Sve te novootkrivene tajne
kojima se ova duša resi
služe samo većem srcu skromnom
kao što su sitne zvijezde sjajne,
davno već zaboravljeni grijesi,
bistra voda biću duhovnom.
Pa što želim ako ih dobivam
samo radi vlastite mi svetosti,
da mi sreća traje puno duže
kada zalud svakom razotkrivam
i kad slijep ne vidi svjetlosti,
kad me za to ciljaju i tuže?
Čak i kada živim izolirana,
zatvorena šutnjom vrlo glasnom,
kada zborim samo nevažnošću,
ova duša kao Božja rana
osjeća se drugom dušom jasnom
koja poznaje ju svojom nevinošću.
Samo Bog zna što je sa mnom htio.
Znam da gleda i kroz moje oči,
zato strah me svake kazne
jer Bog je sa mnom i tad bio
kad me nevolja zaskoči,
kad me osudiše duše razne.
Milosrđem svojim On me pita,
srcem strasnim odano mi pruža
sliku praštanja i pravednosti,
a ja nisam neka duša uzorita,
nisam neka među cvijećem ruža,
nemam poželjne Mu vrijednosti.
No, kad bi netko zaista poželio
naći dragulj bez primjedbe jetke,
domoći se najsjajnija plijena,
Bog mi njemu čak i od mene podijelio.
Dragocjene duše jesu tako rijetke,
kao što je igla nekom plastu sijena.
Ove tajne traže samo jednu dušu, izabranu,
istu onu koja čezne i koja se bori
da sve u životu nadiđe i spaja;
koja ima želju, vječnošću izatkanu
da sa svojim Stvoriteljem progovori,
koja ispred pravednosti nikada ne zdvaja.
10.09.2016. 06:54