Emanuel, Bog s nama

Čovjek bi pomislio da će Te zagušiti sav taj svijet oko Tebe: pastiri, janjci, stoka njihova, životinje u štali i, na kraju, velika pratnja sveta Tri kralja, njihova sjajna odjeća, njihova veličina, širina i visina; kako su uopće stali u taj mali prostor u kojemu si bio najmanji među njima, zagušen također silnom slamom, a onda i darovima mudraca, zlatom, smirnom i tamjanom.

Kraj Tebe stoje Tvoji najbolji prijatelji, Tvoja topla, sjajna i bezgrešna majka s mužem Josipom pokraj sebe, dva bića koja su se razumijela u svim pitanjima i u Gospodinu: Bezgrešno začeće i krepostan čovjek, pun pažnje prema Tebi i Tvojoj majci. Da Te nije u svojem svijetlom naručju štitila Marija, i da nju nije štitio Josip, vjerojatno ne bi samo svjetlo one zvijezde repatice bilo dovoljno da te obujmi toplinom i ugrije. Novorođenčad nema svoju temperaturu, treba ih uvijek pomno utopliti. A Tebi je, Novorođenome, bilo dovoljno toplo s tim svim okruženjem. Da su našli neko mjesto u svratištu, lošije bi prošao nego u toj toploj štali pa Ti je čak i na slami bilo ugodnije nego što bi bilo negdje drugdje jer Te je majka umotala u svoje tkanine, one koje je sama izradila.

Sveto je bilo to zajedništvo male svete obitelji, pastira, stada i mudraca. Da nije bilo poklona tih kraljeva sa svih strana nastanjenoga svijeta, ne bi Ti bilo tako ugodno, ne bismo znali da si došao svim narodima koji su Te svi tražili. Ne bismo znali za tamjan i blagoslov, muku Tvoju koju označavaju ljute trave i ne bismo znali da su Te kraljevi zlatom zakraljili za Kralja svih kraljeva. Nije to bila samo simbolika, to Ti je sve uredio Otac Tvoj na nebesima kako bi po Tebi mogao uzljubiti čovjeka, predati se čovjeku; ta štala je bila Tvoj početak u kojemu si bio zaista okružen ljubavlju koja je odgovorila na Tebe koji si Ljubav.

I djetinjstvo si proveo u miru i poslušnosti kako bi kompletno dovršio svoje utjelovljenje u zemaljske duše, sve dok nije došlo vrijeme učenja, a tada si ostao tri dana u hramu Oca svojega i upoznao znanja i sposobnosti tadašnjih svećenika i učitelja naroda svega o Tebi. I vidio si već tada da ništa ne znaju pa si ih podučavao jer kako bi i znali bolje od Tebe o Tebi samom. I bili su zadivljeni Tvojom mudrošću, a Tvoj čas još tada nije bio došao te ne vidješe ono u Tebi što su svi kraljevi znali kod Tvojega rođenja, da si Bog. Na svoje dobro su to spoznali, sebi u korist.

Bilo ti je mirno u poslušnosti i toplo vrijeme koje si proveo u obitelji.

Kako si se pripremao za ono što Ti predstoji? Na to se ničime nisi mogao pripremiti, nikakvim asketskim odgojem, nikakvim tjelesnim vježbama, ničime se nisi mogao obviknuti na patnju koja Te je čekala u Pashalnom otajstvu.

Otac Tvoj na nebesima Te je pripremio i predodredio u ljubavi, a Marija i Josip su te pripremili u vjeri i povjerenju kojim su vršili Zakon što si ga došao upotpuniti i duhovno ostvariti među ljudima.

Nitko nije naslutio što ih sve čeka: duhovni zakon, duhovne zakonitosti, darovi i kreposti, izobilje novoga doba, nove zemlje i novoga neba. Ne, nisu znali. Da si im svima dao krila da lete kamo žele i kako žele, ne bi im bilo to tako veliko otkriće. Da si zavladao po lozi Davidovoj čitavim svijetom i uveo blagostanje pa ostavio nekog nasljednika, ne bi im to bilo nešto jako novo. A Ti si otvorio svakome čvrsto zatvorena vrata duhovnosti za koju nisu znali da je imaju, vrata moći da postanu djeca Boga svoga iako su se nazivali Tvojom djecom, ali ne duhom nego samo tijelom. Ne niti tijelima svojim nego tijelom koje su činili svi pripadnisi naroda u Mojsijevom zakonu.

