Vjerni ljudi
što Te časte, Kriste,
oni što Te štuju,
svi u miru Grudi
usnuše za noći iste,
otvoriše srca da Te čuju.
Zakonu se priklanjaju,
slađem još od meda,
prirodnoga meda samotoka.
Na Tebe se naslanjaju
savršenstvom rajska reda,
daleko od mračna oka.
Molitve su pjev im svetački
i do Tvoga uha dopiru,
i do moje duše dna.
Tvoj sam narod neznalački
pa se meni opiru
jer ih budim oda sna.
Rajski san me zahvaća
i u miru, i u redu
kakva nigdje drugdje nema.
Srce moje tako sporo shvaća,
a da nikada ga ne zavedu
oni kojima se raj ne sprema.
Kako ne bih proplakala
Milosti toj u tišini?
Kako da mi duša Te ne ljubi
kad je živa, i u Tebe pala
pa se gnijezdi u Istini
i u Duhu Tvome se izgubi?
22.03.2023. 19:52