Gospodine moj, moj Gospodine!
Dao si mi da se smijem na ovaj buran današnji dan koji obiluje paničnim psovkama i malodušnom tugom.
Dao si mi uzvišen i visok otočić u ovome uzburkanom moru gdje u daljini nazire se pijavica i veliki val. Zli dusi uvijek dolaze u množini, nikada nije samo jedan jedini zao duh nego se okupljaju i nastoje iskoristiti okolnosti.
A ja, kao da me nije ni kap dirnula, ulicama ovog malog grada od jednog zida i jednih vratiju kao da caruje vječno mirno ljeto s blagim povjetarcem dok se onaj val kani obrušiti negdje u ovom predvorju paklenom.
Ne ide mi se kroz ta vrata, a ipak nedirnuta prolazim, povremeno izađem i vidim samo paniku kao roj skakavaca nad koje se nevidljivo nadvija neka letjelica koja zaprašuje i prijeti im pomor.
Možda i mene zahvati pomor taj u trenutku dok izlazim, ali s ove strane je sve tako mirno i sigurno da niti ne pomišljam o nekom stradavanju o kojemu mnogi nagađaju. Navikli su nas da se ne osjećamo uopće sposobnim i odgovornim pojedincima.
More prepuno ogromnih valova oduvijek je bilo tu, a sada kao da su mnogi iznenađeni ili jednostavno neka panika vlada vani, staro i mlado, bolesno i zdravo žučno raspravlja o o onoj prijetnji velikoga vala.
Jesam li ja to postala građankom ovoga svijeta kad sam provirila van kroz ona moja jedina vrata u zidu koji se može vrlo lako i zaobići? Da, ali Ti mi ne dopuštaš posvjetovnjenje, Ti si meni dao onaj paničan osjećaj već odavno, tada kad sam čula da si uskrsnuo. Tada me je uhvatila velika panika, u meni je vladao neizmjeran potres, kataklizma je postala neizbježna.
A ja sam je preživjela.
Da li su oni vani čuli za Tvoje uskrsnuće kad se toliko upinju, još uvijek, u svojoj pameti protumačiti i predvidjeti?
Ta, tko može predvidjeti Tebe? Tko je mogao predvidjeti Tvoje uskrsnuće? A lijepo si svima pripovijedao da će biti. Sve je kako si rekao.
Mnogi govore “Evo Ga ovdje, evo Ga ondje”, a nitko ne zna u što upire prstom.
Čak i kada ponavljamo Tvoju riječ, ne znamo što govorimo.
Hvala Ti, Isuse za ovaj predivan Dan. Nisam učinila puno danas. Vodila sam društveni život. Sutra već nastavljam sa svojim obavezama jer Ti si rekao da ih slobodno mogu vršiti. Na trenutak sam pomislila da nije normalno izgubiti se sav od posla, ali, evo danas, Ti si mi rekao da je to potpuno u redu i poželjno.
Sada, kad sam provirila kroz ona moja vrata, vidim i ja da sam dobro učinila što sam Ti se vratila. 19.09.2015. 20:58