Predodredi Otac naš na nebesima svakoga od nas u Tebi i po Tebi, a onaj jedini topli trenutak bijaše baš taj ležaj na slami u jaslama i sve oko toga. Tvoj najtopliji trenutak zemaljskoga života, obični ljudi pokraj Tebe, obični, ali potpuno pripravni za Tebe koji si Ljubav.

I Svjetlo sja u tami i tama ga ne obuze. Svjetlo naše, Isuse koji si Bog s nama, dao si nam sebe, pustio si se Ocu da Te pošalje na zemlju i da se rodiš kao dijete koje ništa o svom životu još ne zna. Prepustio si se u ruke onih oko Tebe, potpuno i s punim povjerenjem koje zapanjuje i prosvijetljava svakoga koji Te pogleda malenoga u jaslama. I koji Te pogleda na križu. Potpuno predanoga, u ljudskoj patnji i Božanskoj strpljivosti. Drži nas zajedno samo povjerenje, duh pouzdanja Tvojega i sigurnosti Tvoje u nas i naše obraćenje. Ta, Ti nas poznaš bolje nego što mi poznajemo sebe i svijet za koje mislimo da sve o tome i puno znamo, a ne znamo ništa. Samo Ti znaš zašto si nam se povjerio, samo Ti znaš što je i tko je čovjek, koje su naše mogućnosti i kolika je Tvoja ljubav za nas i prema nama. Mi ne znamo, nas je strah, mi ne želimo po Tvome nego po svome, a što je to što je naše, a da nije od Tebe poteklo. U poslušnosti Tebi možemo Ti postati braća i sestre i što nam više treba?

Nisi htio načiniti čovjeka kao što si načinio anđele nego Ti čovjeka gradiš malo po malo, od tijela do duha, od Zakona do vjere, od forme do sadržaja.

Bio si malo dijete. Često kažemo za nekog starca kad plače da plače kao malo dijete.

Vidjela sam to Tvoje rano djetinjstvo, Tvoji su osjećaji prejaki, a da svi ne bismo pustili suzu kada Te pogledamo kao bespomoćno novorođenče koje treba majku, treba oca zemaljskoga, treba pastire, braću, sestre, političare. Sve nas trebaš, sve do jednoga. Za svbakoga imaš stan i svakome si pripravio darove kao što mi pripravljamo jaslice i darove ispod naših borova i jelki. Sve nas čekaš, svima kucaš na vrata i niti jedan Ti nije suvišan jer Ti si tako velik da svi za Tebe i oko Tebe imamo udjela u vječnosti i bez kraja.

A kada se svi nađemo u Tebi, tek tada ćemo spoznati što je to povjerenje, suza Boga djeteta, što je to ljubav istinska i tko si zapravo Ti, koji sjediš s desne Boga Oca. Tek ćemo tada vidjeti zašto si nas strpljivo čekao, kako si izdržao uvrede i udarce i tek tada ćemo vidjeti kako je velika bila Tvoja potreba za svakim od nas i za svima nama zajedno tada kada si dolazio svake godine kao Novorođenče u naše domove, u naše gradove i sela.

A tada ćemo i mi pustiti velike suze. Ne suze potrebe, povjerenja i ljubavi nego velike i gorke suze pokajanja. 03.01.2016. 19:03

Puno nas je, al' nas nema

Nikome niti jedan dan ne bi smio proći uzalud.

Na stranu oni koji takav život slobodno biraju, ali ima nas puno kojima je dragocjena svaka minuta ostatka života. Ima nas dosta koji tako nastojimo živjeti od malena, oduvijek i doživjeli smo priličnu dob. Što god bilo večeras ili sutra, važna je kvaliteta života, važna je ispunjena svrha.

Ima nas nekolicina osoba s mentalnim invaliditetom koji se ne prepoznaje u svijetu, čak do te mjere da će vam svaki pravobranitelj za invalide reći nešto ovakvo: ne trudi se, nećeš uspjeti; neće ti to nitko razumijeti jer javnost, niti ovdje, niti bilo gdje u svijetu, još nije senzibilizirana za takve kao što si ti.

