Povijest u duši

 

Povijest nas uči,

izobilje daje

i ne zaboravlja.

Ponekad buči,

često ne haje

ili se zabavlja.

Zahvalno slavim

iz dana u dan

sve što mi dade.

Svu me preplavi

i zbilja, i san,

budućnost mi krade.

Doba bijaše

kad ostadoh sama;

sasvim dovoljno.

Noći me ne straše,

ni svjetla, ni tama;

srce nije mi zdvojno.

Radost i mir,

istinska sreća

ispod kože.

Povijesni vir

je plima najveća,

Oče naš, Bože.

Proteklo vrijeme

u meni živi,

duša mu dom.

O, lagano breme,

životu se divi

u Bogu mom.

06.01.2024. 05:47