Dijete u srcu

Probudim se kao noćna ptica,

onda kada ne treba se buditi.

Smiješi mi se ura, varalica

kao da je meni sada bluditi,

kao da je meni stalo je li dan

ili jutro, ili večer sijeva.

Korak lak je, govor malo uspavan,

uru gledam kao da mi zijeva.

Vijesti već su davno pročitane,

vidim, ništa neće biti tako novo

kao nebu molitve mi odaslane,

kao tebi jedno sveto slovo.

Što god bilo, ja o tebi razmišljam,

ti si moja prva misao i sjećanje.

Još odavno, kad sam tebi prišla,

primio si moje obećanje

da ću vjerovati, nadati se, sanjati

ovaj dan ovakav koji sada dolazi;

da se neću iz tvog krila sklanjati

makar život tako zdušno prolazi,

makar mi smo se razdvojili.

U dubini srca još smo jedno

jer smo se u nebu spojili,

a to jedino je vrijedno.

Ja sam tebi kao prsten oko ruke,

isti takav nosim otkad si mi ponudio

život svoj bez tebe kao znak za muke,

a sad opet si me zaspalu probudio.

Čujem tvoje srce kako meni stremi

kao da ja ne znam da je pravi dan

makar zvijezda ovdje je da se pripremi

jer je slavni čas od neba odaslan,

a ja tebe tražim i nalazim dijete nevino.

Dug je bio ovaj put u nutarnjost;

sva drhturim kao da je opilo me vino,

a to vino, to je naša podudarnost.

Sada kad sam došla tu u pravi čas,

samo tebi se obraćam za zahvalnost

jer je budio me tvoga srca glas,

jer sam čula našu živu stvarnost.

05.01.2016. 18:01

Sin Boga živoga

U prastarom narodu Božjem postojali su veliki proroci. Oni nisu bili ljudi iz plemena svećenika, niti su bili vođe i kraljevi naroda. Zna se tko je bio vođa, veliki kralj David, njegov sin i nasljednik, kralj Salomon i zna se da je svaki vođa imao kraj sebe svećenika iz plemena Levijeva te je tako uz Davida bio i Natan, Božji glas koji je kralja savjetovao. Ostali su svećenici držali obrede, sve do Isusova vremena odakle ih znamo kao farizejsku sljedbu.

Svećenici su i pomazivali kraljeve za vođe.

Proroci su bili Bogom nadahnuti pojedinci koji su i živjeli simbolično i proročki da se i po njihovim životima slikovito vide jasnije njihova proročanstva.

Narod je uglavnom bio narod stočara, pastira i narod zemljoradnje i ratnika.

I dok su svećenici u obredima obavljali i službu riječi, to jest čitali su narodu i pripovijedali religioznu predaju, a kraljevi gradili uređenje i vodili ratove, proroke su sa strahopoštovanjem slušali i nazivali ih učiteljima. Proroci su imali dragovoljne sljedbenike koji su zapisivali njihova proročanstva dok su svećenici zapisivali sve što se događa u povijesti i politci Božjeg naroda. Mojsijevi odabrani svećenici prvi su ponijeli Zakon Božji po kojemu je čitav narod živio i radio.

Biti kralj značilo je imati svu vlast, ali po Zakonu Mojsijevom i uz blagoslov svećeništva. Proroci su se izdizali pojedinačno iz bilo kojeg okruženja, velikih proroka je bilo četiri i onih manjih nadahnutih ljudi iz naroda je bilo dvanaest. Toliko nam govori pismena predaja, ali prorokovati je mogao svatko. No, nisu svi bili tako značajni za narod. Prorokovanje nije bilo nekakvo vračanje i čaranje već objavljivanje upozorenja narodu zbog njihovih grijeha i najava spasenja za sav narod, najava dolaska velikoga kralja narodu i pomazanika Božjega Mesije.

Sav je narod izuzetan jer je Božji odabrani narod po svojoj velikoj vjeri u Jednoga Boga i po svojem velikom Božjem nadahnuću.

Mesiju su svi očekivali kao kralja iz Davidove loze, a to znači pravednoga i jakoga kralja, pobjednika nad neprijateljima. Božji narod Izrael je bio poznat i čuven na daleko, po svoj ekumeni i u svim kraljevstvima, a mnogi su neprijatelji toga naroda svjedočili da ih u bitke vodi i u ratovima izbavlja njihov jedan jedini Bog kojega su imali i kojemu su sve vjerovali.

