Na dan pokajnički, današnji,
dok se sjećam ljetnih avantura
za dob mladu, za rok nestašni,
pronađe me neka sjetna ura.
Stare pjesme zemlje, vremenite,
što za zabavu su služile,
postale su meni nadom bremenite,
čak i utjehu su često pružile
jer se stari čovjek nije lako dao,
nije htio sići s toga trona
kad je krao kruške, kad se zabavljao
dok je slušao sva gradska zvona.
Duša nosila ga da se raduje i pjeva,
nemir sreće bijaše mu jaka strana,
i u času kada sviće, i kad munja sijeva;
sreća bijaše mu tako nepristrana,
tako osobna i bjelosvjetska.
Nevolje su došle, pa su prolazile,
nestala je silna snaga poetska,
a druge su duše dalje odlazile.
Cvrčak taj se počeo smrzavat u samoći,
iz duše mu izlazilo sve što duša traži,
riječi Boga, pažnja, odgovori usred noći;
postao je čovjek koji srce snaži
za sve događaje koji će uslijediti,
za sve riječi što su bile Božji svati.
U Krista se ogrnuo i počeo vrijediti
više nego što je ikad mogao to znati.
04.11.2022. 17:58
No comments:
Post a Comment
just do it