Neke mentalno oštećene osobe žive i rade u javnosti ili u užem društvenom krugu, a samo nekima od njih je stalo da im niti jedan dan ne prođe uzalud. Prošlih godina stanje u našem društvu je vidljivo na prvi pogled ako samo prelistamo Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (a to su mentalno oštećene osobe ili osobe s intelektualnim poteškoćama). Za njih je taj Zakon podijeljen u dva dijela. Prvi dio uređuje pravo mentalno oštećene osobe da sama izabere hoće li se liječiti ili ne hospitalizacijom, to jest takva osoba smije reći da odbija hospitalizaciju. Drugi dio Zakona uređuje život poslije hospitalizacije i govori o tome kako mentalno oštećena osoba ima pravo na staratelja koji će je u svemu zastupati.

Pitanje: da li tjelesno oštećena osoba mora imati zakonom uređenu slobodu odlučivanja o tome kako ne smije i ne može biti prisilno hospitalizirana i da li treba zakonom uređivati ima li pravo na ortopedska pomagala ili će ležati u nekom kutu?

Očigledno jest da ima ljudi s psihičkim poremećajima koji nisu mentalno oštećene osobe i liječe se ambulantno. Te osobe uglavnom kvaliteno žive i rade.

Također ima osoba koje tvrde da nisu mentalno poremećene i zbog te manjine, koju često optužuju bez stručne dijagnoze, načinjen je onakav naš Zakon o slobodnom odlučivanju o hospitalizaciji.

Za one, za sve one, a ima nas puno više nego što je to taj Zakon zamislio, koji znaju da su teže mentalno oštećeni i liječe se i ambulantno i hospitalizacijom, nije predviđeno ništa, nije predviđeno da su uopće živi i da postoje. Uglavnom takve osobe ne trebaju staratelja koji bi umjesto njih odlučivao o svemu. Ti ljudi žive i rade, pokušavaju živjeti i raditi u društvu u kojem nitko ne primjećuje njihovo mentalno oštećenje. Mnogi su inteligentni i uspješni, ali su mentalno oštećene osobe, osobe s invaliditetom koje imaju stručne dijagnoze i nekakvu invalidsku mirovinicu, a većina spada na prosjački štap. Za njih u ovome društvu nema zakona koji bi im pomogao da si urede živote, za njih se ne zna u javnosti, njima se ne vjeruje.

Ne pripadam više u bolničke ordinacije i hodnike.

Budući da imam puno godina ostvarenog radnog vijeka i neko radno iskustvo, još uvijek nisam niti za starosnu mirovinu, niti za otpad.

Ne mogu raditi puno, ali mogu raditi puno različitih poslova jer pokušavam više nego mnogi drugi, volontiram i učim neprekidno.

Ostale i drugačije osobe, osobe s drugačijim invaliditeom, uglavnom su uvjerene da sam jako sposobna osoba.

Osobe koje su uglavnom zdrave, ne razumiju me i ne vjeruju mi da ne mogu neke najobičnije poslove raditi, ali da to ne znači da imam retardaciju preko svake mjere. Ne mogu, primjerice, sjediti ili stajati mirno, a da ništa ne činim. Istovremeno, događa mi se da dolazim u stanja nalik ukočenosti, u stanja kada sam na kratko u intelektualnoj blokadi i u nekom pasivnom tjelesnom položaju i nemam snage za trenutak se pokrenuti. Memorija mi jako dobro radi ako je potakne nešto izvana, a također mi je i koncentracija iznimno dobra na dulje vrijeme, ali mi se dogodi da se ne mogu nikako skoncentrirati. Samo psihijatri vjerojatno znaju o čemu govorim. Kako sam etički razvijena osoba, ne usuđujem se potpisati bilo kakv ugovor u kojemu se obavezujem na izvršavanje određenih poslova pa zbog toga najčešće volontiram probni rok da me poslodavac bez obaveza upozna kako djelujem i kako radim.

Radim poslove održavanja i čišćenja, administrativne poslove, poznajem osobna računala, služim se Windowsima i internetom, također i engleskim jezikom. Ništa ne znam vrlo dobro nego od svega po malo jer me je bolest spriječila u napredovanju na poslovnom planu.

