Glas iz pustinje

Što ste došli gledati u pustinju?

Čuti glasa što promuklo viče

ili čuti onu višu istinu?

Ili vam se ipak spasi spominju?

Ili drage su vam utješne priče?

Ili vaše vrijeme možda minu?

Da li željeli ste kruha slatka,

spas od gruba okupatora,

magijom si poskidati križe?

Da li korisna je ura kratka

kada uzeli ste protiv zatora

kaplju vode koja ponos diže?

Zašto lijeka tražite i jaučete,

za čime zapomažete?

Je l’ vam žao što je mrtav uskrsnuo

mjesto da je poveo vam čete

pa da protivnika smažete?

Je l’ vam žao što vas nije okrznuo

pa da mjesto vas učini jedan napor mali,

da vam boli sve odlete

pa da zaigrate, zapjevate?

Da li ikada ste sebi truda dali

da vam misli budu svete?

Da li znoj si radi tog prolijevate?

Da li znate da je Božji dah u vama

i da po tom samo duša živi?

Da li znate da je ona vama sada mrtva?

Da li znate da u tome leži drama

da vam nisu sveti ljudi krivi

samo stoga što su znali što je žrtva?

Zašto vas je sve izliječio,

zašto dao vam je preko rijeke prijeći,

zašto vam je uvijek hrane davao

i nikada vas nije spriječio?

Zar ne znate da će svima samo jedno reći:

nikada vas nisam poznavao!

Zar ti čekaš nešto drugo, nešto novo?

Da li živio si vjeran pozitivu?

A što misliš za raj si uramiti?

Zar ti sve je, sve što imaš samo ovo?

Sjećaš li se, dobio si dušu živu!

Hoćeš li se cijelu vječnost sramiti?

29.07.2015. 00:59

Pjesma bez pjesnika

Bez vode i bez svježa zraka

što sam ja u izobilju svijeta,

tko sam tada ako nisam cilj potražila?

Opet stoji zrak i gušim se sred mraka

ovog sparnog, sušnog ljeta;

nigdje nemam prolaza, azila.

Zagađene misli, nemam gdje ih isprati,

u tom blatu duh mi ište zaklon

kao nigdje drugdje, nikad prije.

Ni cvijeće se tako ne može ubrati

jer nije za mirise zakon,

ni za iskušenja čizma nije

nego njegovati treba ljudsku dušu,

dati svakoj predovoljno prostora

na proplanku u sjeni stabla.

I u tami tjerat mora svjetlo tmušu

da ne gazi krivo ljudska postola;

Duha treba prosipati s nebeskog kabla.

Inače sam divlja, izgubljena, smotana

kako samo ljudska duša može biti;

niti ne znam gladi, niti usniti

jer mi treba samo Duh, samo osama

u kojoj ću nesmetano piti

da ne moram gorke pokore sniti.

Inače, što mi pjesma znači,

a što hvalbenica koja nema cilja?

Da li može pjesnik bez svog nadahnuća?

Kad odavde ni poruka ne zrači,

kako ovdje može itko naći milja?

Kako vatru potpaliti bez pruća?

28.07.2015.

Kralj slave

Ako je zlo samo nedostatak i manjak dobra, ni đavla, ni zlih duhova jednoga dana više neće biti.

Samo je jedan način kako se nedostatak dobra može popraviti: opraštanjem. Vječnim opraštanjem Onoga koji ima svu vlast na nebu i na zemlji.

Čovjek najteže oprašta sebi samome. Kad vjeruje u Boga, kad vjeruje da mu je Bog oprostio, tada se više ne mora grijeha svoga prisjećati. Jer mu je oprostio Bog veliki i dobri. Jer je ponio na sebi sve grijehe svijeta.

Krštenjem se gubi nasljedni grijeh. Kad bi svi vjerovali Bogu i krstili se u vjeri, nastao bi raj na zemlji. No, ima nas koji se krstimo i ne vjerujemo. Ima nas koji vjerujemo, ali se ne krstimo. Ovi kršteni i živući u vjeri u Jednoga Boga zadobivaju udarce nevjernika i tako nedostatak dobra ostaje u svijetu. Dok Isus, Gospodin ponovo ne dođe na oblacima u velikoj slavi.

I oni bačeni u oganj, tamo gdje je plač i škrgut zubi, tražit će spas i oproštenje.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište.

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (sv. Irenej).

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
    svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
    i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
    tko će stajati na svetom mjestu njegovu?

Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
    duša mu se ne predaje ispraznosti, *
    i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
    i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
    koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
    dižite se, dveri vječne, *
    da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
    »Gospodin silan i junačan, *
    Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
    dižite se, dveri vječne, *
    da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
    »Gospodin nad Vojskama - *
    on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Preobrazba

Koliko sam samo puta prestala

misliti o danu i o prihvaćanju,

otvorena svojim dojmovima.

Kako sam često u sebi nestala

i sanjala o poniznome vraćanju

samotnosti, predala se snovima.

Koliko je takvih časaka u kalendaru,

koliko je predblagdanskih ispitivanja

i koliko puta zađoh prema pustinji.

I uvijek sam pristupala Oltaru

koji me izvlačio iz slatka snivanja,

uvijek me to dovodilo silnoj tustinji.

Zar mi u nutrini tama vlada,

zar ću opet naći samo sjetu,

zar će ono doći vrijeme plakanja?

Tužna stara prodire balada,

ona budi onu vjeru svetu,

onaj oganj od pretapanja

duše ljudske i otajstva.

Opet sam se vratila iskanju

da mi dadneš neku pokoru

za velika izdajstva,

samo uzdasima izatkanu,

da mi uzmeš pjesmu oholu

pa načiniš od nje preobrazbu.

Koliko još moram izdržati,

da li ovoga ću puta dočekati

posvojenu od Tebe mi glazbu

koja će mi srce istrzati

i te dane grijeha otjerati?

27.07.2015. 19:23

Riječi života vječnoga

Daj mi danas svoju sreću vječnu,

pruži meni ruku, svoju desnicu

kojom štitiš me od svakog zla.

Zaustavi meni brzu vodu riječnu

ako netko na me digne pesnicu

da do kraja dana lako stignem ja.

Neka Te slave svi narodi, Bože,

svi narodi neka Te slave!

Daj nam danas svoga Duha

da rastjera one što se glože,

koji žele nama doći glave.

Daj nam križ i daj nam Kruha.

Neka nam kraljevstvo Tvoje izraste

kao sitno zrno gorušice,

kao ukvasano tijesto.

Nek u srcima nam zapovijed naraste

da uđemo kao deve kroz iglene ušice

u Tvoj počinak, na naše mjesto.

Načiniše tele na Horebu

od svoga zlatnog nakita,

usta mu načiniše što ne govore.

Plešu ispred njega u dvoredu,

a ono niti pase travu do sita.

Među sobom samo divljaju i romore.

Razbiše se ploče Saveza,

Deset Božjih zapovijedi svetih.

Razbili su srce Tvoje na pola.

Neka mišica Ti sad ne preza,

praštaj meni što im prijetih

jer je nevjera me ubola.

I što dobro od ta puka,

što li dobra iz Nazareta?

Samo milost Bezgrešnog Začeća.

Tvoja, Bože, spustila se ruka

sve do dna, sve do kraja svijeta,

spustila se ljubav Tvoja najveća.

Neka Te slave zato jer kamo da odu,

svi narodi neka Te slave

u vodama svetišta riječnoga,

Neka urone u Jordan, svetu vodu,

nek se u izobilju Duha Ti dave

jer samo Ti imaš riječi života vječnoga.

Katolički Bog jest Bog ljubomorni

Postoji zabluda po kojoj kršćanin može biti bilo tko iako inače vjeruje i u mnoge nekršćanske idole, stvari i pojave.

Niti jedno božanstvo na ovome svijetu ne zabranjuje nekome biti rimokatolikom ( to su samo političke insinuacije i progoni ).

No, ako dođete u Crkvu Katoličku, postoji velika mogućnost da ćete se razočarati i brzopleto zaključiti da je katoličanstvo jako netolerantno. Bog Isus Krist zaista nikada ne tolerira skretanja, kompilacije i sinkretizme jer to sve predstavlja teški grijeh, to jest udaljavanje od Boga Jednoga.

“Ne klanjaj im se niti im služi...Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran (Izl 20,5;  34,14;  Pnz 6,14 sl )”.

U poganskim religijama nema ništa slično tom “ognju što proždire (Pnz 4,24)”. Ako je Bog ljubomoran, On je to zato što je svet i ne može podnijeti da se načima Njegova čast:

“Tada reče Jošua narodu: vi ne možete služiti Jahvi, jer je On Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas, pošto vam je bio dobro činio.” (Jš 24,19sl).

Bog Jedini od čovjeka, što ga je načinio na svoju sliku, traži isključivo klanjanje.

Razni mnogobožci i bezbožnici će ti možda reći da vjeruju u Boga, ali ništa drugo o Bogu ne znaju. Zato znaju puno o magiji i lažnjacima. Magija je, na primjer, kada misliš da Bog djeluje onako kako ti misliš da djeluje Bog. To nema veze s vjerom nego je obična besmislica.

