Wednesday, October 7, 2015

Darovi Božji


Zašto je prosječnom i donekle obrazovanom vjerniku lakše poremetiti svoj život praznovjerjem nego nekome tko je neuk? Zašto je vjera u tom srednjem sloju tako slaba?
Jer ljudi znaju nešto više, a zaista ništa ne znaju toliko dobro da bi dovršili svoje obrazovanje. Tako se događa da ljudi koji su djelomično obrazovani, a teško im se je još malo potruditi u učenju, počinju odbacivati znanost, a i dalje se drže vjernicima.
Što je takvom jednom katoliku Isus Krist? Možda samo magijska jamčevina. Sakramentalni život mu nije blizak, ali praznovjerni nadriliječnici su mu na dohvat ruke. A njima se može i platiti zdravlje pa i spasenje te se takav  vjernik ne osjeća odbačenim nego dobiva neku lažnu sigurnost u svoj spas. Vjernik često doživljava vjeru kao puki osjećaj i tamo gdje mu njegovi nestalni i nestabilni osjećaji daju znakove, tamo vjernik traži svoju sigurnost i daje povjerenje. Takvome vjerniku možete reći i preporučiti da se liječi kod doktora medicine te da koristi sakramente što redovitije, to jest da koristi sakrament Pomirenja temeljito, da primi Bolesničko pomazanje i da bude redovan na misnom slavlju, ali njemu se to jednostavno ne da činiti. I dalje želi blagovati Tijelo Kristovo.
Spašava li Euharistijski Isus takva stvora? Da, dokle god je vjernik uporan u blagovanju Euharistije i dokle god se pričešćuje, ali vjernika nadriliječnici odvuku polako od realnoga Krista, Boga. Mnogi su bolesni pa ne idu na misno slavlje, a duhovno se ne pričešćuju barem nedjeljom i blagdanima. Ne traže svećenika da ih pohodi nego plaćaju nadriliječnike koji za novac nastoje odglumiti, svjesno ili ne, kako posvećuju punu pažnju predragocjenoj vjernikovoj osobi.
I eto, to je preuzetnost, sebičnost, oholost. To su grijesi na koje upozorava Isus.
Takvi vjernici također misle da mogu zaslužiti ili kupiti svoje spasenje, a to se ne može. Nikakva dobra djela, muka, trud ili novac te mnoge usluge i milostinja neće takvoga izvući iz pakla. Na kraju takav vjernik pati sve više i nastoji se ljudima prikazati kao žrtva, a voli i pretjerano vezati druge ljude za sebe. Mnogi odu u iluzije, to jest pripovijedaju o reinkarnaciji i ostalim sklepačicama poluobrazovanih mudraca. U poganskom životu imala sam prilike sresti jad i zavist takvih ljudi. Zvali smo ih polupismenjacima. Oni su značili najgoru kategoriju ljudi, bili su lošiji od znanstvenika, a još gori od neukih siromaha ili neobrazovanih seljačkih slojeva. No, pogledajte kako ti neuki znaju i prepoznaju realnog Isusa, a da nisu pročitali niti retka Biblije!
Da, Bibliju dobro zna samo 2% (slovima: dva posto) ljudi, čak mislim da su kršćani, ali pretpostavljam da je više od polovice tih ljudi koji su opredijeljeni za komunističku ideologiju ili slijede Antikrista, a ostalo su teolozi i još neki iskusni i obrazovani znanstvenici.
Oni iz srednjeg sloja ipak su dovoljno naučili čitati i pisati pa i računati da bi mogli razviti osjećaj nadmoći nad neukima koji također znaju sve molitve i platiti režije makar ne čitaju i ne pišu ili ne znaju teoriju matematike.
Svi su ti vjernici prosječno ili natprosječno inteligentni što samo pokazuje da je inteligencija samo jedan manje važan element za sretan život. Upravo inteligencija traži za sebe hranu, to jest traži obrazovanje i upornost u običnom svakodnevnom učenju i školovanju. Znam pak neke koji su stigli jako daleko u školi, do fakulteta i raznih novih i starih učilišta, ali nisu uspjeli završiti svoj stupanj obrazovanja, to jest ostali su gladni znanja i spoznaje onoga što uče pa su postali frustrirani i malovjerni, odbacuju općenito i generalno znanost kao takvu. Tu treba spomenuti da su mudrost, znanje i razum darovi Božji, darovi Duha Svetoga; uzalud čovjek ide u škole ako uči napamet, ako se zaplete u memoriranje činjenica i zanemari praktičan život, ako nije povezao u smislenu cjelinu sve što je naučio. Zato znanje može dobiti samo vjernik koji je uporan u vjeri i koji pristupi sakramentu Potvrde jer tada dobiva sedam darova Duha Svetoga (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) koji se čitav život razvijaju.
Mnogi vrli znanstvenici prognoziraju događaje u svemiru, a onda zaključe da nisu bili točni jer-matematiku treba znati, treba je zaista dobro znati. Nije krivnja na svemiru nego na oholim štreberima. I nije krivnja na Isusu, iako je On ponio svu krivnju čovječanstva, kada netko blaguje Njegovo Tijelo na svoju vlastitu štetu i osudu. 07.10.2015. 15:59


Borba molitve


Katekizam Katoličke Crkve, Borba molitve
2725 Molitva je milosni dar i odlucan odgovor s nase strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao Majka Bozja i sveti s Njim uce nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve cini da covjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom. Covjek moli onako kako zivi, jer i zivi onako kako moli. Ako nece postojano djelovati po Duhu Kristovu, ne moze ni postojano moliti u njegovo ime. "Duhovna borba" novoga zivota krscana nedjeljiva je od molitvene borbe.