U jednoj udrugi su me htjeli zaposliti, ali niti danas još ne razumijem zašto. Tražili su osobu s ovim navedenim sposobnostima, ali i željeli osobu koja je osoba s invaliditetom jer je dotična udruga i osnovana kako bi promicala prava osoba s invaliditetom. Lijepo su mi pojasnili da na tim poslovima ne smijem ništa raditi dok mi šefovi ne kažu: sad otvori elektronsku poštu, sad  poredaj dokumente na police, sad nemoj savijati papire, sad moraš naopačke ugurati dokument u omotnicu, sad operi prozor, sad moraš zaliti cvijeće i tako redom, a puno radno vrijeme sjedi za stolom i čekaj šefa koji se može pojaviti u bilo kojem trenutku, a najčešće se pojavljuje pred kraj radnog vremena. Nije mi bilo prihvatljivo ne raditi ništa čak nekoliko sati, a naročito mi nije bilo prihvatljivo ne razmišljati ni o čemu. Kad su mi rekli da nemam pojma o administraciji i internetu i da su me odlučili zaposliti, pao mi je lagani mrak na dušu. Zna se, kad odbiješ neki posao, više nemaš pravo tražiti bilo što drugo.

Nisam sebi nikakav problem.

Problemi nastaju kad pogledam statistiku. Nas ima više nego svih drugih osoba s invaliditetom.

03.12.2016. 14:39

Popis darova

U vremena darivanja razmjenjujemo blagoslove.

Za kršćane uvijek i u sva vremena postoji nekoliko izvrsnih darova koje su od davnina primili za sva vremena jer sva su vremena zapravo vremena darivanja.

Dar od Boga je Obećana zemlja.

Dar Božji je Dekalog u kojem se sastoji zakon vjerski, deset zapovijedi za život.

Na dar od Boga dobivamo novo srce.

Dar Božji je kruh s neba.

Dar Božji je voda iz hridi.

Dar Boga Oca svim ljudima je Božji Sin Jedinac, Isus.

Dar Isusov kršćanima je Tijelo Njegovo.

Dar Isusov kršćanima je Krv Njegova.

Dar Isusov je život Njegov za otkup svega čovječanstva od smrti. Kristova je žrtva u isti mah jedini mogući uzvratni dar čovječanstva Bogu. I kao što Bog daje sebe, tako čovjek sebe sjedinjujes tom žrtvom.

Dar ostvaruje jedinstvo u ljubavi i kod svih pobuđuje zahvaljivanje, jednako i veće nego što je dar jer se zna da je darežljivost zapravo Milost i plod ljubavi Božje. Blaženije je davati nego primati.

Popis darova Božjih

Mudrost = umnost

Um = najviša spoznajna moć, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktičnom području, razum, sposobnost pravilnog rasuđivanja

Umna osoba = koji se ističe razvijenim intelektualnim sposobnostima, koji izražava te sposobnosti, pametan, mudar

Razbor = sposobnost logičkog mišljenja, prosuđivanja, shvaćanja stvarnosti, razboritost, razložnost, razum

Intelekt = um

Inteligentan = koji je razuman, uman, koji lako shvaća, čija je inteligencija razvijena; bistar, pametan

Inteligencija = sposobnost shvaćanja i laganog snalaženja u novim prilikama, sposobnost otkrivanja zakonitosti u odnosima među činjenicama i rješavanju problema, oštroumnost, bistrina duha, pamet

Znanje = poznavanje čega ili spoznaja o čemu ( činjenica, stvari ); teoretsko ili praktično poznavanje predmeta, jezika isl.; ukupnost poznavanja, sustavnost spoznaja tih predmeta, znanost

Spoznaja = rezultat misaone djelatnosti čovjekove svijesti u poimanju objektivne stvarnosti pomoću vlastitog iskustva, mišljenja i osjećaja; saznanje

Memorija = psihološki proces usvajanja i zadržavanja novih sadržaja ili novih oblika znanja i/ili ponašanja; pamćenje; oživljavanje u svijesti predodžbe o čemu, sjećanja; sve čega se pojedinac sjeća

Mentalni = koji se odnosi na svijest i duh; duševni, duhovni; koji se odnosi na intelektualne ili kognitivne procese, spoznajne procese

