Sunday, April 26, 2015

Pastir zvjeradi

Lutala sam šipražjem, rukavcima,
nalazila druge, napojene, jarca presita
koji gurahu me prema vucima;
bijah sama kao zvijerka od svih skrita.

Posred kuće Tvoje žeđah plemenita mira,
ali samo zloba, zavist me je dočekala.
Svi su vikali da su janjad jednoga Pastira,
a ja samo divlje zvijeri posvuda sam susretala

jer sam čula kako hijene plaču,
vukove sam vidjela tužne i osamljene,
medvjedi su jedva izmicali maču,
ptice strvinarke bile su omamljene.

Tamo gdje je hrana dobra i najbolja ispaša
nikom nije bilo gladi nego samo pohlepa;
tamo gdje je bila voda živa, a ne naša,
nitko nije bio žedan, samo jarad slijepa.

Tada onaj Pastir priđe čak i tigrovima,
a ja vidjeh da je pravi, nije najamnik.
Reče mi da uđem prema Tvojim podkrovima,
da je samo on jedini mi jamnik.

Svi se najamnici razbježaše i pokunjiše,
a ja opet nosim svoju kožu mladu.
Zvijerima sam izmakla, znam Pastira kako diše
dok mi jarci žive vode kradu.

Sada, kad sam postala Ti sluškinjica,
vidim da je Pastir bio Tvoja ruka
da me nađe, da me spasi onih skitnica
i da Tvoja zbog mene je bila Muka.
26.04.2014. 07:42


Friday, April 24, 2015

Znak križa

Svakakvih je dana bilo u mom srcu
od kada te nađoh istim kao nekad
dok su spajale se naše čežnje.
Danas, evo, ni zli dusi mome mrču
ne smetaju jer me preplavio onaj kad
što mi daje za badava dlane nježnje

da mi iz njih niču dari prema svemu
što me susreće i svemu što me blazni.
Tebe nađoh zavjetom si okovati
kao da ti to ne smeta niti drijemu,
kao da ti ne stižu mi znaci razni,
kao da ti ne možeš se otrovati

niti mojim grijehom, niti slabostima
koje još me diraju za isprobavanje
sigurna mi stava do zadnjega detalja.
Činim sebe većim postojanostima,
činim oko srca svoga okopavanje,
činim sebe kao prokušana pralja.

Nalazim te u svim svojim odlukama
makar sve je blijedo i bljedunjavo
i svi puci još su uvijek slični
dok ja ljubim kroz tebe i rukama,
i dušu mi je snašlo sve što istinsko je, pravo,
to su moji dani sveti i obični.

Ne bi bilo meni tako slatko, tako lako
da sve nisam u tom zavjetu promatrala
koji temelj je i pečat krhke moje gline,
a još k tome živa voda što me napaja polako,
nježno meni izobilja velika je dala
oko usana što mole da ih ne ukine

niti jedan govor, niti kakva žeđ.
Dobro je razlučiti mi tko si ti,
mom životu koji lebdio je kao sjena,
tome vječnom času koji nema međ.
Uzalud bi bilo meni tvojom biti
da ne obnavljam si sva ta bezvremena

događanja i zajedničke prošnje i zazive,
da ja krhka nemam snagu čak i zmaja
skrenuti na naš i Božji put i zakon.
Nisam ja bez modrica i svatko ih nazire,
ali Bog ih od svega života mog odvaja
da ni tebi ne naudim onim našim Znakom.
24.04.2015. 12:34


Thursday, April 23, 2015

Služba riječi

Ostanite, ne slušajte nego poštujte me,
budite u ljubavi i sili odozgo,
ne odlazite daleko od uskrsloga sjaja
jer ja za vas molim, počujte me
više srcem svojim nego mozgom,
ja vas držim usred izobilja raja.