2738 Objava molitve u naumu spasenja uci nas da se vjera oslanja na Bozje djelovanje u povijesti. Sinovsko povjerenje potaknuto je njegovim najizvrsnijim djelom: mukom i uskrsnucem njegova Sina. Krscanska je molitva suradnja s njegovom providnoscu, s njegovim nacrtom ljubavi za ljude. 2739 U svetom Pavla, to je povjerenje smiono, utemeljeno na molitvi Duha u nama i na vjernoj ljubavi Oca koji je za nas predao svoga Sina jedinca. Preobrazba srca koje moli prvi je odgovor na nasu prosnju. 2740 Isusova molitva cini od krscanske molitve uspjesnu prosnju. On joj je uzor, on moli u nama i s nama. Buduci da srce Sina ne trazi nista drugo doli ono sto se svidja Ocu, kako da srce posvojene djece prione uz darove radije nego uz Darovatelja?

2746 Kad je dosao njegov Cas, Isus moli Oca. Ta molitva, najduza sto je prenosi Evandjelje, obuhvaca svekoliki naum stvaranja i spasenja, kao i njegovu smrt i uskrsnuce. Molitva Isusova Casa ostaje uvijek njegova, kao sto i njegova Pasha, koja se dogodila "jednom zauvijek", ostaje prisutna u liturgiji njegove Crkve.
2747 Krscanska predaja naziva je s pravom Isusovom "svecenickom" molitvom. To je molitva naseg Velikog svecenika, nerazdvojiva od njegove zrtve, njegova "prijelaza" [Pashe] k Ocu kojim se sav "posvetio" Ocu.
2748 U toj vazmenoj zrtvenoj molitvi, sve je "uglavljeno" u Njemu: Bog i svijet, Rijec i tijelo, vjecni zivot i vrijeme, ljubav koja se predaje i grijeh koji je izdaje, ucenici prisutni i oni koji ce po njihovoj rijeci vjerovati u Njega, ponizenje i slava. To je molitva za jedinstvo.
2749 Isus je posve dovrsio Ocevo djelo te se njegova molitva, kao i njegova zrtva, proteze do svrsetka vremenâ. Molitva Casa ispunja posljednja vremena te ih vodi k dovrsenju. Isus, Sin kojemu je Otac sve dao, sav je predan Ocu, a istodobno se izrazava s neogranicenom slobodom po moci koju mu je Otac dao nad svakim tijelom. Sin, koji je postao sluga, jest Gospodin, Svevladar. Nas Veliki svecenik koji moli za nas jest i Onaj koji moli u nama i Bog koji nas uslisava.
2750 Molitvu kojoj nas uci, "Ocenas!", mozemo iznutra prihvatiti ako udjemo u sveto ime Gospodina Isusa. Njegova "svecenicka molitva" nadahnjuje iznutra velike prosnje Ocenasa: brigu za Ocevo ime,zudnju za njegovim Kraljevstvom (Slava), ispunjenje Oceve volje, njegova nacrta spasenja i oslobodjenje od zla.
2751 Konacno, u toj nam molitvi Isus objavljuje i daje nerazdruzivu "spoznaju" Oca i Sina, sto je samo otajstvo molitvenog zivota.


Ukratko

2752 Molitva pretpostavlja napor i bitku protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki. Molitvena borba neodvojiva je od "duhovne borbe" potrebne da redovito djelujemo po Kristovu Duhu: covjek moli kako zivi, jer zivi kako moli.
2753 U molitvenoj borbi moramo se suociti s pogresnim shvacanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom nasih neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogucnost molitve, valja odgovoriti s poniznoscu, povjerenjem i postojanoscu.
2754 Glavne teskoce u molitvenom zivotu jesu rastresenost i suhoca. Lijek im je u vjeri, obracenju i budnosti srca.
2755 Dvije ceste napasti prijete molitvi: manjak vjere i duhovna lijenost, sto je oblik klonuca zbog slabljenja askeze i koji vodi u malodusnost.
2756 Nase sinovsko pouzdanje dolazi u kusnju kad osjetimo da nismo uvijek uslisani. Evandjelje nas poziva da se pitamo je li nasa molitva u skladu sa zeljom Duha.
2757 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Moliti je uvijek moguce. Stovise, to je zivotna potreba. Molitva i krscanski zivot neodvojivi su.
2758 Molitva Isusova Casa, s pravom nazvana "svecenicka molitva", sazimlje sav Bozji naum stvaranja i spasenja. Ona nadahnjuje velike prosnje Ocenasa.

Besmrtni nisu svi sveti


Željela sam dati nešto malo više,
željela sam biti nešto malo bolja,
poželjela čuti Krista kako diše
i da Njegova mi bude volja.

Imala sam samo jedan uzdah,
drugo više nisam bila sposobna.
Iskala sam ući u božanski dah
jer mi muka posta osobna

te se sjetih odlazaka zauvijek.
Povremeno sam se nadala,
ali nisam znala da postoji lijek
i dok sam sva u tugu padala

ote mi se uzdah jedan kratak.
Sada ljubim sve u davanju
i ne ide mi se više u povratak
gdje me zateče u spavanju.

Sada dajem nešto malo više nego prije,
svakim časom sve sam više osoba
i nije mi zlo, niti muka više nije
jer Providnost meni dade spasa oba,

i besmrtnost, i malo svetosti.
Djevica mi Marija izmolila
da mi muke Bog premosti
kad sam uzdah toga časa prolila.