Mens = duša, duh, mozak

Misliti = radom mozga oblikovati misao, oblikovati pojmove i sudove, prosudbe; rasuđivati, zaključivati; smatrati, pretpostavljati, zamišljati, držati; namjeravati, imati namjeru; programirati, projektirati, planirati

Učiti = nastojati da se što upamti, razumije; stjecati znanje ili vještinu

Promotriti = dobro pogledati, ispitati pogledom; temeljito se upoznati s čim, ocijeniti, razmotriti

Zaključiti = izvesti zaključak, steći uvjerenje

Savjet = preporuka; čin uma usmjeren na ispitivanja najprikladnijeg sredstva za postizavanje cilja

Jakost = jačina, snaga, hrabrost

Pobožnost, pobožan  = koji je pun vjere, prožet vjerskim osjećajima

Osjetiti = ispitati dodirom, iskusiti, biti svjestan osjećaja, doživljavanja ili uvjerenja

Strah Božji = strah pravednika da ne povrijedi Boga

Podvučeni pojmovi označavaju dar Božji, dar s nebesa, sedam darova Duha Svetoga.

Komentar:

Pokušaj sistematizacije veoma različitih značenja navedenih pojmova koje jednim imenom u narodu zovemo pamet i pod tim mislimo na kvocijent inteligencije. U svakom razgovoru i dijalogu poželjno je raščistiti značenje pojmova koje upotrebljavamo radi lakšega razumijevanja i sporazumijevanja, radi uspješnijega postizanja konsenzusa, a na veliku našu osobnu korist. 02.01.2016. 20:13

Dar Božji je dar Duha Svetoga, onaj plod koji su ubrali prvi ljudi sa stabla spoznaje dobra i zla pa zbog toga umiru, a taj dar koji se provlači kao da je nezabilježen i rijetko ga naglašavamo, neprimjetan je i prastari dar grešnicima, vjernicima, obraćenicima: to je veliki i tajanstveni, dragocjeni dar razlikovanja duhova, dar prepoznavanja dobroga i zloga duha, spas i sposobnost-vodilja svakome koji čuje za Ime Isusovo. Dar čovjeka Isusu je poklon, klanjanje. 03.01.2016. 05:41

Čovjek kao Oltar

Koliko gladuju siromasi za materijalnom podrškom koja dovodi do duhovnih dobara, koliko čeznu za zdravljem, slobodnim vremenom i novcem da bi pristigli na sva željena hodočašća, koliko žeđaju, a ne mogu si priuštiti! Nemaju dobre i odgovarajuće obuće, nemaju zdravo tijelo, nemaju tjelesne snage, ne stižu na sve, a nemaju niti za pripomoć, prijevoz i okrijepu. Sve njihove čežnje i vapijuće molitve, jer to im jedino preostaje i toga jedino imaju u izobilju, Gospodin čuje. Čuje, osluškuje i uslišava. Sve te gladne napuni duhovnim dobrima, ide prečicom, žuri k njima, a odmiče se od onih koji su uspješno stigli do cilja, do nekog Oltara.

Kako je osvijestio Abrahama, kako je stigao do Svetog Pavla i kako je samo prišao Djevici Mariji!

Od koljena do koljena dobrota je Njegova nad onima što se Njega boje. U povijesti svetih ljudi izabire sebi pojedince i strpljivo ih okuplja oko sebe kao kvočka svoje piliće.

Kako su siromašni licemjeri i ljubitelji forme i formalnosti, kako su smiješna slavlja bogatih koji se osjećaju obaveznima svojim obožavateljima prirediti svaki dan neku novu senzaciju!

Kako su nesretni oni koji pokušavaju izmoliti neke molitve nekako na silu i žele hranu, obilje, tjelesnu moć! Ta, sve je u duhovnoj snazi. Naš Bog je Duh Stvoritelj. Duh se ne umara, nije mu potrebno ništa, nikakva energija koja će proizvesti snagu i pripremiti čovjeka za molitveni život. Duh je taj koji proizvodi svu energiju, izobilje duhovne snage i inicijative koja pokreće misli, a one potom pokreću tijela naša, sastavljaju molbe, uzdišu u vapajima, izgovaraju riječi koje im duh daje izgovoriti.