Kad se Mesija, Božji Pomazanik rodio, nije se to moglo odmah pročuti u narodu. Nitko nije znao da Pomazanik Božji neće biti neki muškarac iz kraljevske loze, taj trenutak Isusova rođenja su samo navijestili proroci vrlo diskretno. Tek su poslije i puno kasnije ljudi uvidjeli točnost proročanstava svih važnijih proroka u narodu. No, postojali su pojedinci, Isusovi suvremenici koji su bili u Njegovoj blizini i spoznali da je Isus budući naviješteni Pomazanik Božji. I u svjetskim kraljevstvima postojali su neki učeniji ljudi, mudraci kao današnji filozofi, astronomi. Trojica od njih bila su i tri kralja, svaki sa svoje strane svijeta. Oni su se našli u tadašnjem Izraelu u vrijeme Isusova rođenja jer su po Božjoj providnosti tragali za znanjem i čuli jedan za drugog, a na put do Jeruzalema gdje se Božji narod klanjao Bogu i na put prema svome nahođenju krenuli su zbog toga što su poznavali svoje spise, ali i predaju naroda Božjega i spise proroka iz Isusovog i Davidovog naroda.

Bog je Jedini svojega naroda nadahnuo Duhom svojim ta tri kralja te se oni uputiše prema Betlehemu. U to vrijeme po ovom našem europskom kontinentu vodili su se barbarski ratovi, a s istoka, zapada i juga stigoše tri kralja do grada Betlehema koji je bio mali centar i prebukirano središte mnoštvom ljudi jer su morali doći se upisati tamo radi popisa stanovništva.

Zna se, prva tada zabilježena vijest o Isusu je bila ona koju su anđeli javili pastirima o tome kako se u jednoj štali u gradu Betlehemu nalazi neko novorođeno dijete. “Danas vam se rodio Spasitelj”, rekođe anđeli pastirima i uputiše ih kamo moraju ići i pokloniti se Spasitelju. Samo su Bogorodica i njezin muž Josip znali tko se i zašto u toj štali rađa, a kasnije će im i starac Šimun i proročica Ana to potvrditi.

Nakon pastira do te štale ili spilje stigoše kraljevi iz daleka, a pastiri im rekoše što su vidjeli i čuli te da su se došli pokloniti.

Tri kralja iz svoje prtljage uzeše zlata, plemenite masti i mirisne smole kako bi time simbolično odali poštovanje velikom kralju kojega su tako pomno tražili i kako bi mu se dostojno poklonili. Ti darovi su imali puno značajniju vrijednost nego što bi to imao neki drugačiji dar, primjerice, mogli su darovati deve, konje, svilu, zlatnike, možda i vina i slastice jer je Sveta obitelj očigledno oskudijevala. No, taj je trenutak sve bilo manje važno od činjenice da se rodio i Pomazanik kojega je Božji narod očekivao, ali i Spasitelj svih ljudi, svih naroda. Zbog toga je poslužilo ono malo zlata jer Kralj svih kraljeva mora na rođenju dobiti simboličan dar svoje moći. No, Spasitelj će posvetiti svakoga tko dođe k Njemu, bolje nego da je imao kraj sebe i nekoga svećenika iz naroda, stoga mu tri kralja podariše mirisnu smolu koja se stavlja na žeravicu da zamiriši Bogu na ugodu; to je tamjan kao simboličan dar Svećeniku Isusu. A potom, Kralj i Svećenik dobiva na dar plemenitu mast za jačanje i liječenje, a također i za pomazivanje u obredima, to jest za pomazivanje umrlih. To je smirna koja ublažava bol, liječi i jača tijelo; to je gorka trava koja simbolizira Muku Isusovu i smrt za otkupljenje ljudskih grijeha bez koje spasa svijetu ne bi bilo. Budući da su Isusa nazivali Učiteljem, smirna je znak da je Isus i Prorok nad prorocima, Riječ Božja koju treba slušati s najvećom pažnjom i poštovanjem. 05.01.2016. 05:19

Emanuel, Bog s nama

Čovjek bi pomislio da će Te zagušiti sav taj svijet oko Tebe: pastiri, janjci, stoka njihova, životinje u štali i, na kraju, velika pratnja sveta Tri kralja, njihova sjajna odjeća, njihova veličina, širina i visina; kako su uopće stali u taj mali prostor u kojemu si bio najmanji među njima, zagušen također silnom slamom, a onda i darovima mudraca, zlatom, smirnom i tamjanom.