Možda svi smo besmrtni u nadi,
ali nije čovjek sam od sebe svet.
Zato Majka moli, neprekidno radi
da nam viši, bolji bude let.
07.10.2015. 08:31




Bogu je potrebna molitva


Majko Marijo,
ti si mi izmolila obraćenje, ti si mi izmolila zdravlje, ti me bodriš jer neprekidno si uza me, što god bilo i kakva god ja bila, i grešna i još više grešna. Ti uvijek stojiš iza mene i daješ mi snagu i osvježenja svaki dan.
Ljubav Boga našega uvjetuje trud oko svetosti dok ti moliš za sve, za najgrešnije. Ti moliš kada nitko drugi molitvu Bogu našemu nema na pameti, Moliteljice naša i Kristova.
Uvijek kada pomislim kako si se smela kad te je anđeo pozdravio i rekao ti da si puna milosti, da je Gospodin s tobom, vidim te čistu i najčišću među svima nama. Toliko svi govorimo da vjerujemo u Boga kao da Ga držimo svojim najintimnijim prijateljem, a ti koja si u Bogu oduvijek i zauvijek, snebi se nad anđelovim pozdravom. Da, puna milosti, Gospodin je uz molitve tvoje. On je umro za sve ljude, On želi da se svi ljudi spase, ali Bog se ne nameće, niti svojim željama, Boga treba moliti, moliti Ga za sve veliko i za svaku sitnicu i tada On odgovara obiljem i uslišava.
Otac naš na nebesima žudio je za ljudskom molitvom, Isusu je potrebna naša molitva koje često nema, molitva koja uvijek izostaje u našim ljudskim srcima.
Da ti ne moliš za sve druge, žive i mrtve, da ti nisi uvijek uz nas, svjesne ili nesvjesne, nikada Bog ne bi prekinuo paklene muke ljudske, možda bi zauvijek čekao barem jednoga molitelja. Zato te učini Bezgrešnom i zače se u tvome srcu da Ga svi imamo, u izobilju da Ga imamo.
Kako si bila odlučna kada ti anđeo pojasni da će te sila Duha Svetoga osjeniti. Odmah se podastre jednom zauvijek i pristade na sve, na svaki dobar i loš trenutak, na tugu i sreću, na jad i radost, na smrt i spasenje. Uvijek si pripravna, neprekidno moliš u velikoj brizi i ljubavi za ljudski rod.
Bog je trebao tebe, Marijo, i u tebi je dobio nas, grešne i uzaludne, molitelje, žene i muževe, djecu, sve zalutale, a ima ih previše.
Tvoj značaj raste u povijesti jer ljudi se množe i grijeh se širi velikom brzinom. Teško je pokupiti sve ljude i bez tebe Boga mnogi ne bi nikada čuli.
Ti si jedini primjer i uzor za vjernike, ti si Moliteljica vječna iako niti jednu molitvu ne bi morala za sebe izustiti, toliko si čista.
Svi sveci su te štovali kao svoju neophodnu Mati. Svi su sveti u tebi blaženi i jedino tebe svima preporučuju.
Kroz mene ti moliš, i kada moje srce izgubi blizinu Božju i osjećaj moliteljski, ti si najviše tu da me zagovaraš i tada izmoliš nešto lijepo i neočekivano, nešto što se nikada ne bih dosjetila moliti pa me ugodno Bog iznenadi. Tada znam da si ti molila za mene i izmolila mi te milosti i sjetim se da sam bila taj čas potpuno prazna. Zato si ti tu, tamo gdje je praznina, ti zagovaraš i čuvaš duše.
Tamo gdje svi zdušno molimo, častimo te pjevajući i pridužujemo se tebi i tvojim razlozima i molitvama te tako svi izmolimo za sve i svakoga. Na taj način Isus dobiva puno molitelja nalik tvojim molitvama i zagovorima, kroz tebe Bog spašava. 07.10.2015. 07:53



Tuesday, October 6, 2015

"Propast ćete"

O proroku Joni i obraćenju stanovništva velikoga grada Ninive potrebno je znati jer Isus veli da nam je Jona jedini dokaz i znak kojega se imamo držati.
Petru veli da je potomak Jone proroka, nazva ga “sine Jonin” pa smo stoga svi pod Petrom potomci Jonini i kao proroci za svijet smo jedini znak Boga živoga među nama.
Jonin posao je bio da ode u velegrad Ninivu (koji podsjeća na Sodomu i Gomoru) i da svima tamo razglasi da će svi propasti. Eto što činimo mi koji slijedimo Krista kojega slijedi Petar kojega pak i mi slušamo. Sin Jonin, Petar reče i prizna Isusu da je On Mesija, Sin Boga već tada kad nitko nije imao snage priljubiti se uz Gospodina koji dođe u narod. Toliko je malo šanse da se ljudi obrate Bogu svome i Stvoritelju i Petar zaista bijaše određen u tom paklenom svijetu kojega činimo svi mi, određen u milosti Boga Oca na nebesima.
Možemo vidjeti puno znakova da je Bog među nama, ali ne želimo i ranjeni smo grijesima. Samo onaj čovjek koji ne pobjegne od naroda koji je sav pripadnik kneževstva ovoga svijeta, koji ne pobjegne uz Božju pomoć kao što je uspio pobjeći Abrahamov nećak Lot iz Sodome, taj će polučiti uspjeh u otrežnjavanju puka za Boga te potaknuti ljude na obraćenje, na obrat životni, na obrat prema Svetome koji nas drži i ljubi.
Ne čujemo Boga u svojim grijesima. Isus je zamalo ogorčen kada veli narodu: “Nećete vidjeti drugoga znaka da sam ja od Boga do li znaka Jonina”, to jest, Bog je otvrdnuo naša srca i mi ćemo propasti—to je znak Jone proroka ako se ne obratimo.
Također na jednome mjestu Isus veli da ne treba ostati u gradovima u kojima svi odbacuju Boga jer takvim gradovima bit će teže u Posljednji dan nego Sodomi i Gomori koje su jedini poznati pakleni gradovi i gradovi samoga grijeha.
Jona prođe, dakle, ulicama Ninive vičući svima da se obrate, to jest obaviještavajući sve da Niniva propada za tri dana. Ninivljani, od najmanjeg stanovnika do upravitelja velegrada, povjerovaše Joni, prestraše se i pokaju se te ih Bog poštedi.
Zašto onda nije odmah smekšao naša srca? Zašto nas je pustio u grijeh i propast? Zato da bismo znali kako je to kada ne hodimo s Bogom, da ne bismo ostali u neznanju i znatiželjni za grijeh te da bismo učili i rasli pomoću grešaka jer na greškama se zaista uči biti bolji. Jona, koji je s Bogom bio blizak, također mora rasti, a to se može jedino naviještajući Boga velikoga jer pred Bogom čovjek vidi sebe jasno pa vidi i greške koje treba izbjegavati. No, Jona je ipak na neki način privilegiran u svijetu i narodu. On zna Gospodina, poslušan je i poznaje strahote grešnih gradova od kojih bježi, ali veliki je napor i napredak za Jonu proroka doći u velegrad jer grijeh se lijepi za ljude iako im je odvratan. To je tako jako izraženo kod vjernika da ćete rijetko koga naći tko bi želio otići u svijet, to su samo svećenici Petrovi. Oni imaju privilegirane svakodnevne susrete s Bogom svojim na slavljima žrtve Kristove. Ostali vjernici samo vam uspiju prozboriti da ćete propasti i onda bježe od vas pa ljudi misle da su mnogi neobrazovani i slijepi u vjeri.
Niniva se obrati. Jona je bježao kroz nedaće kad mu Bog reče neka ide u svijet velegrada, Jona počinje bježati od Božje riječi. I bijaše mu žao što se Bog smilova Ninivi. Sigurno je u boljoj poziciji od velikih grešnika, ali tada mora zračiti Radosnom viješću. I ne smije mu biti krivo što se spašavaju svi. No, sigurno je onaj vjernik koji se zove sinom Petra, to jest sinom Joninim privilegirani vjernik u kraljevstvu nebeskom.
Nitko ne obrati jednoga čovjeka, a na riječ Jone proroka Bog dade da se obrati čitav svijet.