Kako je zarobljen onaj koji drži da se mora sačuvati od utjecaja loših ljudi, psovača, zločestih namjera pa sakriva svoju vjeru jer tada misli da čuva riječ Boga u svome srcu!

Ne stavlja se svjetlo pod ormare nego visoko da svijetli svima i razbija mrak.

Kako je milostiv onaj koji vidi zabludu pa je pokuša rasvijetliti i protumačiti, ispovijedati jasno svoju vjeru takvu kakva jest. Vidjeste me gladna i dadoste mi jesti, govori Isus, Gospodin. Blago onome tko unese tračak svjetla u neko zatvoreno srce, njega će pohoditi Bog. 01.01.2016. 19:00

Danas i svaki dan slavimo velike svetce koji su dali puno doprinosa Svetoj Crkvi. Rijetko spominjemo kao svetoga nekog siromaha. I siromasi su na kušnjama, i siromasi daju doprinose svoje. Nema tko bi čuo za njih, nema tko bi tražio da neki siromah dođe na glas svetosti. Danas se spominje jedan siromah, seljak Izidor kojemu Bog dade da ga mnogi vide i  za kojega Bog sam ukaza na svetost njegovu pred svjedocima kojih se glas sluša. Izidoru Bog pošalje anđele da ih vide pokraj njega. Svugdje, pa i među siromasima, svetce prate mnogi zavidnici koji o njemu loše govore jer životi svetaca su pripovijesti o ustrajnosti i strpljenju kao što vidimo i na primjeru našega blaženika Alojzija Stepinca .02.01.2016. 05:29

Vidi link

Sveti Izidor ratar

Blaženi Alojzije Stepinac

Dragocjena slobodna noć

Najskromniji i najmračniji dio čovjeka jest onaj kutak, ona zabačena štala, onaj zapušteni komadić u ljudskom postojanju o kojemu nitko ne zna i za kojega nitko nije čuo, a svakodnevno se koristi za preživljavanje. Sakriveno mjesto u čovjeku, kojega ne nađe niti silna vojska, niti obično pučje, jest mjesto gdje obitava čovjek-vol i čovjek-magare kao doživotni zaštićeni stanar svakog ljudskog bića. Ta je usporedba sasvim prikladna jer u sva vremena vol i magarac su dio zajedništva s ljudima, čak toliko da se mnogi i premnogi ljudi poistovjećuju s tim i raznim ostalim životinjama, pa i stvarima koje su sami svojim rukama i pameću načinili. Često čujemo pitanje “što si ti po horoskopu?” na koje gotovo svatko odgovara po svojim uvjerenjima: ja sam vaga, ja sam riba, ja sam jarac i tako redom. Stoga je na čast i volu i magaracu i čovjeku njihovo neraskidivo zajedništvo.

Za vola se zna da je u srži svojoj obespravljen, upregnut i zarobljen dok o magarcima kruži pripovijest u kojoj se ta životinja označava kao nepresušno vrelo tvrdoglavosti koju poistovjećujemo s ljudskom ograničenošću. No, i magarca i vola cijenimo, oni su nam vazda neophodni za rad i istovar svih naših odbačenih tjelesnih i duševnih tereta i tovara.

