Dođi, Duše Presveti

 Isus reče svojim apostolima prije nego što je uzašao na nebesa neka pričekaju u gradu poslanje Duha Svetoga, Duha Njegova, Branitelja koji će ih uvoditi u svu istinu. Apostoli se okupiše i taj sveti sabor i saziv po nalogu Sina Boga živoga čekaše poslanje Duha Isusova na zemlju, na njih koji se okupiše u molitvi i prisjećanju nedavnih događaja, ali strašljivo i s dosta tuge i sasvim neznatnom nadom: Gospodin Isus je rekao da čekaju i oni ostaju u gradu i čekaju. Gospodina su razapeli bez opravdanja i oni su puni bojazni o budućim događajima. Te strašljivce okuplja Isusova zemaljska i nebeska majka Marija na molitvu jer u svome srcu pamti i čuva sve što joj je Isus govorio i sve što je za života činio te sve što se događalo u tom vremenu.

Pošalji Duha svojega, Gospodine, jer smo jako prestrašeni i zaboravljamo što si nam govorio, ne čujemo što nam govoriš, ne osluškujemo. Ostavio si nam svetu majku svoju kao primjer i uzor ponašanja, kao molitvu. Ostavio si nam sve što si ikada imao, a još si i obećao ono što su imali apostoli koji su živjeli uz Tebe i pratili Te dio Tvoga čudesnoga života na zemlji - svoga Duha. U Duhu Tvome treba živjeti i činiti isto ono što si i Ti činio; u Tvome Duhu treba tumačiti sve što si tumačio; u Tvome Duhu treba ljubiti kao što si Ti ljubio.

Ali nas je strah, muče nas problemi, goni nas pohlepa, zloba, ljubomora, zavist. A Ti nam zato i dade Duha da bismo se osokolili, da bismo znali što treba reći i kada, i gdje. Ti nam pošalji Duha Svetoga i obnovi lice zemlje, obnovi duše naše, naša srca i pameti; pošalji Duha Svojega, Gospodine, da vjerujemo jače, da se nadamo češće, da ljubimo neprekidno i obnovi nas, Isuse. ‎18. ‎svibnja ‎2018. 19:18:56
Dođi, Duše presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag,
ti nebeski Goste drag,
pun miline, hlade tih.

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

Bez Božanstva tvojega,
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

Daj nam krepost zaslužnu,
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.

gordanatomljanovic: gordanatomljanovic: gordanatomljanovic: Molitva za...

gordanatomljanovic: gordanatomljanovic: gordanatomljanovic: Molitva za...: gordanatomljanovic: gordanatomljanovic: Molitva za mudrost : gordanatomljanovic: Molitva za mudrost : Kad Biblija kaže da je netko glup...

gordanatomljanovic: Over 310 K !!!

gordanatomljanovic: Over 310 K !!!:  Najljepša HVALA svima i velike ČESTITKE ekipi!!! 

Jedinstvo Dana

Sveto Milosrđe, Bože naš,

zar si primio me u kraljevstvo svoje;

zar si spojio me u svoj čas

i povjerio mi dušu za anđele Tvoje?

Kriste slavni, Oče moj,

Ti me primi nebom krasnim;

Kriste snage, pogled Tvoj

učini mi život svetim, časnim.

Sada oči moje ugledaše

što nevidljiva su rajska vrata

gdje su srca, duše naše,

gdje me ruka Ljubavi za srce hvata.

I Tvoj narod, koji sebe šalje

prema dvorima od moga stana,

poziva me bliže prići, koračati dalje,

proći zajedništvu u jedinstvo Dana

kad ćeš nas posvetiti i zagrliti,

otvoriti pečate, uliti nam od svetosti tajnu

koja će nas kao djecu svoju zakriliti,

otkriti nam vlastitu nam čistu dušu sjajnu.

02.02.2023. 09:15

Hvalospjev Vazmenoj svijeći

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela, nek uskliknu službenici Božji, i s pobjede tolikog Kralja, neka jekne trublja spasenja. Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom, i rasvijetljena sjajem vječnog Kralja neka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.  (…) Ovo su naime vazmeni blagdani, kada se onaj pravi Jaganjac kolje, čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika. Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove, izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo. Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima. Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja. O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog Otkupitelja. O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao. Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice, i nevinost vraća palima, a radost tužnima. O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskom, božansko s ljudskim povezuje. Molimo te, dakle, Gospodine, da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena, neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći. I primljena na ugodni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži. Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

 

gordanatomljanovic: Skrovitost i tajanstvo kraljevstva nebeskog

gordanatomljanovic: Skrovitost i tajanstvo kraljevstva nebeskog:    „ Bog će uspostaviti svoje kraljevstvo (Mt 24, 23–28. 37–41) Upitaju ga farizeji: »Kad će doći kraljevstvo Božje?« Odgovori im: »Kralj...

Bijeli vitez

 

Susrela sam bijelog  viteza od čedi,
od čednosti bajne, Nevinosti čista
koja ovom svijetu nikada ne vrijedi,
susrela sam Boga koji mu u oku blista.

Što mu sve to znači, nisam znala
ja, ovakva umorna i rastrgana,
ali sam ga ipak nečim prepoznala
što sam ponijela iz jako mladih dana.

Ljubila sam svaki pogled, svaku riječ
i glas što nosi poruke od svile
do dubine moje duše, blijede kao kreč,
kojoj više stvari nepoznate bile.

Gledala sam često čisti bitak Tvoj,
tako neuhvatljiv, tako istinit i stvaran
kao ruke djece, kao pčela roj,
a bio mi je pulsu mome podudaran.

Često gledao me prodorno i strogo;
kamo sreće da sam zjenica mu oka
pa da imam oca, sestru, braće mnogo!
Skromna riječ mu plamtjela s visoka,

sakrivena ljudskošću, vremenitim svijetom
koji hoće okovati anđeoske dveri,
ali me je povukao svojim čednim letom,
čvrstim stavom nevidljivoj sferi.

Sin je bio moćnika, kraljevskoga štićenika,
majka bijaše mu slavna na daleko;
držali ga za plemića i za probrana ženika,
nudili mu blaga i paperje meko,

ali on je ponio za sebe posinstvo i trnje
da ne vene duh mu usred zlatna stana,
da umnoži neraspadljivo Ti zrnje
koje dijelio je svake noći, svakog dana

pa se i po meni kao blagoslov prosipalo.
Daleko je, ne vide ga svi zemaljski dvori;
ja ga jošte gledam i u nasljeđe mi palo
posinstvo to isto što ga meni stvori.
‎nedjelja, ‎15. ‎travnja ‎2018. 19:29:01