Manjina na zagrebačkom ledu

Izbori su uvijek namješteni.

Nema toga koji može izvesti narod iz ropstva svojih vlastitih zakona za dobro naroda, da je ne znam kako dobar i pametan. Svaki je kralj uvijek i imperator, svaki je ravnatelj uvijek i egzekutor. Naročito dobar i pametan upravitelj mora biti i dobar vojskovođa.

Sve su pokvarili s tom demokracijom, tko ju je izmislio. Nikada demokracija nije donijela dobro narodu iako niti carevi nisu dobri.

I jedan svjetski vojni savez također čini greške: okuplja neprijatelje u zajedništvo protiv vanzemaljaca i dopušta da se unutar vojnog saveza ubijaju svi koji su ujedinjeni, a svi su u dosluhu s vanzemaljcima i s njima trguju i piju kavu, divane s njima i svi zajednički jedu domaće kobasice, a narodi i narodnosti gledaju kako će otići u njihove ratove jer i tako se nema što jesti, niti proizvoditi.

Vode ratove jer im je dosadno. Bilo im je previše idilično gledati kako ljudi žive u miru i prijateljstvu te kako su kreativni i plodni.

I tako će nam iz potencijalnih perspektivnih vladara proizići jedan ili dvojica koji će se isticati svojim sposobnostima u upravljanju i ratovanju.

Sve podmukle rabote tih perspektivnih vladara dugo će se i pažljivo prikrivati, a narodi će to osjećati. Znat će da nisu sretni i slobodni iako na vlasti imaju mudre vladare i dobre vojskovođe. Znat će da nisu slobodni i sretni.

Jer pravo glasa ima svatko tko vrijedi. Svatko tko je malo napredniji i sposobniji, uzima si to pravo glasa i stupa na pozornicu. Narod čeka novoga i boljega vladara. Narod će ići opet u njihove ratove. 03.12.2015. 20:00

Ovoga puta ne idem odavde. Ovaj put ostajem kraj Tebe, Isuse. Želim Ti reći da Te slavim jer mi rastjeruješ neprijatelje. Ti upravljaš mojim nerođenim očekivanjima i željama i potrebama. Ti mi se potvrđuješ i dokazuješ i ne puštaš me samo tako lako od sebe. Ti me uzdižeš u visine s kojih bolje vidim; vidim maketu svijeta, vidim duše koje trčkaraju amo-tamo i traže nešto. Ja im to ne mogu dati, ne mogu im pokazati kako da se malo više uspnu. Hvalim Te, Gospodaru neba i zemlje, što si mi sve ovo pokazao!

Vraćam se u Tvoj mir gdje nitko od mene ne očekuje da služim već samo traže da nešto poduzmem, bilo što. A ja ne moram poduzimati ništa. U Tebi je moja sreća i sloboda. 03.12.2015. 20:29

Kao hrvatska manjina u Republici Hrvatskoj na Markovom trgu broj 3 i iako tamo ne stanujem, zahtijevam barem deset mandata u Parlamentu. Imam čak nekoliko stotina prijatelja na facebooku, a prati me nekoliko desetaka ljudi. Oni su zaslužili i brojčano i po obličju i ljepoti te po srcu junačkome dobiti desetak mandatara koji bi predstavljali sve Hrvate  koji se nalaze sve po svuda izvan Markovog trga broj 3. Naš program je transparentan, mi očekujemo plodnu suradnju s teroristima na području ekonomije i to trgovinom ekološkog oružja te manipuliranjem svježom pitkom vodom u procesima na crpilištima crnog zlata. Tamo smo već odavno uhodali dobre poslove na obostrano zadovoljstvo. Imamo iskustva i dugogodišnju tradiciju kojoj ne vidimo premca na hrvatskim i drugim područjima. Sredstva na tajnim računima nećemo nikada podijeliti u humanitarne svrhe, to se svečano obavezujemo, već ćemo potaknuti svjetske banke da krahiraju kako bi nam kamate postale glavnica i obrnuto. Naravno da ćemo poduprijeti svaku hrvatsku i nehrvatsku banku u slučaju da pokažu psihičke i stručne sposobnosti kreditiranja svih naroda i pojedinaca. Vjersku slobodu ćemo ograničiti samo na vjeroispovijesti koje nemaju puno sljedbenika jer su to jedine prave vjeroispovijesti koje se ne gombaju s političkim i bankarskim sustavom već samo žive od svoje vjere. Njima niti zagađenje i globalno zatopljenje ne može naškoditi, a budući da su nadahnuti, moći će nam pružiti mnoštvo dobrih i stručnih savjeta za preživljavanje bez sakaćenja čovječanstva na Zemlji i šire.