U najskrivenijem i najmračnijem kutku čovjeka ostavljamo vola i magarca na miru, vol postaje slobodan od jarma, a magare rasterećeno svakodnevnim poslovima. Što čini čovjek tada? Obilazi krčme, kafiće, bludi i opija se dok vol i magarac mirno počivaju. Na kraju godine, u doba popisa stanovništva, reče netko, ljudi proglašavaju najluđu noć i tome se raduju; nakon teških dnevnih poslova i još težih misli, a naročito teške savjesti, čovjek-vol i čovjek-magarac odjednom poludi jer je dokučio slobodu i rasterećenje. Zašto se u tom trenutku ne izjašnjava što je po horoskopu, zašto zaboravlja kako i ovan i vodenjak, i volovi i magarci mirno odmaraju i potiho uživaju slobodu čitave noći, ulaze u svoje najskrivenije postojanje i pomalo spoznavaju sami sebe i čitav svijet. Dragocjena slobodna noć, polovica cjelokupnog životnog vremena, svakodnevna prilika za slobodu, mir i toplinu, za opuštanje i spoznavanje dnevnih događaja, za spoznavanje smisla svojega postojanja pretvara se u razuzdano ratovanje i ludovanje, nalik na svakodnevicu ljudsku, ali ne i životinjsku. Zašto se u tom značajnom trenutku čovjek ne poistovjećuje sa životinjom nego ju sklanja iz svojega vidokruga? Zato jer ne može pogledati istini u oči, zato jer bi čovjeka pogled na životinje podsjetio na mukotrpan rad i opterećenja pa bi mu došlo do svijesti da su životinje noću slobodne i mirne, a on sam to nije; zato jer čovjek tada postaje puno gori od životinje s kojom živi i radi i s kojom se voli poistovjećivati. Čovjek postaje oličenje najgorih grijeha, strasti neurednih i bezumlja. To je taj mračan kutak čovjeka: daleko od ideale humanizma i sposobnosti razumnog demokratskog odlučivanja, daleko od prirode i naravi svakog živog stvora, daleko od produhovljenja i duhovnosti te vol i magarac ispadaju duhovniji, daleko su ljudi tada od sebe samih i svojega pravog smisla i jako su daleko od Boga Stvoritelja i Upravitelja svega svijeta, tamo daleko u Sodomi i Gomori, u grijehu.

Tamo gdje je najgore, tamo gdje je najgušći mrak, na dan kada su stari Rimljani slavili Saturnalije, na mjestu gdje se danas progone kršćani, na taj dan stiže dragocjena i najdulja noć u kalendaru, duga, mračna, tiha i gluha noć.

Otajstvena i tajanstvena noć i odbačeni kutak čovjeka koji se iz čovjeka ne može izvaditi nikakvim sugestijama, niti kirurškim zahvatima. To je čas i mjesto gdje stiže Bezgrešna Djevica, u svemu i po svemu čovjek zajedno s mužem Josipom. Ne, ne dolazi po mraku zato da se sakrije jer ona je odraz Svjetla koje nosi i koje se odražava na zvijezdu visoko gore na nebesima. Ona svojim Lakim Bremenom unosi spas čovjeku koji, kao pravi vol ili magarac, toga nije nekako odmah niti svjestan. Mnogi nisu svjesni koliko puno ljudi, žena i djece na svim stranama svijeta, iz dana u dan, iz noći u noć, iz sata u sat moli po svemu svijetu, po čitavoj kugli zemaljskoj, moli neprekidno za ljude koji se pokazuju nedostojnima volova i magaraca, moli za njihovo obraćenje ili spas po volji Boga Oca i po bezgrešnoj inicijativi Djevice Marije, Bogorodice koja toliko puta sklopi svoje nevine ruke na molitvu da time pokreće brda, ledenjake i doline te postaje toliko puna milosti Božje da ju može rasipati svima i svakome na svem svijetu i u sve dane do svršetka svijeta. Majko Crkve, blagoslovljena ti što povjerova Bogu našemu. 01.01.2016. 05:45

Glasačko tijelo i Tijelo Kristovo

Vele da vjera i religija nemaju veze ni sa čim, ni s politikom, ni sa znanošću i slično nego da je to privatna i osobna stvar, stvar duše i stvar za poslije. Politika si uzima pravo komentirati religiju, čak i nazivati sukobe vjerskim ratovima, ali religija nema pravo komentirati politiku ili nešto što ima bilo kakve veze sa svakodnevnim ljudskim životom.

Vele da je i astrologija stvar osobne vjere, netko vjeruje u horoskop, a netko vjeruje u neki drugi horoskop. No, horoskope i proricanja koriste i objavljuju svi mogući i nemogući ljudi.

Tko nije čuo za onu babu koja proriče ili za onu astrologinju koja zarađuje kao pravi poduzetnik i plaća uredno porez državi?

Kakvi su stavovi konzumenata religije možemo čuti u vijestima kad jedna vjeroispovijest govori o drugoj vjeroispovijesti.

