Puti moji nisu vaši puti

Vrlo teško, naporno raditi se mora

kada duša želi svoje priloge si dati

da bi stvorila bar jednu kap

ili barem pahuljicu snijega s gora;

čovjek uči silama ovladati,

a od svega ostaje mu samo hlap.

Ljudi tužni su jer nisu veliki i slavni,

jer ne pamte svoje važne dane

i značajne događaje u životu svom;

prvi koraci su previše im davni,

već se straše i starosti rane,

a još nisu ni uredili svoj dom.

Niti jedan čovjek ljubav ne zasluži,

mnogi ne zna toga dara prihvatiti,

niti Boga ne poznaje svoga

koji čeka dušu da je ljubavlju zaduži

kako bi se prestala inatiti

da bi uvidjela za se dobra toga.

Zar ti misliš da je Bogu neophodno

da mu budeš rob i sluga,

da je Bog u sebi isto što i ti?

Tvoja ljubav za Njega je polje plodno

koje prima od Svetoga pluga

kako mogao bi sretan živjeti.

Vrlo mukotrpno čovjek stvara,

čak i kada nosi blagoslove,

kad su idealne prilike za to.

Tada više ruši i obara

i ne gradi svoje poslove,

vrlo često naiđe na zlo.

Samo jedna molitva ti treba,

samo jedan zarez ili potez kistom,

samo jedan mali korak ili dlan

da bi stigao i dalje od neba,

da bi gledao se s Bogom Kristom,

da bi živio bar jedan dan.

Taj bi tren ti bio beskonačan,

u tom danu našao bi svoju slavu

koju su ti anđeli pripremili;

svaki dah bi bio ti pojačan,

tad bi dao svaki san za javu

gdje bi grijesi tvoji postali ti nemili.

Zato ljubi Boga svakim dahom,

cijelom dušom i svim srcem svojim,

i svom snagom koja sada se rasipa.

Ne moraš ti živjeti sa strahom,

Bog će dati silu naporima tvojim

kad Ga tvoja ljubav nekako napipa.

10.12.2016. 02:27

Tko bi znao

Slavljeničkim duhom pripremam se i čekam

da se i u mome domu Blagdan smjesti,

jedem, gutam ono čega se dočepam

jer tko bi znao kad ću opet jesti.

Nemam niti jednog poklona, ni dara

da bih morala si popise zapisati

nego moja duša u svom Bogu se odmara

jer tko bi znao do kada ću disati.

U klasičnom smislu milosrđa ne dam,

još je velika potražnja u kantama za smeće,

samo gledam da si Bogu grijehe predam

jer tko bi znao kad ću opet imati ja sreće.

Na mom stolu nema ni pjenušca

jer ja neću niti stola posjedovati

već ja uzimam od Krista Vina, Krušca

jer tko bi znao kada opet ću Ga blagovati.

Gledam zvijezde, gledam noći čudesne,

zamagljena okna neću niti dirati

iza kojih svijetle žaruljice utješne

jer tko bi znao kad ću opet igrati i svirati.

Samo svjetlo svijeće kod mene treperi,

i molitve šapćem, živim u svom Bogu

dok se moja duša u toj ljubavi pepeli

jer ja dobro znam da iz toga izići ne mogu

jer moj Bog je siguran i vječan,

On mi daje snagu i sve druge moći,

s Njime razgovaram jer On nije proturječan

i po tome znam da Božić će mi doći.

09.12.2016. 22:17

Crne staze

Jutro pada nakon borbe noćne

kada već se pobjeda izvojevala,

kada srce slistilo je sile moćne

jer je skromna djeva Boga opjevala.

Više puta s postelje je silazila

da se krene, da se sva opremi

pa je na te crne staze izlazila

kao da u slavnu bitku stremi.

Snage joj se neprekidno jačale,

anđeli joj ulijevali pouzdanje

sve dok nisu strašne sile pale

kad još nije stiglo svjetlo danje.

To je bila snaga obrane i otpora

što je godinama tiho venula

i koja je držala se prava zbora

od kojeg se konačno pokrenula.

Samo Božja pravednost to može

kad se srcem razlije i vlada

i tek tada kad se molitve umnože,

svaka druga sila šaptom pada.