Smak božanstava i lažnih bogova

Kad sam srela svoje sve kumire
što na Tvome dlanu izgledaju mali, sitni,
Tvoje ruke i Tvoj pogled me umire:
Ti si mi realnost, oni nisu bitni.

Toliko si realan, konkretan,
Isuse, Bože moj, Bože prisutni,
a poganin je tako štetan!
Oko mene svi poslovi mutni.

U dubini svoje duše ću Te naći,
u skromnome molitvenu stavu;
u dubine ja ću k Tebi zaći
da si saznam svoju stazu pravu.

Samo Tebi da se klanjam,
znam da Ti ćeš poslati me opet
da Ti priđem, da se sklanjam
tamo gdje od mene Ti si propet.

Nismo dovoljno ponizni;
oprosti, Kralju, svojem podaniku.
Svrati pogled brižni
i operi, i očisti svoju sliku

da Ti postanem sve bolja,
da Ti služim podatno i čišće
ako Tvoja bude volja,
to Te srce moje sada išće.
06.10.2015. 08:28



Monday, October 5, 2015

Pred Tobom ću pokleknuti


Na Dan moga uskrsnuća

Moji dojmovi o Tebi, Isuse, jesu različiti i duboki.
Zakon Tvoj da slijedim, Gospodine!
Po Tvome zakonu da živim, bogata grijehom i nenavikla na svetost i čistoću, poniznost u dubini srca. Znam da teško će bogataš u kraljevstvo nebesko, teško će preživjeti obraćenje onaj koji je tako dugo živio bez Tebe, koji nije živio u prisnom odnosu s Tobom.
Zakonu Tvome da se sva priklonim, čežnja je to moja velika jer to Ti želiš, takav odgovor očekuješ nakon svih providonosnih djela koja od Tebe doživljavam.
Strah je pomisliti nešto pogrešno, krivo i u oholosti kako Ti ne bi morao, zadovoljavajući svaku želju moga srca, uzaludno udvarati. Ti si moj jedini i najdraži Udvarač, Zaručnik po Duhu i Prijatelj u srcu, Prijatelj na djelu.
Što god ne znam, Ti odgovaraš; što god me rastužuje, Ti satireš, a ja kao da sam neozbiljna i hirovita. To je moja oholost, moja ranjenost kojom Tebe rastužujem dok Ti uporno plamtiš za mene jer si me izabrao spasiti.
Što Ti više zahvaljujem, Ti mi više podastireš. Osjećam se kao kraljica, a znam da moram ostati u dostojanstvu posinstva kojime me ovjenčavaš. To Ti želiš, Isuse, želiš me što skromniju i uzdignuta stava, želiš me što savršeniju u Tvome biću, u Tvome zakonu kojega si oblikovao da bi meni bilo jasnije koliko me ljubiš kada se toga zakona držim.
Prekrasno je Tvoje prisustvo u svim segmentima moga života. Vjera je moja mala kao zrno gorušice, slaba kao neka mala iskra, kao plamen koji jako treperi na vjetrometini kao da će se ugasiti, ali Ti ga stavi pod svoj zakon i neće se ugasiti moja svijeća jer mi zakonom pokazuješ kako ću se uskladiti u svojim ludilima za Tobom, to mi pokazuješ svojim zakonom kada ga slijedim kao stope Tvoje, kao što slijedim čovjeka kojega ljubim.

Nemam predodžbu o Tebi.
Predodžba moja o Tebi, Bogu Jedinome, samo je konstatiranje činjenica. Ti zaista sve podastireš preda me. Rastjeruješ mi neprijatelje, kažnjavaš moje dušmane; pomažeš mi u kontemplacijama koje me liječe i u kojima dolazim k sebi, pomažeš mi u pisanju; sve što Te zamolim, već sam dobila.
Nemam nikakvu predodžbu.
Znam da si Trojstveni i znam da si Ljubav i ne samo to. Znam da mi opraštaš, znam da si ukusan i da me hraniš na vrijeme. Znam da me uzvisuješ i činiš blaženom kada Te slavim, kada slavimo zajedno naše prijateljstvo. Znam da mi je po Tvome zakonu najsigurnije zajamčeno Tvoje prijateljstvo u ljubavi.