Kakav je stav nekog običnog privatnog vjernika prema svemu onome ostalome s čim nema nikakve veze? Mislimo, to su ljudi koji nemaju pravo na stav, odnosno njihov stav ne postoji kao da su lutke, kao da su slike građana koji čine glasačko tijelo. Ti ljudi imaju puno pravo otići na izbore i potpisivati referendumske liste iako nas uvjeravaju svi da ti ljudi nemaju stava jer su religiozni. Onaj, pak, tko si je ujutro pročitao horoskop za taj dan, potpisuje onako kako mu je savjetovao astrolog. Ispada da za imati neki stav treba imati moć.

Ljudi koji nemaju nikakav stav ni o čemu imaju pravo izražavati svoje stavove i izići na izbore. Potom oni koji su dobili određen broj glasova govore da su odgovorni tim ljudima koji nemaju stav ni o čemu, ali čine glasačko tijelo.

Ipak ima jedan stav koji se dopušta, a to je stav postarijih ljudi i onih koji su umirući. Oni imaju pravo na svoj stav, to jest imaju pravo čak i javno vjerovati pa im svatko tko im je pri ruci mora, bilo bi poželjno, dovesti svećenika. Tako se dogodi da mnogi ljudi koji su oduvijek imali moć, pa su prema tome imali i svoj stav prema svemu, bespomoćno traže utjehu dok čekaju kraj.

Što čine u takvoj prilici oni koji su religiozni i nemaju nikakvoga stava, potpuno je slično jer također trebaju svećenika.

Ispada da ljudi koji imaju stav, a to su oni koji imaju moć, postaju religiozni na kraju svojih plodnih života te stoje ili leže bespomoćno pred krajem i traže nekoga tko nema stav ni o čemu. A ako je taj ikada izražavao svoj stav o politici ili bilo čemu, proglašavali bi ga nekompetentnim. Ljudi moćni predaju se u ruke tih koji nisu kompetentni, bilo na izborima, bilo na kraju života.

Ima i onih koji se čvrsto drže svojih stavova i nikada ne pozovu k sebi svećenika, niti odu k njemu ikada. Moćni ljudi sa stavom hrabro čekaju kraj i čvrstih uvjerenja, dosljedno svojem načinu života. To su oni moćni ljudi koji su u životu imali veća prava od religioznih ljudi, koji su komentirali religiju i politiku, znanost i umjetnost. Imali su za života tu moć i čvrsto vjeruju da će imati moć i da će se snaći i u buduće, gdje god pristigli. 31.12.15:50

Službeni pobornik

Uvijek sam bila sumnjičava

prema svakom obilježju.

Samo istinom se upire,

ona jedina je iskričava

kad te oznakama stežu

i kad neki vladar umire,

kad se proglašava novi živi kralj

pa mu se i mnoštvo sveđ poklanja,

pojedinci jako glasno viču.

Jedan pobornik je težak kao malj,

pretjeranim znakovima sumnju ti otklanja

dok mu iza uha tajne misli niču.

Sjećam te se dok smo još u braku bili,

nedorasla djeca zajedništva i jedinstvenosti,

koga si mi psovao i što.

Nismo tada ništa strašno mi iznjedrili,

sve ideje prošli smo i mi i naši gosti

i to je uvijek bilo to.

Nestali smo, ne zbog tih ideja i primisli

nego samo stoga što se nije trpjelo psovače,

ti su bili pretjerano loši

pa se nije pronašao barem jedan suvisli

koji bi nas vezao za riječ i za hlače.

Još i danas tebe psovka nosi,

samo sada psuješ nešto sasvim suprotno.

Ti si svima strah i trepet, uvijek si na čelu

svakog javnog pokreta i štrajka;

čak i pripovijedaš svima dobrohotno,

a ni danas još te ne vidim na djelu;

svi ti plaću daju, svaka tebe šuša lajka.

Svaka država te imala za gradskog službenika,

umiljato janje hrani sebe na sve strane,

ali došlo vrijeme i toj tvojoj parnici.

Koliko si samo nakrao se, gujo s puno sljedbenika,

mnoge si potrošio u psovkama dane,

a ni jednom ne vidjeh te u pisarnici.

Sad se sjetih koga si mi spominjao

kad smo kao djeca šarali po pijesku,

nikad nisi znao čega su ti puna usta.

Onaj isti kojega si proklinjao

dao mi je život, tebi smrt u vrijesku,

tvome kolektivu tvoja obećanja pusta.

31.12.2015. 09:41