnja ‎2017. 04:34:44

Miomirisi tjeskobe

Nestat će mi čežnje jer ću naći
onaj tihi plamen neugasiv,
jer u dvore Tvoje kročit ću i zaći
gdje je molitveni izražaj mi spasiv.

Nestat će mi nesposobnost izražavanja,
nesposobnost da Te ljubim, gledam;
znat ću stil i način ljubavnih predavanja
kad Ti cijelo biće svoje predam.

Već pristiže miomiris i do mene,
mir tjeskobe, predanosti vječne,
predanosti volje Tvoje posvećene
Ocu našem kojemu su riječi tečne,

koji dobro zna kad prave misli niču
što proizlaze iz molitvenih stanja;
grijesi mog sazrijevanja već riču,
spadaju mi s uma od svih poziva i zvanja

ove ljubavi, slobode neizbježne.
Molitvom ću se komunicirati,
ničim drugim jer su riječi nježne
samo kad se mogu živjeti i dirati.

Tad ću znati što je milost i realnost,
sve će zajedno sakupiti se kao more.
Samo jedna može biti podudarnost,
jedan je vrhunac, a mnoge su gore.

Kada progovorim snovi bit će krhki
i najveće želje ostat će preslabe,
a svi grijesi raspast će se prhki
što me sada neuspješno grabe,

ja Te molim, Bože slatki, Bože mili.
Ti si moja baština i moj početak,
moja srž u koju su se svi životi slili;
ja sam spašeni, određeni zametak,

a svi drugi ljudi djeca Tvoja,
tako nespretni, nesavršeni, dragi.
Ništa im ne znači neka žrtva moja,
samo prosvijetljenje i mirisi blagi

da ih primamljivo ka Tebi vuku
makar oni nemali ni svijesti.
Kad Te vide, spoznat će i Muku,
tad i oni čeznut će Te sresti.
‎11. ‎travnja ‎2017. 03:20:46

Lude predrasude

Red bi bio da potpišem dolje Boga
koji Isusom se zove, Spasiteljem sviju,
ali rekli bi da nisam vrijedna toga;
zato puštam rime da me miju,

da od mene čine pjesnikinju.
Znam da nije sasvim ostvarivo
da će mi raspaliti tinju
i da stihovlje mi nije podarivo.

Moje pjesme počinju bez veze,
ja nit' ne znam da li hoću
progurati neke nove teze,
sanjati i pjevati, il' što ću.

Ja ne pjevam zato da se guram
tamo gdje su prilike preslabe
već da bacam, tražim, da proturam,
kao što se valjda i plamenci vabe,

čežnje svoje, svoje presigurne srži,
da ih vidim tu, na svjetlu svijeće
kako spoznala bih čime Bog me drži,
što me Bog moj pita radi svoje sreće.

On me uči preko moje svijesti,
a da bih je imala i širila o svemu,
moram s Njime u molitvi sjesti,
dijeliti i svijeću, kruha, svaku temu.

Dok ja sramno trošim kavu, cigarete,
Bog mi Sveti pruža od svoje čistoće
i ne smeta ništa što mi droge štete;
Bog me takvu zove i takvu me hoće

jer kod Njega, Sveznadara nema srama,
mi smo Njemu pčelice na laću;
Bog ne gleda zemljanih galama
i ne zanima Ga jesmo li zaslužili plaću.

Ne, ja stvarno ne znam svojih riječi,
tek ih sutra čujem ili čitam;
kao sjeme moji nervi plivaju u mliječi
jer Ga rijetko stižem ili nešto pitam,

samo lete prsti ili olovka u bijedi.
Hvatam svaku drugu, petu slutnju,
a znam sigurno da vrijedi. 
Bog mi ne da izazvati smutnju.

Još sam slijepa, još sam jako gluha,
još me čeka vječno istraživanje
kraljevstva, sačinjena od Duha;
još me čeka ono istrgivanje

od svih mojih predrasuda.
Sva je sreća da u vjeri putujem
jer bih mislila zar nisam luda.
Na toj zemlji često Nebo čujem.
‎10. ‎travnja ‎2017. 17:57:55

St Matthew Passion - Matthäus-Passion BWV 244 | (Complete) (Full Concert...

Smrt, to smo mi

Nemam razloga za ples,
za pjevanje i slavlja,
zvijeri znaju samo bijes
što se neprekidno javlja

kada god me vide, gledaju
i kada me čuju riječi
što ih govoriti ne daju
jer ih zlo u tome priječi.

Zato se i nalazim tu, među njima,
zato Bog je sišao na ovo tlo,
zvijerima i svima ovim ljudima,
da bi iskušao stvarno zlo.

I, što više spoznaje se zloća,
to je veći naklonosti plam
prema Bogu koji onemoća
da Mu lakše ja pristupam,

da Mu vidim svjetlo u očima,
da Ga ljubim na tim mukama,
da izađem bliže vjerskim ocima
koji nose Ga na rukama

kao dragulj što se rijetko nađe.
U tome smo slični, radosni
što baš nama Bog Svevišnji zađe,
a zbog silnih zvijeri žalosni.

Tako spoznadosmo i dobro i zlo,
tako uživamo gorka ploda,
ali ne da poživimo takvi besmrtno
već da čovjek prema Raju hoda.

I da nije zvijeri oko mene,
ne bi umiranja nikad bilo;
smrt je zauzela naše vene
zato jer smo jedno bijesno krilo

i tko kaže da je nemoćan i sam,
taj ni ne zna nikada za spas,
svi smo zvijeri koje ne znaju za plam;
mjesto Boga mora biti nas

da se svi priučimo na različitost
jer je drukčiji naš ljubavi Bog,
da se pripravimo prijeći most
preko zvjerstva u taj miran log

gdje su zajedno i vukovi i janjci,
gdje su ljudi bolji nego anđeli;
spoznali su kako duboki su klanci
smrti što nas sve od Raja dijeli

jer to strašno krilo smrti
od koje se bježi, to smo mi
koji težimo si puno zgrti
jer smo zvijeri, jer smo oholi.

Ispod ogrtača smrti mi se krijemo,
naše duše malene su, nisu protepale
da se radujemo, plešemo i smijemo;
nisu duše bijesa toga otjerale.

Skini sa sebe tu odjeću i kapu
da ti duša vidi Boga svom dobrotom;
predaj sebe prahu zemlje, hlapu
koji zablistat će svom ljepotom.
10.04.2017. 08:52