Iza naše zajednice izmigolje grijesi i praznovjerje; poslije naših slavlja Ti me šalješ u zemlju grehota. A naša ljubav stoji na meni kao Tvoj pečat. Grijesi navaljuju, a ja istjerujem zloduhe.
Često se osamim u molitvi, u svojoj pećini koju si mi Ti namijenio, u svojoj obitelji koju Tvoja milost održava.
Spašavaš me zakonom srca svoga. Kad Ti želiš, drugi po meni postaju Tvoji. Njih ljubiš, a mene šalješ dalje.
Iskazati milosrđe onome kome je potrebna ljubav, liječiti bolesne duše, a ne vezati se na grešnost. Ljudi čekaju da doneseš Dan kada će zavladati mir u svijetu, ali to nastoje postići svojim političkim dogovorima umjesto da se priklone Tebi.

Dokazuješ mi se kao najmanja čestica, kao moj udio u povijesti svijeta i tako me postavljaš među svoje svete i blažene.


Da, drugi će se obratiti, a ti, moj narode, nećeš. Od tebe ću sačuvati ostatak kada te provedem kroz žrvanj svojega križnoga puta, ostatak nalik samljevenom i prosijanom finom brašnu, a ti se samo brineš za izvikivanje mojega Imena, ali mene ne slušaš i ne ideš za mnom. Misliš da ćeš svojim mislima koje nisu i moje misli okrenuti i popraviti svijet, svojim naporima nagona i prirodnih želja. Natprirodno ti je strano na tom putu kroz kojega prolaziš i na koji sam te poslao; prevelika si tvrda gruda koja neće i neće kroz moj mlin. Još očekuješ od mene da te tješim što si zao i da slijedim naredbe tvoje.

Zašto me ostavi, Gospodine?
Zašto mi dade obraćenje i da vidim milosrđe Tvoje pa mi ne dade da Ti stignem do haljina nego me držiš na odstojanju?
Grešna sam, okorjela, previše okorjela.
Posveti, Gospodine volju moju za Tebe, milosrđe Tvoje tražim; otvori mi ovaj pomračeni um i proslavi se kroz mene.
Jučer si mi pokazao vrata kao da ću blažena ući u Tvoju vječnu slavu. Pokazao si mi točno kako se na velika vrata dolazi pred Tebe. Rekao si mi da moram biti postojana i gorjeti nepomično dok prilazim Tebi jer ja sam samo mala smetnja ako samo pokažem da dišem i živim jer odmah padam u grijeh. Moram se odjenuti u zakon Tvoj koji će me držati kao potporanj i bit ću dostojna ulaska na ta velika vrata kroz koja gledam živoga Tebe i od toga gledanja dobivam blaženstvo, udio u kraljevstvu i mir srca i čitavoga tijela dok mi um polako spoznaje što je pravednost Tvoja i tako ozdravlja.
Nisam hrabra za križ, ali ako Ti želiš, Ti ćeš mi ga opet dati. Sladak je križ tvojega zakona, plemenit je zakon Tvoj, po njemu bi se morao ravnati čitav svijet.
Ne poželi...ne, ništa više poželjeti neću, uzimam obroke jer bez njih ne mogu, tjeskobna zbog toga.
I ne možeš svojim snagama doći do spasa svijeta, ja sam svijet već spasio. Sve činim novo, i tebe činim postojanom.

Isuse, kada doživim Tvoje milosrđe, odmah mislim da sam nešto posebno. Još uvijek se čudim svom vlastitom vjerskom životu. Ponizi me, znam da je normalno u nadnaravnom imati takvu slobodu, ali ne znam u toj slobodi što mi je odgovornost. Daj mi da Tvoje zapovijedi vršim sve bolje i revnije, ali daj mi odmah da mogu postojano zastati pred tim  vratima kraljevstva u kojemu je tako strogi raspored i nema ništa za vidjeti osim dužnosti, slatke dužnosti i odgovornosti za to kraljevstvo. Ne moram brinuti za svijet, Ti si ga spasio. Moram brinuti za kraljevstvo, a tu je samo malo potrebno, tu je velika moć poniznosti i postojanosti u volji da ne griješim više.

Veliki zalogaj uzimaš, moj nevjerni narode; jako ste poduzetni u planovima, gradite si velegrad, a tamo gdje pripadate od trenutka kad sam vas pozvao niste ostali, nije vam dovoljno dobro. Vi možete više i veće, vi ste predodređeni za velika djela, vi ste besmrtni, moj narode. Molitva vam ne silazi s usana nego zavist i ljubomora, zloba i ogovaranja, spletke i strančarenja. Tamo gdje sam te postavio nalazi se obećano kraljevstvo koje ti možeš vidjeti, a ono što žudiš nećeš dokučiti svojim slabostima. Oko tebe se vrti svijet i svi su magloviti, samo ti si jedina osoba koja je važna u tvome životu; svaka sitnica na tvom tijelu velika je stvar, a ranjenike koji dolaze navodiš na grijeh. U duši nikada ne znaš tko sam, gdje sam i što tražim od tebe.

Tu si, Isuse, ostajem kraj tebe neznatna. Možda postanem kao sitno prosijano brašno.

Ako je čovjek besmrtan, a tako zao, pakao je vječan.
Ne, čovjek je mrtav u grijesima svojim. Bogu ništa nije nemoguće i svi će se spasiti. No, nisu sasvim sigurni u to. Nisu uspjeli zahvatiti u svojoj sebičnosti onaj najvažniji dio koji traže: dokaz čvrsti za svoju besmrtnost. Navode čak sedam dokaza, čak sedam! Ne znaju što čine.
Jedini dokaz jesi Ti, Isuse, Uskrsnuće moje pred koje si me jučer postavio blaženo gledati red i poredak, čvrsta ograničenja i okvire vječne slobode. Sloboda se nalazi u katakombičnom ambijentu kraljevstva koje odašilje svjetlo jače od danjega svjetla i sunčanih zraka.