 Također ukidamo centralizaciju koje nikada nije u Hrvata niti bilo i zapošljavamo nebrojeno puno branitelja, izbjeglica, siromaha, invalida i pripadnika “plus deset” obitelji na komunikacijama županija s dijasporom i njezinim okruzima po Zemlji. Po našem programu novinari su dužni i obavezni pohađati novu osnovnu školu jer su sada drugačiji uvjeti cjeloživotnoga obrazovanja i na pozornici su neke nove vrijednosti pa novinari, publicisti i kritičari mogu besplatno pohađati prvih šesnaest godina i za to vrijeme smiju normalno i dalje obavljati svoje poslove pa će se na taj način lijepo vidjeti njihov napredak iz godine u godinu te ćemo za najmanje pet do deset godina već imati zavidne resurse za suradnju sa facebookovcima koji su sada u najboljim godinama za pristupiti osnovnom obrazovanju. Iz toga svega će spontano proizići dobra suradnja medija s telekomunikacijama koje se zapravo uglavnom bave nekretninama pa će i ta dječica na Facebooku moći ući u posao već u osnovnoj školi kako bi mogli kasnije pravilno razvijati aplikacije, igre i praćenje stanovnika pa nam skupo čipiranje ljudi uopće neće biti potrebno.

Ovako jasan program još nitko nije izložio pa se nadam da će naših deset parlamentaraca bez problema zavladati stvaralačkim ozračjem na dobro svih nas pa će svi poletjeti raditi, raditi i samo raditi te će tako Parlament od deset manjinskih hrvatskih zastupnika biti puni sastav, a koliko bi nam svima to smanjilo trošarine i povećalo BDP, ne moram posebno ni isticati. 04.12.2015. 09:44

Presuda

Ako ja sam stigla na taj svijet, priznajem:

za to sve sam sama kriva.

Ako ja za okršaje razlog svima dajem,

zauzimam svakom mjesto svih arhiva.

Ako već tu kao netko jošte postojim

ili ako sam na sebe digla ruku,

priznajem da sama jedva stojim

i da sama sebi stvaram bruku.

Ako smetnja sam za bilo čije planove,

otići ću nekamo gdje krivci pripadaju.

Tamo naći ću si mnoge fanove

koji nikada se ničemu ne nadaju.

Ako ovu tužbu ne razumijem,

kriva sam u svemu i u svačemu

jer ni obranu sastaviti ne umijem

i ne snalazim se ni u čemu.

Zato jesam ovdje, da bih čula presudu,

da bih pokupila optužbe i kivnju.

Ja sam ipak prisutna na ovom sudu,

netko mora pokupiti nepravdu i krivnju.

03.12.2015. 09:11

Križ Svetog Andrije

Jedan dan nakon što je Ivan Krstitelj obavijestio svoje učenike da je on preteča čovjeka koji je Sin Božji, spasitelj čovječanstva koji uskoro dolazi kao očekivani Mesija, dođe Isus krstiti se na rijeku.

“Evo ga, evo Jaganjca Božjega ( usporedi s Iv 1,33sl )”, reče Krstitelj, a Ivan i Andrija poletješe za Isusom, prateći Ga u stopu.

38 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?" 

Isus im odmah odgovori neka idu za Njim kako bi vidjeli gdje je i odakle je došao. Postadoše prvi apostoli Isusovi; Ivana posebno Isus uzljubi jer bijaše Ivan nadaren i odlučno vjeran, a Andrija postade odmah navjestitelj Isusov, vičući svome bratu Šimunu Petru: “Našli smo Mesiju!”.