S vama blagovati želim večeru novu,
vino novoga života i zalogaj hrane
koji dovest će vas u to savršeno stanje
gdje vam tijela grešna moga duha zovu
da vam sva posveti djela i sve dane
ako samo poželite svojih ovisnosti manje,

ako već vam dostalo je stalna umiranja,
ako umorni ste, žedni pokraj baruština
punih smrti, natjecanja i gorčine.
Od mene vam počinju sva uviranja,
kod mene vam živi konačna suština,
suprotna od svjetovne pličine

u kojoj se se davi srce ljudsko i bubrezi
jer je bludno tijelo, pohlepno za srećom
što je nikad nema, niti zadovoljstva;
samo s Duhom Božjim ako ste u sprezi,
imat ćete ljubav duše koja postaje sve većom,
što je bliža kruhu Kristova ustrojstva.

To vam večera je Gospodnja,
to je zajedništvo svijesti što se širi
u obliku riječi koja otvara i srednje uho.
To je kršćanska ophodnja
po svem svijetu, ma gdje da proviri
ono novo duhovno žrtveničko ruho.
23.04.2015. 07:21


Wednesday, April 22, 2015

Vjeverica

I proljeća su ista kao nekad davno
kad smo bili djeca rane dobi,
kad smo pleli vjenčiće od lovora,
kada bilo nam je otvoreno, ravno
sve do najslađe nam kobi
gdje ni čuli nismo neka druga govora

osim mnoštva dječjih povika i smijeha
što se razbacivao po parkovima
kao da su pjevali nam anđeli svih šuma,
a sve drugo nismo znali, niti grijeha
pa smo čak i gacali po jarkovima
što su svijetlili nam na sredini glavnog druma;

nismo znali što se tamo dalje krije,
nismo pitali jer bijasmo zauzeti
kopanjem i šuljanjem oko gusta grmlja
u kojem se još i danas vjeverica grije
kojoj nismo znali ploda naći i uzeti.
Tek smo tada čuli kako cesta mrmlja

kada su pokazali nam put do škole.
Prve lekcije su bile dosadne i strašne,
gledali smo vjevericu što se bez nas vrti,
pazili da ne polijevaju nas kole,
naučili da su haljine nam prašne
i da sve je to nam pravi put do smrti.

Još i danas uče malu djecu da ne traže
sve što izlazi iz zadanih okvira,
da u svijetu budu najbolji i prvi.
Opet proljeće je, doba najdraže,
vjeverica bježi, puna žira
što ga ljudska stopa samo mrvi,

kao da će odvesti nas u povratak.
Nismo naučili kamo srljamo,
a vremena nema, znamo što nam prijeti.
Život postao je sasvim kratak,
nije nam dozvoljeno da brljamo,
ne pamtimo da smo jednom bili sveti,

da smo dobro znali što je vječno,
to su bili dani istraživanja.
Kao da su izvukli nas današnjici,
ulicama krećemo se poprečno,
duše znaju sve igre sakrivanja;
nitko više ne vidi se u sadašnjici.

Samo pamtimo, a nitko ne pita
ono jedno neriješeno pitanje,
mudriji smo bili kao djeca.
Vjeverica sama u blizini skita,
nama smeta sunčano svitanje
dok nam duša tiho u dubini jeca.
22.04.2015. 06:34


Tuesday, April 21, 2015

Što su to "Duhovi"?

1. UVOD
Kako su Adam i Eva razgovarali s Bogom Stvoriteljem može se zaključiti po tome što su očigledno imali slobodu izbora, ali im je proradila i savjest koja je Božji glas u čovjeku.
Kako je Mojsije razgovarao s Gospodinom može se vidjeti po gorućem grmu pred kojim je Mojsije zastao i poklonio se jer grm nije izgarao, a u rasplamtjeloj vatri ukaza se anđeo Gospodnji, Bogu hvala (Izl 3). No, narod se jednom prilikom rasrdio na Mojsija i poželio samostalno i izravno dogovarati se s Bogom, ali kada im se Gospodin javio, prestraviše se Njegova glasa, potresa i silnoga vjetra, ognja, “plamena koji je sukljao do sred neba” (Pnz 4,11sl).
Ilija također na brdu Horebu komunicira sa svojim Gospodinom kojega uopće u ‘silnom i olujnom  vihoru, potresu i ognju’ nije bilo nego tek kad je čuo ‘šapat laganog i blagog lahora’, začuje i Božji glas (1Kr 19).
U Psalmu pohvale Boga Stvoritelja narod je već molio i zazivao
Ps 104,4
“Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.”
I ognjeni stup vodi narod iz ropstva da mu bude noćno svjetlo:
Knjiga Izlaska, glava 13, redak 21
21 Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. 