Molitva brža od svjetlosti, brža od zvuka, a uslišanje joj prethodi. To si Ti, Gospodine, sve tako uredio i uredit ćeš moju narav tim bolje, što bolje ću ja iskoristiti svaki trenutak života na zemlji; a moja narav, uređena i postojana, dovest će me do urednosti i postojanosti same koje postoje u nadnaravnom, to je zapravo sve od čega se neraspadljivo sastoji: od mira i reda po kojima neraspadljivo rasipa svoje svjetlo što izvire kao ljubav, svijetli najjače, a ne smeta mi dobro vidjeti, sve u detalje kao što sam svaki detalj pred onim vratima kraljevstva vidjela.
Sloboda je u zatvoru, a ako je zatvor dobrovoljan, Tvoja se milost bolje po duši rasipa. Kad je duša u zatvoru, Ti je nosiš na dlanu i čuvaš. I duša Ti vjeruje. Da, duša Ti je u zatvoru najvjernija. U zatvoru reda ima, a svjetlo iz Tebe kroz dušu silazi i daje joj mir.

Na oknu mi mjesec svijetli, zatvoren tamom jer noć je mrkla, a staklo mutno od kiše. No, mjesec svijetli i oblaci ga ne zastiru.
Ti si, Gospodine, baština moja od davnina; Ti si oduvijek bio moja vjernost istini, a sada me opet izabra, posinjenu već, zapovijedi mi strašnim glasom da moram u zatvor, kroz žrvanj slatke brige za kraljevstvo. Zahvaljujem Ti za Tvoja dobročinstva, Isuse, Bože koji kraljuješ nebom i zemljom.

Dan uskrsnuća mojega pokazao si mi iako sam vidjela samo iz daljine jer nikad se ne zna, do zadnjega časa. Dan kada ću stati pred Tebe i kad s mene spadne raspadljivo. Ne smijem se obazirati na to što je bilo i što ostaje u smrti grijeha mojih. Moje grijehe će pokopati, a mene će zaboraviti. No, neće zaboraviti Tebe, Gospodine kojega nosim na sebi.
Kad se probudim, naći ću se onako postojana i blažena pred tim vratima, a čedni anđeo će me voditi do njih, sasvim blizu, sve dok me ne dovede do ruba samoga kraljevstva nebeskoga gdje nazirem neku braću i sestre, općinstvo i pučje. Ti ćeš Trojstven stjati na prijestolju, a pred Tobom će biti žrtvenik na koji ću kročiti, samo ako ostanem mirna i postojana kao što sam dobro naučila na zemlji, u zatvoru. Tada ćeš mi pokazati koliko puno mjesta ima tamo gdje ne postoji mjesto i koliko puno vremena ima tamo gdje ne postoji vrijeme, u gradu nebeskom, u gradu koji miriši na svetost kakvu sam imala prilike naslutiti već na zemlji gdje si me sve učio kako bih se znala ponašati pred vratima i na ulasku u kraljevstvo nebesko, kako bih bila dostojna jer si me takvom odredio. Slavit ćemo zajedno jer moj dah je Tvoj dah, slavit ćemo zajedno u dostojanstvenoj radosti, miru, redu i velikom nadahnuću Ljubav, Tebe, a u Tebi bit ću ona prava ja, bolja i ljepša od mnogih anđela koji će slaviti i pjevati zajedno s nama. Milosrđe Tvoje kao oganj vječni činit će moje haljine, moje duhovne oči kojima ću Te promatrati. I neću više znati za svijet, za zemlju i za razliku između zatvora i neba jer kraljevstvo nebesko je grad okružen ljudima i anđelima koji čine zidine neoborive i nitko sa zemlje ne može ući i vidjeti ono što ću ja vidjeti po prvi puta u tom vječnom životu jer Sud će Tvoj gorjeti ljubavlju za sve nas. Samo jedno je potrebo, zatvoriti se u postojanost, a to je zakon Tvoj, Gospodine koji živiš i kraljuješ vječno, Gospodaru neba i zemlje koji imaš svu vlast.

Ovo Tvoje obećanje, Isuse, uči me i podučava, usmjerava me na put koji si mi odredio.
Zemlja je prevelika za mene, zidovi oko mene nisu mi dovoljno uski. Načinit ću zidove duši svojoj jer ih, napokon, nisam nikada imala. Moja je svijest bila luda u zarobljeništvu bolesne savjesti, ali si joj dao da se uvijek sjeća istine u dubini svojega postojanja. Sada će mi savjest ozdraviti i svjesno ću graditi zidove jer sam vidjela vrata grada nebeskoga. Zidovi su duše, a različite su savjesti njihove. Ne, neće me odvući od kraljevstva nebeskoga, dobro vidim grijehe po sebi, jer sam ih upoznala u prvoj polovici svoga zemaljskoga života. I znam da će moja osama biti sebična i da će uroditi plodom kako i koliko bude Tvoja volja, Gospodaru nad vojskama.
Tada, u dubini svojoj i skučenosti, naći ću sebe kakva sam sada i kakva bijah prije obraćenja, naći ću ono povjerenje u istinitost, naravnu kao što je naravan i prirodan zakon u koji se zatvaram dragovoljno jer je takva riječ Tvoja i volja Tvoja. Ali naći ću ostatke mojega zemaljskoga života kroz Tebe i kroz sjećanje na moje uskrsnuće koje si mi pokazao, u svjetlu nadnaravne Tvoje istine.
Prosta je i jednostavna, laka kao pero. Oslobađa me već sada velikoga tereta materijalnoga i svjetovnoga. Velik dio prtljage već sam sada počela odbacivati, ona silazi s mojih ramena, s moje savjesti, s mojega srca koje povremeno zastaje kao da se umara, s mojih ruku koje trnu od opterećenja i s mojih stopa koje su teške jer su postale već jako žuljevite.
Odozgo prema mojoj duši silaziš Ti, iz moje osame u svijet nastavljaš svoj put u mojim prsima i kroz mene tamo gdje stavljam znak križa, posinstva mojega. I šalješ me dalje, ali ovoga puta zatvorenu u ono duhovno sjećanje na otvorena velika vrata nebeskoga grada i kraljevstva nebeskoga, šalješ me oklopom mojih zidova zatvorenu u svijet, u grijeh bez mojega učešća. I dat ćeš mi snage, znam, točno onoliko koliko je potrebno, i na vrijeme.

