Sioux, kratka priča

Imam dva promila indijanske krvi, pretci su mi iz davne ilirske civilizacije pa tako imam i sitno crnogorske, židovske, češke krvi, nešto Nijemaca i malo Amera. Stigoh iz Dakote gdje ima više Hrvata nego tu, to jest više Hrvata ima tamo nego što tu primijetih da ima Indijanaca. Tamo sam naučismo govorismo hrvatski. Ovdje mi se dopalo kako ljudi puno vole razgovarati i prigovarati te prenositi razne tračeve pa svatko može nadodavati na te tračeve neke svoje zaključke.

Ovdje autokrati vladaše tako dugo koliko je potrebno proputovati u potragama za bizonima, to je zaista dugo vrijeme u kojemu su nastojali, svi od reda, pokositi masline i spriječiti vodu da ne bi prodirala. Demokracija je nešto kao psovka, a konkurencija još nije ni zaživjela. To mi je žao jer demokracija je pozitivna i sveta tamo odakle ja dolazim. Tamo ljudi s dostojanstvom i ponosom izgovaraju riječi “pravosuđe, pravda, zakoni” dok se ovdje to drži najtežom uvredom za zdrav razum. Autokrati su ljudi koji su se najbolje izpraksali u tim tračevima u kojima ponekad ima i kreativnih ispada. Ima ih i na Wikicitatima kako bi bilo i modernoga humora u ovoj prastaroj mojoj pradomovini.

Voda prodire iz kamena, čista voda ove stare zemlje, sakrivena od suvremenosti i s osobinama prastanovnika koji su tu ubirali plodove svih ovih starih maslina.

Mi smo, prije puno vremena, kao mnogi avanturisti na našem kontinentu, imali svoje borbe, upucavali smo se uzduž i poprijeko, ali nikada nam nije palo na pamet, budući da smo sa svih strana, da se pozivamo na pretke po krvi. Tko je god došao imao je iste prilike u životu kao i onaj koji je došao prije njega. Tako je nastao pojam jedinstva u različitosti, pojam zakona i pravde te pojam razgovaranja i dogovaranja, to je ono što se tu zove konsenzus. Na konsenzusu se moja država temelji odvajkada i na istom takvom konsenzusu smo postali najjači u svijetu, a to i naša povijest potvrđuje.

Budući da se po svijetu danas također tuku svi uzduž i poprijeko, rijetkost je velika da razum prevlada. I to se događa baš u moji Rvackoj pa sam ponosan na te autokrate koji nastoje, usred rata i pokolja, strpljivo oko dogovora radi opstanka svih i oko konsenzusa zbog odmazde koji služi preživljavanju u divljini. Preživjet ćete dobro ako tako nastavite, a postat ćete i jaki i bogati.

Imate više smisla za humor od nas. Mi smo preosjetljivi na to pa često netko nastrada zbog onoga što izgovori. Kod vas to nije takva tragedija i po tome ste jedinstveni. Također nije ni prvi puta da je netko privremeno ostao bez vođe, kako vi to volite reći. Smiješno, imate najljepšu vojvotkinju na svijetu, da se ne uvrijede kraljice koje možda nemaju smisla za humor.

Drago mi je da sam naučio tračati jer mi je moja TV kuća u zadnje vrijeme počela propadati pa će mi dobro doći svaka friška ideja. Mogu, primjerice, otvoriti rubriku u kojoj se natječu znani i ne znani tko će reći bolji trač i odmah zatim vidjeti na blesimetru koliko je za koji trač dobio bodova. Pobjeđuje onaj tko uspije zaraziti što više ljudi da i oni kreativno dodaju svoje tračeve na te tračeve. Samo ne znam tko će me u Dakoti upucati, ali znam da će mi se oba dva Hrvata slatko smijati. 16.12.2015. 13:15

Moj križ

O, moj Isuse, zar si mi to dao da obilježena prijekorima prolazim kroz najvjernije razdoblje ovoga života? Umjesto da sam milosrdno blaga jer Te nalazim po svuda, ja svjedočim kao da govorim protiv Tvoga milosrđa.