2. ZABLUDE
Reinkarnacija, teorija energije i ostale praznovjerice i prastare hereze u životu krštenika

Često se katolicima želi protumačiti kršćanstvo pomoću starih i novih ideologija pa mnogi održavaju seanse reikija za katolike tumačenjem da je Treća Božanska Osoba Duh Sveti zapravo samo nekakav vjetar koji puše ili disanje općenito. Valja napomenuti da Duh Božji lebdi nad vodama kad počinje Bog stvarati svijet i čovjeka od ‘praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života’ te ‘tako postade čovjek živa duša’ (Post 2, 7).
Valja napomenuti da Ivan, Apostol u svom evanđelju dočarava pomoću primjera i slike iz prirode i naravnoga ljudskoga života kakvi su to ljudi koji se rađaju od Duha po Isusovim riječima koje je uputio Nikodemu:
Iv 3,8
Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."
Dakle, Duh Sveti nije niti samo ljudski dah, niti samo neki vjetar nego Životvorac, Božanska Osoba koja djeluje u stvaranju i nastajanju života te rađa novog čovjeka iz naravog ljudskog stvorenja pa ljudi ne znaju za takvoga kršćanina ‘odakle dolazi ni kamo ide’, to jest kako se to zapravo razlikuje, primjerice katolik od nekog poganina ili čovjeka bilo koje druge vjeroispovijesti ili ideologije. To je suprotno od praznovjerja gdje ljudi vjeruju i štuju prirodne pojave i svemirska tijela. ‘Tako je sa svakim koji je rođen od Duha’ i o tome ljudi nikada neće samo svojim snagama naučiti graditi ni strojeve, niti kakve klonirane stvorove jer rođenje u rimokatoličkim sakramentima je dar ‘odozgo’, dar Božji (Iv 3,4-8).
Posebno je Gospodin Isus eksluzivno dao privilegiju nekolicini sljedbenika, svojim učenicima Apostolima:
Ivan 20,22-23
22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.
23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 

 Apostoli prije općega poslanja Duha Svetoga na sve ljude, na čitavo čovječanstvo odabraše u Gospodinu zamjenika Matiju na mjesto Jude Iškariotskoga koji Gospodina bijaše izdao.
Djela apostolska, glava 1, redak 13b
13 I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev...



3. ISPUNJENO OBEĆANJE—DOLAZAK DUHA SVETOGA

Djela apostolska, glava 2, redak 1-4
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 

Kako god izgradili ljudi svoju civilizaciju, neće se razumjeti međusobno i što više se nastoje sami sebima protumačiti, to dublje padaju u ponore nerazumijevanja. Čak i govornici istoga područja jedni druge ponekad ne razumiju, primjerice ako netko možda ima psihički poremećaj ili je neuk pred stručnjakom. O tome govori i Knjiga Postanka, glava 11: BABILONSKA KULA.
Post 11,4
Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"
Post 11,6-7
Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."

Vidi Djela apostolska, glava 2, redak 9-11 = to je bila čitava ekumena, sav naseljeni svijet
Dj 2,9-11
Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani,
11 Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja." 
kao i Evanđelje po Ivanu, glava 21, redak 11 = 153 jezika tadašnjega svijeta
Iv 21,11
11 Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu.
 No, znamo, ako u ljubavi razgovaramo i sa strancima, vrlo se lako sporazumijevamo.
Osim toga, dar razlikovanja pojedinosti je jedan od većih darova Božjih kao i dar govorenja mnogih jezika, odnosno razumijevanje raznih znakova i simbola.
Djela apostolska, glava 2, redak 1-4
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.
I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih.
Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. 
Valja napomenuti da su se svi međusobno razumjeli.


