Povratak

A što ako me odnesu vihori

u mojoj strasnoj želji

koja mi pod petama gori?

Što ako se i anđeli velji

predstave preda mnom kao spas,

a ja reknem da sam zauzeta

izvršenjem Božje volje za sve nas;

i da ne gledam u Duha speta?

Neće li me odvesti lukavstvom

onaj strašan žar za svetim djelima?

Čime da opravdam slom?

Pothvatima presmjelima?

Ta, tko sam ja da odlazim

od sigurna ognja što me štiti

da nikada u krivo ne gazim,

da ne moram znoja liti?

Onog časa kad potvrdim naklonosti

prema nekom ljudskom stvoru,

već sam iznevjerila sve sklonosti

prema čistom rajskom dvoru,

prema svima ostalima

koji meni svi su Božji.

Razne krvi moja duša prima,

i od malih, i od možjih,

i od slaba, i od smjela

koji uvijek hodi za mnom,

ali ponajviše od Emanuela

koji Bog je sa mnom.

04.04.2016.  13:11

Mjesto gdje si Ti

Ako Te konačno vidim uskrsnuloga,

nije li to kraj ove zemlje koja pati?

Znači li to da je život njen i život Boga

jedan isti život kad se nenadano vrati?

Znači li to da su muke ovog svijeta

predodređene samo onom koji k raju hodi,

da su srca koja bježe s pakla kleta

uskraćena za taj pristup što ih oslobodi

jer koji Te u ovom našem paklu ima,

taj Te lako slijedi k vječnoj livadi

dok je onaj što se iluzija prima

ostao na muci kada nema traga nadi?

Nije li na zemlji ispit za sve nas?

Nije li to kušnja, ravna Tvojoj patnji?

Tko još može reći da ne želi spas

kada propada mu izvor zlatni,

kad stradava čak i onaj tiranin

koji se je zaklonio prevelika jada

i kad sreće ima samo skromni getanin

što se muči usred progona i glada?

Ti apsurdi! Tko ne bježi, taj se spasi

makar zna da neće vidjeti oslobođenje.

Ovaj život nije zato da se još ukrasi

već je zato da se gine, trpi, tuguje i vene.

Tamo gdje je ono najgore, tamo treba ići.

Ovaj svijet već silom u ponore pada.

Tko je sretan, mora k muci stići

da pronađe mjesto gdje si i Ti sada.

30.03.2016. 06:26

HVALOSPJEV USKRSNOJ SVIJEĆI

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnog Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.  (…) Ovo su naime vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja. O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog Otkupitelja. O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s ljudskim povezuje. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Rastanak

Preda mnom prolaz, velika vrata

s kupolom od kamenja drevna,

visokom dovoljno za diva.

Vidim, prolaze, i sestru, i brata,

ramena im uspravna, srca im revna,

a nekad im bijahu leđa kriva.

I moja se kičma uspraviti mora;

duh se poginje jer vrata mu uska,

u tome i jest ona slavna revnost

odlazećih kroz kapije sjajnog dvora.

S očiju spada mi nevidljiva ljuska:

sa mnom će proći i moja duševnost.

Stojim pred vratima, nadomak gradu,

duša se osvrće za nečim što ostaje,

za raznim blagom i blagodatima;

zbog njih sam izgubila godinu mladu,

zbog njih mi tuga još uvijek traje,

zbog udobnosti sporo prilazim vratima,

a netko me doziva, nešto me koči,

moja duševnost još nije zrela

i nije za odlazak stasala.

Bože moj, dušu mi još natoči

jer nisam učinila sve što sam htjela,

nisam se još ničim opasala;

čeka me izgradnja stamenog lika

da sličim i ja onom dostojanstvu

s kojime ljudi kraj mene prolaze.

Vraćam se, a u srcu mi živi slika

duša koje prilaze Tvojem prostranstvu

i sve dalje i dalje od mene odlaze.

