Thursday, April 9, 2015

Zrcalo

Zašto grijehom činiš što ne želiš,
kako to da dobre namjere vrše ti grozote
i da sjajnim mjerilima pronalaziš zlo?
Čime ljude među ljudima dijeliš
kad ne poznaš da li njinih duša krote
sve to bolje nade, što je više svakom milo

sebi se okrenuti mjesto sreću tražiti,
kostrijet si odjenuti, a ne krunu stavljati?
Kako mogu znati koga susrećem
kad me ne poznaju, niti hoće snažiti,
kada bježe, trče se zabavljati
pa ih sve u zabavište mećem?

Slatko li je vlastitoj si kobi izmicati?
Ta, zar nisu gorki putovi povratnički,
zar ne izgleda sve puno tužnije
kad se duša mora samoj sebi isticati
pa potraži koga nađe da je supatnički,
pa ga udara i tuče sve to ružnije?

Zašto mami te slaboća biti agresivnim
i još zato kriva je i odgovorna,
čak i zakon postavi je ispod svake mjere?
Od čega se braniš svojim srcem kivnim
na slaboću što je dobrovoljna?
Da li to te netko tjera na poteze smjele?

Zar ti nije lakše se poniziti
kad se vratiš k sebi pred zrcalo
pa se suočiti s uzrocima svojim?
Zar te strah da ćeš otkliziti
samo stoga što je vrijeme zastalo
pred licem tako sumornim, a tvojim?

Ispred sebe gledaš, a gnjev samo primijećuješ,
nije niti čudo da te zovu slijepim
za divote ove zemlje rajske.
Uvijek iste psovke kao žrvanj opetuješ,
a ne gledaš okom lijepim
nego oči su ti prazne, zmajske.

Zar ćeš ti me nečemu podučiti,
zar da tebi kazujem si bića,
zar da tvoje kolo igram?
Zar je meni teško odlučiti
okrenuti se i gledati Žića
kojega u svome srcu imam?
09.04.2015. 21:50


Tuesday, April 7, 2015

Na krilima nade



Uzlazim Bogu svome i Bogu vašemu,
zašto očajeni ste vjerom zakinuti?
Uzeše vam Gospodara, a vapite Njemu
kao da je teško kamen grobni skinuti,

kao da je teško pristati na nadu
kojom ste Ga tiho zazvali.
Zašto puštate da vam Učitelja kradu?
Vašu nadu umrlom su nazvali.

A zašto se u svijetu tako istina traži,
zašto priča se da ne smijete poricati?
Priznat svoju nadu znači kloniti se laži,
to ste znali kada počeli ste sricati.

I kad zakonom bi rekli i dekretima
da se nada mora strašno pogubiti,
ne biste se učinili zakonitima
jer bi morali si glavu odrubiti.

Čak i čovjek gluhi, kao mrtvac kakav,
živi makar nesretan i u depresiji;
vuče se po svijetu sav nikakav,
podložan je svakoj represiji,

a to mjesto njega živi njegova mu nada.
Nada vuče te da jutrom pogledaš u sebe,
nada nosi te po ulicama grada,
nada kazuje ti ljudske potrebe.

Kad odlučiš svoju nadu zakopati,
ući ćeš u sebe, lijeni stvore.
Tada ćeš i samog sebe isprobati,
nadu svoju pronaći ćeš gore,

tamo gdje ti ukop nade neće uspjeti.
Naći ćeš ju odvaljenu kao što si ti.
Kamo gledaš, stvore mrtvi, stvore kleti?
S nadom svojom morat ćeš uzletjeti

pa ćeš vidjeti iz više perspektive
da kraj tebe stoji Onaj tko te stvori,
da zbog Njega nade tvoje žive
i da nada tvoja kamenje obori.
07.04.2015. 09:12


Monday, April 6, 2015

Isuse, gdje stanuješ?


Kada te upitaju gdje te boli duša,
diraš se u prsa, grudima polažeš ruku.
Za razum pokazuješ čelo.
Lupaš u sredinu jer te grijeh iskuša,
jer u znaku križa nosiš muku;
to je tvoje srce Boga razapelo

jer u tvome tijelu Duh mu obitava,
točno tamo gdje si se prekrižio,
gdje si pustio Ga da te vodi.
Tvoja duša za to vrijeme mirno spava.
Prisjeti se kad si Ga ponizio,
kad si dao oduška slobodi.

Kada boli tijelo, to je znak za opasno,
to je poziv da izliječiš rane,
to ti je upozorenje.
Kad zaboli duša, već je prekasno;
tad prebroji kosti i sve dane,
to je zov na obraćenje.
06.04.2015. 21:43


Silazak na rijeku Jordan

Ti si, Kriste, moja Galileja, moj početak.
Čovjek, meso ljudsko koje traži spasa,
Duša koja pita se i uči što joj je začetak,
Duhovno bogatstvo, puno darova i krasa.

Ti si moja volja i uvijek moja Ti si savijest,
Ti si moja ljubav i daješ mi zrno mudrosti.
Uvijek si mi u životu radosna obavijest,
mene braniš, mene štitiš od navale ludosti.