O, kako je postojan oganj u meni kada je uokviren zapovijedima Tvojim i nema više rasplamsavanja i gašenja. Više nisam tinj na vjetru kojega nikada nisi utrnuo, sada se sklanjam u Tvoje dlanove i pod krila Tvoje anđeoske vojske jer si mi tako rekao, i zatvorena buktim kao uspravna stijena od ognja neugasiva. U centru Tvoje pažnje koju imaš za sve malene, ponizno se provlačim s još ponekim grijehom, ali sam odlučna jer sam Te jasno čula, vidjela i namirisala, jer si me dodirnuo. Odlučna sam otkloniti grijehe koje vidim sada bolje, a Ti mi za to sve daješ snagu ili, bolje rečeno, moć veliku, moć neznatnosti i poniznih duša. Nevidljiva je, lagana i neraspadljiva ta moć, nije uvjetovana ljudskim interesima nego Tvojim jedinim interesom za mene i ja sam u stadu Tvome jer si me povukao iz divljine, došao si po mene jer me svijet počeo odvlačiti prema izgubljenosti i gubljenju vremena. Organizacija vlastitoga postojanja pomaže mi jer me liječiš i daješ mi nadahnuća za moja djela. Nisam sada opterećena pitanjima o tome je li potrebno reći svijetu za Tebe ili je potrebno povući se iz svijeta; to je bila dvojba koja me je odvlačila od svega bitnoga i uzela mi dragocjeno vrijeme.
A sada si me Ti doveo k sebi i sve ćeš organizirati kako Ti želiš jer u mom zatvoru, u dubini moje duše koja se sjeća zemaljske istinitosti oduvijek, prebiva Istina, a ja je nazirem bolje nego prije. 05.10.2015. 02-03:00


Na sudu si mojega milosrđa, moj narode!

Svi ste na onoj strani gdje je plač i škrgut zubi dok ja čekam i postavljam ti svete sebi zdesna, sveti puk, kraljevsko svećenstvo. Mnogi umiru više puta, a samo Bog Otac na nebesima zna što je vječno. Misliš, moj narode, da će te tvoji sveti zagovaratelji spasiti pa dolaziš do zaključka kako si već sada besmrtan? Zašto si onda frustriran i pohlepan ako misliš da si besmrtan, zašto nisi radostan i ne živiš u velikom svjetskom miru?
Reći ću ti, tigar i lavica, vrapci i zmije, hijene i orlovi bit će mi baština i ostatak mojega naroda. Zar i ti sam, narode moj, ne odbacuješ brata svoga i uzimaš kućne ljubimce za životno društvo; više voliš njegovati životinju nego pomoći onome bratu koji te ljubazno gleda i očekuje od tebe radost besmrtne duše.
Ako si besmrtan, zašto nisi sretan; što ti je potreban Bog i spas duša, što ti je potrebno otkupljenje i Uskrsnuće? Znaš li da je uskrsnuće od mrtvih, ja imam vlast uzeti život i dati ga; kako ti mene ne poznaš, a već znaš da si besmrtan? A stalno pokapaš mrtve, ignoriraš žive i kupuješ kućne ljubimce, zatvaraš ih i oduzimaš im slobodu, onda ih promatraš i naređuješ im da progovore kao ti. Velim ti, Onoga dana uzet ću ribe morske i postaviti ih gdje su moji mučenici i dat ću im život, živ Duh udahnut ću u njih.
A tebe sam stvorio da imaš srce od mesa, ne srce kameno. I kameno srce umire kada ja odredim. Tebi sam dao otkupljenje, moj narode: ako me poslušaš, da imaš život vječni; ako me blaguješ, da imaš život i radost u izobilju; ako me slijediš, da imaš sveto općinstvo.
Ako je čovjek besmrtan, a tako je zao, onda je pakao vječan. Zašto miješaš besmrtnost pogansku s paklenim mukama u koje te ja ispustih iz svojih ruku da me ne nađeš?
Ti, tako nemoralan, a besmrtan? Ti, tako uskogrudan i ograničen, a besmrtan? Pa što ćeš činiti u svome življenju beskonačnome ako si besmrtan? Ja ti dadoh Crkvu svoju u kojoj te mogu roditi, ja ti dadoh slobodu izbora da se rodiš ako želiš na život vječni jer život vječni je ljubav i milosrđe, mir i sklad, ravnoteža, red i harmonija; to sve ti ne znaš, jadno stvorenje.
Zato i govoriš u svom neznanju nećeš umrijeti, sotono što misliš da je sve zlo na svijetu, a ti jedini da si dobar. Samo jedan je Dobri, koji oprašta grijehe, kojemu se more i planine pokoravaju, koji predsjeda na Posljednjem sudu.
I spasit ću te kada priznaš da sam ja Stvoritelj, ne prije. Ja jedini imam vječnost strpljenja, dokle god govoriš da si besmrtan, ovdje ti ostavljam plač i škrgut zubi.
A tebe, dijete moje, postavit ću sebi zdesna gdje je narod kojega sam stekao, sveti puk, svećenici moji, moji sinovi. Ti koji me blaguješ, ako i pogineš, živjet ćeš. Bio si prah srca tvrda i grube desnice, a sad si ponizno dijete moje, sin moj sa srcem od mesa koji se klanja u Duhu i istini. Naučio si slušati moj glas, naučio si čuti moju riječ dok čitav svijet blebeće poganski jer nije ništa obrezanje nego obrezanje srca, a tada kosti će pravedne oživjeti. Tko izgubi poradi mene sebe i svoj život, taj život vječni dobiva. Tko izgubi život, ima život vječni.
Tko je besmrtan, odlazi tamo gdje je plač i škrgut zubi, u oganj koji ga je već očigledno dobro zahvatio kad ne vidi prvoga do sebe i potrebitoga riječi moje nego nalazi dokaze za svoju besmrtnost, mnoštvo mu dokaza treba jer ne zna, naravno da ne zna sigurno da je besmrtan, niti u to vjeruje; zato traži naokolo među mrtvima dokaze o svojoj besmrtnosti, to je plač i škrgut zubi, to je tuga i tjeskoba, zloba i zavist. One prže srca od kamena i peku dok to kamenje ne pocrni i ne pougljeni, dok se ne počne sasipati u zemlju od koje je poteklo. 05.10.2015. 09:40