16.03.2016.  09:22

Sandale

Na tvoje sandale

spušta se tkanje od čipke,

a stope ti male,

kosti kao šipke;

nosiš veliko dijete u naručju,

pobožno gleda koga to pozdravlja

narod sa cvijećm u stručju,

kome se osmijeh tvoj suzni javlja.

Koliko nade u izazu lica!

Povjerenje bezgranično

odašilje poput živih ptica

kao da srlja panično

bilo kamo, samo izvan bijede.

No, zjenica oka svima je ista;

svakome tužne uspomene blijede

jer svi zajedno slave Isusa Krista.

Pod Njegovim sandalama

trunje od palmi osta

i trunje od raznih jarama,

od silnih godina žeđi i posta.

Laganim hodom u slavi kroči,

na dvore stupa, a pred Njim đavao

koji kao da ne vidi sve te oči.

Umjesto palmi baca Mu čavao.

I ta velika Božja djeca

odlaze opet u svoje nade.

Oči im traže, koljeno kleca,

Isusa zovu i tamjan Mu kade.

15.03.2016. 23:40

Na vratima pustinje

Uskršnja borba oko ozdravljenja

svih kutaka duše i srca,

potamnjelih od zaboravljena grijeha,

pokazuje mi razna stremljenja

zloće što u meni grca

pa me koči usred iskrivljena osmijeha

jer moji su grijesi tako tvrdokorni,

moji su vragovi iskočili

na osudu svih najgorih dana

i još uvijek ne žele postati pokorni;

moju su dušu namočili

suzama i kapima pota slana

što mi se u noćnim morama javlja.

Ugrizi prijetvorne zmije

kao da me za kožu štipaju i bole;

podižem ruke za tragovima zdravlja,

sklapam ih lako i što prije

da umjesto usana za mene mole.

Bog mi dade zloću mi pogledati,

prikucanu visoko na stup Suda,

kao rukom načinjenu od gline i mjedi,

a u snu mi dade lako progledati.

Svijah se od muke kao gruda,

krv mi se u grču na duši sledi.

Utjehom zbori moj Bog i pokaže

da nisam ja na tom Sudu

već moja nevjera i strašna sumnja,

nestrpljivost koja se ne podlaže

nego se odaje bezumnku ludu,

zloći koja grabi i od najmanja bezumlja.

Željela sam slobodu od siromaštva,

spas od gladi i tuđih predrasuda,

pratila Boga na putu oslobođenja,

navalila na sebe milostinje i opraštva,

a bila mi teška pustinja luda;

sada tek prava mi slijedi žrtva porođenja.

Presuditi moram vlastitim grijesima,

krenuti dalje kao kada sam bila zarobljena,

trpjeti predrasude i vlastite sumnje;

podnašati pustinju s blagim osmjesima,

vjerovati da sam za borbu osposobljena,

vjerovati da pustinja nije bezumlje.

15.03.2016.  04:45

Masline

Ne mogu odoljeti maslinama,

već za proljeća

kada slabe kiše padaju,

kad se granje skuplja na plavinama

plodova i cvijeća,

a duše se nadaju.

Čega bih se odricala

osim sebe same

i svih dana svojih

kad sam teško izricala

grozna djela tame

i jedva ih pobrojih?

Odričem se svega što je prošlo,

za život se sveti spremam,

za blagoslov ulja i vina

i za vrijeme što je došlo,

vrijeme koje nemam,

vrijeme palmi i maslina.

Neće nikada mi oduzeti

dane progona, dane muke,

dane posta bez mog Zaručnika,

niti će me trpezama speti.

Samo moje sklopljene ruke

bit će glasnije od svih tuđih povika.

Ne mogu odoljeti iščekivanju;

blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje,

skroman Bog na magaretu,

svemu svom imanju.

Ne želim imati već samo činiti ophodnje,

častiti si maslinama dušu svetu.

12.03.2016.  07:59