Dok je Ivan bio izuzetno metaforički nadaren za Isusovo učenje i samu Njegovu pojavu te je imao privilegiju raznih viđenja koje je opisao u Otkrivenju, Andrija bijaše realan do krajnjih granica ( ali ne manje vjeran Kristu ). Njemu nije bio nikakav problem povikati Petru: “Evo našega Mesije” i dovesti brata pred Isusa koji je o Petru već znao tko je i što je.

Andrija se slavi kao svetac na dan kada se svijet odmiče od nadrealizma i kreće u mističnost Prvom nedjeljom Došašća. Velik je to pomak, a velik je i odmak od mjerenja prostora i vremena u svijetu. To je trenutak kada se vertikala i horizontala drastično pomiču za nekoliko stupnjeva pa tako običan znak križa “+” postaje znak “X” kojime je Bog simbolično pokazao čitavom svijetu gdje stanuje i kako Ga treba slijediti.

Kateheza pape Benedikta XVI. o Svetom Andriji 2006.godine

Policijski sat

Divlji svijet mi postavio deblo ispred vrata,

ne mogu ih otvoriti, krenuti sad bilo kamo.

Zarobljena moram čekati do novog obrata,

pritvorena tako gledam zvijezde, nebo samo.

Divlji svijet me je odvojio od svoje čarke

prije nego što sam sjetila se podići svoj glas.

Sada razlikujem nebo svjetla, zemlju varke,

razlikujem prodor zla i onaj kobni čas

kad se mene čeka da mi postane svejedno

kako živim, da li umirem sa svima ili sama;

da li za mene je istina to stanje bijedno,

hoću li zaboraviti sve što nije tama.

Divlji svijet me zarobio u policijskom satu

kao da ja nemam niti svjetla duše, niti stan;

kao da ne stanujem na svakom kućnom katu,

kao da ja niti danju nemam miran san.

Providnost me izvježbala nemrsom i postom,

a ovo što sada činim, to je milosrđe:

razgovaram sa silazećim i najdražim gostom

koji prolazi kroz vrijeme i kroz deblo tvrđe

pa ga molim, pa ga pitam što je sada najvažnije,

ne za mene samo nego za taj omeđeni živalj,

za sve one koji prosvjeduju gdje se svjetlo krije

i gdje čekaju da dođe svih kraljeva kralj.

Izmiri se sam sa sobom, to ti je prioritet;

odgovori sebi na sva vlastita si pitanja.

Ako uspiješ u tome, ti si jošte živi entitet,

kao kaplja vode izići ćeš iz tog divljeg stanja.

30.11.2015. 02:51

Zov dužnosti

Pričam ti satima u tišini noći,

niti jednu riječ ti nisam prozborila,

samo puštam srcu da ti odgovara.

Tvoja ljubav prelijeva se kao u slaboći

mlada ptica koja savila je krila,

a ja samo hvalim te zbog takva dara.

Bog se u tebe zaljubio i pati,

anđeli ti prosipaju milost iz visina

dok se moja duša ne može načuditi.

Ne zna kako da na to uzvrati,

ne zna što joj znači ta tvoja blizina,

možda strah ju da će ti nauditi.

Ljudi misle da još ništa ne znaš,

a ja vidim da za ljubav ti si velik znalac

jer privlačiš svu tišinu okoline;

sva si srca privukao da se predaš,

tko ti priđe, postaje priznavalac

koji pazi da mu se ta ljubav ne raspline.

Ti si odgovornost onom tko te želi,

ti si poziv koji čeka bar u srcu pomak,

ali srca pokraj tebe tek su protepala

dok ti učiš kako ljudsko srce se podijeli.

Kada progovoriš jasno, bit ćeš momak;

znat će da te majka svima njima predala.

Pusto tepanje se pretvara u krike,

vidim tvoje tijelo kako ga razapinju;

ljubav tvoja prepušta se, samo prašta.

Nečujno me zoveš da ne slušam urlike,

tepanje se moje odjednom rasplinu:

ja te slijedim da mi srce poslije ne ispašta.