Kraj Tebe stoje Tvoji najbolji prijatelji, Tvoja topla, sjajna i bezgrešna majka s mužem Josipom pokraj sebe, dva bića koja su se razumijela u svim pitanjima i u Gospodinu: Bezgrešno začeće i krepostan čovjek, pun pažnje prema Tebi i Tvojoj majci. Da Te nije u svojem svijetlom naručju štitila Marija, i da nju nije štitio Josip, vjerojatno ne bi samo svjetlo one zvijezde repatice bilo dovoljno da te obujmi toplinom i ugrije. Novorođenčad nema svoju temperaturu, treba ih uvijek pomno utopliti. A Tebi je, Novorođenome, bilo dovoljno toplo s tim svim okruženjem. Da su našli neko mjesto u svratištu, lošije bi prošao nego u toj toploj štali pa Ti je čak i na slami bilo ugodnije nego što bi bilo negdje drugdje jer Te je majka umotala u svoje tkanine, one koje je sama izradila.

Sveto je bilo to zajedništvo male svete obitelji, pastira, stada i mudraca. Da nije bilo poklona tih kraljeva sa svih strana nastanjenoga svijeta, ne bi Ti bilo tako ugodno, ne bismo znali da si došao svim narodima koji su Te svi tražili. Ne bismo znali za tamjan i blagoslov, muku Tvoju koju označavaju ljute trave i ne bismo znali da su Te kraljevi zlatom zakraljili za Kralja svih kraljeva. Nije to bila samo simbolika, to Ti je sve uredio Otac Tvoj na nebesima kako bi po Tebi mogao uzljubiti čovjeka, predati se čovjeku; ta štala je bila Tvoj početak u kojemu si bio zaista okružen ljubavlju koja je odgovorila na Tebe koji si Ljubav.

I djetinjstvo si proveo u miru i poslušnosti kako bi kompletno dovršio svoje utjelovljenje u zemaljske duše, sve dok nije došlo vrijeme učenja, a tada si ostao tri dana u hramu Oca svojega i upoznao znanja i sposobnosti tadašnjih svećenika i učitelja naroda svega o Tebi. I vidio si već tada da ništa ne znaju pa si ih podučavao jer kako bi i znali bolje od Tebe o Tebi samom. I bili su zadivljeni Tvojom mudrošću, a Tvoj čas još tada nije bio došao te ne vidješe ono u Tebi što su svi kraljevi znali kod Tvojega rođenja, da si Bog. Na svoje dobro su to spoznali, sebi u korist.

Bilo ti je mirno u poslušnosti i toplo vrijeme koje si proveo u obitelji.

Kako si se pripremao za ono što Ti predstoji? Na to se ničime nisi mogao pripremiti, nikakvim asketskim odgojem, nikakvim tjelesnim vježbama, ničime se nisi mogao obviknuti na patnju koja Te je čekala u Pashalnom otajstvu.

Otac Tvoj na nebesima Te je pripremio i predodredio u ljubavi, a Marija i Josip su te pripremili u vjeri i povjerenju kojim su vršili Zakon što si ga došao upotpuniti i duhovno ostvariti među ljudima.

Nitko nije naslutio što ih sve čeka: duhovni zakon, duhovne zakonitosti, darovi i kreposti, izobilje novoga doba, nove zemlje i novoga neba. Ne, nisu znali. Da si im svima dao krila da lete kamo žele i kako žele, ne bi im bilo to tako veliko otkriće. Da si zavladao po lozi Davidovoj čitavim svijetom i uveo blagostanje pa ostavio nekog nasljednika, ne bi im to bilo nešto jako novo. A Ti si otvorio svakome čvrsto zatvorena vrata duhovnosti za koju nisu znali da je imaju, vrata moći da postanu djeca Boga svoga iako su se nazivali Tvojom djecom, ali ne duhom nego samo tijelom. Ne niti tijelima svojim nego tijelom koje su činili svi pripadnisi naroda u Mojsijevom zakonu.

Predodredi Otac naš na nebesima svakoga od nas u Tebi i po Tebi, a onaj jedini topli trenutak bijaše baš taj ležaj na slami u jaslama i sve oko toga. Tvoj najtopliji trenutak zemaljskoga života, obični ljudi pokraj Tebe, obični, ali potpuno pripravni za Tebe koji si Ljubav.

