Žrtva nad žrtvama

Žrtva nad žrtvama

Uvijek ću gorjeti s Tobom kada me prozoveš da gorim,

uvijek ću biti blaga i nježna kada me na blagost pozoveš.

Osluškivat ću mirisne daške povjetarca da Ti dušu otvorim

kada mi ono zemaljsko u meni prema visinama zaoreš

jer vjerujem da Ti je moja duša skrita tada najdraža.

Ono što čovjek stvara postaje mu predraga svojina,

a Tvoja je stvaralačka riječ i ruka bila najblaža

kada je čovjeka predodredila, bez grešaka i krivina.

 Želiš da Ti uspijem kao najbolja slika, da svoje želje ostvarim,

sve svoje ljudske namjere i sve tihe žudnje za nemogućim,

 da se pri tome djelovanju Duhom Tvojim temeljito oparim

pa da se takva Tebe sjetim i na nebu okućim.

 Ja ću stati, stvaranjem oduševljena, opraštanjem zapanjena

i ništa drugo željeti neću nego Tebe naviještati i upoznati

sve dok ne shvatim, duboko pokunjena, da sam preteško ranjena

i da ljubavi nemam kojom bih mogla za sve ljude  doznati.

Tada ćeš mi pokazati moje najljepše dare,

dat ćeš mi vidjeti sva ostvarenja koja se vječno umnažaju;

vidjet ću kako Ti se kraljevstvo širi poput povijesti stare;

novo nebo i novu zemlju, drugačiju svakom ljudskom podražaju

jer to je ono što ljudsko oko nije vidjelo, niti uho čulo.

I nije toliko strašna ta moja nemoć da krvarim

koliko je bolna mi nemoć da gledam sve što je trulo

dok me Ti spašavaš kada god ovaj svijet pokvarim.

Zato ću ipak Tebe osluškivati, pratiti Te na Križnm putu,

promatrati Tvoju slavnu žrtvu nad žrtvama,

prilagodii želje, ako treba i zakonu tvrdu i krutu

jer se Tvoj tihi uzdah kao smak svijeta kroz mene prolama.

04.03.2015. 22:12

Jutarnja poruka

Jutarnja poruka

Prazno li je jutro bez normalne memorije,

ali je dobro ne osjećati neku veću tlaku

jer ne samo sreća nego i bol se malo skrije

pred jedinom željom kavu okusiti  jaku...

ali s kim liježem, s njim se i budim;

sjećam se da sam zaiskala za dušu si melem

i zaborav muke od koje sve više ludim

i eto, sada već plodove berem.

U obijesti svojoj moram ipak priznati

da bez boli i smetnje u meni umire poeta

što ga i anđeli svikoše zvati.

Sada mi čak i to malo smeta.

Već vidim da izražaj ne valja i loše mi ide,

da nije ovo moj istinski pogodak

jer mi moždani trnu mjesto da bride,

jer lijeno očekujem bar neki znak...

evo ga, tu je, preda mnom leži

ispisan list kad bijah već pospana

što mi ga duh moj pred san zabilježi,

čisto i uredno kao svila protkana.

04.03.2015.  09:55

Slušaj, Duše

Slušaj, Duše

Zašto želim biti sama sebi sasvim dovoljna

sred ravnica nepreglednih bogate udvojnosti

gdje samoća nikad nije tako povoljna;

zašto uvijek težim pustinjskoj ustrojnosti?

Biti sam ne znači biti onkraj uzdisaja

što ih, tko zna zašto, čuvam za te livade.

Odlučiti se za ovakvu samotnost od utišaja

znači igrati se vatrom što je zloduh dade,

a tako je dobro priznati se što predanijim

barem nekom tračku Duha koji se zauzima

za čovjeka, neizrecivo se želi naći s njim,

a i trag se Duha stvarno osjeća na udima.

Tada svi će možda reći da je čovjek nesretan,

razgovara sam sa sobom, sam u sebi plamti.

Treba se izvježbati kao netko tko je nepozvan,

kao što to čine strasni aspiranti

kada nema odjeka na njihova udvaranja

pa tek onda upiru još više se pokazati

dostojnima svake mjere, zaljubljena stvaranja.

Treba se i zavjetima Bogu svom pomazati.

Tada ljudi više ne gledaju kako čovjek gori

nego samo vide pristojnoga molitelja.

Samo Duh ga spoznaje i sve ono što ga mori;

samo Sveti Duh ga čuva od progonitelja.