Epilog, Dj 15a
15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana
Petar je progovorio svima trećega sata pedesetoga dana nakon 15. dana mjeseca Nissana, godine Gospodnje 30.-te kada žene i učenici susretoše uskrsloga Isusa.
Stoga su DUHOVI Blagdan Pedesetnice, poslanje Duha Svetoga, silazak Boga zauvijek među ljude.

Monday, April 20, 2015

Sveti poziv

Zaista, posao kao i svaki drugi
podastrijeti se drugome
jer od njega i za njega dišeš,
životi su vam kao dvojni krugi
gdje se sadržaji lome,
gdje mu u predanju rišeš

sve što život od vas traži i zahtijeva:
koru hljeba, sveto blagovanje
koje daje mir i spokoj.
Ali dokle Milost se izlijeva?
Kamo vodi takvo svatovanje?
Daje li se drugi žrtvi toj?

Da li vidiš iza svega iznikle mu roge,
znaš li kako sam on živi prazno
i da ćeš ga takva smrću svojom izbaviti?
Uzet će od tebe i ruke i noge,
posijati praznovjerje razno
jer ga nećeš nikada ni malo ispraviti.

Smije li se žive vode dati
da ne plodi i da propada?
A što ako drugi zatvara ti prolaz,
ako zloćom tebi žrtvu vrati?
Koliko je realna ti nada
dok u drugome je samo poraz?

I kad takav dovede ti hordu
praznovjernih starih krštenika
da te vode sa sobom u besmisao?
Hoćeš li mu pružit ruku gordu,
ruku pomazana prstenika
koju Bog je tvoj ispisao?

Znaš li mrijeti za ta stvora nevjerna,
da li moliš Boga, majku da te tuče
onaj koji niti žeđi nije osjetio?
Da li ti je milost bezrezervna?
Da li takvi drugi tebe muče?
Da li te je koji od njih okrijepio

pa da rado za njeg život dadneš?
Ne, ti samo misliš na svog Krista
koji u tebi se utjelovi mahom
kada na tle sveto padneš.
Znaš li da će snać te sudba ista
jer će drugi gušiti te dahom?
20.04.2015. 06:44


Sunday, April 19, 2015

Tajna više gnoze o pokradenome mrsu

Iznad svih umornih mi zglobova
plamti vatra ponajveće želje
da ti, kao da sam beztjelesna,
kazujem za tu dolinu robova
čija tijela svak po gradu melje,
čiji zglobi nose vaša tijela grešna.

Nemam snage, ulica iscrpljuje
kao doživotni rad za preživljavanje,
kao težak rad bez odmora
iako se spremno i u šake pljuje
ako treba trpjet iživljavanje,
iako se spava ispred dvora

i noći više nisu tako hladne.
Ako neki dvor ponudi gostoprimstvo,
na drugom se mjestu duša hrani,
a na trećem kupa zglobe jadne
dok ne nađe milosrdno sestrinstvo
pa joj se posvete noći, dani.

Nebriga za siromahe, socijalno zatiranje
težak grijeh je još od pradavnina,
teško kamenje na rubu rijeka ponornica
i na vratu lidera što slave takvo zamiranje,
što se kriju ispod svih ravnina,
tamo gdje je život smiješna pozornica

i što se od silna mrsa, pokradena siromasima,
misle Bogu kao patnja dodvoriti
jer se čine kao teret odgovornosti da nose,
kao da su neka viša gnoza mozgovima našima,
a ne znaju na upit odgovoriti
čemu služe ruke molitvene koje Boga prose,

ruke tvrde, a dlanova mekih kao vata.
Zar ti misliš da su ruke tvoje čiste, glatke
samo za to da potpise našvrljaju,
poslušniče s nevidljivim kamom oko vrata,
Judo, imperatoru što mrsiš hrane slatke?
Samo gledaš da te ne zaprljaju

oči žarkih, milostivih pogleda
jer ti života nemaš i ne poznaješ,
to ti mora biti jasno.
Tebe čeka samrtnička bijeda.
Ti se za taj mrs i hranu prodaješ
i za tebe već je kasno.
18.04.2015. 21:50


Popular posts