27.11.2015. 06:59

Tajna Kuće kruha

           

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Noini nasljednici po trojici sinova (Šem, Ham, Jafet) koji su preživjeli Potop raseljavaju se po svijetu (semiti, to jest arapski, malteški, ugaritski, hebrejski, fenički, aramejski, sirijski,  sumerski, kanaanski, semitsko-hamitski, etiopski, kušitski, egipatski, berberski, sudanski, bantu, bušmanski narodi i plemena te Jafetovi indoevropski), koloniziraju jedni druge i svatko razvija svoju kulturu ( zanimljivo je da je bilo računanje vremena oduvijek različito, ali da su uoči Pashe 14. Nisana, godine tridesete, u petak po židovskom kalendaru, kada umire Isus na križu, svi kalendari svih naroda dočekivali isti dan: subotu. Upravo tridesete godine Pasha je pala u subotu, osmoga travnja, usp. Iv 19,31 s Mt 26,17).

Usred kolonizacija, migracija i ratova počela je nova povijesna godina. Kako se drugačije mjeri vrijeme u svijetu, tako svatko po sebi računa datum rođenja Isusova, odnosno početka neke nove ere. Po svijetu čitavome vlada mnoštvo bogova, događaju se osvajački antički pohodi, egipatski pad u rimsku provinciju, pljačkaški pohodi barbara, indijanski mayanski ratovi, kinesko-mongolski ratovi, a Feničani, koji su već otkrili Baltik, Ameriku i oplovili Afriku, otkrivaju da se na Južni pol ne može i zovu ga krajem svijeta. “Ledeni krajevi svijeta” okružuju toplu betlehemsku špilju, dušu svijeta, jedino svjetlo dobra, pravde i mira. No, nitko ne zna za nju, iako su pomorci i trgovci vrijedni, ratnici i osvajači su hrabri, mislioci i filozofi znaju za pojam platonske duše, ideje i nevidljivoga te se pitaju gdje je aristotelovski “prvi pokretač” svega svijeta i života.

Svijetom hara duboka noć i mrak. Mama Marija i tata Josip nalaze se pokraj svojega novorođenoga djetešca, ali znaju da nije njihov na onaj način na koji su sva druga djeca mamina i tatina. U Betlehemu, “kući kruha” (hebrejski: beyth=kuća  +  lehem=kruh) za čitav svijet koji zbog kruha ratuje, nalazi se betlehemska štalica koja svijetli u okolnom svjetskom mraku. Iznad nje se pojavljuje velika zvijezda Davidovog Izdanka po kojoj tri mudraca s istoka pronalaze judejskoga namjesnika nad narodom i pitaju ga gdje je to novorođenče, novi kralj da mu se poklone i narodni književnici i svi raspoloživi glavari svećenički potvrđuju da se ima roditi po riječima proroka “vođa” i “pastir” naroda.

Duša svijeta dočekuje svoje roditelje u nadi koja je ispunjena radošću, dočekuje i privlači veliku zvijezdu koja dovodi one mudrace da joj se predaju u ime oružja i ratova, u ime nastradalih i tjeskobnih i u ime svih bogova svih naroda. Svi se oni prigiblju nad bodljikavim jaslama svijeta i postaju bijeli, sveti i lica im svijetle jer gledaju u djetešce, ali duša je svijeta nevidljivi prvi pokretač svega i obrtač ljudi. Mir se spušta kao sveta rosa na Kuću kruha i širi se preko onih ledenih rubova pa svojom toplinom otapa besmisao ratovanja, čak i među bogovima. Duša svijeta ne može ući u te ratove, ali dopire do života ljudi neposredno, lako i jednostavno, kao prva ljudska osobina, kao nevidljiva misao, kao razum i zdravlje bilo kojega čovjeka, kao neka spontana riječ i prvi glas kroz malo djetinjega živog plača i jecaja čovjeka koji se rodio i našao u naručju majke jer ona već razgovara s njim, njihove dvije riječi, riječi dviju duša kao da su jedno. No, duša svijeta odabra sebi najfinije mjesto kruha i vina kako bi se dogodilo opet čudo, nepoznato povijesti: nakon utjelovljenja po Duhu Svetome, događa se tjelesno i materijalno rođenje od Djevice, a slava postade poslije vidljiva te preklopi rubove svijeta, dostižući do svoga jedinoga pravoga Tate i Majke koji poručuju nesretnim bogovima svemira: danas vam se u Kući kruha rađa Izdanak kojega svi tražite. “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi (Lk 2,14)!”.