Zar si mi dao da me svi označavaju kao nekoga s kim ne mogu razgovarati? Nema toga u mom životu tko mi nije rekao da sa mnom ne može razgovarati. Zar ja taj svoj grijeh povišena tona, ali i preoštrih riječi ne mogu otkloniti? Zašto se ne ponizujem prema ljudima kad mi to kažu, zašto samo zamolim oproštenje od njih, a u sebi mislim kako ja drugačija ne mogu biti? Je li to ostatak one moje stare zlobe, Isuse, moj Dobročinitelju, pokaži mi. Moj ton je povišen, emotivni naboj u mojoj napetosti teško kontroliram, ali moj je um siguran, moj me um dovodi do toga da vidim tihu agresiju ljudi oko mene koji zbore blago, ali govore o nevjeri i to teškoj za moj pojam. Kako ne bih odgovorila da to ni u kojem slučaju ne prihvaćam? Zar ja da svjesno pustim perače mozgova u svoje srce, Isuse moj, učini me bolje kontroliranom osobom.

Često radije pišem poruku, ali ljudi žele baš izravan kontakt, vjerojatno da bi i oni upražnjavali svoje emotivne naboje. Muči me što pri tome izgovaraju teške riječi, a na moja uvjerenja odmahuju rukom kao da to nije glavna tema svih naših razgovora. Ljudi ne vole uopće napisati to što govore jer ne znaju što govore, a naglašavaju ono što osjećaju iako nemaju puno veze što je to što osjećaju. Ja to često vidim i emotivno odgovaram na emocije, riječima na riječi. Kriva sam. Da li to je taj moj križ? 15.12.2015. 09:35

Otvorena zemlja

Svatko smije k meni doći

ili smjestiti me negdje daleko.

Nema panike, ni prikazanja moći,

možeš k meni, a možeš i prijeko.

Slobodna sam, nastradati neću

makar nemam bodljikavu žicu,

a nemam niti vladu najveću;

imam samo svoju trobojnicu.

Vlastitog se jezika ne strašim,

niti vlastitoga lica, niti stava.

Samoj sebi prijateljstvo svako krasim,

slobodna sam kao svaka duša prava.

Nisam agresivna, živim život svoj,

imam svoje pjesme, svoje mišljenje

i ne nosim ni prevek broj

pa izgledam kao da mi prijeti uništenje,

ali to je varka, povijesna i stara

jer u Boga svog se uzdam.

Samo Bog moj mene drži, mene stvara,

čak i kada bilo kome svoj poljubac dam.

14.12.2015. 11:04

Niti jedan dah

Želja moja dug je put,

moje težnje više ne valjaju,

niti osmijeh, niti naručje.

Još me uvijek vodi odgoj krut,

iza mene sjećanja se valjaju,

sjećanja na uništeno stručje

kojega su oči moje za uvijek upamtile.

Nisu bili ljiljani, ni ruže

nego malo cvijeća, sitan prah

pod kojim su krhke lati bile

koje još ponekad meni se potuže

da im nisam dala niti jedan dah.

Na tom putu nestale su prepreke,

suzili su se vidici, a cilj je sve jasniji;

niz me mojih odluka doveo pred kraj.

Ostale su samo formalnosti neke

dok je put sve uži i glasniji;

ima samo jedan putokaz, putokaz za raj.

12.12.2015. 21:23

Poravnavam Ti put

Neki kažu da nas je strah Ivana Krstitelja kada dočekujemo Isusa, Kralja svih kraljeva kao komercijalizaciju svetoga. Ima tu nešto, naročito kad pogledamo pobliže što se čita u Crkvi za vrijeme Došašća, vrijeme kad očekujemo Boga na privilegirani način, očekujemo porođenje Djetešca, očekujemo Isusa u našim srcima koja Mu nastojimo otvoriti.

“Ispravite put Gospodnji ( Iv 1,23; Mk 1,2 )”

“Poravnajte Mu staze (Lk 3, 4; Mk 1,2) “

“Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko! ( Mt 3,2 )”.

Isuse moj, već odlazim na katedralna vrata, a još nisam raščistila s prošlotjednim upozorenjima i savjetima. Ispraviti put se može kad Ti dolaziš, a to znači poravnati cestu pa je možda i popločati, to jest, obratiti se Tebi, ispovijediti se , istresti savjest i primiti Te. Ta staza je Tvoj put prema meni, a to je i kraljevstvo Tvoje, kraljevstvo nebesko za koje imam dojam da postoji i kod mene već dugo,  i da je oko mene.

Molim Te za sve ono što je sveto i to mi sveto iskazuje dobrodošlicu. No, ja ipak još nisam zakoračila putima te dobrodošlice jer nisam dostojna. Moja pokajanja znaš, moje siromaštvo si obogatio, moju dobru volju potičeš i spriječavaš me u prevelikim grijesima.