I kada se završilo hrvanje i koškanje,

svježa duša ustala je usred noći

jer joj novi život, mlada zora svane,

jer joj anđeli odlučili pomoći

pa je zapjevala molitve i hvale

Bogu svome, svojoj zlatnoj snazi

što joj zajunači njene ruke male

od kojih su pobjegli svi vrazi.

Nemaj straha, vjerna moliteljice,

dušmani su propast ti planirali

dok si spavala na rubu posteljice,

zlobnim su te jezicima dirali,

šuljali se oko tebe i o glavi ti radili

jer su mrkle noći njima nespokoj,

bockali te iglama i vragu su kadili

dok ih nije razotkrio zaziv tvoj,

tad isparili su demoni, hitro se povukli,

ne znajući stvarno što im tad se zbilo,

da su anđeli, čuvari mira ih potukli

i da odnijeli su tebe u Božansko krilo.

09.12.2016. 04:56

Djevojka u pećini

Naše pjesme ljubavne su bile,

neke riječi srdite i note strasne;

naše ruke oko izmaglice su se svile,

a sve naše boli jurile su kao strijele jasne.

Kad je bilo milosrđa, dizali se jali,

a kad kritika je carevala, mirno more.

Da ćemo se rastajati, to smo dobro znali

i da njegujemo muku, a ne bijele zore.

Zato sve je bilo tako savršeno, nepreboljivo,

s nadom protiv svake nade, protiv zaborava;

zato sjećanje je uvijek svježe, neodoljivo,

zato ta je ljubav jedinstvena i prava.

I sada, kad daleko smo od tih dana,

sjećamo se, ljubimo se, zato smo i htjeli

ostaviti si u srcima tek početak plana:

posijati svu vrelinu da bismo u miru želi.

Sada otapamo ledenjake, živimo zbog toga

da se svaka pojedina kap rastapa, razlije

u svim našim molitvama i da sretne Boga;

u Njemu se vrlo brzo svaka sumnja razbije.

Kada god se sjetim, tebe nalazim,

sve se riječi čuju, a geste znakovite

i kada god do Boga ja zalazim,

znam te, osjećam ti ruke darovite,

čujem tvoje blagoslove, pjesmu palmi,

maslinova lišća i toplinu ognja

na kojem smo užgali se kao ljubavnici stalni

što ih vjetar višeg nemira odavde progna.

Posvetio si svojim slatkim pozdravima

ovu pećinu sigurnosti u kojoj si mi ostavio

divlje smokve, travu što je samo tvoja ljubav ima

jer poslušao si Boga da bi mene ozdravio.

U dubini moje duše, na tlu srca moga

ona djevojka još uvijek pjeva, zvona zvone

dok ja vezem niti vela prozirnoga

da me lakše nađeš kada svijet potone.

07.12.2016. 21:45

Vrijeme spasa

Baš mi se pjevuši pjesma bića,

pjesma stvorova i slave Boga velikoga,

baš me sreća istinska je prožela.

Radost i veselje svega žića

nek se čuje sve do neba dalekoga

gdje se slama sveta požela.

Žetva već odavno poljima je prošla,

već odavno skupio je Pastir stado svoje,

već su plodovi svi blizu stola.

Djevica je Zaručniku pošla,

molitve je prosula gdje zvijezde stoje,

a po nju dolaze anđeoska kola.

Nosit će je tamo gdje otajstvo vlada,

meka postelja od nježnosti i miomirisa,

čvrsta pratnja svetih duša i zemaljskih kraljeva

koji donose joj tamjanova kada,

i polažu smirnu, travu melema i irisa,

predaju joj zlato, žezlo slavno iz nebeskih kaljeva.

Veselje ti navješćujem, puče kršćanski,

Izraele vjerni, prepun djevica i mučenika,

bogat rodom, plodovima milosti i duha,

koji svijetliš kao neki oganj kućanski

ispred stola odabranih učenika,

koji vijekom išteš siromahu kruha.

Dijete silazi, Knez mironosni i Savjetnik divni,              

spustio se ispod najgorega dna u svijetu,

predao je zvijerima najtananije strune;

On je svima nama Otac vječni i Bog silni

koji poznaje i patnju i bol kletu,

koji podnio je osudu od trnove krune.