Dah Tvoj, Gospodine, živim.

Duša se moja tijelom očituje i djeluje u ovome stanju u kojem gledam vrata raja.
Moje će uskrslo tijelo pokleknuti u Čistilištu i tada će uzdići svoje ruke da Te neprekidno slavi i slavi, Tebe koji jesi, Ljubav vječnu, Istinu jedinu. Slaveći Tebe, zaslužit ću mjesto u Tvome srcu koje me odredi za slavu Tvoju. Slaveći Tebe, Svevišnji, dobit ću sebe i svoj mir. Ništa nema što bih mogla učiniti za spas svojega života jer Ti si me otkupio, Ti si se pobrinuo za moj smrtni život i za moj spas u vječni život: Ti si me stvorio kao glinu što se rasipa po zemlji i čini blato ovoga svijeta. Iz blata živoga mene mrtvu si povukao, kroz trnje koje me je greblo zvao si me kako bih odredila koji je to smjer mojega puta po Tvome pozivu. Zazvao si me imenom koje sam prepoznala kao sebe samu. Ostavio me u kaljuži kako bih odlučila sada, kad vidim oko sebe druge ljude, što ću s njima i kako bih točno znala odakle mi dolazi Tvoja riječ da krenem ovamo ili onamo.
No, danas Ti meni odredi krenuti na polja rajska, pred Tvoja vrata, vrata kraljevstva Tvojega. Nitko ne zna gdje je raj, a mene si u raj postavio, pokraj svih svetih, u društvo ljudi koji nose na sebi preobražena tijela; iz tih tijela zrači topla svjetlost i Ti mi dade čuti, Ti mi dade vidjeti, Ti mi dade od Mudrosti kojom sve stvaraš, održavaš i svime upravljaš. Svaka vlas na meni je izbrojana, svaki moj pokret je pokret po Tebi, Gospodine; klanjam Ti se zbog Toga, ali tada ustajem i stižem visoko dok se moje ruke protežu do Tebe da Te zagrle i šire se kao jutarnje rumenilo na beskrajnom nebu jer Te nikada neće prestati grliti.

U Bezgrešnom Začeću utjelovi se Ti, u duhu moje duše i tijela utjelovi se, Riječi Boga živoga. Porodi me na krštenju, krsna svijeća izgori mi brzo sva i naglo, a ja ugledah riječi ispisane koje me odvedoše u beskraj duhovnoga razmatranja. Nad Tvojim riječima ja drhtim i kao da umirem, a tada se odjednom rađam ovome danu i svetima i svetinjama oko sebe jer sve je isto, sve je živo, sve je Tvoj znak usred kojega ja sam mala rana Tvoja. To vidjeh i pokajah se za sav puk. Žao mi je bilo naroda te mu se približih da mu vidim potrebe, ponudih mu kruha i odijelo pa im rekoh po istini. No, niti jedan moje riječi ne prihvati, svi pobjegoše od mene. Pa neka su samo zdravi i čili, blagoslivljam ih.
Samo Tvoja riječ je milosrđe, a pučanstvo traži utjehu za grijehe, promatra lažne proroke i ne hodi u Bezgrešne prostore iako se svi zovu Tvojim imenom kojega nam zapravo nikada nećeš otkriti; no, toga ne znaju, dali su Ti identitet, nadjenuli su Ti ime i kažu da se zovu Tvojim imenom.
Bezgrešno moje začeće bijaše u Tijelu Kristovom koje mi padne na srce i bubrege, duboko u duši mojoj rasipa se u utrobi mojoj, a ja onda živim. Sa svetima Tvojim i nađeoskom vatrenom vojskom slavim Te i pjevam sreći, pratilji mojoj koja mi je svagda na usluzi, a ja nju pohranjujem u srce i čuvam i njegujem.
Nema nas bez grijeha u ovome svijetu, samo je Crkva bezgrešna koja pere duše pa im daje kruha duhovnoga i životnoga, piće riječi Tvojih koje raspršuju grijeh, tjeraju neprijatelja i snove praznovjerja, snove o besmrtnosti i božanstvima. Ti nisi božanstvo, Ti živiš, Ti si tu, Ti jesi.
Slavim Te, Živote; zahvaljujem Ti, Isuse; ljubim i živim Tvoju ljubav u istini i po Tvojoj riječi, koji živiš i kraljuješ u vijeke. Amen.
05.10.2015. 10:22

Popular posts