I sve više svjetli još i danas u tami i tama Ga ne obuze. 24.11.2015. 10:55

Apokaliptika proroka Daniela

Evolucija bezbožnika vs. Danielova apokaliptika

Jedan od argumenata bezbožnika kojima opravdavaju svoju nevjeru u Jednoga Boga jest tvrdnja ili samo česta pomisao kako su kršćani neki zanesenjaci i ljudi koji nisu dosljedni već vjeruju samo zato jer im je vjera utjeha u strahu od smrti. Mnogi govore o besmrtnosti jer se, navodno, ne mogu pomiriti s time da će umrijeti, a ne mogu se ni pomiriti s mišlju da nikada neće biti niti slavni, niti bogati, niti sretni, niti zdravi i slično. Također je pripovijedanje o besmrtnosti čovjeka navodno dobra utjeha za one koji su nesretni u ovome svijetu ratova i teških nameta.

Za razliku od kršćana, ateisti se drže zrelima i hrabrima, a jedina im je utjeha u strahu od smrti govoriti kako to nitko ne zna i kako se besmrtnost niti ne može nikako realno dokazati pa je prema tome bolje boriti se za bolji život i blagostanje sada, na ovome svijetu, dok smo još živi.

I kako se bezbožnici bore za blagostanje? Kradu materijalna dobra od onih kojima “ta materijalna dobra ionako nisu neophodna”; ograničavaju slobodu onima “koji i tako tvrde da su slobodni u duhu”; nadvikuju sve one “koji i tako nemaju ništa novo za reći”; potkupljuju istomišljenike, bezbožnike da bi ih bilo što više ne bi li vjernici pali u iskušenje da prime mito; prijete blažim i oštrijim mjerama odbacivanja vjernika iz društva jer “oni nisu kompetentni, nisu tako razumni i hrabri, tako agresivni kao bezbožnici i njih je lako potlačiti”; nastoje svim silama uništavati vrijednosti na kojima počiva kultura i na kojima su nastali, a koje su donijeli upravo preteče vjernika koji bijahu također vjernici i tako redom.

Kako je tekla evolucija bezbožnika kroz prošla vremena? Homo sapiens, čovjek koji ima razum, razvio se od pračovjeka koji bijaše nalik gorilama, a ovi su se pak razvili od vodozemaca, to jest od riba. To nam pokazuje jednu odmotavajuću krivulju koja nas vodi ka tome da pomislimo kako iz jedne biti može nastati druga bit pa tako “čovjek koji misli” možda u budućnosti postane kompjuterski leteći subjekt. Jedino što je zajednička osobina svih tih biti je imperativ preživljavanja pod svaku cijenu, to jest opstanka u materijalnom svijetu, a ta je pretpostavka i teorija samo dokaz da se bezbožniku baš ne odlazi s ovoga materijalnog svijeta nego da želi pronaći lijek za besmrtnost, eliksir mladosti. Eto, toliko o razumnoj hrabrosti i borbi za blagostanje na ovome svijetu.

Kršćani danas čitaju o proroku Danijelu koji tumači kako snovi njegovoga vladara zapravo označavaju sliku budućnosti njegovoga kraljevstva:

Knjiga proroka Danijela, glava 2, redak 31-35

31 Ti si, o kralju, imao viđenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči.
32 Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi,
33 gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.
34 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi.
35 Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.

Knjiga proroka Danijela, glava 3, redak 57-61

»Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu – i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time – ti si glava od zlata. Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom. A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit sva ona kraljevstva. Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza, prema onome što si vidio, željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka – kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.«