Ime Mu je Spasitelj od Boga i Svjetlo od Svjetla,

Ime Mu je Kralj kraljeva i Gospodar nad bojnama,

a rađa se pod srcem koje uzljubiti voli;

ustaje na probuđenje prije svakog pijetla,

jedina je odmazda u nebeskim vojnama,

najveći je Svećenik što za sve nas moli,

Prorok, Učitelj za Majku Djevu i kršćanstvo,

Uskrsnuće kakvo nikad nitko čuo nije,

Sveta Riječ od koje čovječanstvo posta;

Dijete koje skida divljaštvo i poganstvo,

Bog i Čovjek novi kao nikad prije,

Smisao života koji s nama vijekom osta.

07.12.2016. 01:41

Božićna zvijezda

Svatko ima neki stih za mene,

neki zloban odgovor na moju ljepotu

ili neki vjenčić koji nikada ne vene

kao znak za privrženosti životu.

Svatko veli nešto što ga opisuje,

reakciju na Božansko mi pripadanje,

čak i tada kada moje lice psuje,

srame se umjesto mene, drže sanje.

Predodredio si me za ovaj stan,

rodio me sigurnu od svijeta

i dao mi na znanje da ja Tebi pripadam

i da čuvaš krila mog zemaljskog leta.

Jer inače sam bezumnica, luda,

inače sam samo trpeća i jadna,

na me leti drvlje odasvuda

i pjesma mi nikad nije skladna.

Nitko mi ne vjeruje da znam

što je trpljenje i bol, što je strah

i da to prolazim kao lagan san

makar često gubim zadnji dah.

Ne vjeruju da sam oduvijek ja Tvoja,

da Te pratim krajem uma na Golgotu

gdje mi netko uvijek nađe puta moja

i gdje ćutim Tvoju anđeosku kvotu.

Nitko mi ne vjeruje da znam

što se mora uvježbati uskrsnuću,

kako moli čovjek kad je sasvim sam,

kako raduje se duša predahnuću

kada vidi da je pred Tebe sva stala

kao da će sad je odmah udariti kap,

kad na srce njeno padne jedna suza mala

kada vidi da još vraća se na ovaj slap.

Nije dobro sve što izgleda nam lijepo,

ali zato svaka kvaliteta je ljepota

za sva ona bića koja ne gledaju slijepo;

zato najljepša sam jer mi duša je Golgota.

Srce moje nastade od boli,

suze moje krvavi su pot iznutra.

Majku imam koja za me moli,

Zvjezdica sam Božićnoga jutra.

05.12.2016. 01:07

Samo ti

Ne daju mi prići, prijetnje caruju

bubrezima mojim, mojim oružjima;

osveta bi bila da im oči moje mira daruju,

da ja pustim sve da ode svojim okružjima.

Ni oblaku strasnom ne da se prokišiti,

niti svjetlu lampiona neće izgorjeti masa,

samo će me Bog moj za uvijek uslišiti,

a još uvijek drijema katolička rasa.

Na tlu i na samom vrhu moje srčike

pjeva naša Gospa uspavanku pobudnicu,

glasom nježnijim od zmijske rike

kojoj pištanje se pretvara u podoknicu,

ali ne zna gdje će stati pa se naokolo širi,

uzela je maha, anđeli je gledaju.

Uzmiče kad molitva zamiri,

jezici joj zadovoljstva ne daju.

Ugrožava je nevina i čista Djeva

jer je takva, bezgrešna i nepovrijeđena,

i u raju svoje slavlje pjeva,

mučenikom, apostolom je omeđena.

Mučenici silni mole da je kraj,

da je dosta i previše zmijske patnje,

da ju mora se uputiti u raj

i da se čisti sva od svoje klatnje,

ali previše je zarazila ljudi,

previše je perja rasulo se svuda,

vještice ga stavile na grudi,

čak i ona takva okolo vrluda.

Ne da se ni vrapcima, i budni spavaju,

nitko da bi sjetio se razloga za spas,

samo srce moje sjećanja spašavaju

jer još uvijek znam da imam nas.

Milo moje, Janje moje žalosno,

tužno kao onaj ispraćaj na žrtveniku,

sklopi ruke, usne skreni zanosno

da te moja dobra volja nađe na Zvoniku.

04.12.2016. 18:33