Snalažljivim ljudima često kažemo da su lukavi ili mudri kao što kažemo za filozofa da je "mudrica" ili "mudrijaš". To je omalovažavanje stvarnoga pojma mudrosti.
Može li mudar čovjek živjeti u ovom svijetu i ostati dosljedan svojim vrlinama? Koje su to vrline koje krase mudraca? Znanje? Što mu vrijedi znanje ako je lažljivac? I koliko ima znanja ako ne govori uvijek istinu? Je li mu razboritost vrlina, ima li razuma ako je neutralan ili ako ponekad laže?
Kako mudrac može opstati u društvu?
Ako je dovoljno bogat da ne mora biti potkupljiv, odakle mu bogatstvo? Ako je sam stekao nešto, tada nije bogataš već ga svrstavamo u siromahe.
Ako je sam stekao krov nad glavom, smije li biti neutralan? Zar ga istinitost ne obavezuje?
Dakle, mudrac je iskreni siromah. Vrlina mu je pravednost u svijetu u kojemu nema pravde u institucijama i gdje vlada korupcija.
Ako je zaista mudar, tada je kršćanin i krase ga kreposti kao što su pravednost, poniznost, razboritost, umjerenost. Takav često nastrada u društvu jer se ljudi uspoređuju s mudracem pa uz njegove kreposti i vrline uočavaju svoje vlastite mane, a to ne mogu podnijeti pa pokušavaju zlostavljati mudraca. Vidjeti svoje grijehe je velika mudrost, dobro ih vidjeti.
Ljudi su blatne posude. Potrebna im je božanska punina: Duh Božji, Tijelo Kristovo.
Tko je pun Duha, ima sve kreposti od Boga i mora uvijek moliti samo za puninu Milosti. Mudar je, razuman, snažan u Gospodinu, hrabar, pobožan, a iznad svega je pun vjere, nade i ljubavi.
To je kraljevstvo Isusovo.
Ono je tvrđava za siromahe.
Ako čovjek spava na lovorikama, nije mudar. Mudri ljudi neprestano rade jer i Bog radi stalno. Čak i Danima Gospodnjim jer božanski život je neprekidno djelovanje. Nekad je teško, ali Dan Gospodnji često je sladak.
I mudraci su grešnici. Nekada su za njih vjerovali da su bogovi i da im vrline omogućuju umijeće dobroga života.
I svetac je izložen napadima Grijeha, često je u većim kušnjama od onoga koji je samo površan vjernik.
Teško je shvatiti kršćane koji žive u blagostanju, koji nisu progonjeni, koji nisu siromasi, koji nisu svećenici jer svećenici žive u svijetu, ali nisu od svijeta, nisu laici od kojih se mnogi suobličuju svijetu ljudi među kojima prevladava Grijeh.
Ne postoji tako nešto kao što je umijeće dobroga života.
Jer čovjek ne ravna svojim životom, samo Bog je ovdje Umjetnik.
Dobar život je onaj koji vodi u kraljevstvo nebesko, a taj put je često trnovit i grub.
I što bi to bio organizirani kriminal?
Svi ljudi su grešnici osim Blažene Djevice Marije. Zar su organizirani kriminalci ako se udružuju?
Ili zar se dva kriminalca mogu dogovoriti? Dogovor je razumijevanje i strpljenje, to su pozitivne osobine, nisu krimen.
Organizam sam po sebi znači da je nešto čvrsto utemeljeno i postojano, da je dobro i da služi za dobro ljudi i šire. To znači da svaka jedinka radi jako dobro za opće dobro. Organizam ili organizacija je pozitivan pojam, a kriminal to nije. Kada bi zaista postojao organizirani kriminal, svijeta ne bi bilo.
I što je to teorija zavjere? Prazna fraza. Izraz za nečiste ljudske savjesti koje ne vide svoje grijehe i mane, ali ih savjest proganja.
I čemu služe mudraci?
Što je suprotno od mudrosti? Ludost? Glupost?
Što bi bila ludost, je li to mentalni poremećaj ili budalaština, ili jednostavno nevjera i licemjerje?
I može li duševno bolestan čovjek biti mudar? Ili se mudracu ne može dogoditi da se razboli?
Je li nevjera u stvari glupost? Ili je li intelektualna sposobnost zaista mudrost?
Iskreni, ponizni siromah duhom, to je mudrac. 26.07.2023. 00:04
„Tražite stoga najprije Kraljevstvo nebesko i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” Mt 6,33