I Svjetlo sja u tami i tama ga ne obuze. Svjetlo naše, Isuse koji si Bog s nama, dao si nam sebe, pustio si se Ocu da Te pošalje na zemlju i da se rodiš kao dijete koje ništa o svom životu još ne zna. Prepustio si se u ruke onih oko Tebe, potpuno i s punim povjerenjem koje zapanjuje i prosvijetljava svakoga koji Te pogleda malenoga u jaslama. I koji Te pogleda na križu. Potpuno predanoga, u ljudskoj patnji i Božanskoj strpljivosti. Drži nas zajedno samo povjerenje, duh pouzdanja Tvojega i sigurnosti Tvoje u nas i naše obraćenje. Ta, Ti nas poznaš bolje nego što mi poznajemo sebe i svijet za koje mislimo da sve o tome i puno znamo, a ne znamo ništa. Samo Ti znaš zašto si nam se povjerio, samo Ti znaš što je i tko je čovjek, koje su naše mogućnosti i kolika je Tvoja ljubav za nas i prema nama. Mi ne znamo, nas je strah, mi ne želimo po Tvome nego po svome, a što je to što je naše, a da nije od Tebe poteklo. U poslušnosti Tebi možemo Ti postati braća i sestre i što nam više treba?

Nisi htio načiniti čovjeka kao što si načinio anđele nego Ti čovjeka gradiš malo po malo, od tijela do duha, od Zakona do vjere, od forme do sadržaja.

Bio si malo dijete. Često kažemo za nekog starca kad plače da plače kao malo dijete.

Vidjela sam to Tvoje rano djetinjstvo, Tvoji su osjećaji prejaki, a da svi ne bismo pustili suzu kada Te pogledamo kao bespomoćno novorođenče koje treba majku, treba oca zemaljskoga, treba pastire, braću, sestre, političare. Sve nas trebaš, sve do jednoga. Za svbakoga imaš stan i svakome si pripravio darove kao što mi pripravljamo jaslice i darove ispod naših borova i jelki. Sve nas čekaš, svima kucaš na vrata i niti jedan Ti nije suvišan jer Ti si tako velik da svi za Tebe i oko Tebe imamo udjela u vječnosti i bez kraja.

A kada se svi nađemo u Tebi, tek tada ćemo spoznati što je to povjerenje, suza Boga djeteta, što je to ljubav istinska i tko si zapravo Ti, koji sjediš s desne Boga Oca. Tek ćemo tada vidjeti zašto si nas strpljivo čekao, kako si izdržao uvrede i udarce i tek tada ćemo vidjeti kako je velika bila Tvoja potreba za svakim od nas i za svima nama zajedno tada kada si dolazio svake godine kao Novorođenče u naše domove, u naše gradove i sela.

A tada ćemo i mi pustiti velike suze. Ne suze potrebe, povjerenja i ljubavi nego velike i gorke suze pokajanja. 03.01.2016. 19:03

Puno nas je, al' nas nema

Nikome niti jedan dan ne bi smio proći uzalud.

Na stranu oni koji takav život slobodno biraju, ali ima nas puno kojima je dragocjena svaka minuta ostatka života. Ima nas dosta koji tako nastojimo živjeti od malena, oduvijek i doživjeli smo priličnu dob. Što god bilo večeras ili sutra, važna je kvaliteta života, važna je ispunjena svrha.

Ima nas nekolicina osoba s mentalnim invaliditetom koji se ne prepoznaje u svijetu, čak do te mjere da će vam svaki pravobranitelj za invalide reći nešto ovakvo: ne trudi se, nećeš uspjeti; neće ti to nitko razumijeti jer javnost, niti ovdje, niti bilo gdje u svijetu, još nije senzibilizirana za takve kao što si ti.

Neke mentalno oštećene osobe žive i rade u javnosti ili u užem društvenom krugu, a samo nekima od njih je stalo da im niti jedan dan ne prođe uzalud. Prošlih godina stanje u našem društvu je vidljivo na prvi pogled ako samo prelistamo Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (a to su mentalno oštećene osobe ili osobe s intelektualnim poteškoćama). Za njih je taj Zakon podijeljen u dva dijela. Prvi dio uređuje pravo mentalno oštećene osobe da sama izabere hoće li se liječiti ili ne hospitalizacijom, to jest takva osoba smije reći da odbija hospitalizaciju. Drugi dio Zakona uređuje život poslije hospitalizacije i govori o tome kako mentalno oštećena osoba ima pravo na staratelja koji će je u svemu zastupati.

Pitanje: da li tjelesno oštećena osoba mora imati zakonom uređenu slobodu odlučivanja o tome kako ne smije i ne može biti prisilno hospitalizirana i da li treba zakonom uređivati ima li pravo na ortopedska pomagala ili će ležati u nekom kutu?

Očigledno jest da ima ljudi s psihičkim poremećajima koji nisu mentalno oštećene osobe i liječe se ambulantno. Te osobe uglavnom kvaliteno žive i rade.

