Odlazim kao napušteni brod
i ogrćem tvoju kratku jaknu
dok mi snovi padaju na pod
samo zato da te ne dotaknu;
kao prava kapetanica silazim,
još od brodoloma drhtava
i gledam da se ne zarazim
jer paluba kao bonaca spava,
preplavljena algama i školjkama
kao neki svijet iz Avatara...
Jesam li preživjela kao dama
sad kad nemam tvoga dara
ili sam se samo bolje ušuškala
da me više nitko ne vidi nikada
ili da mi ova vatra ne bi sukala
kao onda kad sam bila mlada
jer još nitko vatre ne ugasi?
Naravno da sam brod ja bila
da se pogon sačuva i spasi.
Ni sada još ništa nisam ostavila,
ali tražila sam svo to vrijeme čekanja
neku dobru uvalu za pristajanje.
U blizini nalazi se mjesto susretanja,
tamo usidrit ću brod za plakanje.
26.08.2015. 00:17