Samo zbog Tebe ja sve duhove razlikujem,
mnogi navaljuju, jedan živi, drugi umire.
U svom srcu ja sve više sebi nalikujem,
Tvoje biće mjesto mene mojoj smrti ponire.

Ti si moje prvo preminuće, moje svećeništvo,
uz Tebe se nadam sve to manjoj ovisnosti
od svih zala što ih nosi moje nejedinstvo,
Tebe molim za još više naše tijesne prisnosti

jer što smo više jedno, to sam više prisebna
kao čvrsto, neprepuklo stablo osobnosti.
Sve sam više ja, a s Tobom i u Tebi jedna,
nadarena za sve kreposne sposobnosti.

Moja se duša Tebi nada, ona još je slaba,
pritješnjena okovima ljudskog zavaravanja
pa sa svijetom još se dogovara i razglaba;
daj joj snage da se riješi toga opravdavanja.

Za sebe me, Bože, stvori jer me predodredi
pa me rodi u blaženstvu kao krotka siromaha.
Narav moju ljudsku, molim Te, uredi
da ne ostane bez Tebe niti jednog daha.
06.04.2015. 14:10


Sunday, April 5, 2015

Kralj i Bog


Janje će sići s prijestolja i među njima boraviti,
vijenac oni dobit će i uživati ga mjesto pepela
jer ih žega mori, odasvuda brije oganj vjetroviti
po toj zemlji koja raste kao da se sva ispreplela

sa zemljom bliskom, nebeskim Jeruzalemom
gdje kroz vrata gledaju na Janje koje svijetli.
Tu im zemlju više nikad neće zvati kalemom
nego ona bit će sluškinjica kao narod nesvijetni,

natopljena baš tom krvlju Jaganjčevom iz visina.
Izbijelit će si halje svoje od nebesa i od mora,
haljine od žalosti, od zvonika, njiva i planina.
Pomazanje dobila je uljem anđeoskog zbora,

pjeva pjesmu zahvalnicu svojoj Suzi Materinoj,
svome Kralju koji joj proglasi godinu svoje milosti.
Skupit će se tu, na Sionu, svojoj gori Marijinoj,
sve će bure speti da je zovu Hrašćem pravednosti.
05.04.2015. 12:54


U Grobu

Pošalji Duha svojega, Isuse Nazarećanine,
jer što je drugo dobra od ta Hrama proizišlo
ako to nije ta Tvoja riječ na Tvojemu drvetu?
Mnoštvo je križeva bilo sred one mrkline,
ali samo je na jednome krvavo trnje pritislo
sva ljudska srca koja se klanjaju Strvetu;

samo je iz Njega šiknula i potekla sveta rijeka
na sav rod ljudski, na zemaljske dimenzije
i na slijepe i gluhe, i na grešnike nijeme.
Samo je ta punina vremena donijela lijeka
za sve što se u jednom grešniku krije,
samo jeTvoja smrt oživjela smisao anateme

koja je odjekivala ovim zagađenim rajem,
kojom si označio nam uzročnika pakla,
jadnog gmaza koji ruši  savršenstvo ljudsko.
Tebe vidjela sam kako vladaš mojim krajem,
dušu si mi otvorio, Tvoja riječ me je pomakla
da Ti uđe skroz do Groba moje biće usko.
05.04.2015 08:39


Saturday, April 4, 2015

Jonin pohod



Kao što ja sam žeđala Ti naravi Božanske,
Ti od mene tražiš moju ljudskost.
Želiš baš od mene čovjeka
kojem predao si neke ljude stranjske,
ljude koji daju samo drskost,
ali Ti ih želiš dovijeka.

Predam li Ti ono čemu mene Ti uputi,
i mene ćeš svojom vječno poželjeti.
Tim ćeš više biti zadovoljan,
što me više imaš tu, pri ruci,
što mi češće duša drugoj duši leti.
Zbroj tih duša nikad nije dovoljan,

ali samo jednu ako nađem usamljenu
pa ti je prikažem svojim prošnjama,
spoznat ćeš nas kao sveto zajedništvo.
Zato molim Te za dušu utamnjenu
koja živi kao guba na krošnjama,
koja nije čula Tvoje navijesništvo,

koja ne zna što je lijevo ili desno.
Navještaja moga treba, odbačena
od svih ljudi dobrih i kreposnih.
Znam po sebi, možda joj je tijesno
sred sva ljudstva, usred puka spašena,
pokraj djela svetih, plodonosnih.

Mnogi misle da je nesretnik budala,
da je sam si kriv za svoju nevolju.
Mnogi misle da je laž po svuda,
a ta jedna duša na silu je spoznala
da je samo ona kriva svemu zlovolju
i da ona sama valjda jedina je luda.

Mnoštvo različitih ljudi to joj kaza,
da bi bilo bolje da je više nema.
U toj muci svojoj ne voli se duša,
silom brani oba svoja obraza
dok joj pučje pakao priprema.
Takva guba samo zajednicu sluša

pa pomisli da im njena smrt je blagoslov.
Nema ubojica snage da ju smakne
nego samo vrijeđa i po malo udara
i ne pušta jadnu gubu pod Tvoj krov.
Daj da riječ ga moja jače takne,
jer taj vapaj gube i mojeTi srce para.
04.04.2015. 11:34


Popular posts