Također ima osoba koje tvrde da nisu mentalno poremećene i zbog te manjine, koju često optužuju bez stručne dijagnoze, načinjen je onakav naš Zakon o slobodnom odlučivanju o hospitalizaciji.

Za one, za sve one, a ima nas puno više nego što je to taj Zakon zamislio, koji znaju da su teže mentalno oštećeni i liječe se i ambulantno i hospitalizacijom, nije predviđeno ništa, nije predviđeno da su uopće živi i da postoje. Uglavnom takve osobe ne trebaju staratelja koji bi umjesto njih odlučivao o svemu. Ti ljudi žive i rade, pokušavaju živjeti i raditi u društvu u kojem nitko ne primjećuje njihovo mentalno oštećenje. Mnogi su inteligentni i uspješni, ali su mentalno oštećene osobe, osobe s invaliditetom koje imaju stručne dijagnoze i nekakvu invalidsku mirovinicu, a većina spada na prosjački štap. Za njih u ovome društvu nema zakona koji bi im pomogao da si urede živote, za njih se ne zna u javnosti, njima se ne vjeruje.

Ne pripadam više u bolničke ordinacije i hodnike.

Budući da imam puno godina ostvarenog radnog vijeka i neko radno iskustvo, još uvijek nisam niti za starosnu mirovinu, niti za otpad.

Ne mogu raditi puno, ali mogu raditi puno različitih poslova jer pokušavam više nego mnogi drugi, volontiram i učim neprekidno.

Ostale i drugačije osobe, osobe s drugačijim invaliditeom, uglavnom su uvjerene da sam jako sposobna osoba.

Osobe koje su uglavnom zdrave, ne razumiju me i ne vjeruju mi da ne mogu neke najobičnije poslove raditi, ali da to ne znači da imam retardaciju preko svake mjere. Ne mogu, primjerice, sjediti ili stajati mirno, a da ništa ne činim. Istovremeno, događa mi se da dolazim u stanja nalik ukočenosti, u stanja kada sam na kratko u intelektualnoj blokadi i u nekom pasivnom tjelesnom položaju i nemam snage za trenutak se pokrenuti. Memorija mi jako dobro radi ako je potakne nešto izvana, a također mi je i koncentracija iznimno dobra na dulje vrijeme, ali mi se dogodi da se ne mogu nikako skoncentrirati. Samo psihijatri vjerojatno znaju o čemu govorim. Kako sam etički razvijena osoba, ne usuđujem se potpisati bilo kakv ugovor u kojemu se obavezujem na izvršavanje određenih poslova pa zbog toga najčešće volontiram probni rok da me poslodavac bez obaveza upozna kako djelujem i kako radim.

Radim poslove održavanja i čišćenja, administrativne poslove, poznajem osobna računala, služim se Windowsima i internetom, također i engleskim jezikom. Ništa ne znam vrlo dobro nego od svega po malo jer me je bolest spriječila u napredovanju na poslovnom planu.

U jednoj udrugi su me htjeli zaposliti, ali niti danas još ne razumijem zašto. Tražili su osobu s ovim navedenim sposobnostima, ali i željeli osobu koja je osoba s invaliditetom jer je dotična udruga i osnovana kako bi promicala prava osoba s invaliditetom. Lijepo su mi pojasnili da na tim poslovima ne smijem ništa raditi dok mi šefovi ne kažu: sad otvori elektronsku poštu, sad  poredaj dokumente na police, sad nemoj savijati papire, sad moraš naopačke ugurati dokument u omotnicu, sad operi prozor, sad moraš zaliti cvijeće i tako redom, a puno radno vrijeme sjedi za stolom i čekaj šefa koji se može pojaviti u bilo kojem trenutku, a najčešće se pojavljuje pred kraj radnog vremena. Nije mi bilo prihvatljivo ne raditi ništa čak nekoliko sati, a naročito mi nije bilo prihvatljivo ne razmišljati ni o čemu. Kad su mi rekli da nemam pojma o administraciji i internetu i da su me odlučili zaposliti, pao mi je lagani mrak na dušu. Zna se, kad odbiješ neki posao, više nemaš pravo tražiti bilo što drugo.

Nisam sebi nikakav problem.

Problemi nastaju kad pogledam statistiku. Nas ima više nego svih drugih osoba s invaliditetom.

03.12.2016. 14:39

Popis darova

U vremena darivanja razmjenjujemo blagoslove.

Za kršćane uvijek i u sva vremena postoji nekoliko izvrsnih darova koje su od davnina primili za sva vremena jer sva su vremena zapravo vremena darivanja.

Dar od Boga je Obećana zemlja.

Dar Božji je Dekalog u kojem se sastoji zakon vjerski, deset zapovijedi za život.