Slušaj, Duše, kada spomenem samoću,

znaj da stojim na tim Tvojim obećanim vratima.

Znaj da više nego sama, s Tobom biti hoću.

Evo, prilazim Ti kao golubica s maslinovim vlatima.

03.03.2015. 22:24

Sarin smijeh

Sarin smijeh

Kao da me zoveš poći odavde nekamo drugamo,

na neka polja od fresaka sa zidovima sunca

i evo, već je cijela horda rima zatekla se tamo,

negdje pokraj teška hrasta i slabašna humka.

Kako ću drugačije nego naći se pod sjenom lista

ako ne padaju s njega samo nasićene gusjenice

već se onaj humak čini središtem ta ognjišta

kraj kojega samo čeznem izmisliti sjenice,

jednu nama, jednu starom Abrahamu i Saraji

da ih čujem kako slijepo i odano slušaju,

da naučim molitvu im što do Tebe sjaji

i da spoznam kako se za Tebe skupa udaju

jer činiti to zajedno, stvarno znači biti jedno;

udati se za Tebe znači imati i brak, i poziv,

imati obitelj onu silnu koja čini nebo medno,

a ne prestajati biti Tebi veoma podozriv

kada izgovaraš obećanja o potomstvu;

ono može biti i zemaljsko, a ne samo duhovno.

U najvećoj strasti pažnje i u duboku poklonstvu

ja Te molim da mi Te pokaže uslišanje zorno

jer je takvo Tvoje vjerno ljubavno šaputanje;

prepuno je znatiželje, a možda i pred hirom

kad bih se usudila Te tražiti neko više stanje.

Najviše Te ljubim kada me obdariš mirom

nakon žala zbog zagubljenih mi stihova;

tada znam Ti volju i da nije grijeh

što sam zanemarila istinska porijekla njihova

pa sam onda vedra, sigurna sam kao Sarin smijeh.

03.03.2015.  21:02

Svagdašnja kantata

Uredna popodneva tako su mi ovih dana rijetka

da se želim brzo vratiti u plodnu kolotečinu,

osluškivati aktivnosti koje prati osjetljiva mi klijetka,

konzumirati što više jednoličnost, uživati u tome činu

poput drhtave presmjele ptice koja nategla je krilo

pa se jedva nekako uklonila iz burna prometa

i sada si, nekako spašena, smiruje užurbano bilo,

usred aktivne tišine koja nikako ne smeta

nego smirujuće kao tihi ritam naokolo struji.

Tako moje srce prati ne baš sivu svagdašnju kantatu,

negdje u toj pozadini čini se da tramvaj bruji,

škripava se vrata zatvaraju na doljnjem katu;

sunce jedva viri dok se vrano jato okuplja nad kvartom,

neka buka lonaca i staklenih tanjura prepuna je takta

dok se susjed preko puta upoznaje s Mozartom,

a televizija emitira vijesti Atlantskoga pakta.

Pogledavam na vremenske brojke bez otkucaja,

tako brzo se izmjenjuju da već znam što slijedi:

kvalitetno opuštanje mi završava zbog ta zgodna slučaja

kad se spremam poći na susret koji puno vrijedi.

03.03.2015.  17:44

Navjestitelj

Prilikom gledanja jednog vjerskog filma,

kada sam se smjestila kraj živahna starca,

pratili smo riječi proroka kraj Siona

koji strogo podučavao je nekog malca

da usvoji Deset Božjih zapovijedi.

Čovjek je kraj mene bio razgovorljiv,

pazio je da mi pažnju ne povrijedi,

imao je izraz vedar, govor jako gorljiv.

Začuli smo molitvu i poduke puku,

vapili su prema Nebu da ih sve izbavi.

Starac pokraj mene je prekriženih ruku

rekao da njega molitva ne davi,

da on može dobiti sve što god poželi.

Klimnula sam glavom pa ga promotrila:

pristojan je bio, čovjek cijeli,

ali se je tajna meni razotkrila.

Vidjeh da on nije lud i oholica

nego da je čovjek skroman i siromašan.

Lebdjela mu gusta kosa oko izborana lica,

pogled imao je jako ozbiljan i strašan.

Sjetih se da i ja rijetko nešto tražim

i da Bog me uvijek uslišava,

da Ga uvijek zovem imenom najdražim,

da mi neprekidno strahove stišava.

Gledali smo film s užitkom,

poslije otišla sam doma, kasno noću,

mahala i smiješila se onom starcu britkom.

Zaista, i ja dobivam sve što hoću.

03.03.2015. 05:02