Ispraviti put znači pronaći što više zapreka i prepreka na tom putu pa ih ukloniti, a također možda istim materijalom popuniti uleknuća na tom putu: ono što nam smeta uzeti i time popuniti udubljenja gdje nam nedostaje materijala. Napiti se s izvora Svetoga pisma i otkloniti grešne misli. Popunjavam Tebe svojim grijesima, Ti ih uzimaš i vraćaš mi od svetosti svoje, kao kakv duhovni tranformator. 12.12..2015.

Možda bi ipak bilo bolje ne žuriti nego promotriti Ivana Krstitelja pa makar se to i odužilo čak do slijedećega Božića.

A možda mi Božić opet stigne usred godine, prije nego što očekujem. Znam da ću morati i za iduće cijelogodišnje blagdane opet promotriti ponešto i razmišljati. Nikad ne znam kada ćeš mi onako revolucionarno opet doći po već ne znam koji put, ali znam kako ću Te dočekati, sigurna sam da imam vremena još malo uprijeti oko promatranja tog velikog proroka, Ivana Krstitelja.

Tako ćeš me najljepše osigurati, sigurno ćeš mi doći i to će sigurno biti točno na vrijeme. 12.12.2015. 16:16

Tijesne cipele?

Nazovivelikakoalicija ne postoji u realnom svijetu.

Reforme uvijek postoje.

Konsenzus se često dogodi, ali i ne mora se dogoditi.

Konsenzus = 1. opće mišljenje o nekoj stvari, problemu i sl.

                       2. jednoglasna odluka svih zainteresiranih strana

                       3. usklađivanje mišljenja, sporazum

Kad ne bi bilo demokratskog odlučivanja za nekoga, ne bi niti bio potreban konsenzus jer bi svi mislili ono što moraju misliti i ne bi bilo uopće niti izbora, niti referenduma.

Neobično je misliti kako treba odbiti svaki pokušaj dogovora i to nazvati opozicijom. Opozicija je pozitivno i negativno kritiziranje nečega što se afirmiralo i što postoji u realnom svijetu.

Nije jasno kako neki um izražava čvrstu vjeru da će formirati vladu i prije nego što se vlada formirala, već zna da je opozicija. Taj um je protivnik ove države ili... Možda mu je pretijesna što bi bio samo pokazatelj obijesti, oholosti i prevelikih apetita.

Ovdje se radi o propustu, a taj propust se može objasniti kao neizvršavanje, nedjelovanje. Takav um kao da nije napravio, napisao, proučio domaću zadaću.

U pregovorima je neophodno kao prvo raščistiti neke pojmove koji su ključni za te pregovore, a ne razbacivati se anakronizmima. 12.12.2015. 11:49

Ideja nije mrtva

Ideja, bilo koja, nije mrtva, ali su mrtvi oni koji u svojem slobodnom mišljenju javno zagovaraju svoju ideju.

Što je demokracija, ako nije pravo na stvaranje i oblikovanje svojega osobnog mišljenja kao prvo i potom sloboda govora u kojemu se to osobno mišljenje odražava, kao drugo.

Jasno je bilo nekada da takve demokracije u staroj Jugi nije bilo, čak smo znali reći da smo sto godina iza majmuna s obzirom na to koliko nas je ta stara država uspjela unazaditi u sedamdesetak godina u odnosu na Ameriku, Aziju, Afriku i šire.

Oni koji javno zagovaraju neku ideju su, dakle, ili mrtvi ili korumpirani pa prema tome pravi intelektualac teško opstaje jer intelektualac mora i želi govoriti i u zgodno i u nezgodno vrijeme, a ne samo onda kad mu neki nestručan političar dopušta govoriti jer u ovom drugom slučaju postoji mogućnost da je korumpiran, a tada se vidi da nije uopće intelektualac.

Intelektualci u Hrvata su vrsta koja je otpisana, za odstrel pa se u javnosti ostavlja dojam kako u Hrvata nema puno pametnih dok korumpirani ideolozi govore kako treba razmišljati, vrlo sofisticirano i s jako nježnim nabojem po uzoru na prave intelektualce. Oni govore o nekim idejama koje nikako u Hrvata ne uspijevaju već više stotina godina i zbog toga bi bilo jako dobro pogledati zašto, to jest rasvijetliti dobre ideje i mnoge pogreške kako ne bismo ponavljali iste pogreške. 12.12.2015. 09:13