Na dar od Boga dobivamo novo srce.

Dar Božji je kruh s neba.

Dar Božji je voda iz hridi.

Dar Boga Oca svim ljudima je Božji Sin Jedinac, Isus.

Dar Isusov kršćanima je Tijelo Njegovo.

Dar Isusov kršćanima je Krv Njegova.

Dar Isusov je život Njegov za otkup svega čovječanstva od smrti. Kristova je žrtva u isti mah jedini mogući uzvratni dar čovječanstva Bogu. I kao što Bog daje sebe, tako čovjek sebe sjedinjujes tom žrtvom.

Dar ostvaruje jedinstvo u ljubavi i kod svih pobuđuje zahvaljivanje, jednako i veće nego što je dar jer se zna da je darežljivost zapravo Milost i plod ljubavi Božje. Blaženije je davati nego primati.

Popis darova Božjih

Mudrost = umnost

Um = najviša spoznajna moć, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktičnom području, razum, sposobnost pravilnog rasuđivanja

Umna osoba = koji se ističe razvijenim intelektualnim sposobnostima, koji izražava te sposobnosti, pametan, mudar

Razbor = sposobnost logičkog mišljenja, prosuđivanja, shvaćanja stvarnosti, razboritost, razložnost, razum

Intelekt = um

Inteligentan = koji je razuman, uman, koji lako shvaća, čija je inteligencija razvijena; bistar, pametan

Inteligencija = sposobnost shvaćanja i laganog snalaženja u novim prilikama, sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među činjenicama i rješavanju problema, oštroumnost, bistrina duha, pamet

Znanje = poznavanje čega ili spoznaja o čemu ( činjenica, stvari ); teoretsko ili praktično poznavanje predmeta, jezika isl.; ukupnost poznavanja, sustavnost spoznaja tih predmeta, znanost

Spoznaja = rezultat misaone djelatnosti čovjekove svijesti u poimanju objektivne stvarnosti pomoću vlastitog iskustva, mišljenja i osjećaja; saznanje

Memorija = psihološki proces usvajanja i zadržavanja novih sadržaja ili novih oblika znanja i/ili ponašanja; pamćenje; oživljavanje u svijesti predodžbe o čemu, sjećanja; sve čega se pojedinac sjeća

Mentalni = koji se odnosi na svijest i duh; duševni, duhovni; koji se odnosi na intelektualne ili kognitivne procese, spoznajne procese

Mens = duša, duh, mozak

Misliti = radom mozga oblikovati misao, oblikovati pojmove i sudove, prosudbe; rasuđivati, zaključivati; smatrati, pretpostavljati, zamišljati, držati; namjeravati, imati namjeru; programirati, projektirati, planirati

Učiti = nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu

Promotriti = dobro pogledati, ispitati pogledom; temeljito se upoznati s čim, ocijeniti, razmotriti

Zaključiti = izvesti zaključak, steći uvjerenje

Savjet = preporuka; čin uma usmjeren na ispitivanja najprikladnijeg sredstva za postizavanje cilja

Jakost = jačina, snaga, hrabrost

Pobožnost, pobožan  = koji je pun vjere, prožet vjerskim osjećajima

Osjetiti = ispitati dodirom, iskusiti, biti svjestan osjećaja, doživljavanja ili uvjerenja

Strah Božji = strah pravednika da ne povrijedi Boga

Podvučeni pojmovi označavaju dar Božji, dar s nebesa, sedam darova Duha Svetoga.

Komentar:

Pokušaj sistematizacije veoma različitih značenja navedenih pojmova koje jednim imenom u narodu zovemo pamet i pod tim mislimo na kvocijent inteligencije. U svakom razgovoru i dijalogu poželjno je raščistiti značenje pojmova koje upotrebljavamo radi lakšega razumijevanja i sporazumijevanja, radi uspješnijega postizanja konsenzusa, a na veliku našu osobnu korist. 02.01.2016. 20:13

Dar Božji je dar Duha Svetoga, onaj plod koji su ubrali prvi ljudi sa stabla spoznaje dobra i zla pa zbog toga umiru, a taj dar koji se provlači kao da je nezabilježen i rijetko ga naglašavamo, neprimjetan je i prastari dar grešnicima, vjernicima, obraćenicima: to je veliki i tajanstveni, dragocjeni dar razlikovanja duhova, dar prepoznavanja dobroga i zloga duha, spas i sposobnost-vodilja svakome koji čuje za Ime Isusovo. Dar čovjeka Isusu je poklon, klanjanje. 03.01.2016. 05:41