Biblijska se religija temelji na povijesnoj objavi; zbog te činjenice je na posebnom mjestu među religijama. U Bibliji je objava povijesno uhvatljiv događaj: njezini se posrednici znaju, njihove su riječi sačuvane i razvija se kroz 15 ili 20 stoljeća, zna za znakove koji ju čine vjerodostojnom, svoju puninu dosegla je u događaju Krista, Sina Božjega, Objavitelja u najširem smislu riječi i za kršćanina znači prihvaćanje te objave koja ljudima pristiže nošena poviješću.

Inače nemaš što tražiti u kršćanstvu, to jest kao takav postižeš preduvjete postati katolikom.

Biti kršćanin znači i znati opraštati, biti katolik znači uvijek voditi ekumenske dijaloge, ali klanjati se samo Kristu, Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Opraštati ne znači i tolerirati. Opraštati može onaj koji moli za sve ljude.

Pred grijehom ljubomorni se Bog otkriva kao Bog opraštanja. Otpad kojim bi sav narod zaslužio da bude uništen, prilika je Bogu da se proglasi Bogom milosrdnim i milostivim, sporim na srdžbu, bogatim ljubavlju i vjernošću.

“Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas u svoju baštinu! (Izl 34,6-9)”, govori Mojsije.

Kruna Kristova djela jest to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. On moli (Lk 23,34) ili lijeva svoju krv (Mk 14,24) na otpust grijeha (Mt 26,28). Kao pravi Sluga Božji, On opravdava mnoštvo kojega grijehe nosi (1 Pt 2,24; usp. Mk 10,45;  Iz 53,11 sl) jer On je Janje koje uzima grijeh svijeta (Iv 1,29) time što spasava svijet. Njegovom smo krvlju očišćeni i oprani od svojih prijestupa (1 Iv 1,7;  Otk 1,5).

No, to ne znači da sada, kada je Krist pobijedio grijehe svijeta, mi možemo mirno padati i dalje u ponore nevjere jer Krist odredi da se samo vjerom spašavamo o kojoj znamo barem toliko da po toj vjeri imamo Deset Božjih zapovijedi od kojih je prva da je Jahve Bog naš, Bog koji traži kao prvo i osnovno da nemamo drugih bogova osim Njega.

2 "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 

(Izlazak, glava 20)

Slušajte svoju djecu

POŠTUJ RODITELJE DA DUGO POŽIVIŠ I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI

Posluh je roditeljima važna i pozitivna sastavnica općeg iskazivanja poštovanja prema njima. Tko poštuje svoje roditelje, taj sigurno zna da prema njima mora biti iskren. Poštivati roditelje ne znači šutke napraviti sve što oni kažu. Poštivati roditelje znači reći im “Ne” kada je to potrebno i iskreno im obrazložiti zašto ne žele činiti ono što roditelji od njih očekuju.

Tko slijepo sluša roditelje, nije iskren i u sebi se možda grize zbog toga što mora činiti ono što ne može ili ne želi.

Malo dijete, a i ono malo starije nije i ne može biti krivo i odgovorno ako ne razumije ono što se od njih traži i ono što im se govori. Učitelj, to jest roditelji moraju znati obrazložiti razumno zašto dijete treba nešto učiniti jer inače prisiljavaju dijete da čini nešto što ne razumije, a često niti ne smije biti iskreno i znatiželjno.

Dijete mora poštivati ono što im roditelji nalažu. To je normalno ako roditelji poštuju sebe i svoju djecu jer u roditeljskoj ljubavi se nalaze svi odgovori, svi razumni ukori i pomoć djetetu na putu prema zrelosti.

Nije pametno govoriti da su djeca zločesta i neposlušna.

Nije pametno vikati na dijete ili mu neprekidno prijetiti.

Nije pametno uzimati ultimatume kao najvažnije sredstvo odgoja.

Nije pametno premlado dijete učiti o temama odraslih kao što su politika ili ekonomska situacija u obitelji.

Roditeljima mora barem jedan podatak o odgoju biti jasan: djeca ne uče govoriti sama od sebe nego od roditelja i to tako da ih pažljivo slušaju što govore. Još pažljivije djeca primijećuju što roditelji čine i oponašaju roditelje, naročito ako roditelji ne uče djecu razgovarati o svemu. Uzalud je zahtijevati od djece poslušnost ako i sami ne činimo ono što od njih zahtijevamo.

Imati svoje dostojanstvo u Bogu, ljubiti svoju djecu i razgovarati s njima najlakši je i najljepši način odgoja, a donosi i obilate plodove.