Čovjek kao Oltar

Koliko gladuju siromasi za materijalnom podrškom koja dovodi do duhovnih dobara, koliko čeznu za zdravljem, slobodnim vremenom i novcem da bi pristigli na sva željena hodočašća, koliko žeđaju, a ne mogu si priuštiti! Nemaju dobre i odgovarajuće obuće, nemaju zdravo tijelo, nemaju tjelesne snage, ne stižu na sve, a nemaju niti za pripomoć, prijevoz i okrijepu. Sve njihove čežnje i vapijuće molitve, jer to im jedino preostaje i toga jedino imaju u izobilju, Gospodin čuje. Čuje, osluškuje i uslišava. Sve te gladne napuni duhovnim dobrima, ide prečicom, žuri k njima, a odmiče se od onih koji su uspješno stigli do cilja, do nekog Oltara.

Kako je osvijestio Abrahama, kako je stigao do Svetog Pavla i kako je samo prišao Djevici Mariji!

Od koljena do koljena dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. U povijesti svetih ljudi izabire sebi pojedince i strpljivo ih okuplja oko sebe kao kvočka svoje piliće.

Kako su siromašni licemjeri i ljubitelji forme i formalnosti, kako su smiješna slavlja bogatih koji se osjećaju obaveznima svojim obožavateljima prirediti svaki dan neku novu senzaciju!

Kako su nesretni oni koji pokušavaju izmoliti neke molitve nekako na silu i žele hranu, obilje, tjelesnu moć! Ta, sve je u duhovnoj snazi. Naš Bog je Duh Stvoritelj. Duh se ne umara, nije mu potrebno ništa, nikakva energija koja će proizvesti snagu i pripremiti čovjeka za molitveni život. Duh je taj koji proizvodi svu energiju, izobilje duhovne snage i inicijative koja pokreće misli, a one potom pokreću tijela naša, sastavljaju molbe, uzdišu u vapajima, izgovaraju riječi koje im duh daje izgovoriti.

Kako je zarobljen onaj koji drži da se mora sačuvati od utjecaja loših ljudi, psovača, zločestih namjera pa sakriva svoju vjeru jer tada misli da čuva riječ Boga u svome srcu!

Ne stavlja se svjetlo pod ormare nego visoko da svijetli svima i razbija mrak.

Kako je milostiv onaj koji vidi zabludu pa je pokuša rasvijetliti i protumačiti, ispovijedati jasno svoju vjeru takvu kakva jest. Vidjeste me gladna i dadoste mi jesti, govori Isus, Gospodin. Blago onome tko unese tračak svjetla u neko zatvoreno srce, njega će pohoditi Bog. 01.01.2016. 19:00

Danas i svaki dan slavimo velike svetce koji su dali puno doprinosa Svetoj Crkvi. Rijetko spominjemo kao svetoga nekog siromaha. I siromasi su na kušnjama, i siromasi daju doprinose svoje. Nema tko bi čuo za njih, nema tko bi tražio da neki siromah dođe na glas svetosti. Danas se spominje jedan siromah, seljak Izidor kojemu Bog dade da ga mnogi vide i  za kojega Bog sam ukaza na svetost njegovu pred svjedocima kojih se glas sluša. Izidoru Bog pošalje anđele da ih vide pokraj njega. Svugdje, pa i među siromasima, svetce prate mnogi zavidnici koji o njemu loše govore jer životi svetaca su pripovijesti o ustrajnosti i strpljenju kao što vidimo i na primjeru našega blaženika Alojzija Stepinca .02.01.2016. 05:29

Vidi link

Sveti Izidor ratar

Blaženi Alojzije Stepinac

Dragocjena slobodna noć

Najskromniji i najmračniji dio čovjeka jest onaj kutak, ona zabačena štala, onaj zapušteni komadić u ljudskom postojanju o kojemu nitko ne zna i za kojega nitko nije čuo, a svakodnevno se koristi za preživljavanje. Sakriveno mjesto u čovjeku, kojega ne nađe niti silna vojska, niti obično pučje, jest mjesto gdje obitava čovjek-vol i čovjek-magare kao doživotni zaštićeni stanar svakog ljudskog bića. Ta je usporedba sasvim prikladna jer u sva vremena vol i magarac su dio zajedništva s ljudima, čak toliko da se mnogi i premnogi ljudi poistovjećuju s tim i raznim ostalim životinjama, pa i stvarima koje su sami svojim rukama i pameću načinili. Često čujemo pitanje “što si ti po horoskopu?” na koje gotovo svatko odgovara po svojim uvjerenjima: ja sam vaga, ja sam riba, ja sam jarac i tako redom. Stoga je na čast i volu i magaracu i čovjeku njihovo neraskidivo zajedništvo.

Za vola se zna da je u srži svojoj obespravljen, upregnut i zarobljen dok o magarcima kruži pripovijest u kojoj se ta životinja označava kao nepresušno vrelo tvrdoglavosti koju poistovjećujemo s ljudskom ograničenošću. No, i magarca i vola cijenimo, oni su nam vazda neophodni za rad i istovar svih naših odbačenih tjelesnih i duševnih tereta i tovara.

U najskrivenijem i najmračnijem kutku čovjeka ostavljamo vola i magarca na miru, vol postaje slobodan od jarma, a magare rasterećeno svakodnevnim poslovima. Što čini čovjek tada? Obilazi krčme, kafiće, bludi i opija se dok vol i magarac mirno počivaju. Na kraju godine, u doba popisa stanovništva, reče netko, ljudi proglašavaju najluđu noć i tome se raduju; nakon teških dnevnih poslova i još težih misli, a naročito teške savjesti, čovjek-vol i čovjek-magarac odjednom poludi jer je dokučio slobodu i rasterećenje. Zašto se u tom trenutku ne izjašnjava što je po horoskopu, zašto zaboravlja kako i ovan i vodenjak, i volovi i magarci mirno odmaraju i potiho uživaju slobodu čitave noći, ulaze u svoje najskrivenije postojanje i pomalo spoznavaju sami sebe i čitav svijet. Dragocjena slobodna noć, polovica cjelokupnog životnog vremena, svakodnevna prilika za slobodu, mir i toplinu, za opuštanje i spoznavanje dnevnih događaja, za spoznavanje smisla svojega postojanja pretvara se u razuzdano ratovanje i ludovanje, nalik na svakodnevicu ljudsku, ali ne i životinjsku. Zašto se u tom značajnom trenutku čovjek ne poistovjećuje sa životinjom nego ju sklanja iz svojega vidokruga? Zato jer ne može pogledati istini u oči, zato jer bi čovjeka pogled na životinje podsjetio na mukotrpan rad i opterećenja pa bi mu došlo do svijesti da su životinje noću slobodne i mirne, a on sam to nije; zato jer čovjek tada postaje puno gori od životinje s kojom živi i radi i s kojom se voli poistovjećivati. Čovjek postaje oličenje najgorih grijeha, strasti neurednih i bezumlja. To je taj mračan kutak čovjeka: daleko od ideale humanizma i sposobnosti razumnog demokratskog odlučivanja, daleko od prirode i naravi svakog živog stvora, daleko od produhovljenja i duhovnosti te vol i magarac ispadaju duhovniji, daleko su ljudi tada od sebe samih i svojega pravog smisla i jako su daleko od Boga Stvoritelja i Upravitelja svega svijeta, tamo daleko u Sodomi i Gomori, u grijehu.

Tamo gdje je najgore, tamo gdje je najgušći mrak, na dan kada su stari Rimljani slavili Saturnalije, na mjestu gdje se danas progone kršćani, na taj dan stiže dragocjena i najdulja noć u kalendaru, duga, mračna, tiha i gluha noć.

Otajstvena i tajanstvena noć i odbačeni kutak čovjeka koji se iz čovjeka ne može izvaditi nikakvim sugestijama, niti kirurškim zahvatima. To je čas i mjesto gdje stiže Bezgrešna Djevica, u svemu i po svemu čovjek zajedno s mužem Josipom. Ne, ne dolazi po mraku zato da se sakrije jer ona je odraz Svjetla koje nosi i koje se odražava na zvijezdu visoko gore na nebesima. Ona svojim Lakim Bremenom unosi spas čovjeku koji, kao pravi vol ili magarac, toga nije nekako odmah niti svjestan. Mnogi nisu svjesni koliko puno ljudi, žena i djece na svim stranama svijeta, iz dana u dan, iz noći u noć, iz sata u sat moli po svemu svijetu, po čitavoj kugli zemaljskoj, moli neprekidno za ljude koji se pokazuju nedostojnima volova i magaraca, moli za njihovo obraćenje ili spas po volji Boga Oca i po bezgrešnoj inicijativi Djevice Marije, Bogorodice koja toliko puta sklopi svoje nevine ruke na molitvu da time pokreće brda, ledenjake i doline te postaje toliko puna milosti Božje da ju može rasipati svima i svakome na svem svijetu i u sve dane do svršetka svijeta. Majko Crkve, blagoslovljena ti što povjerova Bogu našemu. 01.01.2016. 05:45